Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: Pn-125/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojed incu, u pravnoj stvari tužitelja NC iz [adresa] 92, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stjepanu Šporčić, odvjetniku iz Vukovara protiv 1.Tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima i 2.Tuženika Lovačko društvo „Zec“ Ilača, Stjepana Radića 52, Ilača, OIB 81269332966, zastupan po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku iz Vinkovaca, radi naknade štete, dana 4.rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju NC iz [adresa] 92, OIB [osobni identifikacijski broj] na ime

- neimovinske štete iznos od 4.665,00 € (slovima: četiritisućešestošezdesetpet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 31.03.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine;

- imovinske štete iznos od 703,00 € (slovima: sedamstotri eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.06.2021.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika Lovačko društvo „Zec“ Ilača, Stjepana Radića 52, Ilača, OIB 81269332966, kao neosnovan.

III. Nalaže se 1.tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužitelju NC iz [adresa] 92, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.303,63 eura (slovima: četiritisućetristotrieura i šezdesettri centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.rujna 2026. godine do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju NC iz [adresa] 92, OIB [osobni identifikacijski broj] da 2. tuženiku Lovačko društvo „Zec“ Ilača, Stjepana Radića 52, Ilača, OIB 81269332966, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.246,89 eura (slovima: tisućudvjestočetrdesetišest eura i osamdesetidevet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.rujna 2026. godine do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška ovog postupka preko dosuđenog iznosa od 4.303,63 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je kod ovog suda dana 28. listopada 2021 podnio tužbu protiv I i II tuženika radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 05.06.2021.g. oko 17,40 sati na cesti D46 – Đakovo (D7) – Vinkovci (D55) – Mirkovci (D55) – Tovarnik (GP Tovarnik (granica RH/Srbija) Orolik (D57) – GP Tovarnik (GR R.Srbije), općina Tovarnik na km 11 + 200 m doživio prometnu nezgodu kao vozač motocikla marke „Kawasaki Ninja“ reg.oznaka i broja [registarska oznaka] tako što je udario u divlju životinju- ptica kobac. Prilikom navedene prometne nezgode tužitelj je zadobio tjelesne ozljede, te se zbog svega navedenog liječio u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar.

1.1. U predmetnoj nezgodi tužitelj je pretrpio neimovinsku štetu povredom prava osobnosti, kao i imovinsku štetu, te naknadu iste potražuje od I i II tuženika , i to na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 8.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha iznos od 8.000,00 kn, na ime naruženosti iznos od 5.000,00 kn, na ime umanjenja životnih aktivnosti iznos od 10.000,00 kn, na ime tuđe njege i pomoći iznos od 2.000,00 kn, na ime troškova liječenja 2.657,55 kn, odnosno ukupan iznos od 35.657,55 kn

1.2. Nadalje navodi, kako se dana 15.09.2021.g. obratio II. tuženiku sa zahtjevom za nadoknadu štete, na što je II. tuženik odgovorio da isti nije nadležan za nadoknadu štete, te se tužitelj nakon toga 24.09.2021.g. obratio I. tuženiku sa zahtjevom za nadoknadu štete, no niti I. tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja.

1.3. II. tuženik je odbio prihvatiti pasivnu legitimaciju smatrajući da nije odgovoran za nastalu štetu jer da kobac, odnosno škanjac prema Zakonu o lovstvu nije naveden kao divljač, nego da je strogo zaštićena životinja i da u tome slučaju za nastalu štetu odgovara I. tuženik. Nakon što se tužitelj sa istim zahtjevom obratio I. tuženiku, ovaj je također otklonio svoju pasivnu legitimaciju s pozivom na odredbu čl.3. st.1. Pravilnika o naknadi štete od životinja strogo zaštićenih vrsta navodeći kako se šteta ne nadoknađuje ako je nastala kao posljedica stradavanja životinja strogo zaštićenih vrsta. Tužitelj smatra da je ovaj prigovor neosnovan budući da šteta nije nastala kao posljedica stradavanja životinje strogo zaštićene vrste nego da je šteta nastala kao posljedica žive životinje. Kako tuženici ne žele mimo suda tužitelju naknaditi pretrpljenu štetu, tužitelj predlaže da sud nakon održane rasprave i izvedenih dokaza donese presudu kojom će naložiti I. tuženiku da mu isplati na ime neimovinske štete iznos od 31.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 27.10.2021.g. pa do isplate , a na ime imovinske štete iznos od 4.657,55 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.06.2021.g. pa do isplate, kao i da mu naknadi parnične troškove. Ukoliko bi sud odbio postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika, tužitelj predlaže da sud temeljem odredbe čl.197.st.1.ZPP-a donese presudu kojom će naložiti II. tuženiku da mu isplati na ime neimovinske štete iznos od 31.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 27.10.2021.g. pa do isplate, a na ime imovinske štete iznos od 4.657,55 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.06.2021.g. pa do isplate, kao i da mu naknadi parnične troškove.

1.4. Pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. Pn-125/21-13 od 28. prosinca 2022.g., odbačena je tužba tužitelja u odnosu na 1.tuženika Republiku Hrvatsku , budući je tužitelj tužbu protiv Republike Hrvatske podnio prije nego se obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, temeljem čl.186.a. st.1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP). S obzirom na navedeno tužitelj je ponovo podnio tužbu protiv I. tužene Republike Hrvatske dana 31. ožujka 2023.g.

1.5. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 186 a Zakona o parničnom postupku dana 16. rujna 2022.g., uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima prijedlog za mirno rješenje spora, koji prijedlog je Općinsko državno odvjetništvo ocijenilo neosnovanim.

1.6. Podneskom od 26. siječnja 2026.g. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, pa predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti I. i II. tuženiku da tužitelju solidarno isplate na ime neimovinske štete iznos od 4.665,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 31.03.2023g.g, pa do isplate, kao i iznos od 703,00 € na ime imovinske štete, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.06.2021.g. pa do isplate, kao i da tužitelju solidarno naknade parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 28. listopada 2021.g., II. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu po osnovi i visini, te ističe prigovor potpuno promašene pasivne legitimacije, prigovara doprinosu, odnosno odgovornosti samog tužitelja nastanku štete, ističe i prigovor prekluzije zahtjeva za naknadu štete. Nadalje navodi, obzirom da se stradala životinja nalazi na popisu strogo zaštićenih životinja u Republici Hrvatskoj, to u skladu sa odredbama Zakona o lovstvu, Zakona o zaštiti prirode i pravilnika o naknadi štete od životinja strogo zaštićenih vrsta (Narodne Novine br. 114/2017) Ministarstva zaštite okoliša i energetike, apsolutno je razvidno da II. tuženik nije pasivno legitimiran. Slijedom navedenoga II. tuženik predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na drugo tuženika odbije za cijelo, podredno odbaci, uz obvezivanje tužitelja na plaćanje parničnog troška II. tuženiku.

2.1. U odgovoru na tužbu od 9. svibnja 2023.g., I. tuženik ne spori nastanak prometne nezgode, kao i činjenicu da je tužitelj u istoj zadobio tjelesne ozljede zbog kojih se liječio u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar. I. tuženik osporava navode tužitelja da je za predmetu neimovinsku štetu povredom prava osobnosti kao i nastalu imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 4.732,88 eura/35.657,51 kuna, odgovorna Republika Hrvatska, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Na temelju izvješća PU Vukovarsko- srijemske, Postaja prometne policije Vinkovci, KLASA 211-04/21- O/4997, UR.BROJ 511-5-14/06-O-116-1/2021 od 11. lipnja 2021. utvrđeno je da je uslijed sudara motocikla kojim je upravljao tužitelj i divlje životinje (kobac), divlja životinja na mjestu događaja uginula, te je lovočuvar Lovačkog društva “ N, ŽC preuzeo uginulu životinju (kobca). Dakle, kao posljedica prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tužitelj došlo je do stradavanja kobca. U Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (Narodne novine, br.114/2013., 73/2016.) u Prilogu I. ptica kobac navedena je kao strogo zaštićena vrsta. Člankom 3. st. 1. Pravilnika o naknadi štete od životinja strogo zaštićenih vrsta (Narodne novine, br. 114/2017) propisano je da se ne nadoknađuje šteta koja nastaje kao posljedica stradavanja životinja strogo zaštićenih vrsta. Prema tome s obzirom da je u štetom događaju koji opisuje tužitelj u svojoj tužbi, ptica koja je proglašena zaštićenom vrstom, smrtno stradala nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje odgovornosti Republike Hrvatske za nastalu štetu tužitelju, stoga I. tuženik predlaže sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom i obveže ga na plaćanje parničnog troška.

2.2. U podnesku od 21. svibnja 2026.g., I tuženik navodi kako je tužitelj pogrešno označio resorno ministarstvo, jer je u ovoj građanskopravnoj stvari s obzirom na predmet spora nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, a ne Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, koje je tužitelj označio kao I tuženika.

2.3. Kao tuženik označena je Republika Hrvatska OIB 52634238587, iz razloga što je u sudskoj praksa rečeno da ministarstvo nije stranka u parničnom postupku u smislu odredbe čl. 77. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zato što nema svojstvo pravne osobe, a niti ispunjava uvjete da mu se u smislu stavka 2. istog članka Zakona o parničnom postupku prizna svojstvo stranke u ovoj parnici. Stranka je država - Republika Hrvatska, kao isključivo odgovorna, stoga je iz naziva tuženika kao nepotrebno izostavljeno Ministarstvo, a budući je iz tužbe razvidno da je tužitelj kao tuženika označio Republiku Hrvatsku.

2.4. Iz sadržaja tužbe jasno proizlazi da je tužena Republika Hrvatska, dok je ministarstvo navedeno samo kao pogrešna ili neprecizna oznaka nadležnog tijela. Takva pogreška sama po sebi ne mijenja identitet tuženika niti predstavlja razlog za odbacivanje tužbe, a ovo i stoga što je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora, kao procesnu pretpostavku za pokretanje spora protiv Republike Hrvatske, podnio nadležnom državnom odvjetništvu, pa je stoga sud u izreci izostavio Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, kao tuženika, te kao I tuženu ostavio samo Republiku Hrvatsku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u zahtjev (list 7 spis), dopis (list 8-9 spisa), račune (list 10-12 spisa, list 101-103 spisa), fotografije (list 13-17 spisa, list 96-100 spisa), potvrdu, zapisnik (list 18-20 spisa, list 83-85 spisa), dopis (list 21-22 spisa), medicinsku dokumentacija (list 23-31 spisa, list 86-94 spisa), zahtjev (list 50 spisa), rješenje GŽ 98/23 od 24.2.2023. (list 74-77 spisa), dokumentaciju (list 122-161 spisa), pročitan je iskaz tužitelja sa zapisnika od 22.svibnja 2025. (list 171-172 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. Ivana Lovrić od 28.prosinca 2025. (list 181-183 spisa).

4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

4.1. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj dana 05.06.2021.g. oko 17,40 sati na cesti D46 – Đakovo (D7) – Vinkovci (D55) – Mirkovci (D55) – Tovarnik (GP Tovarnik (granica RH/Srbija) Orolik (D57) – GP Tovarnik (GR R.Srbije), općina Tovarnik na km 11 + 200 m doživio prometnu nezgodu kao vozač motocikla marke „Kawasaki Ninja“ reg.oznaka i broja [registarska oznaka] tako što je udario u divlju životinju, pticu kobac,

- da je prilikom navedene prometne nezgode tužitelj zadobio tjelesne ozljede, te se zbog svega navedenog liječio u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar,

- da se tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima koje je odbilo zahtjev radi naknade štete 15. prosinca 2022.g. uz obrazloženje kako je čl. 3. st. 1. Pravilnika o naknadi štete od životinja strogo zaštićenih vrsta ("Narodne novine" 114/17) propisano da se ne nadoknađuje šteta koja nastaje kao posljedica stradavanja životinja strogo zaštićenih vrsta,

5. Između stranaka je sporno jesu li I. i II tuženici solidarno odgovorni za nastanak imovinske i neimovinske štete tužitelju, sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

6. Naime, odredbom čl. 170. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" br. 80/13 i 15/18; dalje ZZP). propisano je kako Republika Hrvatska ne odgovara za štetu koje prouzroče divlje vrste osim u slučajevima određenim Zakonom. Okolnosti ovog slučaja bi upućivale da se radi o iznimci za koju bi Republika Hrvatska odgovarala, ali pod uvjetima iz čl. 172. ZZP-a. U st. 1. čl. 172. propisano je kako oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini direktne imovinske štete koju nanesu životinje strogo zaštićenih divljih vrsta ako je poduzeo radnje i zahvate sukladno odredbama čl. 171 . toga Zakona. U st. 2. propisano je kako je oštećenik dužan Ministarstvu ili vještaku kojeg je ovlastio ministar prijaviti nastanak štetnog događaja bez odgađanja a najkasnije u roku od 3 dana od dana nastanka štete, odnosno najkasnije u roku od 24 sata od dana nastanka štete koju prouzroče strogo zaštićene velike zvijeri nad domaćim životinjama. Nadalje, oštećenik i vještak utvrđuju na mjestu štetnog događaja činjenice koje su važne za ustanovljenje nastanka štete, uzročnika i visinu štete o čemu vještak sastavlja zapisnik o očevidu (st. 3.). U idućem stavku propisano je da ako oštećenik uredno prijavi štetu a vještak ne obavi očevid u roku od 3 dana od dana prijave, oštećenik može u daljnjem roku od 15 dana uputiti odštetni zahtjev Ministarstvu. Stavak 6. čl. 172. propisuje kako se tužba za naknadu štete može podnijeti u roku od 60 dana od datuma donošenja odluke Ministarstva dok je u st. 10. propisano da ukoliko oštećenik ne prijavi štetu u roku iz st. 2. istog članka nema pravo na naknadu štete.

6.1. Nema dvojbe kako je zaštita okoliša, održavanje prirodnih staništa i zaštita ugroženih staništa i vrsta djelatnost od javnog interesa ne samo za Republiku Hrvatsku već i puno šire od interesa je za cijelu Europsku uniju kako je to propisano Direktivom vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. Načela Direktive kao i obveze država članica u očuvanju prirodnih staništa i upravljanju istima pretočena su u Zakon o zaštiti prirode. Prvotuženica Republika Hrvatska prema čl. 59. Ustava Republike Hrvatske pruža osobitu zaštitu životinjskom svijetu za koji je zakonom određeno da je od interesa za državu, što u ovom slučaju znači da upravlja strogo zaštićenom vrstom kao općim dobrom. U tu svrhu donosi strategiju i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske (čl. 11. ZZP-a), dok prema čl. 56.a. javne ustanove kao što je to 2. -tuženica koja upravlja nacionalnim parkom donose plan upravljanja kao akt planiranja upravljanja zaštićenim područjem (čl. 138. ZZP-a).

6.2. Republika Hrvatska odgovara za štetu koja je u ovoj pravnoj stvari utužena sukladno čl. 170. ZZP-a međutim propisani su izuzetno kratki prekluzivni rokovi, dakle rokovi pod prijetnjom gubitka prava na naknadu štete ukoliko oštećenik u roku od 3 dana ne prijavi štetu, pri čemu je još propisano i vremensko ograničenje za podnošenje tužbe sudu. Ovako propisan rok, pod uvjetom da je oštećenik uopće i bio upoznat s obvezom prijave štete nadležnom Ministarstvu i s kratkoćom roka, tegoban je za oštećenika budući isti niti može znati visinu štete niti pribaviti relevantnu dokumentaciju kojom bi dokumentirao štetni događaj. Građani Republike Hrvatske su ujedno i građani Europske unije, pa su kao takvi dužni pristati na određena ograničenja u cilju zaštite i održavanja općeg dobra, međutim obveze koje su nametnute oštećenim osobama čl. 172. ZZP-a predstavljaju nerazmjeran teret i odriču oštećenicima pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje u smislu čl. 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, pogotovo kada se uzmu u obzir usporedne situacije u nacionalnom pravu u kojima oštećenici imaju pravo na podnošenje tužbe u okviru zastarnih rokova propisanih ZOO koji nisu prekluzivne naravi. Jednako tako ovaj sud smatra kako citirani nacionalni propis odriče oštećenicima konvencijsko pravo na mirno uživanje vlasništva u smislu čl. 17. Povelje. Jer nije manje odlučno za reći kako niti sama država nije poduzela mjere radi informiranja građana o njihovim obvezama iz čl. 172. ZZP-a što zapravo dovodi do toga da su građani kao oštećenici onemogućeni u ostvarivanju prava na naknadu štete pred nacionalnim sudom. (Županijski sud u Rijeci, Gž- 862/2023-3 od 13. ožujka 2024.g.)

6.3. Zakon o zaštiti prirode (ZZP) i Pravilnik o naknadi štete od životinja strogo zaštićenih vrsta (Pravilnik) na odgovarajući način zapravo uopće ne uređuju naknadu imovinske i neimovinske štete koju zaštićene vrste počine naletom na osobno vozilo. Pravilnik kojim je ministar propisao postupak naknade štete od zaštićenih vrsta, oblik naknade štete, iznos naknade štete, kriterije za izračun naknade štete i drugo, jest Pravilnik o naknadi štete od životinja strogo zaštićenih vrsta. Međutim, Pravilnik o naknadi štete od životinja strogo zaštićenih vrsta uređuje isključivo naknadu štete vezanu uz imovinu općenito, naknadu štete na poljoprivrednim kulturama, naknadu štete na životinjama (psi, kućni ljubimci, stoka) i naknadu štete na objektima, ali ne i naknadu štete koju zaštićene vrste počine naletom na osobno vozilo.

6.4. Osim toga, uz to što ZZP-om i Pravilnikom zapravo nije uređena naknada štete koju zaštićene vrste prouzroče naletom na osobno vozilo, važna je okolnost da su zaštićene vrste, posebno divljač i zvijeri kao zaštićene vrste po svojoj definiciji i u naravi bez ikakve sumnje opasne stvari (opasna stvar je stvar koja po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način čini povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih se mora nadgledati i upotrebljavati s povećanom pozornošću.) Jednako tako i briga o opasnim stvarima predstavlja opasnu djelatnost. Za štete prouzročene opasnom stvari i opasnom djelatnosti vlasnik odnosno osoba koja se bavi opasnom djelatnošću odgovaraju po načelu objektivne odgovornosti.

6.5. S obzirom na navedeno sud smatra da se o pretpostavkama odgovornosti I. tuženice ima odlučivati primjenom općeg propisa odnosno čl. 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO) koji propisuju objektivnu odgovornost za naknadu štete od opasne stvari što divlja životinja u pokretu nedvojbeno jeste.

6.6. Tužbeni zahtjev je osnovan u odnosu na I tuženu. Naime, šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da opasna stvar ili opasna djelatnost nisu bile uzrok štete, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok se vlasnik oslobađa odgovornosti samo ako dokaže da šteta potječe od nepredvidivog uzroka izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe (čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO). U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao nastanak štete i uzročnu vezu između udara ptice kobca i nastale štete, što nije niti sporno, dok I tuženik nije dokazao postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti. Samo postojanje naleta ptice ne oslobađa automatski odgovornosti, jer je potrebno dokazati da se radilo o nepredvidivom i neotklonjivom uzroku ili o isključivoj radnji treće osobe, što u ovom postupku nije učinjeno. Osim toga, tuženik nije dokazao da je poduzeo sve potrebne i razumne mjere zaštite kojima bi se mogao izbjeći ili otkloniti rizik od takvog događaja. Stoga su ispunjene pretpostavke za naknadu štete po pravilima o odgovornosti za opasnu stvar, što divlja životinja u pokretu nedvojbeno jeste.

6.7. Za napomenuti je i da iz Potvrde postaje prometne policije Vinkovci (list 18 spisa), proizlazi kako obavljenim očevidom nije utvrđena prekršajna niti kaznena odgovornost sudionika događaja, odnosno nije utvrđena odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja.

7. Što se tiče odgovornosti II tuženika iz odredbe čl. 131. st. 1. ZZP proizlazi kako javne ustanove obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, nadziru vođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravljaju te sudjeluju u prikupljanju podataka u svrhu praćenja stanja očuvanosti prirode (monitoring). Niti citiranom odredbom ZZP-a a ni jednom drugom odredbom toga Zakona, strogo zaštićene vrste nisu povjerene na upravljanje i gospodarenje II tuženku, kao što je to primjerice sa divljači koja se prema čl. 44. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" 99/18) povjerava lovnogospodarskom osnovom na gospodarenje, uzgoj, zaštitu, lov i korištenje pravnim osobama navedenim u tom Zakonu.

7.1. II tuženik se ne može smatrati odgovornim niti u smislu odredbe čl. 1064., a niti odredbe čl. 1066. ZOO-a jer nije imatelj stvari koji bi u smislu citiranog propisa odgovarao jednako kao i njezin vlasnik. Odgovornost II tuženika ne bi bila niti subjektivna u smislu odredbe čl. 1049. ZOO-a, jer tužitelj nije dokazao pretpostavke ove odgovornosti.

7.2. Prema odredbama Zakona o lovstvu u čl. 80 st. 6. propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač, ne na strogo zaštićenu životinju kao u ovome slučaju, odgovara vozač, ako je vozio protivno odredbama i pod toč. 2. lovoovlaštenik na čijem lovištu je nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

7.3. Stoga, sud prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije II. tuženika, te utvrđuje da on nije odgovoran za štetu koja je predmet ovoga spora. Iz provedenog postupka proizlazi da je štetni događaj uzrokovala strogo zaštićena vrsta životinje, a ne divljač u smislu režima odgovornosti koji bi se mogao pripisati II. tuženiku kao lovoovlašteniku. Prema mjerodavnim propisima, Republika Hrvatska ne odgovara za štetu koju prouzroče divlje vrste osim u slučajevima određenim zakonom, dok je za štetu koju počine životinje strogo zaštićenih vrsta propisan poseban režim naknade štete. Oštećenik je pritom dužan poduzeti sve dopuštene radnje i zahvate radi sprječavanja štete, a naknada se ostvaruje prema postupku propisanom Zakonom o zaštiti prirode. Samo ako je za određenu vrstu odobreno odstupanje od strogih mjera zaštite i ako se ono odobrava sukladno planu gospodarenja koji usvaja i provodi tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, na naknadu štete primjenjuju se odredbe posebnih propisa kojima se uređuje lovstvo. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi II. tuženik gospodario predmetnom strogo zaštićenom vrstom životinje niti da bi na njegovoj strani postojala zakonska osnova odgovornosti za nastalu štetu, pa stoga II. tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Slijedom navedenoga, tužbeni zahtjev prema II. tuženiku valjalo je odbiti kao neosnovan.

8. Tužitelj saslušan kao parnična stranka na okolnosti svoga ozljeđivanja navodi da se nesreća dogodila prije 4 godine u poslijepodnevnim satima na otvorenoj cesti između Tovarnika i Ilače, išao je cestom u smjeru od Tovarnika prema Ilači, koliko se sjeća nezgoda se dogodila negdje na pola puta. On je sa skupinom od otprilike 5 -7 prijatelja vozio motocikl, vozio je otprilike 80-90 km/h, išao je prvi u koloni, i odjednom je osjetio udarac u glavu. Zbog tog udarca tijelo mu je klonilo, te je s motociklom stao sa strane ceste. Naknadno je saznao, prije odlaska u bolnicu, da ga je udarila ptica, no nije znao da je to ptica kobac. Prijatelji koji su vozili iza njega su u trenutku udarca vidjeli samo perje kako leti. Prijatelji su mu pružili pomoć, do dolaska hitne pomoći, koja ga je odvela u bolnicu OŽB Vinkovci gdje je proveo otprilike 5 dana, a nakon toga prebačen je u bolnicu u Osijek, radi snimanja, budući u Vinkovcima nije radio CT, koliko se sjeća nezgoda je bila u subotu, u Vinkovcima u bolnici bio je do srijede, u četvrtak je prebačen u Osijek, a u petak operiran. Od ozljeda ima lom kosti ispod oka, nosa, i ima ugrađenu pločicu iznad vilice, budući se dogodio lom vilice. Ističe da u trenutku nezgode nije znao da se radi o ptici-kobac niti da je to zaštićena vrsta. Da se radi o kobcu saznao je tek u bolnici u Vinkovcima, a da je riječ o zaštićenoj vrsti, ne može se sjetiti, zbog proteka vremena kada je to točno saznao. Nije mu poznato da je netko došao po pticu kobca. Nakon 15-20 dana od nesreće obratio se odvjetniku i u tom trenutku je saznao da bi imao pravo dobiti naknadu za štetu od nesreće.

8.1. Radi utvrđivanja ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju i njihovih posljedica provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. Ivanu Lovrić iz Osijeka.

8.2. U svom nalazu i mišljenju, od 28. prosinca 2025.g, liječnik vještak utvrđuje da je temeljem izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio udarac lice dominantno u nos i lijevo oko, s dijagnozom: prijelom baze lijeve očne duplje s pomakom, prijelom lijevog maksilarnog sinusa, višeiverni prijelom vrška nosnih kostiju. Vještak utvrđuje da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, te bolove lakog intenziteta u trajanju od 60 dana, te da je te bolove pratio primarni strah koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan, a da je nakon toga isti trpio sekundarni strah jakog intenziteta od 2 dana, srednje jakog intenziteta u trajanju od 15 dana, te lakog intenziteta kroz 30 dana. Imao je tužitelj i nelagode tijekom liječenja: klinička i dijagnostička obrada, obrada rane, operacijski zahvati, kontrolni pregledi, dodatna dijagnostička obrada. Ozljeda tužitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnoga liječenja nije uvjetovala smanjenje životne aktivnosti Tužitelj je u predmetnoj nezgodi zadobio tešku tjelesnu ozljedu ali bez zaostalih anatomsko-funkcijskih posljedica nakon završenog liječenja. Ozljede nastale prilikom nezgode kod tužitelja ostavile su naruženost izgleda i skladnosti tijela u lakom stupnju Mišljenje je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć tijekom liječenja. S obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe nakon izlaska iz bolnice 30 dana po 3 sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti (pripremanje hrane, prev ijanje rana, odlasci na kontrolne preglede i slično), a liječenje je završeno 24. kolovoza 2021. godine.

8.3. Na ovakav nalaz i mišljenje liječnika vještaka nitko od stranaka nije imao primjedbi.

9. Kako iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu koja se sastoji od udarca u lice, dominantno u nos i lijevo oko, stav je suda da je time došlo do povrede osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta sukladno odredbi čl. 19. st. 2. a u vezi s čl. 1046. ZOO-a.

9.1. Uvidom u dokaze u spisu sud je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio povrede koje su uzrokovale neimovinsku i imovinsku štetu. Odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i posljedica istoga proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja, a tužitelj je dokazao opseg pretrpljene štete. Slijedom toga, sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 4.665,00 eura, uzimajući u obzir težinu i vrstu povreda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, trajanje liječenja te trajne posljedice po zdravlje i životne aktivnosti tužitelja, kao i sve druge okolnosti slučaja, sve sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Istodobno je tužitelju dosuđena i naknada imovinske štete, i to za troškove liječenja (list 10-12 spisa), tuđe pomoći i njege te druge nužne izdatke, budući da je dokazano da su ti troškovi nastali kao neposredna posljedica štetnog događaja, u skladu s čl. 1095. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima. Visina dosuđene naknade određena je prema izvedenim dokazima i utvrđenim okolnostima, pri čemu sud nije bio vezan formalnim cjenikom, nego je odlučivao prema načelu potpune i pravične naknade štete.

9.2. Osim toga ne samo da okolnosti konkretnog slučaja u kojima se dogodila prometna nezgoda opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, već to po ocjeni suda opravdava i težina povrede, kao i trajanje i jačina fizičkih bolova i straha koji su pri tome nastali, budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je zbog toga tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, lakog intenziteta 60 dana, da je primarni strah jakog intenziteta trajao kratkotrajno, a potom da je trpio sekundarni strah i to jakog intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 15 dana, te jakog intenziteta 30 dana.

9.3. Dakle, i utvrđeno trajanje i jačina fizičkih bolova i straha govori u prilog tome da se radi o takvoj povredi prava osobnosti koje nije samo neznatne prirode, odnosno da je isto za određeno razdoblje poremetilo fizičku i duševnu ravnotežu tužitelja, da je uzimajući kako okolnosti slučaja u kojem je došlo do ozljeđivanja tužitelja, tako i jačina i trajanje fizičkih bolova i straha isto opravdava dosuđenje pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

9.4. Na iznos naknade neimovinske štete tužitelju su sukladno odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate i to na način kako je tužitelj potraživao tužbom tj. od podnošenja tužbe, a koja je nesporno podnesena 31. ožujka 2021., dok je zatezne kamate na iznos imovinske štete odredio od 05.06.2021.g., kao dana nastanka štetnog događaja. Visina zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 4.303,63 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora= 100 bodova, sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), sastav zahtjeva za naknadu štete od 15.09.2021.g. i od 24.09.2021.g. svaki po 100 bodova, zastupanje na 4 ročišta, svako po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav obrazloženih podnesaka od 20.09.2022.g., 03.02.2025.g., i 26.01.2026.g., po 100 bodova svaki (Tbr. 8. toč. 1 OT), sastav ostalih podnesaka od 30.03.2022.g., 21.12.2022.g., 05.10.2023.g., 19.11.2024.g., 26.06.2025.g., i 01.10.2025.g., po 50 bodova svaki (Tbr. 8. toč. 4 OT), te pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr.9 t.3), koje radnje ukupno nose 1450 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 2.900,00 eura što uz PDV u iznosu od 725,00 eura daje iznos od 3.625,00 eura, te uz odobren trošak plaćenog vještačenja 400,00 eura, kao i razlike predujma za vještačenje u iznosu od 91,07 eura i dvije plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 46,89 eura, plaćeno u oba spojena spisa, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 93,78 eura, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 4.303,63 eura.

10.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

11. Tužitelju nije priznat trošak sastava tužbe od 28.10.2023.g. budući je ista odbačena, podnesaka od 30.03.2022.g.,19.12.2022, 11.05.2023.g.19.11.2024.g. .g., 16.03.2023.g, 20.09.2023.g., 14.11.2023.g. i 21.02.2024.g., jer navedene troškove sud ne cijeni opravdanim. Također nije priznat niti zatraženi trošak sastava žalbe od 16.01.2023.g. budući je ista odbačena.

12. Odluka o trošku dosuđenom II tuženiku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi II tuženiku za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.333,73 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav odgovora na tužbu = 100 bodova, te pristup na četiri ročišta održanih kod suda svako po 100 bodova Tbr. 9 toč. 1. Odvjetničke tarife, te sastava obrazloženog podneska od 29.01.2025.g., odnosno sveukupno 600 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 1.200,00 eura. Tuženiku je priznat i iznos od 46,89 eura na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu, tako da sveukupno dosuđeni trošak iznosi 1.246,89 eura.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 4.rujna 2026.godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoćniku Stjepanu Šporčić, odvjetniku iz Vukovara

2. 1. tuženik po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima

na br: P-DO-28/2023

3. 2. tuženik po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku iz Vinkovaca