Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
Poslovni broj: UsI-3704/2022-9
1
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8 Poslovni broj: UsI-3704/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. V. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB: …, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 23. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/20-01/360, URBROJ: 512-2501-22-14 od 7. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/20-01/360, URBROJ: 512-2501-22-14 od 7. studenog 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 561-01/19-01/1465, URBROJ: 512M2-50-22-27 od 21. rujna 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu VP 2121 Z. (99. brigada) u razdoblju od 17.rujna 1991. do 5. listopada 1991.
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da upravna tijela nisu postupila u ponovljenom postupku u skladu sa presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3031/20-7 od 2. ožujka 2020. već su donesena identična rješenja kakvo je sud već prethodno poništio. Osporava zaključak tuženika da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za priznavanje statusa, navodeći da suprotno proizlazi iz izjava svjedoka: okupljanje na zbornom mjestu 99. brigade HV-a, a koja je nesporno sastavnica OS RH, odlazak sa postrojbom na položaj u zoni Kupe, L. – tvornica J., zaduživanje oružja, znači oružani otpor i razduživanje oružja po povratku u Z., a koje činjenice nisu uzete u obzir. Ističe da su saslušana četiri predložena svjedoka koji su svojim izjavama nedvosmisleno potvrdili njegovu prisutnost u postrojbi kao zapovjednika odjeljenja i sve navode koje je iznosio u zahtjevu, a tim je svjedocima priznat status hrvatskog branitelja u 99. brigadi HV-a za razdoblje koje i on traži da mu se prizna. Okolnost što ga nema u evidencijama, ne može biti njemu na štetu.
Predlaže da sud poništi osporeno rješenje i sam riješi predmetnu upravnu stvar.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ostaje kod sadržaja obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da je proveden postupak nakon presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3031/20-7 od 2. ožujka 2020. u kojemu je tuženik rješenjem KLASA: UP/II 561-01/20-01/360, URBROJ: 512-2502-22-12 od 7. srpnja 2022. naložilo prvostupanjskom tijeku da u ponovljenom postupku ispita svjedoke Z. K. i A. O. na sve okolnosti njihovih saznanja o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu, a posebno na koji način su mobilizirani, kako je tužitelj postavljen za zapovjednika, tko su bili zapovjednici njima i tužitelju, a sve iz razloga da se izjasne tko je prema njihovim saznanjima vodio evidenciju o ulasku vojnika u postrojbi i na koji način te kuda su dalje te evidencije predavane. Tuženik navodi da je u ponovljenom postupku utvrđeno da se ne može utvrditi kako je tužitelj bio pripadnik OS RH u spornom vremenu, jer za to ne postoji nikakva službena dokumentacija u tijelima MORH-a. Naime, tužitelj nije priložio niti jedan materijalni dokaz o pripadnosti postrojbi, ne nalazi se u evidencijama bivše Uprave za obranu i bivših Ureda za obranu niti je pronađen poziv za mobilizaciju, vojna iskaznica, Jedinični karton, matični karton, platne liste, pojedinačne potvrde postrojbe, odnosno nije evidentiran na popisu vojnih osoba postrojbe, dok je za priznati tijek sudjelovanja od 27.10.1994. do 07.12.1994. evidentiran. Stoga, tuženik smatra da se nije moglo prikloniti vjeru neuvjerljivim iskazima svjedoka s obzirom na protek vremena i sadržaj svjedočenja. Naime, svjedoku O. nisu poznati razlozi zašto D. V. nije u evidencijama, dok se svjedok K. ne sjeća imena zapovjednika niti postupka upisivanja u postrojbu. Tuženik navodi da se službena dokumentacija o tijeku sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu može smatrati u potpunosti vjerodostojnom i osnovanom na stvarnim činjenicama, a pripadnost postrojbama OS RH ne može se dokazivati samo neuvjerljivim iskazima svjedoka nasuprot svim podacima iz službenih evidencija koje govore suprotno, a tužitelj niti u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge koji bi doveli do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
Rasprava je održana 16. veljače 2024. u odsutnosti tuženika koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a.
Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, ne predlaže izvođenje daljnjih dokaza.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 21. rujna 2022. doneseno u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem tuženika od 07. srpnja 2022. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-561-01/19-01/1465, URBROJ: 512M2-50-22-16 od 12. svibnja 2022. (doneseno nakon presude ovog suda poslovni broj: UsI-3031/20-7 od 2. ožujka 2022.) i predmet vraćen na ponovni postupak. Dana je uputa prvostupanjskom tijelu da dopuni postupak saslušanjem svjedoka na okolnosti navedene u odgovoru na tužbu tuženika.
9. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj: UsI-3031/20-7 od 2. ožujka 222. utvrđeno je da su razlozi poništenja u tom sporu pobijanih odluka (rješenje tuženika KLASA: UP/II 561-01/20-01/360, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 31. kolovoza 2020. i rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 561-01/19-01/1465, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 9. srpnja 2020.) nađeni u činjenici nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, zbog površno provedenog postupka u kojemu je poklonjena vjera samo podacima iz službenih evidencija te ignorirajući sva ostala dokazna sredstva. Dana je uputa prvostupanjskom tijelu da uzme u obzir navode tužitelja iznesene na raspravi u tom sporu, te detaljno sasluša svjedoke na okolnosti tužiteljeve pripadnosti postrojbi i aktivnosti koje su u spornom razdoblju obavljali, te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a ne samo podataka iz službenih evidencija, donese novo rješenje.
10. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja vidljivo je da je proveden postupak u kojemu su prikupljeni podaci o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu uvidom u bazu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rada „IS PU“ u kojemu je evidentirana pripadnost tužitelja pričuvnom sastavu VP 2121 Z. (99. brigada) od 27.10.1994. do 07.12.1994.; očitovanje Središnjeg vojnog arhiva od 30.kolovoza 2019. u kojemu se navodi da nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužitelja navedenoj postrojbi u spornom vremenu; izvršenim uvidom u popis vojnih osoba za VP 2121 u kojemu se tužitelj ne nalazi u spornom vremenu; uvidom u medij evidencija obračuna i isplate novčanih naknada pričuvnog sastava HV-a u kojemu tužitelj nije evidentiran da bi bio u obračunu za sporno vrijeme od 17.9.1991. do 5.10.1991., dok je bio u obračunu u vremenu od 27.10.1994. do 7.12.1994; saslušan je tužitelj zapisnički kao i svjedoci A. O., i Z. K., čije izjave su evidentirane u obrazloženju rješenja.
Prvostupanjsko je tijelo zahtjev tužitelja odbilo uz obrazloženje da ne može pokloniti vjeru isključivo izjavama svjedoka obzirom na protek vremena od 31 godine, niti je izvjesno i vjerojatno da bi se svjedoci mogli sjetiti točnog datuma sudjelovanja tužitelja, pri tom tijelo obrazlaže da svjedoku O. nisu poznati razlozi zašto tužitelj nije evidentiran u evidencijama dok se svjedok K. ne sjeća imena zapovjednika niti postupka upisivanja u postrojbu. Zaključno, rješenje je doneseno pozivom na odredbe članka 48. i 49. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) uz obrazloženje da je u postupku ocijenjeno da tužitelj nije bio pripadnik VP 2121 Z. od 17.09.1991. do 05.10.1991., odnosno da za istog ne postoji službena dokumentacija iz koje bi se nedvojbeno mogla utvrditi pripadnost imenovanog navedenoj postrojbi za traženo razdoblje.
Napominje se da je ovaj sud uočio, u izreci te obrazloženju prvostupanjskog rješenja, na više mjesta grešku u pisanju datuma rođenja tužitelja na način da je upisano 16.07.1991., umjesto ispravno 16.07.1961., a koju grešku je potrebno ispraviti u skladu s odredbom članka 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).
11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim uz obrazloženje koje je navedeno i u odgovoru na tužbu.
12. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
13. Prema stavku 2. članka 3. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet, utvrđeno je da navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedena u pitanje, a nisu počinjene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
15. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za iznesene zaključke postoji uporište u dokumentaciji spisa. Naime, u postupku koji je prethodio sporu analizirani su podaci prikupljeni tijekom postupka te sadržaj pregledane dokumentacije kao i iskaz tužitelja i ispitanih svjedoka.
U ocjeni izvedenih dokaza u kojima s jedne strane ne postoji službena evidencija niti materijalni dokazi o pristupu i sudjelovanju tužitelja u spornom razdoblju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, kao na primjer jedinični karton, matični karton, potvrda postrojbe i slično, a s druge strane istima se suprotstavljaju iskazi ispitanih svjedoka kao i iskaz tužitelja, sud smatra da je pravilan zaključak upravnih tijela iznesen u osporenom i prvostupanjskom rješenju, imajući u vidu odredbe članka 9. ZUP-a prema kojima službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, pri tom koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pri tom se upućuje i na odredbe članka 8. ZUP-a prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a isto se utvrđuje svim prikladnim sredstvima za dokazivanje (čl. 58. ZUP-a), dok kako je propisno čankom 9. ZUP-a.
16. Prema ocjeni suda iskaz tužitelja i ispitanih svjedoka, pravilno su ocijeni takvima da ne mogu imati prednost u odnosu na nepostojanje materijalne dokumentacije o uključenju tužitelja u obranu suvereniteta Republike Hrvatske dana 17. rujna 1991. uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud. Obzirom na protek vremena, iskaze tužitelja i ispitanih svjedoka čije izjave priložene zahtjevu za ostvarivanjem statusa su identične u navodima, iako nije životno niti logično da bi različiti svjedoci na potpuno isti način reproducirali svoja sjećanja o određenim događajima, zaključak upravnih tijela da je vođena evidencija o ulasku i izlasku vojnika u postrojbu, da ju je vodila sada pok. S. R., a da tužitelja nema u evidencijama (Službenog vojnog arhiva i HKoV-a, kao niti na isplatnim listama, niti ima drugih materijalnih dokaza), dakle, da se službena dokumentacija može smatrati u potpunosti vjerodostojnom i osnovanom na stvarnim činjenicama, pravilnim cijeni i ovaj sud.
17. Imajući u vidu da spisu ne prileže materijalni dokazi službenih evidencija o pripadnosti tužitelja navedenoj postrojbi u spornom razdoblju (iako je pripadnost upravo toj postrojbi evidentirana u drugom razdoblju) nije ispunjen uvjet iz članka 3. ZHBDR-a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
U odnosu na drugi uvjet, koji se odnosi na obranu suvereniteta Republike Hrvatske (čl. 3. st. 2. ZHBDR-a) napominje da kod kumulativnih uvjeta oba moraju biti ispunjena da bi se zahtjevu moglo udovoljiti.
18. Slijedom navedenog, upravna su tijela imala osnova odbiti zahtjev, odnosno žalbu tužitelja, uz obrazloženje koje je dano i koje prihvaća i ovaj Sud.
19. Navod tužitelja da su u ponovljenom postupku upravna tijela postupila suprotno stajalištu suda izraženom u presudi poslovni broj: UsI-3031/20-7 od 2. ožujka 2022., nije osnovan. Ovo zato, jer je tom presudom poništeno rješenje tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koje je prema ocjeni suda u ponovljenom postupku utvrđeno na pravilan način, te su nedostaci ranijeg postupka otklonjeni.
20. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe. Dokumentacija predana na raspravi: odgovor MUP-a od 8.11.1990. na zahtjev tužitelja za prijem u radni odnos u policiju, te dopis tuženika od 31. listopada 2022. u svezi primjene propisa u postupku rješavanja zahtjeva statusa branitelja, nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.
21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.
22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud, sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.
23. Slijedom navedenog, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 23. veljače 2024.
Sutkinja
Mirjana Harapin, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. ZUS-a).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.