Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-32/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari 1.tužiteljice ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2.tužiteljice SR, [adresa], ranije iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rožamn & Oredić iz Karlovca, protiv tuženika, Grad Ozalj, Ozalj, Kurilovac 1, OIB 45123683624, zastupan po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u Karlovcu, i umješača na strani tuženika, 1. umješača IR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. umješača PR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Darku Marjanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Rožmana, odvjetnika u Karlovcu, punomoćnika tuženika Mate Burazina, odvjetnika u Karlovcu, i punomoćnika u zamjeni tuženika ŽR, odvjetnice u [adresa], u zamjeni za Darka Marjanovića, odvjetnika u Zagrebu, 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je 1.tužiteljica ERG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u 3/4 dijela, a 2.tužiteljica SRG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u 1/4 dijela, dijela kčbr. [katastarska čestica] put u [adresa] površine 1467 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u obliku i površini koji je na skici očevida-br.1. geodetskog vještaka GEO-IZMJERA d.o.o. Duga Resa u osobi FR od 19. veljače 2026 označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A, površine 42 m2, što je tuženik Grad Ozalj, Ozalj, Kurilovac 1, OIB: 45123683624, dužan priznati, i trpjeti da tužiteljice ER i SR temeljem ove presude ishode u zemljišnim knjigama upis svog prava suvlasništva na svoje ime.

II. Nalaže se tuženiku Grad Ozalj, Ozalj, Kurilovac 1, OIB 45123683624, da 1.tužiteljici ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2.tužiteljici SR, [adresa], ranije iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 2.841,62 EUR sa zateznom kamatom od 4. rujna 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode da su suvlasnice nekretnine koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] kućište u [adresa] površine 302 m2, i to 1.tužiteljica u 3/4 dijela i 2 tužiteljica u 1/4 dijela, dok je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] put u [adresa] površine 1467 m2. Tužiteljica navodi da uživa dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od kada je predmetnu kuću kupila, i to na način kako je uvedena u posjed, te na način da je nitko nikada nije u tome smetao. Predmetnu je česticu 1.tužiteljica navodi da je kupila zajedno sa svojim suprugom pokojnim ĆR **.**.1979. od UR i RR. Nakon smrti supruga istog su naslijedile na ravne dijelove 1. i 2. tužiteljica, Navodi da predmetni dio uživa od 1979. na način, da ga je još prije 30 godina dala asfaltirati, što je platila svojim sredstvima, te da je na dijelu koji dijeli dio nekretnine koji ona uživa od dijela nekretnine koji uživaju međaši i susjede Priselac MR i Smuk E, izgradila zid. Isti dio čini njezino dvorno mjesto te ta čestica nikada nije imala svojstvo javnog puta nikada se u tu svrhu nije koristila te ako se može smatrati da je ikada i bila javno dobro tu je svrhu odavno izgubila. Dakle, ta čestica koja se vodi na tuženika nikada nije korištena kao javni put. Tužiteljice tvrde da je predmetna čestica uvijek bila samo staza kojom se od kuće tužiteljice dolazilo u susjednu kuću, kuću TR. Na digitalnim ortofoto kartama iz 1968. jasno se vidi da se tuda ne proteže nikakav put. Na digitalnoj ortofoto karti iz 2011. jasno se vidi da se i dalje ne proteže nikakav put već da čini dio dvorišta tužiteljice. Na digitalnoj ortofoto karti iz 2023. i dalje je jasno vidljivo da nikakvog puta nema. Dakle, čitavo vrijeme od 1968. pa do danas od kada postoje zračne snimke, tužiteljice smatraju da je jasno je vidljivo da nema puta odnosno da nema nikakvog javnog interesa, ili javnog dobra i interesa već da se tuženik vodi upisan kao čestice koja u naravi predstavlja dvorišta stanovnika [adresa], te dijelom njiva koje se nalaze uz [adresa]. Tužiteljice također ističu da se neposredno uz predmetnu česticu kčbr. [katastarska čestica] put u [adresa] površine 1467 m2, proteže kčbr. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta površine 1394 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja čestica za razliku od kčbr. [katastarska čestica] k.o. put u [adresa] zaista asfaltirana dvosmjerna cesta. Ta je cesta asfaltirana sredstvima samih stanovnika [adresa]. Kada je 1995.asfaltirana ta cesta, 1.tužiteljica navodi da je doplatila je radnicima da joj navuku asfalt u dvorište odnosno na dio utuženog prijepora koji čini njezino dvorište. Slijedom navedenog tužiteljice traže da sud donese odluku kojom će utvrditi da je 1.tužiteljica suvlasnica u ¾ dijela, a 2.tužiteljica u ¼ dijela predmetnog dijela kčbr. [katastarska čestica] put u [adresa] površine 1467 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u obliku i površini koji će konačno biti specificiran nakon provedenog mjerničkog vještačenja, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljice temeljem upišu u zemljišne knjige kao suvlasnice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode tužiteljice koji se odnose na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nikada nije bila u uporabi kako to navode tužiteljice, niti su tužiteljice imale pravo ili dozvolu za korištenje iste na način kako su opisale u tužbi. Tuženik osporava da su tužiteljice imale pravo uživanja čestice od dana kada je kupljena te da ih nitko nikada nije smetao u njihovom korištenju. Tuženik ističe da je čestica u cijelosti upisana kao vlasništvo tuženika pa prema tome to što tužitel jica ističe da je "uživala" česticu asfaltirajući je i gradeći zid, ne mijenjaju vlasnički status čestice, niti pokazuje da su tužiteljice imale pravo na takvu uporabu. Tuženik također ističe da navedena čestica ima status javnog dobra u općoj uporabi, a prema odredbi članka 35. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. ,81/15, 94/17- dalje u tekstu : ZV), propisano je da se na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra. Dodatno, prema odredbi članka 3. stavka 2. ZV-a, propisano je da opća dobra nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava, što potvrđuje da čestica, ukoliko je zaista javno dobro, ne može biti predmet vlasništva, a time ni posjeda tužiteljica. Nadalje, prema članku 18. stavak 3. ZV -a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. U skladu s ovim člankom, tuženik smatra da se tužiteljice ne mogu smatrati poštenim posjednicima predmetne nekretnine jer su bile svjesne činjenice da tuženik ima pravo na posjed i da je upisan kao vlasnik te čestice, odnosno da su tužiteljice znale da im ne pripada pravo na korištenje te čestice kao i da vlasništvo tuženika na istoj nikada nije bilo sporno. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova tuženiku.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-32/2025-14 od 6. studenog 2025. prihvaćeno je sudjelovanje IR i PR kao umješača na strani tuženika obzirom na njihove navode da se koriste predmetnom nekretninom radi dolaska na svoje nekretnine pa će se odluka u ovom sporu odraziti i na njihovo pravo da se služe predmetnom nekretninom.

4. Nakon provedenog geodetskog vještačenja, tužiteljica je određeno postavila tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva u podnesku od 25. lipnja 2026. tako što traži da se utvrdi pravo suvlasništva 1.tužiteljice u ¾ dijela i 2. tužiteljice u ¼ na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u obliku i površini koji je na skici očevida označen slovima A -B- C-D-E-F-G-A, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljice temeljem presude upišu u zemljišnim knjigama.

5. Međutim, u podnesku od 25. lipnja 2026. tužiteljice su preinačile tužbu radi isticanjem i drugog tužbenog zahtjeva radi predaje u posjed, te su izvršile i daljnju preinaku postavljanjem eventualno kumuliranog zahtjeva radi predaje u suposjed koji zahtjev predlaže prihvatiti ako sud nađe neosnovanim prethodni zahtjev.

6. Obzirom su tužiteljice istaknule drugi zahtjev uz postojeći, odnosno postavile i eventualno kumulirani zahtjev, to se u smislu odredbe članka 191. stava 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) radi o preinaci tužbe.

7. Prema odredbi članka 190. stavak 1. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom 2. propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

8. Sud nije dopustio preinaku tužbe obzirom su tužiteljice skrivljeno propustile preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka jer su o posjedu imale saznanja u trenutku podnošenja tužbe.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u neslužbene kopije za izvadak iz zemljišne knjige za zkul. [broj ZK uloška]/a k. o. [katastarska općina], uporabnu dozvolu od 28. prosinca 2018., Kupoprodajni ugovor od 18. prosinca 1979., građevinsku dozvolu od 27. svibnja 1980., snimku sa Geoportala na listu 15, izvadak iz katastarskog plana na listu 39, izvadak iz BZP za zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], fotografije na listu 36-39, fotografije na listu 53-57, Ugovor od 14. svibnja 1996. na listu 49-50, proveo očevid na licu mjesta 19. veljače 2026., geodetsko vještačenje po GEO-IZMJERA d.o.o. Duga Resa u osobi FR, saslušao svjedoke: MR, KR, IRG, JR, AR, OR, UR tužiteljicu ER, umješača ČR i DR, dok nije pristupio nitko na strani tuženika radi saslušanja.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Nije sporno da su tužiteljice upisane kao suvlasnice u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] kućište u [adresa] površine 302 m2, i to 1.tužiteljica ER u 3/4 dijela i 2. tužiteljica SR u 1/4 dijela. Nekretninu su stekli uknjižbom u zemljišnim knjigama na temelju kupoprodajnog ugovora od 18. prosinca 1979. tužiteljica ER i njen suprug ĆR, koji su je kupili od CR i VR (strana 9 do 12 spisa). Nakon smrti ĆR, njegov suvlasnički dio od ½ dijela naslijedile su tužiteljice na jednake dijelove.

12. Prema stanju u zemljišnim knjigama, tuženik Grad Ozalj je kao jedinica lokalne samouprave upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] put u [adresa] površine 1467 m2, koja se vodi kao javno dobro u općoj uporabi.

13. Prema odredbi članka 35. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 124/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 153/14, u daljnjem tekstu: ZV) svatko ima pravo stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene za uporabu svih (javna dobra u općoj uporabi) služiti se na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja. Ako nije što posebno propisano zakonom, na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra.

14. Odredbom članka 3. stavak 2. ZV propisano je da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opća dobra).

15. Slijedom iznijetog na javnom dobru koje je u općoj uporabi ne može se stjecati niti pravo vlasništva dosjelošću.

16. Tužiteljice u ovom postupku tvrde i dokazuju da je predmetni dio nekretnine izgubio svojstva javnog dobra u općoj upotrebi dugogodišnjim i neometanim posjedom tužiteljica i njenih prednika.

17. Stav ovog suda da takva nekretnina može biti predmet stjecanja prava vlasništva ako je nekretnina (ili dio nekretnine) izgubila faktična svojstva javnog dobra jer se ne koristi kao javno dobro identičan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u rješenju poslovni broj Revt-243/2011-2 od 27. svibnja 2015., kojim je na postavljeno revizijsko pitanje: "Može li se na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro steći stvarno pravo ako je ona faktično izgubila to svojstvo?", odgovoreno da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine, ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u uporabi. Stoga je moguće, a slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva. U tom smislu je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijeto u rješenju poslovni broj Rev-537/1999 od 26. rujna 2002. prema kojem je moguće, obzirom na konkretne okolnosti i način korištenja samo dijela nekretnine, da samo dio određene katastarske čestice izgubi svojstvo općeg dobra, a drugi dio ostane u tom režimu."

18. Slijedom iznijetog pravnog shvaćanja od odlučne je važnosti u ovom postupku bilo utvrditi je li predmetni dio nekretnine faktično izgubio svojstva javnog dobra jer se ne koristi kao javno dobro.

19. Geodetskim vještačenjem po GEO-IZMJERA d.o.o. Duga Resa u osobi FR koje je provedeno na očevidu 19. veljače 2026. izvršena je identifikacija sporne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te spornog dijela nekretnine koji je na skici očevida – br.1. od 19. veljače 2026. navedenog vještaka označen slovima A-B-C-D-E- F-G-A, u površini od 42 m2.

20. Prema identifikaciji geodetskog vještaka, sud je na licu mjesta neposredno utvrdio da se u naravi na prijeporu nalazi:

- dio betoniranog temelja koji je nastavak betoniranog zida koji je tužiteljica napravila s lijeve strane svoje kuće, ako se gleda s asfaltirane ceste

- rubni kamen oko asfalta

- asfaltirani dio dvorišta ispred kuće tužiteljice

- cvjetnjak ispred kuće tužiteljice

- travnati dio dvorišta tužiteljice oko kuće tužiteljice te su navedeni detalji prikazani na navedenoj skici geodetskog vještaka.

21. Opisano stanje lica mjesta, koji se odnosi na betonirani temelj, rubni kamen i asfaltirani dio dvorišta odgovara stanju koje je vidljivo na fotografijama na strani 36 do 39 spisa.

22. Na navedenim fotografijama (strana 36 do 39) vidljivi su kolotrazi koji bi upućivali da se vozilima provozi po kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uključujući i travnati dio između betonskog temelja i rubnog kamena oko asfalta.

23. Tužiteljice su dostavile i fotografije (strana 53 do 57 spisa) prijepora iz siječnja 2026. u prilog svojih tvrdnji da je tuženik Grad Ozalj ralicom očistio od snijega samo asfaltiranu cestu kroz [adresa], dok u odnosu na prijepor navode da se umješači uporno provoze prijeporom kako bi dokazali da je to cesta, a isto tako tvrde tužiteljice za vidljive kolotrage na fotografijama (strana 36 do 39 spisa) za koje navode da ih namjerno stvaraju susjedi provozeći automobilima, ali i teškim radnim strojevima i malčerima.

24. Na navedenim fotografijama vidljiva je i lokalna asfaltirana cesta na kojoj se odvija promet. Asfaltirana ceste je prikazana i na skici očevida geodetskog vještaka pod oznakom kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se nalazi neposredno uz predmetnu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

25. Navode tužiteljica da kolotrazi na prijeporu postoje tek odnedavno te da ih namjerno rade S (umješači) potvrdili su u svojim iskazima nesrodni i nezavađeni svjedoci, koji su uz to i starosjedioci, i koji su, saslušani na licu mjesta, identično iskazali da je na travnatom dijelu prijepora (ako se gleda s asfaltirane ceste lijevo od kuće tužiteljica) ranije bila samo staza kojom su ponekad prolazili susjedi, da su na dijelu gdje je sada betonski temelj tekao potok koji su na tom dijelu tužiteljica i njen suprug zatrpali kad su na tom dijelu umetnuli cijev u potok. Svjedoci su također potvrdili da je 1.tužiteljica sa svojim suprugom kupila zemljište od Hrastovčaka, da su na zemljištu 1976. sagradili kuću, a kao zemljište oko kuće i dvorište koristili zemljište, na lijevoj strani do dijela na kojem je pred par godina 1.tužiteljica napravila betonsku ogradu i betonski temelj, s desne strane, sve do staze. Svjedoci su iskazali da je betonska ograda i temelji napravljeni pred više godina (do tri do deset godina) time da je neodlučna ova razlika u njihovim iskazima obzirom se u bitnom slažu da je ogradu i temelje napravila tužiteljica prije nego što je počeo spor s umješačima, odnosno tuženikom. Svjedoci su također potvrdili navode tužiteljice da je i sama sudjelovala u financiranju asfaltiranja lokalne ceste 1996., a da je dvorište pred kućom dala asfaltirati nakon asfaltiranja lokalne ceste na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da je dodatno platila tadašnjoj Općini Ozalj da u produžetku ceste asfaltira njeno dvorište pred kućom, oko kojeg dijela je, na lijevoj strani, 1.tužiteljica postavila rubni kamen. Iako su neki svjedoci iskazali da je tužiteljica asfaltirala dvorište ispred kuće u sklopu asfaltiranja ceste, po mišljenju ovog suda, nebitno je ovo nepodudaranje obzirom je i sama 1.tužiteljica iskazala da je asfaltiranje dvorišta izvršila "nešto kasnije" od asfaltiranja ceste.

26. Iskaze tužiteljice potvrdili su svi saslušani svjedoci KR, PRG, JR, AR, OR, MR te UR.

27. Svjedok KR (star 62 godine) je susjed tužiteljice te mu je poznato da je oko 1976. tužiteljica kupila zemljište od Hrastovčaka u širini od betonskih temelja koje je napravila pred deset godina do staze na drugoj strani. Cesta se asfaltirala pred 20 godina i svi su u selu dali novce za asfalt. U odnosu na spornu kčbr. [katastarska čestica] svjedok je iskazao da je to ranije bila oranica, na obrovu su rasle voćke, a sve je to bilo zemljište TR. Stazom s desne strane kuće prolazili su vlasnici koji su gore imali njive. U odnosu na travnati dio prijepora, s lijeve strane kuće tužiteljice (prikazan na fotografijama na strani 36 do 39 spisa), iskazao je da je postojao kanal koji je tužiteljica zatrpala. U odnosu na asfaltirani dio ispred kuće tužiteljice iskazao je da je tužiteljica dodatno platila asfaltiranje dvorišta pred kućom kada se asfaltirala cesta.

28. Svjedokinja PRG živi na adresi [adresa] (stara 67 godina) iskazala je da je već živjela u [adresa] kada je pred 50 godina 1.tužiteljica sa svojim suprugom kupila zemljište na kojem su sagradili kuću, i to, s lijeve strane od betonskih temelja, a s desne strane do kanala koji je postojao prije staze. U odnosu na asfaltiranu cestu iskazala je da je asfaltirana pred 30 godina i svi su za to dali novce. Tada je asfaltirano i dvorište pred kućom tužiteljice za što su tužiteljica i njen suprug posebno dali novce. U odnosu na predmetnu kčbr. [katastarska čestica] (na travnatom dijelu) svjedokinja je iskazala da je to ranije bila samo staza, a da je prije toga bio kanal kojeg je trebalo preskočiti, a da su poslije 1.tužiteljica i njen suprug zatrpali kanal. Na licu mjesta je pokazala da je ranije staza išla sredinom između današnjih kolotraga, a okolo su bili stabla krušaka, jabuka i šljiva. Staza s lijeve strane vodila je samo do kuće BR. Potvrdila je u svom iskazu da se tim pravcem nije provozilo dok pred dvije do tri godine nisu počeli provoziti S (umješači). Stazom s desne strane kuće služe se vlasnici gornjih parcela. Svjedokinja je iskazala da je betonski temelj napravila 1.tužiteljica pred tri do četiri godine, da su rubni kamen postavili 1.tužiteljica i njen suprug kada su asfaltirali dvorište pred kućom.

29. Svjedok JR, živi na adresi [adresa] (stara 61 godinu) došla je živjeti u [adresa]. te je zatekla već napravljen dio kuće tužiteljice bio napravljen na zemljištu koje su 1.tužiteljica i njen suprug kupili od Hrastovčaka. Svjedokinja nije zna la reći koliki dio zemljišta su kupili gledano s lijeve strane, ali s desne strane kuće joj je poznato da je između kuće i staze bio potok koji se slijevao ispred kuće tužiteljice pa su vrijeme gradnje kuće tužiteljica i suprug stavili cijevi u taj potok i to zatrpali tako da su koristili zemljište sve do staze. Taj potok ulijevao se u sada još vidljivi kanal pa je sudac na licu mjesta utvrdio da se radi o kanalu između ceste i kolotraga na kčbr. [katastarska čestica]. U odnosu na betonske temelje iskazala je da su napravljeni prije pet godina. Cesta je asfaltirana 1996. tako da su pola platili ljudi u selu, a pola je dala Općina. Za dvorište pred kućom tužiteljice iskazala je da je asfaltirano godinu kasnije. U odnosu na dio prijepora s lijeve strane, svjedokinja je iskazala da je kada se asfaltirala cesta da je bio kanal koji postoji i danas, da su , odgovaram da u vrijeme kada se cesta asfaltirala bio je kanal koji postoji i danas, te su tu bile samo voćke i trava te jedna stazica kojom se išlo pješke do Škedelja i dalje ne. Svjedokinja je iskazala da su tim dijelom počeli su provoziti S pred oko 1,5 godina kada je umro ĐR.

30. Svjedok AR, (star 50 godina) iskazao je da je u [adresa] došao prvi put kada je njegov otac kupio drvenu kuću tako da mu nije poznato od kud tužiteljici zemljište na kojem ima kuću time da je u to vrijeme kuća tužiteljica bila sagrađena do prvog kata. Što se tiče zemljišta koje je koristila oko kuće, u odnosu na zemljište do betonskih temelja odgovorio je da ga je kosila, da je tu nekada bio kanal koji su 1.tužiteljica i njen suprug zatrpali nakon što su u njega stavili cijevi. U odnosu na sporni dio kčbr. [katastarska čestica] iskazao je da u vrijeme kada je asfaltirana cesta 1995. na tom mjestu bio kanal kako je i danas, a da je iznad njega bila samo staza kojom su hodali susjedi kada su išli do Škedelja i samo do njih, dok su s jedne i druge strane staze bile samo voćke. Svjedok je potvrdio da se ranije nije provozilo tim putem nego je čuo da je netko počeo provoziti pred dvije godine. Svjedok je iskazao da je tužiteljica platila asfaltiranje ceste jer su svi tako platili u selu time da je posebno platila asfaltiranje dvorišta ispred kuće. Putem koji ide desno od kuće tužiteljice prolaze svi koji imaju svoje parcele te tom stranom idu pješke i provoze traktorom jer im je, po saznanju ovog svjedoka, to jedini put do njihovih parcela.

31. Svjedok OR, (star 81 godinu) je iskazao da je rođen u [adresa], li da tu ne živi već 60 godina iako je dolazio dok su mu bili živi roditelji time da je otac umro prije majke, 1989. Nastavio je dolaziti i nakon toga, sve dok nakon Domovinskog rata nije podao kuću koja se nalazila u pravcu iza kuće ĐR, Do svoje kuće nisu dolazili su pravcem današnje asfaltirane ceste, dok se sama kuća nalazila iznad kuće i zemljišta tužiteljice pa mu tako poznato da je tužiteljica koristila zemljište na desnoj strani sve do staze kojom se koriste vlasnici gornjih parcela. Ne zna kada je tužiteljica napravila betonske temelje s lijeve strane kuće ni do kuda je na toj strani koristila zemljište jer na to nije obraćala pažnju. Svjedok je iskazao da mu je samo zna da je bio kanal koji je išao ispred kuće tužiteljice time da ne zna tko ga je zatrpao. U odnosu na travnati dio prijepora na lijevoj strani, svjedok je iskazao da je tu bila samo staza kojom su išli neki seljani, ali ne znam do kuda time da se nije provozilo. Svjedok je iskazao da je tek na dan očevida prvi put vidio da se tim putem netko provozi. Iskazao je je ranije put bio puno uži, a danas vidi da je puno širi. Nisu se nikad služili tom stazom radi dolaska do kuće koju su prodali I.

32. Svjedokinja MR, rođena ĐR (stara 67 godina), u sporu je s Gradom Ozljem radi iste stvari te je u vezi druge pravne stvari izgubila spor s umješačima, dok su tužiteljice betonskom ogradom s lijeve strane kuće prešle katastarsku među prema nekretnini ove svjedokinje. Iako ove okolnosti dovode u sumnju njenu nepristranost, iskaz ove svjedokinje identičan je iskazima navedenih nesrodnih i nezavađenih svjedoka, pa je u sklopu ocjene svih dokaza zajedno, sud prihvatio i iskaz ove svjedokinje. Svjedokinja je iskazala da je betonsku ogradu i temelj 1.tužiteljica sagradila pred 7 do 8 godina time da je na tom dijelu zahvatila zemljište svjedokinje. Iskazala je da predmetnim putem, s lijeve strane, provoze S, ali tek unatrag tri godine. Između betonskog temelja i asfaltiranog dijela dvorišta je potok koji je svjedokinja pokazala na licu mjesta i u koji je tužiteljica ukopala cijev, što je, prema iskazu ove svjedokinje bilo u razdoblju kada je radila betonski zid i ogradu, a dalje je iskazala da je bila staza kojom nije prolazio nitko osim ponekad susjedi. U odnosu na prijepor s desne strane tužiteljičine kuće, svjedokinja je iskazala da je uski pojas uz kuću kupila od Hrastovčaka, dok je preostali dio tog dijela do puta koji vodi u vinograd tužiteljici i njenom suprugu dao AR pred 15 godina jer se nije htio s njom prepirati oko zemljišta. Svjedokinja je još iskazala da je tužiteljica asfaltirala dvorište pred kućom 1996.

33. Svjedok UR uredno pozvan nije pristupio na očevid pa je saslušan u sudnici te je u svom iskazu pogrešno smatrao da je predmet spora put koji se nalazi desno od kuće tužiteljice jer je iskazao da po njemu vozi traktorom barem 20 godina. Nakon što je svjedoku predočena skica očevida na kojoj je pokazao put kojim vozi traktorom, utvrđeno je da se ne radi o prijeporu, dok je u odnosu na prijepor iskazao da je tim putem prošao traktorom jedanput pred dvije do tri godine. Također je iskazao da se tim putem služi vlasnicima njiva koji imaju zemljište iza tog puta, ali da taj put vodi i do šume, ali da se prije toga put spaja s makadamom, a makadam u asfaltiranu cestu koja onda vodi do šume.

34. Iako je ovaj svjedok iskazao da je traktorom provozio po prijeporu, isto tako je iskazao da je to bilo jedanput pred najviše tri godine, što je u skladu s tvrdnjama tužiteljice da su umješači i ostali počeli provoziti po prijeporu tek unatrag dvije godine.

35. Stoga sud nije povjerovao umješačima. Umješač NR živi u [adresa] od rođenja, a njegova kuća je ispod asfaltirane ceste, dok je umješač IR njegov brat. Umješači su iskazali da su ljudi predmetnim putem išli prvo pješke i biciklom jer nisu imali traktore, pa se kasnije počelo provoziti traktorima i ostalom mehanizacijom. Iskazao je da se provozi traktorom po predmetnom putu od 1999. jer su tužiteljici koja je njihova ujna vozili drva, a ĐR kukuruz i sl. U odnosu na asfaltirani dio dvorišta ispred kuće tužiteljice iskazali su da se ne vidi spoj asfaltirane ceste i dvorišta tužiteljice, što upućuje da se radilo o "muljaži" u kojoj su svi sudjelovali jer se svima asfaltiralo pred kućom. Spomenuti kanal pred kućom tužiteljice umješači su opisali kao plitku grabu koja se u svako doba mogla preskočiti. Također su tvrdili da predmetni put održavaju već trideset godina tako da ga malčiraju, poravnavaju, nasipaju i sl.

36. Iskaze umješača nije potvrdio niti jedan svjedok jer su svjedoci identično iskazali da se ranije radilo samo o stazi kojom se išlo najdalje do kuće ĐR, ali da se nije provozilo. Na taj način svjedoci su potvrdili da su kolotrazi na prijeporu, vidljivi na navedenim fotografijama i neposredno sudu na očevidu, nastali tek unatrag dvije godine od kada umješači zbog spora namjerno provoze raznim vozilima po prijeporu ne bi li ostavili uočljive kolotrage..

37. Osim toga, da se u odnosu na prijepor ne radi o javnom dobru u općoj upotrebi obzirom se faktično ne koristi kao javno dobro, sud je mogao zaključiti i iz okolnosti da tuženik nije predložio niti jedan dokaz o tome da je kao jedinica lokalne samouprave vršio radove na održavanju tog puta, u smislu navoženja šljunkom ili drugim radnjama koje bi imale karakter održavanja javnog puta, čišćenja ralicom od snijega kada je čistio ceste koje nesporno održava.

38. Dakle, na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je predmetna nekretnina izgubila svojstvo javnog dobra u dijelu koji se odnosi na prijepor obzirom se gledano s ceste, na desnoj strani je travnata okućnica tužiteljice sa cvjetnjakom koju nesporno tužiteljica održava, ispred kuće je asfaltirani dio dvorišta čije asfaltiranje je tužiteljica posebno platila te ga rubnim kamenom zaokružila kao dio svog posjeda, a lijevo od kuće je betonirala temelje kao nastavak betoniranog zida s lijeve strane kuće, u potok umetnula cijevi i taj dio zaravnala, dok se iza toga ne nalazi put kojim se provoze mještani u selu jer se za to služe asfaltiranom cestom koja se nalazi par metara niže već su se tom stazom, po potrebi, služili samo P, čiji je sljednik svjedokinja ŠR, Ž.

39. Utvrdivši da je sporni dio nekretnine izgubio svojstvo javnog dobra, odnosno da se faktički ne koristi kao javno dobro, okolnost što je ta nekretnina i dalje u zemljišnoj knjizi bila upisana kao javno dobro, nije od utjecaja na stjecanje stvarnih prava na toj nekretnini. Stoga, ovaj sud utvrđuje da na predmetnoj dijelu nekretnine koja je faktično izgubila svojstvo javnog dobra moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

40. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako ta ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari.

41. Stavkom 3. istog članka je propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalno posjedovanja. Odredbom stavka 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave, Jedinica područne (regionalne) samouprave i njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavka 2. i 3. tog članka.

42. Prema odredbi članka 160. stavak 1. vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava sa istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Stavkom 2. istog članka je određeno da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

43. Člankom 18. stavak 3. ZV je propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Stavkom 5. istog članka propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

44. Prema odredbi članka 129. stavak 1. kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugog tijela na temelju kojeg se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

45. 1.tužiteljica i njen suprug sada pok. GR, kojeg su naslijedile tužiteljice, kupili su kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali očito i dijelove prijepornog zemljišta jer su ga kao svoje zemljište tako uživali i Hrastovčaki, pa su kčbr. [katastarska čestica] i predmetni dio pr ijepora kao dio tog zemljišta 1.tužitlejica i njen suprug kupili od Hrastovčaka kupoprodajnim ugovorom od 18. prosinca 1979. time da su svjedoci u svojim iskazima potvrdili da im je prodano zemljište od pravca kasnije betoniranog zida do staze koja vodi do gornjih vinograda, te su otpočetka tužiteljica i njen suprug uživali predmetno zemljište na kojem će ubrzo sagraditi kuću.

46. Iako je njihovo dosjedanje po pravnim prednicima F započelo i prije kupoprodaje, ako bi se i uzelo samo dosjedanje od 1979/1980., to su tada još bile mjerodavne odredbe Općeg građanskog zakonika iz 1911. i to paragraf 1472.

47. Obzirom se vlasništvo nekretnine dosjelošću stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki za to, a u smislu odredbe članka 388. stavak 2. ZV („Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupnja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka"), to treba primijeniti odredbe austrijskog Općeg građanskog zakonika (Zbirka zakona 1-6/1811 objavljen 1. lipnja 1811., na snazi od 1. siječnja 1812. - dalje OGZ), čije su se odredbe tada primjenjivale kao pravna pravila sukladno odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46, 104/46, 96/47).

48. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1472. OGZ vlasništvo nekretnine dosjelošću moglo se steći na nekretninama u državnom, crkvenom ili općinskom vlasništvu pri čemu je propisano vrijeme samostalnog poštenog posjeda te nekretnine u trajanju 40 godina, dok iz pravnog pravila iz paragrafa 1477. OGZ-a proizlazi da tko dosjelost zasniva na vremenu od 30 ili 40 godina, taj nije dužan dokazati zakonitost posjeda (dakle dovoljan je samostalni pošteni posjed), ali ako je posjed nepošten, dosjelošću se uopće ne može steći pravo vlasništva niti posjedom nekretnine u trajanju 40 godina.

49. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ-a pošten je posjednik onaj koji opravdano vjeruje da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno da je nepošten posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora znati da je stvar koju posjeduje tuđa s time da je posjednik pošten sve dok se ne dokaže drukčije (pravno pravilo iz paragrafa 328. OGZ).

50. Do 1. rujna 1980. kada je stupio na snagu Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO) nije protekao rok dosjelosti od 40 godina.

51. O stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, Vrhovni sud se izjasnio u odluci Rev - 291/14 od 17. travnja 2018. na način "u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

52. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

53. Nakon toga je u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96 i dr.), u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

54. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP -a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

55. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju stava zauzetog u presuda Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske), kao i na presudama istoga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi. Radi se o shvaćanju da „u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

56. Obzirom je u postupku utvrđeno da su tužiteljice posjedovale spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991., a na tu okolnost saslušani su svjedoci, to se u dosjelost uračunava i to razdoblje. Stoga je od 1979/1980 do dana podnošenja tužbe (16. siječnja 2025. prošao rok za dosjelost od 40 godina u kojem su tužiteljice neometano i pošteno posjedovale predmetni dio zemljišta.

57. Člankom 130. stavak 1. ZV propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

58. Obzirom su tužiteljica dokazale da su dosjelošću stekle pravo vlasništva na dijelu zemljišta koje je faktično izgubila svojstva javnog dobra, to je usvojen tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva dijela kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] koje je na skici očevida geodetskog vještaka označeno točkama A-B-C-D-E-F-G-A, površine 42 m2 , a tuženiku naloženo da trpi upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama.

59. Temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25) tužiteljicama pripada naknada troškova ovog postupka obzirom s u cijelosti uspjele u sporu.

60. Troškovi tužiteljica sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.t.1, za zastupanje na raspravama 23.4.2025., 20.5.2026. i 10.7.2026. iznos od 200,00 EUR za svaku raspravu prema Tbr.9.t.1., za zastupanje na očevidu 19.2.2026. iznos od 200,00 EUR prema Tbr.9.t.7., za sastav podnesaka od 18.9.2025. i 25.6.2026. iznos od 200,00 EUR prema Tbr.8.t.1., sve uvećano za 10% na ime zastupanja dvije osobe prema Tbr.40, zatim sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46, za trošak prijevoza na lice mjesta i natrag u iznosu od 100,00 EUR (na ovaj iznos ne ide PDV koji je već sadržan u troškovima prijevoza), zatim za trošak sudske pristojbe na tužbu 26,55 EUR i na presudu 53,09 EUR, trošak izlaska sudske komisije na očevid u iznosu od 49,48 EUR, trošak nagrade za geodetsko vještačenje u iznosu od 687.50 EUR, što ukupno iznosi 2.841,62 EUR, koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužiteljicama na ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.

61. Tužiteljicama ne pripada trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na očevid u trajanju od ukupno 4 sata prema Tbr.39. obzirom se zatraženi trošak odnosi na trajanje očevida, a ne putovanja.

62. Tužiteljicama nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

63. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 4. rujna 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rožman & Oredić iz Karlovca

2. Mate Burazin, odvjetnik u Karlovcu

3. Darko Marjanović, odvjetnik u Zagrebu