Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4158/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja APEX LIMITED d.o.o., Samoborska cesta 145, Zagreb, OIB: 73693801543, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, Odjela za statusna pitanja stranaca, Zagreb, Remetinečki gaj 13, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, dana 4. rujna 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja ove presude odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad radnika DA.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 24. listopada 2025. godine radi šutnje uprave, odnosno zbog propuštanja izdavanja dozvole za boravak i rad u zakonski propisanom roku. Naime, tužitelj je u skladu s člankom 90. Zakona o strancima dana 13. ožujka 2025. godine podnio zahtjev tuženiku za izdavanje dozvole za boravak i rad za radnika DA, i to nadležnoj Policijskoj postaji. Navedeni zahtjev zaprimljen je u sustavu preko online aplikacije HZZ-a. Stranka nema podatka o klasi navedenog predmeta, jer nije zaprimio nikakvu potvrdu, niti dopis naslova s navedenim podatkom, već isključivo raspolaže brojem pod kojim je zaprimljen zahtjev: 844030. U skladu s odredbom članka 91. stavka 5. Zakona o strancima ministarstvo je dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti u roku od petnaest dana od dana podnošenja zahtjeva. Do dana podnošenja ove tužbe, tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu. Neodlučivanje u zakonskom roku stvara ozbiljne poteškoće u poslovanju tužitelja, koji zbog toga trpi i štetu.
2. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku, da u roku od 30 dana od dostave ove presude donese rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad radnika DA, te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
3. U svom odgovoru na tužbu tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka. Ističe da tužitelj u svojoj tužbi propušta navesti kako je poslodavac APEX LIMITED d.o.o. od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike postavljen na popis odnosno tzv. „crnu listu” poslodavaca (pod rednim brojem 412.). Riječ je o objavljenom popisu koji sadrži podatke o poslodavcima kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, odnosno podatke o poslodavcima kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno da su prekršili odgovarajuće propise u području prijavljivanja rada i isplate plaće. Podaci o poslodavcima objavljeni su temeljem Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", broj: 151/22.) i Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada ("Narodne novine", broj: 148/24.). Nadalje, budući da je pretežita djelatnost, odnosno poslovanje tužitelja od interesa za gospodarstvo u RH, tuženik je u komunikaciji s predstavnikom tužitelja više puta skretao pozornost na potrebu rješavanja problema tužitelja sa Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike kako bi se zahtjev tužitelja mogao pozitivno riješiti, međutim do zaprimanja tužbe tužitelj to nije učinio. Osim toga, stranac za kojeg se traži dozvola za boravak i rad, osim zahtjeva tužitelja od 13. ožujka 2025., u PU zagrebačkoj, Službi za strance ima zahtjev za dozvolu za boravak i rad za drugog poslodavca od 15. listopada 2025., što je imenovanom strancu poznato ili moralo biti poznato pa samim tim i tužitelju. Jednako tako, sukladno Zakonu o strancima, tužitelju je poznato ili mu je moralo biti poznato da se ukoliko postoje dva aktualna zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, bez odustajanja od jednog od zahtjeva bilo od strane predlagatelja (poslodavca) bilo stranog radnika, nije moguće riješit i drugi. Iz svega proistječe kako tužitelj nije zapravo imao stvarni pravni interes za pokretanje tužbe radi šutnje uprave već radi ostvarivanja naknade troškova postupka. Posljedično tužba radi šutnje uprave — pokazuje se formalnom, a ne stvarnom. Dakle, u konkretnom slučaju ostvarena je situacija propisana člankom 147. stavkom 8. ZUS -a, jer je tužitelj koristio pravo na tužbu na način koji je protivan njegovoj svrsi, čime je došlo do zloporabe prava u objektivnom smislu.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 98. točke 4. istog Zakona.
5. Sud prihvaća navode tužitelja da je podnio zahtjev tuženiku dana 13. ožujka 2025. godine, a tuženik ne osporava da nije odlučio o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad, te nije dostavio dozvolu za boravak i rad shodno članku 96. Zakona o strancima, do dana dostave odgovora na tužbu od 18. prosinca 2025. godine. Dakle, tuženik tvrdi da nije donio pojedinačnu odluku iz opravdanih razloga i da se ne radi o šutnji administracije. Međutim, članak 91. stavak 5. Zakona o strancima propisuje da o zahtjevu za izdavanjem dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona policijska uprava, odnosno policijska postaja dužna je odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, s time da članak 101. stavak 1. ZUP -a propisuje da je službena osoba dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. U svezi s tim potrebito je uputiti na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-442/2026-2 od 9. travnja 2026. godine, prema kojoj se u konkretnom slučaju primjenjuje rok iz Zakona o strancima kao lex specialis u odnosu na članak 101. ZUP-a kao lex generalis, s time da je zaključak da se radi o instruktivnom roku nepravilan.
6. Nadalje, iz spisa predmeta je razvidno da je tužba podnesena nakon proteka propisanog roka iz članka 40. stavka 2. ZUS-a.
7. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima riješio kao u točki I. izreke presude.
8. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS- a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 4. rujna 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke II. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Toni Primorac, [adresa] Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU zagrebačka, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Služba za državljanstvo i strance, Odjel za statusna pitanja stranaca, [adresa] Zagreb, Remetinečki gaj 13
3. U spis
