Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1106/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2026. u prisutnosti osobno tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja FJ, odvjetničke vježbenice kod Julije Strmote, odvjetnice u Zadru i zz tuženice GJŠ, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem upisu je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnine označene čest. kat. broj 17, Njive, pašnjak površine 257 m[2] , za cijelo.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na čest. kat. broj 17, Njive, pašnjak površine 257 m[2] , na način da briše upis Republika Hrvatska, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.013,09 EUR (dvijetisućetrinaest eura i devet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2026., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 17. svibnja 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], Njive, pašnjak površine 257 m[2] , položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo. Na predmetnoj nekretnini upisana je kao vlasnik Republika Hrvatska, za cijelo. U odnosu na navedenu nekretninu podnesen je prigovor od strane podnositelja, sada tužitelja, dana 30. listopada 2019., zaprimljen pod posl. br. Z-25730/2019. koji je odbijen rješenjem ovog suda pod posl. br. Z- 12910/24 (Z-25730/19). Nadalje navodi da je vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao dosjelošću osobno i po svojim pravnim prednicima. Navodi da je tužiteljev otac pok. FJŠ, koji je preminuo 1964., stekao predmetnu nekretninu, te za života istu darovao svom sinu, ovdje tužitelju. Predmetna nekretninu tužitelj i njegovi prednici da su oduvijek obrađivali te je koristili za ispašu ovaca. Radi se o nekretnini koja se nalazi u blizini tužiteljeve kuće, koja je u cijelosti ograđena, te su se na isti način koristile i okolne nekretnine upisanih fizičkih osoba, pa tako i čest. kat. br. 18 k. o. [katastarska općina], koja je činila jednu tehnološku cjelinu s ovom parcelom, te je od iste matične nekretnine formirana u obnovi zemljišne knjige temeljem dogovora u diobi stranaka, a na istoj je izvršen upis prava vlasništva u korist ĐJ. G, dok je na predmetnoj nekretnini izvršen upis Republike Hrvatske. Naime, do pokretanja postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (a koji postupak je započeo cca 2016.) tužitelj je već tada osobno i po prednicima bio u samostalnom i mirnom posjedu predmetne nekretnine preko sto godina, čime su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. U posjedu predmetne nekretnine nitko ih nikada nije ometao, te su se ponašali kao vlasnici nekretnine, koje pravo vlasništva im nitko nikad nije osporio, premda su oni svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirali naočigled svima. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev, a ujedno postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 19. lipnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da priložena dokumentacija nije podoba za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Ističe da tužitelj nije dokazao niti jednim materijalnim dokazom da su njegovi pravni prednici bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, niti je dokazao slijed stjecanja prava vlasništva od svojih pravnih predaka. Iz dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva. Zaključno predlažu odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi tuženici trošak ovog parničnog postupka.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: izvod iz katastarskog plana (list spisa 4), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] povodom prigovora pod poslovnim brojem Z- 12908/24, Z-12910/24, (Z-25184/19), (Z-25730/19) od 19. travnja 2024. (list spisa 7- 9), zk. izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 26-33), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geodezije s priloženim fotografijama (list spisa 48-50), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 43-46), saslušao je svjedoke: BJ (list spisa 44), LJ (list spisa 44-45), ŽJ (list spisa 57), HJ (list spisa 64) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 64-65). Izvršen je uvid u predmet ovog suda, broj: Z-25184/19 (Z-12908/24).

3.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka DJ i SJ jer je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. rujna 2026. odustao od ovog dokaznog prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnine upiše tužitelj, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika. Ujedno postavljen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine za cijelo.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sačinjen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-12908/24, Z-12910/24, (Z-25184/19), (Z-25730/19) od 19. travnja 2024. (list spisa 7-9) proizlazi da je odbijen prigovor ovdje tužitelja te je isti upućen da u daljnjem roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja podnese tužbu za ispravak.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/1289 razvidno je da nekretnina oznake 17 u naravi pašnjak površine 257 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 5945 m s uknjiženim pravom vlasništva u korist općenarodne imovine za cijelo.

10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/1255 razvidno je da nekretnina oznake 18 u naravi pašnjak površine 743 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 2737 m , a u kojem postupku je izvršen upis prava vlasništva na novoformiranoj čestici u korist ĐJ pok. G.

11. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, ograđena sa svih strana i to većim dijelom suhozidom te žičanom ogradom i podzidom.

12. Vještak mjerničke struke Frane Vlatković, dipl.ing.geod. je sačinio skicu sudskog očevida (list spisa 48) na kojoj je žutom bojom prikazao predmetnu nekretninu te izvršio uklop predmetne nekretnine u DOF 1968.

12.1. Ovaj sud u cijelosti prihvaća izrađenu skicu lica mjesta jer je izrađena stručno i objektivno na temelju podataka prikupljenih tijekom uviđaja, a pritom uvažavajući činjenicu da nijedna od stranaka nije imala primjedbe na skicu izmjere.

13. Svjedokinja BJ je u iskazu (list spisa 44) navela da se udala u mjesto [adresa]. godine od kada živi u kući udaljenoj zračne linije nekih 500 metara. Od tada pamti da se uvijek govorilo da je predmetni teren od obitelji tužitelja, da su sadili krumpire i kupus, a kada bi pobrali kupus da bi držali ovce. Na poseban upit je navela da joj je poznat RJ navodeći da je on tužiteljev otac kojega je viđala na ovoj parceli. Nadalje je navela da je parcela od kad se udala u istim gabaritima kao i danas i da nikada nije čula za nikakve sporove ili svađe.

14. Svjedokinja LJ je u iskazu (list spisa 44-45) navela da se udala u [adresa]. i od tada da živi u kući udaljenoj zračne linije cca. 300 m od ove parcele. Od tada da je na ovoj parceli viđala isključivo tužitelja i njegovu pokojnu suprugu F koji su na ovoj parceli držali blago, ovce, koze, a ponekad da su znali posaditi krumpire. Na poseban upit je navela da je parcela ranije bila ograđena kao i danas i da nije čula za nikakve sporove.

15. Svjedok ŽJ je u iskazu (list spisa 57) naveo da mu je poznato da je tužitelj predmetnu nekretninu naslijedio od oca koga se ne sjeća jer je umro prije nego što se on rodio. Naveo je da je parcela ograđena u suhozidu sa prednje strane, a okolo je plot, žica. Poznato mu je da je ovu nekretninu tužitelj naslijedio od oca Đ. Sjeća se kao mali da je GJ na toj nekretnini sadio kupus, krumpiri i kukuruz. Nikada nije čuo da bi u svezi ove nekretnine bilo kakvog spora niti išta slično. Tužiteljev stric se zove VJ, a oni su tu djeljenici, a podijelili su se tako da je ova predmetna nekretnina pripala GJ, odnosno njegovom ocu Đ, a ĐJ je pripala susjedna nekretnina. Na poseban upit je istaknuo da je predmetni teren udaljen od njegove kuće 200 do 300 metara. Nikad nije čuo za sporove niti unutar obitelji niti od nekog trećeg.

16. Svjedok HJ je u iskazu (list spisa 64) naveo da mu je poznat predmetni teren jer je živio u staroj kući koja je na udaljenosti od nekih stotinjak metara od ovog terena. Još kao dječak da se sjeća da su se na ovoj parceli prije nekih 40-ak godina sadili krumpire i to tužitelj GJ i njegova pokojna supruga F. Poznato mu je da su ovaj teren i ranije obrađivali njegovi stariji, odnosno njegov otac pokojni B koji je bio stariji čovjek kad je on bio dječak. Kasnije da je viđao Antinu pokojnu suprugu kako na ovom terenu čuva ovce. Nikad nije čuo za sporove vezano za ovu parcelu.

17. Tužitelj GJ je u stranačkom iskazu (list spisa 64-65) naveo da su se njegov pokojni otac B i stric VJ dijelili nakon smrti pokojnoga djeda G i tom podjelom je ovaj teren pripao njegovom ocu pokojnom B. Ta podjela da je bila prije njegovog rođenja. Otac da je bio zaposlen i radio u Zagrebu, ali da su pokojna majka i sestra ovaj teren obrađivale, sadile su krumpire, a kad je on narastao negdje od petnaeste godine da im je on pomagao u obrađivanju. Poslije na ovom terenu da su sijali žito za ovce, a majka je ovdje držala ovce na ispaši. Teren je ograđen sa svih strana, s jedne strane je stari suhozid koji su gradili još prije njegovog rođenja, a s drugih strana je žica i plot. Nitko nikada mu nije osporavao vlasništvo ovog terena kao niti njegovom ocu. Zaključno je naveo da danas na ovom terenu uz njegovu dozvolu LJ drži ovce, a on da danas zna saditi travu, posijati žito za ovce.

18. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana vlasnicom na predmetnoj nekretnini.

19. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

19.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

19.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

20. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

21. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

22. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

23. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

24. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

25. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: EJ (rođena 1940.), LJ (rođena 1947.), ŽJ (rođen 1969.) i HJ (rođen 1967.), koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani [adresa], male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu.

25.1. Pa su tako svjedoci suglasno iskazali da je predmetna parcela od davnina u obitelji HJ, da im je poznato da je nekretnina ranije pripadala tužiteljevom ocu pok. ŠJ nakon diobe s bratom pok. VJ, koju je potom naslijedio njegov sin (tužitelj) GJ koji je sa svojom obitelji predmetnu parcelu koristio za dijelom za obrađivanje sadnjom poljoprivrednih kultura, a dijelom za čuvanje blaga. Identično su iskazivali navodeći da je predmetna nekretnina oduvijek ograđena na isti način i u istim gabaritima, dijelom suhozidom, a dijelom plotom i žicom. Nadalje, svi svjedoci su zaključno naveli da konačno predmetnu nekretninu danas posjeduje tužitelj te da o njihovim saznanjima nikad unutar same obitelji GJ nije bilo spora u pogledu predmetne nekretnine, a niti bi ih netko treći u tome ometao.

26. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je najranije posjedovao otac tužitelja pok. RJ, koristeći ih za obrađivanje sadnjom poljoprivrednih kultura i ispašu blaga a potom tužitelj GJ (rođen 1949.) na isti način kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine jasno omeđene od susjednih nekretnina, a takvo stanje je nepromijenjeno budući da je sud utvrdio uviđajem na licu mjestu i vještačenjem da je nekretnina ograđena sa svih strana suhozidom, žicom i podzidom, dok je iz ortofoto snimki iz 1968. razvidno da je nekretnina u istim gabaritima, kao i danas (što su potvrdili i saslušani svjedoci), manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev, iz čega sud zaključuje da tužitelj osobno uživa predmetnu nekretninu preko 60 godina, a ranije putem svog pravnog prednika pok. oca ŠJ, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja. Ovaj rok je protekao prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj mogao dosjedati i u vremenu kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

27. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije vlasnik predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkama I. i II. izreke ove presude.

28. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

29. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

29.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe -100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 20. listopada 2025., 18. prosinca 2025. (uviđaj), 6. ožujka 2026. i 3. rujna 2026.- od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife). Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5. studenog 2026. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice sukladno članku 155. stavku 1. ZPP-a. Dakle, tužitelju je ukupno priznati 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR, uvećano za iznos PDV od 25 % iznosi 1.250,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i zatraženi trošak pristupa ročištu u ispravnom postupku od dana 19. travnja 2024. - 25 bodova (Tbr. 20. toč.1. Tarife) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 50,00 EUR, trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 110,00 EUR.

29.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 2.013,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (4. rujna 2026.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP- a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), dok je u preostalom dijelu preko visine dosuđenog, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 4. rujna 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici u Zadru,

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-104/2024).