Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: P-748/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu po sucu Marija Mesić, u pravnoj stvari tužitelja GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Korani Ferdelji, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi zaštite od uznemiravanja, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 1. srpnja 2026. u nazočnosti stranaka i punomoćnice tužitelja, po objavi 4. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Nalaže se tuženiku ZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da prestane bespravno uznemiravati tužitelja GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u njegovim vlasničkim pravima glede nekretnina upisanih kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul br. [broj ZK uloška] i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] sve upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu zk odjel Ozalj, na način da prelazi preko istih zemljišta pješice te vozilima kao i da se ubuduće suzdrži od takvog ili sličnog uznemiravanja.
2. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iste od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve to u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je suvlasnik u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to poglavito k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja kuću br. 5 i dvorište u [adresa]. Navodi nadalje da je tuženik je vlasnik i posjednik susjednih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Nadalje navodi da tuženik neprekidno prolazi preko tužiteljevih nekretnina pješice, motornim vozilima i traktorom iako nema nikakav pravni osnov za isto, da ga je tužitelj višekratno upozoravao t da isto ne čini, na što se tuženik oglušava.
Navodi da je tuženik svaki put kada bi tužitelj stavio sijeno ili svoje materijale na svoju nekretninu, točnije putanju kojom tuženik prolazi nekretninom tužitelja, istu micao sa ciljem da prođe preko tužiteljeve nekretnine, a kada je tužitelj postavljao ulazna vrata na ulaz u svoju parcelu tuženik bi istu micao, otvarao ili čak i uništavao. Navodi da ne može u miru koristiti svoju nekretninu zbog ponašanja tuženika koji uporno, namjerno i svjesno prolazi i vozi se preko nekretnine tužitelja iako ima uredan javni put sa svoje nekretnine koji je izvrsno povezan sa javnom [adresa]. Navodi da predmetnim postupanjem tuženik bespravno uznemirava tužitelja kao vlasnika i posjednika nekretnina pa predlaže da sud temeljem odredbe čl. 167 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, nadalje: ZV) udovolji tužbenom zahtjevu i naloži tuženiku da prestane bespravno uznemiravati tužitelja u njegovim vlasničkim pravima glede nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul br. [broj ZK uloška] i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška], na način da prelazi preko istih zemljišta pješice te vozilima kao i da se ubuduće suzdrži od takvog ili sličnog uznemiravanja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je svoje međašne nekretnine sa kućom dobio darovanjem od svog pokojnog udomitelja LĐ i da svoje nekretnine uživa pošteno i odgovorno i ne stvara nikakve probleme tužitelju, da tužitelj tvrdi da se tuženik kreće preko njegovih čestica, ali da se on tuženik kreće i prometuje putnim pravcem tj. služnim putem koji je ucrtan u sve mape, da je to putni pravac kojim su se služili svi preci, te da smatra da nije u nikakvom prekršaju ako ukloni stvari koje tužitelj stavlja na put a to su razno smeće, šuta, granje, sijeno i sl. Navodi nadalje da taj putni pravac tuženik godinama čisti i uređuje, te da za taj putni pravac ima i sudsko rješenje pokojnog udomitelja (JĐ) koje dostavlja uz odgovor na tužbu. Na pripremnom ročištu tuženik je naveo da se radi o putu odnosno pravcu kojeg koristi cijelo selo.
3. U dokaznom postupku a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka RĐ, CĐ i LĐ, proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog mjerničkog vještaka Željka Perića (iz Geogrupa d.o.o. Zagreb), te je izvršen uvid u njegov nalaz i mišljenje sa skicom očevida (sve na str. 84 do 100 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika.
4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za prestanak uznemiravanja vlasništva te tužitelj tvrdi da ga tuženik uznemirava u vlasništvu nekretnina kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] na način da pješice i vozilima prelazi preko tih nekretnina tužitelja.
6. U konkretnom slučaju radi se o tužbi za zaštitu od uznemiravanja u smislu odredbe čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 96/96 i dr.), a kojom propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može put suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, a da bi vlasnik ostvario svoje pravo na zaštitu od uznemiravanja mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba bespravno uznemirava u izvršavanju njegove ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari na njoj je da to dokaže.
7. Tuženik tvrdnjom da prolazi i provozi predmetnim česticama tužitelja i to služnim putem i pravcem kojim su se koristili i njegovi preci, u osnovi tvrdi da je dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza i provoza preko tužiteljevih nekretnina, pa da dakle ima pravo poduzimati radnje prolaska i provoza predmetnim česticama tužitelja.
8. U postupku nije sporno da je:
-da je tužitelj vlasnik kčbr. [katastarska čestica] i suvlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da je te čestice naslijedio od prednika ĆĐ i G ĐĐ, ujne i ujaka, a koji su umrli 2003. odnosno 2011. godine
-da je tuženik vlasnik međašnih kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je te četice dobio darovanjem od svog prednika LĐ koji je bio tužiteljev udomitelj (ugovor o darovanju prileži na str. 33 do 36 spisa), a koji je umro 2020. godine.
9. U postupku je temeljem očevida na licu mjesta održanog s mjerničkim vještakom te nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka i njegove skice (sve na str. 85 do 88) utvrđeno i proizlazi:
-da gledajući s puta i pravca dolaska sudske komisije (a to je inače kčbr. [katastarska čestica] koja je javni put) najprije dolaze predmetne nekretnine tužitelja i to kčbr. [katastarska čestica] – četica tužitelja na kojoj je s lijeve strane veća kuća tužitelja, zatim dolazi kčbr. [katastarska čestica] - čestica tužitelja, a s desne strane na toj čestici je manja kuća tužitelja , a zatim dolazi kčbr. [katastarska čestica] – čestice tuženika na kojoj je kuća tuženika tzv. zelena kuća (a prije kuća njegovog udomitelja LĐ),
-da je na česticama tužitelja 388 i 402/1 na licu mjesta tj. na terenu vidljiv put s dva kolotraga, da je taj put u skici očevida mjerničkog vještaka označen crvenom bojom, i na njega se dolazi s javnog puta kčbr. [katastarska čestica] (kojim je došla sudska komisija) i taj sporni put s dva kolotraga, ucrtan u skici crvenom bojom, ide preko čestica tužitelja kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], zatim dalje preko kčbr. tuženika 402/2 i onda je dalje taj put spojen sa drugim javnim putem kčbr. [katastarska čestica], i dakle proizlazi da se sporni put sa dva kolotraga koji ide preko čestica tužitelja i čestice tuženika nalazi između dva javna puta i to između kčbr. [katastarska čestica].
10. Kod toga tužitelj u postupku ukazuje da tuženik do svoje kčbr. [katastarska čestica] može doći upravo tim drugim putem tj. javnim putem 2534/1 i ne mora prolaziti preko tužiteljevih čestica, što je točno i što tuženik u osnovi ne osporava ali tvrdi da do svoje čestice i kuće sada može koristiti i taj drugi put i da je on taj drugi put očistio i njime može provoziti autom, ali samo kada je suho vrijeme, a kada su kiša ili snijeg onda se ne može proći jer ni ralica tuda ne ide.
11. U postupku u saslušani svjedoci ŽĐ, CĐ, JĐ (predoženi po tuženiku) i stranke.
11.1. Svjedokinja ŽĐ ([adresa]) je iskazala da je ona prolazila i provozila preko spornog puta sa dva kolotraga, da je i njen otac tuda prije išao s kolima i to prije Domovinskog rata, da je ona tuda provozila kada je JĐ (pok. prednik tuženika) bio bolestan, a živio je tu u „zelenoj kući“, sada kući tuženika, da mu je tuda dovozila potrepštine i vozila ga doktoru, misli da je JĐ umro 2018., da je do smrti je živio u svojoj kući (tzv. zelena kuća), a da su u većoj kući odnosno (sada) kući tužitelja živjeli NĐ i ĐĐ koji su umrli prije više od 10 godina i oni nisu tuda branili prolaz, da su isto tako svi koji su službeno dolazili poštari, doktori, veterinari išli spornim putem, da je ona i nakon 2018. tuda prolazila time da je na putu više puta znalo biti nekih drva – pokazivanje ove svjedokinje gdje su bila postavljena drva na putu je u skici mjerničkog vještaka ucrtano točka A-B.
Svjedokinja je nadalje iskazala da misli da je zadnji puta spornim putem prolazila u listopadu pretprošle godine (2024.) kada je išla brati šipak, ne zna da li tuženik koristi koji drugi put.
11.2. Svjedok CĐ, čija supruga tu u [adresa] ima kuću udaljenu 50 m od predmetnih čestica, je iskazao da redovito dolazio u kuću svoje supruge gdje sad živi bolesna punica i da je redovito počeo dolaziti od 1985., da je puno puta prolazio predmetnim spornim putem jer tu u blizini ima oko 4 ha zemlje koju obrađuje i da bi došao do te svoje zemlje prolazio je spornim putem, ali u zadnje vrijeme ne prolazi jer mu je branjeno i bile su postavljene prepreke, u zadnje dvije godine je spornim putem išao jedno dva tri puta, a sada ide okolo po glavnoj cesti, a dok su NĐ i ĆĐ (prednici tužitelja) tu živjeli nisu mu branili prolaz već su zajedno radili i pomagali svjedokovoj familiji.
11.3. Svjedok JĐ, kojem je pok. prednik tuženika JĐ bio stric, je iskazao da je njegov stric živio u „zelenoj kući“, a u toj kući rođen je i svjedokov otac, da je svjedok dolazio tu dok mu je baka bila živa, dok je bio u osnovnoj školi i da stalno tu dolazi pa i danas, a pogotovo je dolazio dok mu je stric UĐ bio živ i živio sam u kući, da je svjedok do strica dolazio spornim putem sa dva kolotraga i dok su Z bili tu nisu branili da se tuda ide, da svjedok nije nikada dolazio s druge strane, da je predmetnim putem kraće za doći, ne zna je li tuženik koristio drugi put za dolazak ali da s ove strane (gdje je predmetni put) je dolazila hitna kada je stric bio bolestan.
12. Iz iskaza tužitelja proizlazi:
- da je poznavao sada pok. JĐ, da je on živio u zelenoj kući, ne zna kako je JĐ dolazio do svoje “zelene kuće“ i je li koristio ovaj put sa dva kolotraga,
-da tuženik prolazi spornim putem i pješice i traktorima i autom, da zna da tuženik tako prolazi od 2012. kada je tužitelj tu došao, time da dok je tužitelj tu onda tuženik ne prolazi,
-kada kaže da je došao 2012. da to znači da, kada mu je umro ujak (NĐ), je onda tužitelj tu došao time da tu ne živi stalno ali dolazi, jer da ima i druge nekretnine i drugih obaveza,
-kada se radi o drugom putu kojim tuženik može doći do svoje kuće tj. javnom putu da taj drugi put tuženik koristi za dolazak uvijek kada je tužitelj tu u svojoj kući, a onda tim javnim putem tuženik dolazi i traktorom i autom,
-da je tužitelju branio da prolazi spornim putem, da je zvao i policiju PP Ozalj , da je tuženiku svake godine barem jedan puta do tri puta branio prolazak i svaki puta je izlazila policija i to sve od 2012. godine i nikada nije bio slučaj da bi tužitelj tuženiku dozvolio da tuda prolazi,
-da je jednom prilikom na spornom putu bila parkirana tužiteljeva Škoda, a tuženik je maknuo Škodu,
-da na spornom putu tužitelj uvijek postavlja granje kada uređuje svoju lokaciju i kosi travu,
-da je preko spornog puta tužitelj najprije postavljao prirodnu ogradu od granja, pa ogradu od lješnjaka i to na svojoj kčbr. [katastarska čestica] prema tuženiku, da je stavljao svakakve pregrade od drveta, ciporeksa, ali da je tuženik sve to micao, dok su mu ujak i ujna NĐ bili živi na ulazu u njegovu česticu nije bila postavljena ograda.
12.1. Tuženik je iskazao:
-da je živio u zelenoj kući sa udomiteljem LĐ do svoje 24 godine kad se oženio , ali da je i nakon toga svakodnevno dolazio jer mu je udomitelj bio nepokretan, i da je ustvari od rođenja prolazio spornim putem,
-da susjedi NĐ nisu branili prolazak tim putem i s njima on i udomitelj JĐ bili jako dobri, i susjedima NĐ su pomagali kositi i održavati njihovo imanje,orali im njive jer oni nisu imali strojeve,
-da je udomitelj JĐ za dolazak do svoje kuće koristio ovaj drugi javni put samo kad su vodili krave na pašu i samo za to su koristili javni put,
-da su se inače svi ljudi u selu i okolici koristili spornim putem, da su tim putem dolazili UĐ, da su i lovci koristili taj put, rodbina, prijatelji i svi susjedi, da su tim putem dolazili i policija, liječnik, vatrogasci, hitna,
-da mu tužitelj brani da prolazi spornim putem, time da kada je tužitelj tu došao prve tri godine je tuženik i njemu kao i L kosio i održavao cijeli vrt i okućnicu zajedno sa svojim sinom sve do jedne prilike kada je tužitelja nakon tri godine pitao "zar ja i sin nismo zaslužili barem 100,0 kn za 10 litara nafte", a da se tuženik na to samo okrenuo i rekao da u [adresa] više nikada neće biti kao prije i da su od tada počeli problemi i da mu tužitelj ustvari od 2015. brani i njemu i svima drugima da tuda prolaze,
-da je micao ograde na tom putu (koje je tužitelj tu postavljao), a to su ustvari bile grane i smeće, otpad, crijep i to micao da bi mogao doći do svoje kuće,
-ne zna da bi bila donesena presuda 1986. kojom je ukinuta služnost puta, navodi da je to nemoguće jer ta služnost postoji od tisuću osamsto i neke godine, a da on tuženik ima rješenje iz 1982. koje je dobio njegov udomitelj i svi susjedi kada su Z imali spor s SĐ i da je to rješenje priložio i da u tom rješenju piše da van JĐ ima pravo prolaza i prijevoza (rješenje na str. 30 spisa).
13. Dakle svjedoci su potvrdili tvrdnje tuženika da se sporni put s dva kolotraga koji prolazi preko čestica tužitelja oduvijek koristi za prolaz i provoz, pa su tako tim putem svjedoci dolazili do prednika tužitelja JĐ koji je živio u tzv. zelenoj kući do svoje smrti (a umro je 2020.), da je sporni put za dolazak do svoje kuće koristio i njime prolazio i sada pok. prednik tuženika JĐ, a isto tako i tužitelj, svjedokinja ŽĐ je iskazala da je tim putem s kolima išao i njen otac i to još prije Domovinskog rata, a i ona kada je predniku tuženika pomagala tj. dovozila potrepštine i vozila ga doktoru, spornim putem je išao i svjedok CĐ koji tu dolazi od 1985., a tim putem je prolazio da bi došao do svoje zemlje koju obrađuje, svjedok JĐ, kojem je prednik tuženika sada pok. JĐ bio stric, a u njegovoj tzv. zelenoj kući rođen je i svjedokov otac, je iskazao da je oduvijek išao spornim putem i da je do svog strica dolazio tim putem, te su svi svjedoci potvrdili da dok su bili živi prednici tužitelja ujna i ujak Z oni nisu branili prolazak tim putem.
14. Cijeneći iskaze svjedoka te stranaka proizlazi i zaključuje se da prednici tužitelja ujak i ujna NĐ za života, a posljednji je umro ujak 2011., nisu branili prolazak preko svojih čestica spornim putem ni svjedocima, ni predniku tuženika sada pok. JĐ ni tuženiku, već je do problema došlo nakon što je umro ujak OĐ i tužitelj došao u [adresa]. kada je počeo tuženiku braniti korištenje spornog puta. Međutim tuženik je i nakon dolaska tužitelja nastavio koristiti sporni put preko čestica tužitelja za prolaz i provoz radi čega je između njih dolazilo do sukoba, te je tužitelj nekoliko puta godišnje pozivao i policiju.
15. Nadalje nesporno je da na ulazu u tužiteljeve parcele za života njegovih prednika OĐ nije bilo ograde, a što potvrđuje i sam tužitelj u svom iskazu, a iz čega se nameće također zaključak da tužiteljevi prednici Z za života nisu branili prolazak preko svojih čestica ni sada pok. JĐ ni tuženiku.
16. Kada se radi o tvrdnji tužitelja da je presudom Općinskog suda u Ozlju P-203/84 (koja prileži na str. 38-41 spisa, a koju je u spis priložio tužitelj) ukinuto pravo služnosti kolnika na predmetnim česticama u vlasništvu tužitelja odnosno da je time ukinuta služnost predniku tuženika, valja reći da ti navodi i tvrdnje tužitelja ne stoje jer se ta presuda ne odnosi na prednika tuženika JĐ , naime u tom predmetu po tužbi prednika tužitelja OĐ (dakle ujaka tužitelja) protiv tužene SĐ je ukinuto pravo služnosti kolnika za korist nekretnine tužene SĐ kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a preko nekretnina tužitelja kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obje čestice u naravi dvorište.
17. Kada se radi o Zaključku od 8. kolovoza 1983. Općine Ozalj (str. 31) i rješenju Općine Ozalj od 24. 8. 1983. iz sadržaja istih proizlazi:
-da su u tom upravnom postupku kod općine Ozalj, Komitet za privredu i društvene djelatnosti sudjelovali prednik tužitelja OĐ, zatim prednik tuženika JĐ iz [adresa], te još PĐ iz [adresa] i HĐ iz [adresa] 5
-da je predniku tužitelja TĐ odobreno da može urediti i osposobiti put koji je ucrtan u katastarske mape pod oznakom kčbr. [katastarska čestica] uz među kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s jedne strane i kčbr. [katastarska čestica] s druge strane, i na taj način omogućiti ŠĐ, LĐ i HĐ da mogu u svako doba i bez teškoća prolaziti i prevoziti tim putem na njihova zemljišta,
-time da je istodobno navedenim rješenjem određeno da je imenovani (dakle OĐ) također dužan da omogući LĐ iz [adresa] da preko njegovog dvorišta može imati nesmetan prolaz i prevoz u njegovo dvorište,
-a nakon uređenja putnog pravca da OĐ može prekinuti prolaz preko svog dvorišta kojim se sada imenovani služe jer putni pravac kako je ucrtan u katastarske mape nije prilagođen za prijevoz i prolaz vozilima.
17.1. Dakle navedenim rješenjem iz 1983. je odobreno predniku tužitelja TĐ da uredi i osposobi katastarski ucrtani put kčbr. [katastarska čestica] koji ide uz među kčbr. [katastarska čestica], s jedne strane i ovdje predmetne kčbr. [katastarska čestica] s druge strane ( kod čega se upućuje da je taj dio puta koji je trebalo osposobiti između navedenih čestica i položaj čestica vidljiv na katastarskom planu koji je vještak mjernik u ovom predmetu priložio u svoj nalaz str. 90 do 92 spisa), međutim istovremeno je predniku tužitelja TĐ određeno da je dužan omogućiti predniku tuženika LĐ da isti preko njegovog dvorišta, a nesporno je da se radi o dvorištu prednika tužitelja kčbr. [katastarska čestica], može imati nesmetan prolaz i prijevoz u svoje dvorište, pa dakle navedenim rješenjem nije ukinuta služnost preko dvorišta prednika tužitelja za korist nekretnine prednika tuženika na kojoj se nalazi tzv „zelena kuća“.
18. Cijeneći sve naprijed navedeno, dakle:
- da je preko predmetnih čestica i dvorišta tužitelja kčbr. [katastarska čestica] vidljiv put sa dva kolotraga, što jasno upućuje da se taj put godinama koristio za prolaz i provoz,
-da taj put nesporno desetljećima postoji i postojao je i 1985. godine kada je prednik tužitelja BĐ tužbom tražio u odnosu na SĐ ukidanje prava služnosti kolnika preko ovih svojih čestica,
-cijeneći da je prednik tuženika JĐ oduvijek za dolazak do svoje tzv. zelene kuće prolazio preko čestica tužitelja spornim putem s dva kolotraga, a isto tako i tuženik, da je i svjedok JĐ, nećak pok. prednika tuženika čiji je otac rođen u tzv. zelenoj kući, oduvijek do „zelene kuće“ dolazio preko čestica tužitelja spornim putem, da je spornim putem prije Domovinskog rata kolima išao i otac svjedokinje ŽĐ, da je i ta svjedokinja prolazila tim putem kada je išla pokojnom predniku tuženika u „zelenu kuću“, da je i svjedok CĐ koji je u [adresa] počeo dolaziti 1985. prolazio spornim putem do svoje zemlje,
-cijeneći da prednici tužitelja Z nisu branili prolazak preko svojih čestica spornim putem pok. predniku tuženika LĐ, a ni tuženiku, i nisu imali ni ogradu na ulazu u svoje čestice,
dakle cijeneći sve ovo ovaj sud nalazi da je tuženik osobno i po predniku mu VĐ korištenjem spornog puta za prolaz i provoz preko 20 godina dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza i provoza preko nekretnina tužitelja, a u smislu odredbe čl. 54. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 6/80) kojim je propisano da se stvarna služnost stječe dosjelošću kad je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio, a isto tako je propisano isto tako je propisano i novim ZV (NN 96/96 i dr.) tj. čl. 29. st. 1. da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako je vlasnik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.
18.1. Kod toga je, a u situaciji kada je stečena stvarna služnost dosjelošću na predmetnim česticama tužitelja, neodlučno što tuženik za dolazak na svoje nekretnine (gdje je tzv. zelena kuća) ima mogućnost dolaska s druge strane javnim putem oznake kčbr. [katastarska čestica] i što povremeno prolazi i tim putem.
19. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
19. Tuženik koji je uspio u postupku nije tražio trošak postupka, tima da troškova nije ni imao jer se sam zastupao. Tužitelj koji je tražio trošak, u postupku nije uspio pa nema pravo na naknadu troška, pa je valjalo tužitelja odbiti i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
U Karlovcu 4. rujna 2026.
Sudac
Marija Mesić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e - oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostavljeno:
1. Korana Ferdelji, odvjetnica u Zagrebu
2. ZĐ, [adresa]