Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-10394/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu po sutkinji Marini Ivančević, uz sudjelovanje zapisničara Aleksandre Žarković u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LČ, zastupan po branitelju Mariu Majiću odvjetniku u odvjetničkom društvu Kasalo & Raić iz Splita, zbog prekršaja iz članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), kažnjivog po članku 53. stavak 4. istog Zakona, povodom prigovora okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split Klasa: 211- 07/25-4/14908 Urbroj: 511-12-36-24-2 od 11. veljače 2025., nakon provedenog žurnog postupka 4. rujna 2026. u izočnosti stranaka donio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 182. stavka 1. točka 3. Prekršajnog zakona

okrivljenik LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi 14. siječnja 2024. u 13:23 sati u Kaštel Kambelovcu, kolnikom ulice Cesta Pape Ivana Pavla II kućni broj 129 kao vozač vozila M1 marke Audi registarske oznake [registarska oznaka] upravljao kroz naseljeno mjesto gdje je postavljenim prometnim znakom dopuštena brzina od 70 km/h brzinom od 133 km/h, koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja LaserCam4, a umanjena za 10% sigurnosne razlike iznosi 119 km/h, dakle kretao se brzinom koja je 49 km/h veća od dopuštene,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), kažnjivog po članku 53. stavak 4. istog Zakona.

II. Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi vođenja ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaja prometne policije Split izdalo je obavezni prekršajni nalog pod brojem navedenim u uvodu ove presude protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude protiv kojeg je isti pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja.

2. Postupajući po prigovoru na obavezni prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 243. Prekršajnog zakona Sud je našao da je prigovor uložen u zakonskom roku, te je istog stavio van pravne snage i temeljem članka 221. stavka 1. točka 6., a sukladno članku 244. stavak 1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3. Okrivljenik LČ je bio pozvan na ročište pred ovim sudom radi iznošenja svoje obrane, te je sudu putem branitelja dostavio pisanu obranu koja je pročitana na ročištu održanim pred ovim sudom.

3.1. U pisanoj obrani okrivljenik je uvodno istakao kako se ne smatra krivim za prekršaj onako kako mu se optužnim aktom stavlja na teret.

Obaveznim prekršajnim nalogom (sada optužnim prijedlogom zbog ulaganja prigovora) tereti ga se da je 14. siječnja 2024. godine u točno 13:23 sati u naseljenom mjestu Kaštel Kambelovac, na lokaciji Cesta pape Ivana Pavla Il kod kućnog broja 129, upravljao osobnim vozilom marke Audi, registarskih [registarska oznaka] brzinom od 133 km/h, na mjestu gdje je ograničenje 70 km/h. Navodi se da je brzina utvrđena uređajem LaserCam 4 te da umanjena za sigurnosnu razliku iznosi 119 km/h, čime da je počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

U prvom redu, u cijelosti se osporava točnost, vjerodostojnost i zakonitost rezultata mjerenja brzine na kojima se temelji optužba. Uvidom u spis razvidno je da ovlašteni tužitelj nije dostavio dokaz o tehničkoj ispravnosti mjernog uređaja, odnosno u spisu ne prileže važeći certifikat o umjeravanju (Atest) za konkretni uređaj LaserCam 4 (serijski broj LE2107) za dan 14. siječnja 2024. Bez dokaza o valjanosti instrumenta u trenutku mjerenja, svaki podatak koji uređaj generira je pravno ništavan, a na takvom se mjerenju ne može temeljiti osuda.

Nadalje, kao dokaz priložena je tek jedna statična fotografija na kojoj je uz bijeli Audi okrivljenika vidljivo i drugo, tamno vozilo koje se nalazi u pozadini. Iz iste je jasno vidljivo da ciljni pravokutnik (retikl) uređaja nije nedvojbeno pozicioniran na vozilu okrivljenika, već pretežiti dio ciljnika pada izravno na obrise tamnog vozila iz pozadine. Zbog poznatog fenomena pogreške preklapanja meta, postoji izrazito utemeljena sumnja da je uređaj zapravo zabilježio brzinu tamnog vozila koje se ogromnom brzinom približavalo s leđa, a ne brzinu okrivljenika. Sukladno temeljnom načelu in dubio pro reo, nedostatak nedvojbenih dokaza o brzini okrivljenikovog vozila mora se tumačiti u njegovu korist.

Dokaz: naložiti ovlaštenom tužitelju dostavu cjelovitog i neprekinutog videozapisa spornog mjerenja (tzv. "tracking history") uređaja LaserCam 4 iz kojeg će biti vidljivo kretanje laserskog ciljnika, naložiti ovlaštenom tužitelju dostavu važećeg certifikata o umjeravanju za uređaj LE2107 za kritični dan.

Opreza radi, ukoliko sud ipak pokloni vjeru predmetnom mjerenju, ističe se da se okrivljenik predmetne zgode kretao lijevom trakom poštujući ograničenje od 70 km/h te je, ako je i došlo do neznatnog prekoračenja, okrivljenik postupao u krajnjoj nuždi (članak 19. Prekršajnog zakona).

Naime, okrivljeniku se s leđa iznimno velikom brzinom približilo drugo osobno vozilo (crni Audi) čiji vozač nije usporavao, već se agresivno priljubio gotovo uz sam stražnji branik okrivljenikovog vozila, stvorivši istodobnu i neskrivljenu opasnost od teškog naleta straga pri brzini od preko 70 km/h. Kako naglo kočenje ili puko prestrojavanje udesno bez dodavanja gasa ne bi otklonilo prijetnju, već bi dovelo do sigurnog sudara ili gubitka stabilnosti vozila, okrivljenik je donio jedinu kinetički sigurnu odluku. Izveo je defenzivni manevar "bijega naprijed" te je kratko pritisnuo papučicu gasa isključivo kako bi stvorio sigurnosnu distancu, nakon čega se prestrojio u desnu traku i vratio na dopuštenu brzinu. Time su ispunjeni svi zakonski preduvjeti za primjenu instituta krajnje nužde jer je prekoračenje brzine učinjeno kako bi se izbjeglo neizmjerno veće zlo — teška prometna nesreća i potencijalni fatalni ishod. U slučaju da sud okrivljenika ipak proglasi krivim, okrivljenik predlaže i moli da se pri odmjeravanju sankcija uzmu u obzir sve iznesene naročite olakotne okolnosti, da se primijeni institut ublažavanja kazne (članak 37. PZ-a) do zakonskog minimuma, a osobito da mu se ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije.

Okrivljenik je dugogodišnji i iskusni vozač bez ikakve povijesti kažnjavanja iz domene sigurnosti prometa. Njegov postupak nije proizašao iz obijesti ili nepoštovanja propisa, već je isključivo plod instinktivnog spašavanja života i imovine u opasnoj situaciji i njime nije prouzročena apsolutno nikakva šteta. Ne postoji nikakva opasnost da bi on svojim daljnjim upravljanjem vozilom ugrozio, sigurnost prometa, što je zakonski preduvjet za oduzimanje dozvole (članak 58. PZ-a). Oduzimanje vozačke dozvole ne bi ostvarilo specijalnu prevenciju, već bi bilo drakonsko kažnjavanje s teškim i nerazmjernim egzistencijalnim posljedicama na njegov život.

4. Obzirom da je okrivljenik u svojoj pisanoj obrani negirao počinjenje predmetnog prekršaja sud je od ovlaštenog tužitelja zatražio snimku nadzorne kamere o kretanju vozila marke Audi registarske oznake [registarska oznaka] u Kaštel Kambelovcu, Ulica Cesta Pape Ivana Pavla II kućni broj 129 od dana 14. siječnja 2024. u 13:23 sati, te je po udovoljenju isto sud izvršio uvid u fotografiju kretanja osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] od 14. siječnja 2024. u Kaštel Kambelovcu ulica Cesta Pape Ivana Pavla II kbr. 129.

5. Nakon što je okrivljenik pogledao fotografiju izjavljuje: "Nisam vozio utužene prigode brzinom koja mi se stavlja na teret, uočivši to vozilo skrenuo sam u desnu traku kako bi ga propustio, što je i vidljivo na predmetnoj fotografiji gdje je vidljivo kretanje mog vozila i kretanje tog tamnog vozila koje je obuhvaćeno objektivnom kamere."

6. Nakon što je branitelj pogledao fotografiju izjavljuje: "Okrivljenik nije kriv jer nije vozio predmetnom brzinom, već da kako se i vidi iz predmetne fotografije razvidno je da je drugo vozilo obuhvaćeno objektivom kamere vozilo tom brzinom, a okrivljenik se samo u datom trenutku prestrojio u sporiju traku kako bi propustio vozilo koje se kretalo iza njega. S obzirom na navedeno okrivljenik se ne smatra krivim, te predlaže sudu da ga se oslobodi kazne."

7. U nastavku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obavezni prekršajni nalog, prigovor okrivljenika na obavezni prekršajni nalog, Obavijest o počinjenom prekršaju podaci o vozaču Postaje prometne policije Split od 15. siječnja 2024. prema LČ, formular podaci o vozaču na ime vozača LČ, Zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila Postaje prometne policije Split od 15. siječnja 2024., Zapisnik o žurnom postupku od 31. ožujka 2026. na kojem je pročitana pisana obrana okrivljenika podnesena putem branitelja, podnesak ovog suda prema Postaji prometne policije Split, te uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Odjela za prekršajne evidencije iz koje je vidljivo da okrivljenik do sada nije pravomoćno prekršajno kažnjavan.

8. Na osnovu provedenog redovnog sudskog postupka, ocjenjujući pisanu obranu okrivljenika koji je u pisanoj obrani negirao počinjenje predmetnog prekršaja ne osporavajući pritom činjenicu da je utužene prigode kolnikom ulice Cesta Pape Ivana Pavla II upravljao vozilom marke Audi registarske oznake [registarska oznaka], međutim, isti je negirao činjenicu da bi utužene prigode prekoračio dopuštenu brzinu kretanja koja mu se stavlja na teret predmetnim optužnim aktom, također je isti navodio činjenicu da smatra da je utužene prigode uređajem LaserCam 4 utvrđena brzina kretanja drugog vozila i to tamnog vozila koje se nalazilo u njegovoj pozadini, odnosno da predmetnim uređajem nije utvrđena njegova brzina kretanja, stoga je sud radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja zatražio od ovlaštenog tužitelja, te dobio pisani dokaz i to fotografiju u koju je izvršio uvid, te zaključio da iz predmetne fotografije je razvidno da je utužene prigode drugo vozilo i to tamno obuhvaćeno objektivom kamere, te da je očitana brzina kretanja tog vozila, a ne vozila kojim je utužene prigode upravljao okrivljenik, odnosno da se okrivljenik samo u datom trenutku prestrojio u sporiju traku upravo kako bi propustio to tamno vozilo koje se kretalo iza njega i po mišljenju ovog suda očitana je brzina kretanja tog vozila, a ne vozila kojim je upravljao okrivljenik.

9. Slijedom svega naprijed navedenog kod takvog stanja spisa, obzirom da drugim dokazima sud nije raspolagao, sud smatra da nema dovoljno dokaza koji bi nedvojbeno upućivali na činjenicu da je okrivljenik utužene prigode počinio prekršaj činjenično opisan i pravno označen kao u izreci presude, pa stoga ni za odluku o krivnji za to djelo prekršaja, radi čega je trebalo primijeniti jedinstveno i opće prihvaćeno stajalište in dubio pro reo, odnosno riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika.

10. Nadalje, potrebno je navesti da sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jedan mjesec predloženu od strane ovlaštenog tužitelja obzirom na činjenicu da je donesena presuda kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.

11. Temeljem članka 182. stavka 1. točka 3. Prekršajnog zakona Sud je u konkretnom slučaju donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe kako je i odlučeno u izreci presude.

12. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa kako je vođenje postupka rezultiralo oslobađanjem od optužbe to troškovi vođenja postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

13. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 4. rujna 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Aleksandra Žarković, v.r.

Marina Ivančević, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Temeljem članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti: okrivljeniku, branitelju, tužitelju, u spis