REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1765/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ĐP, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika OP, odvjetničkog vježbenika, 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužitelju GP iznos od 2.240,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 2.153,12 EUR od 1. kolovoza 2024. do isplate i

- na iznos od 86,88 EUR od 4. rujna 2026. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja GP koji glasi: "Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24 (OIB: 52848403362) tužitelju ĆP iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zakonske zatezne kamate na iznos od 2.600,00 € od dana tekućom od dana podnošenja podnošenja odštetenog zahtjeva 20.06.2024. godine do dana plaćanja 12.07.2024. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GP u dijelu u kojem traži isplatu 300,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12. srpnja 2024. do isplate.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GP u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.153,12 EUR koja teče od 12. srpnja 2024. do 31. srpnja 2024. te na iznos od 86,88 EUR koja teče od 12. srpnja 2024. do 3. rujna 2026.

V. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. naknaditi tužitelju GP trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja GP za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 587,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

VII. Odbija se zahtjev tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. za naknadu troška postupka u od 1.250,00 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja GP od 1. listopada 2025. povučena za iznos od 1.510,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 2024. do isplate.

II. Dopušta se preinaka tužbe predložena podneskom od 6. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 5. veljače 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca PODRAVKA d.d. [adresa], na način da je istovarivao pomoću ručnog viličara paletiranu robu iz tovarnog prostora teretnog vozila za potrebe trgovačkog centra KTC u Krapini. Kada je upro tijelo da povuče viličar, osjetio je bol u lijevom koljenu. Tužitelju je priznata ozljeda na radu dana 23. travnja 2024. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 20. lipnja 2024., a tuženik mu nije isplatio pravičnu naknadu štete. Tužitelj se javio u Opću bolnicu "Dr. Tomislav Bardek" gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Laesio menisci med. genus sin. Tužitelj je pretrpio totalnu rupturu medijalnog meniskusa u lijevom koljenu, zbog čega je podvrgnut operativnom zahvatu. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer mu je uslijed rupture meniskusa u lijevom koljenu zaostalo ograničenje pokreta koljena, trpio je strah zbog neizvjesnosti liječenja i fizičke bolove, koji su pojačani i dužeg trajanja zbog operativnog zahvata. Kao posljedica ozljede lijevog koljena, a zbog njegove poštede, kod tužitelja je došlo i do oštećenja desnog koljena. Tužitelj je morao mirovati, nositi imobilizaciju, koristiti štake, provoditi fizikalne terapije, uzimati analgetike i cijepiti se antitetanusom. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje iznos od 6.150,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje štetni događaj, aktivnu i pasivnu legitimaciju, a osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je s osnove naknade štete u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, isplatio tužitelju iznos od 2.600,00 EUR, čime je tuženik tužitelju potpuno naknadio štetu po predmetnom štetnom događaju. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove.

3. Tužitelj je podneskom od 6. veljače 2026., nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 1.510,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 2024. do isplate (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev-899/2022). Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), odlučeno je kao u točki

I. izreke ovog rješenja.

4. Tužitelj je podneskom od 6. veljače 2026. ujedno i preinačio tužbu na način da je istaknuo novi zahtjev uz postojeći tako da sada traži i isplatu zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 2.600,00 EUR tekuće od 20. lipnja 2024. do 12. srpnja 2024. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 190. stavka 2. i 4. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Prijave o ozljedi na radu (str. 5-10 spisa) i medicinske dokumentacije (str. 11-16 spisa) te je izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću (str. 30-31 spisa).

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 5. veljače 2024. te zahtjev za isplatu zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete od 2.600,00 EUR.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika te da su tužitelju tuđu pomoć pružali ukućani.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Tijekom postupka nije bilo sporno da se tužitelj ozlijedio 5. veljače 2024. za vrijeme radnog vremena kod poslodavca PODRAVKA d.d., kada je istovarivao paletiranu robu putem ručnog viličara.

13. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 27. siječnja 2026. sudski vještak prof. dr. sc. Zvonimir Lovrić je utvrdio da je, prema medicinskoj dokumentaciji, tužitelj zadobio ozljedu rascjepa meniska lijevog koljena. Ozljeda koju je tužitelj zadobio je posljedica narečenog štetnog događaja. Liječen je konzervativno te se držao uputa liječnika. Problemi s desnim koljenom ne mogu se povezati s predmetnim štetnim događajem. Naime, od prvog javljanja s tegobama lijevog koljena do isticanja tegoba s desnim koljenom je prošlo oko 7 mjeseci. Liječenje ove ozljede je završeno početkom 8. mjeseca 2024. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede, vještak je utvrdio da je kod tužitelja zaostalo 7% tajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog stanja nakon ozljede i operacije meniskusa lijevog koljena s manjom medijalnom nestabilnosti. Kod tužitelja se pojavio strah: tzv. primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja te je bio kratkotrajan i intenzivan. Tzv. sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, bio je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg intenziteta kroz još 8 dana. Pretrpio je tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 21 dan. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 2 dana, srednjeg intenziteta oko 15 dana, te manjeg intenziteta još oko 80 dana. Tuđu pomoć i njegu nakon predmetnog ozljeđivanja, tužitelj je trebao po 1 sat dnevno kroz 28 dana (vrijeme mirovanja).

14. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Zvonimira Lovrića.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Zvonimira Lovrića budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis, a na temelju pregleda tužitelja.

16. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

17. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

18. Budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bol ukupno 97 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od 17 dana, a slabijeg intenziteta 80 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 35 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 6 dana, slabijeg intenziteta 8 dana, te kasni strah 21 dan, da smanjenje životnih aktivnosti iznosi 7%, da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja imao 40 godinu, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 4.700,00 EUR.

19. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

20. Na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO i članka 1089. stavka 2. ZOO-a, tužitelju za 28 sati potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP-a, u iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja. Stoga tužitelju pripada naknada u iznosu od 140,00 EUR.

21. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 2.546,88 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 53,12 EUR na ime tuđe pomoći, tužitelju je valjalo dosuditi daljnji iznos od 2.153,12 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 86,88 EUR na ime imovinske štete (tuđe pomoći), dok je u preostalom djelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući je sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje završeno početkom kolovoza 2024., ocjena ovog suda je da tužitelju pripada zatezna kamata na iznos od 2.153,12 EUR od 1. kolovoza 2024. do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.153,12 EUR od 12. srpnja 2024. do 31. srpnja 2024.

23. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu zatezne kamate teku od donošenja presude prvog stupnja budući ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos od 86,88 EUR od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 86,88 EUR od 12. srpnja 2024. do 3. rujna 2026.

24. Člankom 943. stavkom 1. i 2. ZOO-a propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Tužitelj u tužbi navodi da mu je tuženik na ime neimovinske i imovinske štete isplatio iznos od 2.600,00 EUR i to 12. srpnja 2024. (što tuženik ne spori). Budući da je tuženik, prema navodima iz tužbe, isplatio iznos od 1.600,00 EUR unutar rokova propisanih člankom 943. ZOO-a, to je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.600,00 EUR.

25. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.,155/23. i 69/26.).

26. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

27. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.540,00 EUR.

28. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 1. listopada 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 9. prosinca 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 19. prosinca 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 16. veljače 2026. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00

EUR;

- sastav podneska od 4. ožujka 2026. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 23. srpnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu za objavu (Tbr. 9/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR; što ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (250,00 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.250,00 EUR.

29. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 88% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 12%. Uzimajući u obzir omjer 100 : 88 % (100% osnova +88% visina : 2 = 94% ukupno) u odnosu na 0 : 12 % (0% osnova + 12% visina : 2 = 12% ukupno), tužitelj je uspio u sporu 94%, a tuženik 6%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 88%, a što odgovara iznosu od 1.100,00 EUR.

30. Tužitelju je, neovisno o uspjehu u sporu, priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 1.400,00 EUR.

31. U preostalom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao prekomjerno zatražen, dok tužitelju nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva budući isti nije priložen u sudski spis.

32. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

33. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen je temeljem članka 154. stavka 2. ZPP-a.

34. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku