REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1370/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, Trg Nikole Zrinskog 11, OIB: 61989185242, zastupanog po punomoćniku Zoranu Novakoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, i isplate, nakon održane, i zaključene glavne javne rasprave dana 29. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. lipnja 2025. temeljem koje je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 4. studenog 2024. pod poslovnom oznakom Broj: 10-11-5/133- 2024. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.

II. Utvrđuje se da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad po Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 4. studenog 2024. pod poslovnom oznakom Broj: 10-11- 5/133-2024. na radno mjesto lektor, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće u bruto iznosu od 21.963,78 eur sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku na iznose od:

- 2.151,20 eur od 16.07.2025. pa sve do isplate;

- 2.151,20 eur od 16.08.2025. pa sve do isplate;

- 2.151,20 eur od 16.09.2025. pa sve do isplate;

- 2.215,74 eur od 16.10.2025. pa sve do isplate;

- 2.215,74 eur od 16.11.2025. pa sve do isplate;

- 2.215,74 eur od 16.12.2025. pa sve do isplate;

- 2.215,74 eur od 16.01.2026. pa sve do isplate;

- 2.215,74 eur od 16.02.2026. pa sve do isplate;

- 2.215,74 eur od 16.03.2026. pa sve do isplate;

- 2.215,74 eur od 16.04.2026. pa sve do isplate;

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V.Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime božićnice neto iznos od 300,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI.Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke IV. izreke.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 375,00 eur sa zatraženim kamatama.

IX. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da joj je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 5. lipnja 2025. (dalje: Odluka o otkazu) otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 4. studenog 2024. (dalje u tekstu: Ugovor o radu) zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Suprotno navodima iz Odluke o otkazu, njezina odvjetnica JŠ se dana 27. svibnja 2025. u 9,27 sati porukom elektroničke pošte obratila tuženiku i izvijestila ga da tužiteljica prekida rad dok se ne osiguraju adekvatne mjere zaštite (rad od kuće, rad na drugom mjestu rada i sl.) i da je tužiteljica s tim danom zatražila zaštitu pred nadležnim sudom, a u vezi postupka radi zaštite dostojanstva zbog Pritužbe od 27. ožujka 2024. protiv svog neposrednog rukovoditelja ZŠ koja još nije riješena. Ističe da je sukladno čl. 134. Zakona o radu imala pravo prekinuti rad na prethodno navedeni način. Osporava Upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu od 10. veljače 2025. Odluka o otkazu nije dopuštena i jer joj tuženik nije omogućio iznošenje obrane. Stoga, u tužbi i podneskom od 29. travnja 2026. predlaže sudu utvrditi da nije dopuštena Odluka o otkazu, naložiti tuženiku vratiti ju na rad po Ugovoru o radu, naložiti tuženiku za razdoblje od 5. lipnja 2025. pa do 31. ožujka 2026. isplatiti joj naknadu plaću u bruto iznosu od 21.963,78 eur s pripadajućim kamatama i na ime božićnice neto iznos od 300,00 eur, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da je tužiteljica dana 27. ožujka 2024. podnijela prijavu zbog povrede prava dostojanstva radnika, koju je on zaprimio 5. travnja 2024., vezano za postupanje neposrednog rukovoditelja ZŠ, a o kojoj prijavi on nije odlučio do 27. svibnja 2025. Također, tužiteljica mu je 25. srpnja 2024. podnijela i Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa i zahtjev za naknadu štete, na koji se očitovao Dopisima od 26. srpnja 2024., 29. srpnja 2024, 31. srpnja 2024. i 26. kolovoza 2024. Iz Pritužbe tužiteljice o povredi njezinog prava dostojanstva nije bilo moguće utvrditi osnovanost iznesenih navoda, obzirom da istoj nisu bili priloženi nikakvi dokazi. Zbog toga je Povjerenica za zaštitu dostojanstva radnika LŠ provela dokazni postupak u kojem su saslušani tužiteljica, CŠ i drugi radnici tuženika iz čijih je iskaza utvrđeno da su navodi tužiteljice potpuno neosnovani. Navedeni postupak morao je biti vođen u prekidima, jer je tužiteljica bila na bolovanju, ili na godišnjem odmoru, ukupno 2104 radnih sati. Sukladno odredbi čl. 134. Zakona o radu, radnik koji podnese neosnovanu prijavu zbog povrede prava dostojanstva radnika nema pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita pozivom na odredbu čl. 134. st. 6. Zakona o radu Svako drukčije tumačenje navedene odredbe dovelo bi do toga da radnici zlouporabe svoja prava na način da podnose neosnovane prijave te zatim prekidaju s radom. S obzirom da je prijava povrede prava dostojanstva tužiteljice bila očito neosnovana, već je i zbog toga tužba neosnovana, jer je osnovanost prava na prekid rada vezana uz osnovanost prijave povrede prava dostojanstva radnika. Nakon što je 27. svibnja 2025. u 9:27 sati zaprimio elektronsku poruku odvjetnice JŠ, elektronskom porukom od 13,44 sati izvijestio je istu da se ZŠ nalazi na korištenju godišnjeg odmora od 13. svibnja 2025. do 30. lipnja 2025. te da u tom periodu neće dolaziti u poslovne prostorije tuženika, nakon čega će mu 1. srpnja 2025. prestati ugovor o radu radi odlaska u starosnu mirovinu. Stoga je ponovno pozvao tužiteljicu da bez odgode pristupi na rad. Osim toga, tužiteljici i njezinoj punomoćnici bilo je poznato da je tijekom 2024. i 2025. ZŠ bio smješten u radnom prostoru u Križanićevoj 3 u Zagrebu, dok je tužiteljica radila na lokaciji [adresa] u [adresa], dakle radilo se o fizički odvojenim lokacijama. Tužiteljica u svojoj obavijesti da prekida rad nije navela razloge koji utječu na nemogućnost rada kod njega. Zbog svega navedenog, nije postojao nikakav opravdani razlog da tužiteljica prekine rad 27. svibnja 2025. Odredbom čl. 134. st. 6. Zakona o radu propisano je da ako poslodavac u roku iz stavka 3. članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja, ili spolnog uznemiravanja, ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan, ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Smatra da su mjere koje je on poduzeo kao poslodavac za sprječavanje navodnog uznemiravanja bile očito primjerene, jer je šaljući ZŠ na godišnji odmor u razdoblju od 13. svibnja do 30. lipnja 2025. te nakon toga u starosnu mirovinu od 1. srpnja 2025., onemogućio bilo kakav fizički kontakt između tužiteljice i ZŠ. Budući da je on utvrdio da ne postoji uznemiravanje, nije niti bio dužan poduzeti mjere radi sprečavanja uznemiravanja, a kako to tvrdi tužiteljica pozivajući se na čl. 134. st. 5. Zakona o radu. Tužiteljica neosnovano prigovara da joj tuženik prije otkazivanja ugovora o radu nije omogućio iznošenje obrane. Tužiteljica već jednom ranije 27. siječnja 2025. nije pristupila na rad, a svoj izostanak nije opravdala, zbog čega joj je dana 10. veljače 2025. izrekao Upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu. Stoga je nepristupanje na rad 27. svibnja 2025. predstavljalo nastavak identične povrede obveza iz radnog odnosa zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice. Navedene okolnosti ukazuju da bi iznošenje obrane od strane tužiteljice bilo bespredmetno, jer je ista očito unaprijed odlučila ne pristupiti na rad, već na ovaj način pokušati izvući dodatnu korist iz svog radnog odnosa. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o otkazu, Zahtjev za zaštitu prava, Tužbu radi povrede dostojanstva, ugleda i časti od 27. svibnja 2025., e- mail korespondenciju, Upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa od 10. veljače 2025., Očitovanje tužiteljice na drugu opomenu pred otkaz od 12. svibnja 2025., Ugovore o radu, Odluku o plaći, Pritužbu za zaštitu dostojanstva tužiteljice od 27. ožujka 2024., Očitovanje tuženika od 26. srpnja 2024., Očitovanje Povjerenice za zaštitu i dostojanstvo od 29. srpnja 2024., Očitovanje tuženika od 31. srpnja 2024., Očitovanje tuženika od 26. kolovoza 2024., Očitovanje Povjerenice za zaštitu dostojanstva od 8. travnja 2024., Službene bilješke, Ispis iz evidencije bolovanja, Odluke o korištenju godišnjeg odmora, Sporazum o prestanku ugovora o radu, sudsku praksu, Pravilnik o radu tuženika od 25. ožujka 2015., Pravilnik o radu tuženika od 26. lipnja 2024., Suglasnost glavnog sindikalnog povjerenika od 4. lipnja 2025., Suglasnost glavnog sindikalnog povjerenika od 5. lipnja 2025., Obavijest Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja o sindikalnim povjerenicima kod tuženika od 4. studenog 2021., Obračun plaće, izvršen je uvid u predmet ovog suda poslovni broj Pr- 969/2025, te je saslušana tužiteljica.

4. Na ročištu 29. lipnja 2026. odbijen je dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ŠŠN, LŠ, JŠN, ČŠ, DŠ, MŠ, BŠ, RŠ, ZŠN, ĆŠ, PŠ, i ZŠ, koji su predloženi na okolnost postupka povodom Pritužbe za zaštitu dostojanstva tužiteljice od 27. ožujka 2024., jer navedeno nije predmet ovog postupka. Na ročištu 29. lipnja 2026. odbijen je i dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedokinje JŠ, budući su okolnosti na koje je ista predložena utvrđene na temelju dokumentacije u spisu. Prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja također je odbijen na istom ročištu, jer je tužiteljica isti prijedlog iznijela nakon zaključenja prethodnog postupka.

5. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj Pr-969/2025 utvrđeno je da je tužiteljica 27. svibnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi povrede prava dostojanstva, ugleda i časti kojom predlaže utvrditi da joj je tuženik povrijedio dostojanstvo, ugled i čast i to postupanjem ZŠ kao neposredno nadređene osobe.

6. Člankom 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) propisano je da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju.

7. Predmet ovog spora je ocjena dopuštenosti Odluke o otkazu na koju ocjenu ne utječe odluka o povredi prava dostojanstva, ugleda i časti tužiteljice iz predmeta ovog suda posl. broj Pr-969/2025. Možebitni neosnovani prekid rada tužiteljice na koji upire tuženik relevantan je za primjenu odredbe čl. 134. st. 9. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. 46/23., u daljnjem dijelu teksta: ZR-a) kojom je propisano da ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćena naknade iz st. 6. Iz navedenog proizlazi da odluka u predmetu ovog suda poslovni broj Pr-969/2025 ne predstavlja prethodno pitanje za predmet ovog spora, slijedom čega je na ročištu 29. lipnja 2026. odbijen prijedlog tuženika za određivanjem prekida ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Pr-969/2025.

8. Na ročištu 29. lipnja 2026. sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a dopuštena je preinaka tužbe radi svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama.

9. Tužiteljica je Odluku o otkazu primila 7. lipnja 2025. te je dana 18. lipnja podnijela Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 24. lipnja 2025. te se na isti nije povratno očitovao, nakon čega je tužiteljica 21. srpnja 2025. pravodobno podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari.

10. Uvidom u Ugovor o radu utvrđeno je da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu lektora.

11. Uvidom u Odluku o otkazu utvrđeno je da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, jer nakon bolovanja koje je trajalo od 27. siječnja 2025. i korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 12. svibnja 2005. do 26. svibnja 2025. nije pristupila na rad dana 27. svibnja 2025., niti je opravdala izostanak s rada privremenom nesposobnošću za rad putem potvrde nadležnog liječnika u roku iz čl. 37 Zakona o radu. Također odsutnost tužiteljice nije evidentirana niti kao korištenje godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta. Nadalje, tužiteljica se niti jednog radnog dana u razdoblju od 27. svibnja 2025. do 5. lipnja 2025. ( 7 radnih dana) nije javila tuženiku na rad, niti na bilo koji način opravdala svoj nedolazak na posao. Odvjetnica JŠ e-mailom se obratila tuženiku dana 27. svibnja 2025. u 09:27 izvješćujući "kako gospođa ŠŠ prekida rad dok se ne osiguraju adekvatne mjere zaštite (rad od kuće, rad na drugom mjestu rad i sl.)“ u svezi postupka po prijavi zaštite dostojanstva koji je radnica podnijela protiv svog rukovoditelja g. ZŠ. Posebno se ističe da nigdje nisu navedeni razlozi koji utječu na nemogućnost rada kod tuženika zbog kojih bi tužiteljica prekinula rad. Istog dana (27. svibnja 2025.), u 13:44 tajnik tuženika uputio je odvjetnici JŠ odgovor iz kojeg je razvidno da je postupak po prijavi tužiteljice radi zaštite dostojanstva započeo 2. rujna 2024., a obzirom da je tužiteljica bila na bolovanju, ili na godišnjem odmoru, tj. nenazočna na radu u slijedećim razdobljima (25.3.2024. do 26.7.2024. bolovanje; 12.8.2024. do 30.8.2024. godišnji odmor; 13.9.2024. do 20.12.2024. bolovanje; 2.1. do 3.1.2025. godišnji odmor; 27.01.2025. do 9.5.2025. bolovanje; 12.5.2025. do 26.5.2025. godišnji odmor, postupak po prijavi je vođen u prekidima uvažavajući odsutnost s rada tužiteljice. U istom dopisu tuženik obavještava tužiteljicu, odnosno njezinu odvjetnicu, kako je gospodin ZŠ, protiv kojeg je tužiteljica podnijela pritužbu zbog povrede dostojanstva radnika (kako je to i poznato tužiteljici i odvjetnici JŠ) tijekom 2024. i 2025. bio smješten u radnom prostoru u Križanićevoj 3 u Zagrebu, dok je tužiteljica radila na lokaciji [adresa] u [adresa], na korištenju godišnjeg odmora od 13. svibnja 2025. do 30. lipnja 2025. prije odlaska u starosnu mirovinu od 1. srpnja 2025. te se ne nalazi i ne dolazi u poslovne prostorije tuženika i ne dolazi na rad. Kako tuženik ocjenjuje da zbog svega navedenog ne postoji niti jedan objektivni razlog za prekid rada tužiteljice, ista je pozvana da bez odgode pristupi na rad i to sve u e-mailu od 27. svibnja 2025. Na pisani nalog tuženika, tužiteljica se nije odazvala telefonskim pozivom, e-mail dopisom niti je na rad pristupila, tj. u potpunosti je ignorirala poziv tuženika da bez odgode pristupi na rad. Slijedom iznesenog, razvidno je da za odsutnost tužiteljice s posla nema opravdanog razloga, te je time radnica evidentno počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, te je takvo ponašanje diskvalificira za daljnji rad kod tuženika. Svojim nedolaskom na posao i neopravdavanjem dolaska na posao tužiteljica je poremetila poslovne procese tuženika, te je time počinila dodatnu štetu tuženiku, uz troškove plaće koji su nastali kao šteta za nerad tužiteljice za dane u koje nije dolazila na posao, počevši od 27. svibnja 2025. Tuženik nije u mogućnosti tužiteljici pružiti pravo na obranu, jer iz njezinih postupaka proizlazi da nije zainteresirana za nastavak rada kod tuženika, te je opravdano očekivati da se pozivu za iznošenje obrane ne bi odazvala, tim više što joj je tuženik dana 10.veljače 2025. zbog kašnjenja na rad, odnosno ranijeg odlaska s rada bez odobrenja tuženika (dana 27. siječnja 2025.) uputio Upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu. Odluka je donesena uz prethodnu suglasnost sindikalnog povjerenika.

12. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu.

13. Člankom 116. st. 1. ZR-a propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Tužiteljica je navela da je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu lektorice. U ožujku 2024. sama je podnijela Zahtjev za zaštitu dostojanstva tuženiku, a kasnije u srpnju 2024. i njezina odvjetnica. Oba zahtjeva odnose se na iste činjenice, odnosno na postupanje gospodina ZŠ. U međuvremenu je i gospodin ZŠ protiv nje podnio zahtjev za zaštitu dostojanstva. Postupak zaštite dostojanstva je vodila gospođa LŠ. Prvo saslušanje nje, gospodina ZŠ i svjedoka bilo je održano u rujnu 2024. Ona je do tog saslušanja bila par mjeseci na bolovanju, a nakon tog saslušanja također je bila na višemjesečnom bolovanju, jer svaki put kada bi se vratila na posao doživjela bi situacije koje su je vratile na bolovanje. Do donošenja Odluke o otkazu tuženik nije donio nikakvu odluku povodom njezinog zahtjeva za zaštitu dostojanstva, ali je u međuvremenu primila dvije neutemeljene opomene pred otkaz. U siječnju 2025. na sastanku na kojem je bila prisutna njezina odvjetnica tuženik je ponudio sporazumni raskid ako povuče sve optužbe. Nakon toga je opet završila na bolovanju i tada je shvatila da kod tuženika neće biti nikakav pravičan postupak. U dogovoru sa odvjetnicom odlučili su zatražiti zaštitu pred sudom. 25. svibnja 2025. je bio zadnji dan njezinog godišnjeg odmora, a 26. svibnja 2025. u jutarnjim satima njezina odvjetnica je podnijela mail tuženiku u kojem je obavijestila tuženika da će ona zaštitu ostvariti pred sudom i da prekida rad. Tužba radi zaštite dostojanstva je podnesena taj isti dan 26. svibnja 2025. Tuženik je nakon toga donio pobijanu Odluku o otkazu. Nije se vratila na rad, jer postupak zaštite njezinog dostojanstva do tada nije završen. Od ožujka 2024. tražila je tuženika da ju premjesti u drugi odjel, a tražila je i da joj se dozvoli rad od kuće. Tuženik joj je odgovorio da ju ne može premjestiti u drugi odjel, jer je tuženik u procesu adaptacije od potresa, a da joj rad od kuće ne može dopustiti, jer to nije uobičajeno kod tuženika, odnosno da tuženik nema sredstava. Ona je radila u zgradi na adresi [adresa] od kraja rujna 2024., a prije toga je radila u Opatičkoj 18. Dok je radila na adresi [adresa] gospodin ZŠ nije tu radio, već na adresi [adresa], ali je često dolazio i na adresu [adresa]. Dok je radila u Opatičkoj 18 tu je radila zajedno sa gospodinom ZŠ.

15. Sud je iskazu tužiteljice u dijelu koji se odnosi na kronologiju događaja poklonio vjeru, jer je ista iskazivala sukladno materijalnim dokazima u spisu.

16. Uvidom u Pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika od 27. ožujka 2024. (list 75.-77. spisa) utvrđeno je da je tužiteljica tuženiku podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika sukladno čl. 134. ZR-a i to protiv nadređenog kolege ZŠ.

17. Povjerenica za zaštitu dostojanstva tuženika LŠ je povodom pritužbe tužiteljice saslušala tužiteljicu, ZŠ te kao svjedoke radnike tuženika, a što je sud utvrdio uvidom u Službene bilješke od 2. i 10. rujna 2024. (list 86.-108. spisa).

18. Povjerenica za zaštitu dostojanstva LŠ je na zahtjev punomoćnice tužiteljice iz e-maila od 7. siječnja 2025. idući sastanak povodom ispitivanja pritužbe za zaštitu dostojanstva tužiteljice zakazala za dan 27. siječnja 2025.

19. Uvidom u e-mail tužiteljice od 27. svibnja 2025. u 9,27 sati (list 36. spisa) utvrđeno je da je punomoćnica tužiteljice JŠ obavijestila tuženika da im se javlja vezano uz postupak po pritužbi od 27. ožujka 2024. Obzirom da tuženik do tog dana nije poduzeo adekvatne mjere za zaštitu dostojanstva, časti i ugleda, obavještava se da tužiteljica prekida rad dok joj se ne osiguraju adekvatne mjere zaštite (rad od kuće, rad na drugom mjestu i sl.). Isto tako se tuženik obavještava da je tužiteljica s tim danom zatražila zaštitu pred nadležnim sudom.

20. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj Pr-969/2025 utvrđeno je da je tužiteljica 27. svibnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi povrede dostojanstva, ugleda i časti kojom predlaže utvrditi da joj je tuženik povrijedio dostojanstvo, ugled i čast postupanjem ZŠ kao neposredno nadređene osobe.

21. U e-mailu od 27. svibnja 2025. u 13,44 sati tuženik je odgovorio da je postupak po zaštiti dostojanstva započeo 2. rujna 2024., a obzirom je tužiteljica bila na bolovanju ili na godišnjem odmoru od 25. ožujka 2024. do 26. srpnja 2024. bolovanje, 12. kolovoza 2024. do 30. kolovoza 2024. godišnji odmor, 13. rujna 2024. do 20. prosinca 2024. bolovanje, 2. siječnja do 3. siječnja 2025. godišnji odmor, 27. siječnja 2025. do 9. svibnja 2025. bolovanje i od 12. svibnja 2025. do 26. svibnja 2025. godišnji odmor, postupak je vođen u prekidima uvažavajući odsutnost radnika. Ujedno, gospodin ZŠ koristi godišnji odmor od 13. svibnja 2025. do 30. lipnja 2025. prije odlaska u starosnu mirovinu 1. srpnja 2025.Stoga ne postoji niti jedan razlog za prekid rada tužiteljice, te se tužiteljica poziva da bez odgode pristupi na rad.

22. Člankom 134. st. 1. ZR-a propisano je da se postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja uređuju posebnim ugovorom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, ili pravilnikom o radu.

23. Poslodavac, ili osoba ovlaštena za primanje i rješavanje pritužbi vezane za zaštitu dostojanstva radnika, dužan je u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji (čl. 134. st. 5. ZR-a).

24. Ako poslodavac u roku ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja, ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom (čl. 134. st. 6. ZR-a).

25. Protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa, niti smije biti razlog za diskriminaciju (čl. 134. st. 12. ZR-a).

26. Člankom 81. st. 2. Pravilnika o radu tuženika od 25. ožujka 2015. (dalje u tekstu: Pravilnik o radu) propisano je da poslodavac, ili osoba ovlaštena za primanje i rješavanje pritužbe vezane uz zaštitu dostojanstva radnika dužna je, što je moguće prije, a najkasnije u roku od osam dana od dana dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji.

27. Sukladno čl. 84. Pravilnika o radu propisano je će ovlaštena osoba nakon provedenog postupka u pisanom obliku izraditi odluku u kojoj će utvrditi da postoji uznemiravanje, ili da ne postoji uznemiravanje.

28. Člankom 87. Pravilnika o radu propisano je da ako poslodavac u roku od osam dana ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja, ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom

29. Iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica dana 27. ožujka 2024. podnijela Pritužbu za zaštitu dostojanstva povodom koje pritužbe je Povjerenica za zaštitu dostojanstva Alenka Smrečki 2. i 10. rujna 2024. saslušala tužiteljicu, ZŠ te kao svjedoke radnike tuženika i o navedenom sačinila Službene bilješke od 2. i 10. rujna 2024. Također je još jednom na zahtjev tužiteljice 27. siječnja 2025. održan sastanak, nakon čega tuženik do odluke tužiteljice o prekidu rada nije donio nikakvu odluku u smislu čl. 84. Pravilnika o radu, niti je poduzeo mjere u smislu čl. 81. st. 2. Pravilnika o radu, odnosno čl. 134. st. 5. ZR-a.

30. Stav tuženika kako, osim provedenih saslušanja od strane Povjerenice za zaštitu dostojanstva, nije trebao poduzeti nikakve daljnje mjere, nisu oduzele pravo tužiteljici da sukladno čl. 134. st. 6. ZR-a i čl. 84. Pravilnika o radu predmetno postupanje tuženika ocjeni neadekvatnim.

31. Imajući u vidu:

- da tuženik do 27. svibnja 2025. nije odlučio o Pritužbi tužiteljice za zaštitu dostojanstva od 27. ožujka 2024.;

- da je tužiteljica smatrala da tuženik nije poduzeo adekvatne mjere za zaštitu njezinog dostojanstva;

- da je e-mailom od 27. svibnja 2025. u 9,27 sati tužiteljica obavijestila tuženika da prekida rad dok joj se ne osiguraju adekvatne mjere zaštite dostojanstva, ugleda i časti (rad od kuće, rad na drugom mjestu i sl.), a kojim e-mailom je tužiteljica tuženika obavijestila i da je s tim danom zatražila zaštitu pred nadležnim sudom;

- da je tužiteljica dana 27. svibnja 2025. pred ovim sudom podnijela tužbu u predmetu poslovni broj Pr-969/2025 protiv tuženika radi povrede dostojanstva, ugleda i časti do koje je došlo postupanjem ZŠ kao neposredno nadređene osobe te

- da je člankom 134. st. 12. ZR-a propisano da protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanja ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa, za zaključiti je da izostanak tužiteljice u razdoblju od 27. svibnja 2025. do 5. lipnja 2025. ne predstavlja njezin neopravdani izostanak s posla.

32. Slijedom navedenog, tužiteljica nedolaskom na posao u razdoblju od 27. svibnja 2025. do 5. lipnja 2025. nije počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa stavljenu joj na teret Odlukom o otkazu.

33. Budući da tuženik nije imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrditi da je Odluka o otkazu nedopuštena, i da njezin radni odnos kod tuženika nije prestao, pa je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

34. Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao (čl. 124. st. 1. ZR-a).

35. U ovom postupku utvrđeno je da otkaz nije dopušten, pa je sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a valjalo naložiti tuženiku vratiti tužiteljicu na rad po Ugovoru o radu na radno mjesto lektor. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

36. Sukladno čl. 95. st. 3. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca. Ako ZR-om ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prehodana tri mjeseca (čl. 95. st. 5. ZR-a).

37. Člankom 3. st. 1. Ugovora i radu ugovoreno je da se osnove i mjerila za plaću određuje sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama, Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama i Zakonu o radu. Tužiteljica ima pravo na plaću prema koeficijentu 2,10 (čl. 3. st. 2. Ugovora o radu).

38. Sukladno čl. 12. st. 2. Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama ("Narodne novine", broj: 155/23.) osnovna plaća je umnožak koeficijenta za obračun plaće radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen, ili za koje je sklopio ugovor o radu i osnovice za obračun plaće.

39. Sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u 2025. ("Narodne novine", broj: 155/2024.) osnovica za izračun plaće od 1. veljače 2025. do 31. kolovoza 2025. iznosila je 975,60 eur, a od 1. rujna 2025. pa nadalje 1.004,87 eur.

40. Tužiteljica tužbom naknadu plaće potražuje u visini osnovne ugovorene plaće. Budući da je predmetni obračun s lista 232. spisa sačinjen sukladno čl. 3. st. 1. i 2. Ugovora o radu, čl. 12. st. 2. Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama i Odluci Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u 2025., valjalo je usvojiti zahtjev tužiteljice i istoj na ime naknade plaće za razdoblje od 1. lipnja 2025. do 31. kolovoza 2025. dosuditi mjesečni bruto iznos od po 2.151,20 eur, a za razdoblje od rujna 2025. do 31. ožujka 2026. mjesečni bruto iznos od po 2.215,74 eur, odnosno ukupno bruto iznos od 21.963,78 eur. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

41. Tužiteljici su na pojedine mjesečne iznose zatezne kamate dosuđene od 16- og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 92. stavak 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a).

42. Međutim, do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. klasa: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07-21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke IV. presude. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.

43. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a.

44. Sukladno čl. 3. Dodatka III. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 128/2023) tužiteljica ima pravo na božićnicu u neto iznosu od 300,00 eur, slijedom čega je i taj dio tužbenog zahtjeva valjalo usvojiti, pa je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

45. Na dosuđeni iznos božićnice tužiteljica ima pravo na zatezne kamate od 1. siječnja 2026. sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, budući se uobičajeno božićnica isplaćuje najkasnije do 24. prosinca tekuće godine.

46. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

47. Tako su tužiteljici za sastav tužbe, podneska od 30. rujna 2025. te pristupa na ročište 11. prosinca 2025. i 19. ožujka 2026. priznati troškovi jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupka (250 bodova prema Tbr. 7/2 OT/23), za sastav podneska od 29. travnja 2026. (250 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) i za pristup na ročište 29. lipnja 2026. (250 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23) što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 1.875,00 eur. Stoga je tužiteljici ime troškova parničnog postupka dosuđen navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), kao pod točkom VII. izreke presude.

48. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka ukazuje se previsoko postavljenim u odnosu na važeću Tarifu, slijedom čega je isti odbijen u iznosu od 375,00 eur sa zatraženim kamatama, kao pod točkom VIII. izreke presude.

49. Tuženik je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen u cijelosti, kao pod točkom IX. izreke presude.

50. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika