Posl. br. 9 P-56/2025
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Željku Soldo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VTŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dino Hadžiomerović, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika ad.1 VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.2 ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje tuženika zastupani po punomoćnici VTŽ, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja ugovora ništetnim i radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 30. lipnja 2026, u prisutnosti pun. tužiteljice, tuženika ad. 2 ST i punomoćnice tuženika ad.1.2., na javnom ročištu za objavu, dana 4. rujna 2026,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su tuženik ad.1 VT, kao primatelj uzdržavanja i tuženik ad.2 ST, kao davatelj uzdržavanja, sklopili dana 29. studenog 2011., te solemnizirali pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl. br. OV-12673/2011, dijelom nezakonit/ništetan i ne proizvodi pravne učinke u dijelu koji se odnosi na stjecanje vlasništva potkrovlja zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za preko polovine polovice tog djela nekretnine od RT, tuženika ad.1.
II. Dijelom se prihvaća, a dijelom odbija se kao (ne)osnovan dio tužbenog zahtjeva , pa se presuđuje kako glasi:
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku provesti brisanje uknjižbe na čest. 449/9 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] provedene temeljem Ugovora iz točke prve ove presude, a koja uknjižba je provedena pod posl. br. Z 6385/11, u dijelu koji se odnosi na stjecanje vlasništva potkrovlja zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u polovici polovine s imena TT na ime ST.
III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica drugog kata i potkrovlja u čest. 449/9 k. o. [katastarska općina] upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji stan i potkrovlje imaju ukupnu površinu od oko 180 m2 te su dužni tuženici trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice i to za 1/3 prava vlasništva predmetne nekretnine uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika i to na jednake dijelove."
IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim se zahtijevalo utvrđenje da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su tuženik ad. 1 kao primatelj uzdržavanja i tuženik ad. 2 kao davatelj uzdržavanja sklopili dana 29. studenog 2011.te solemnizirali pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl. br. OV 12673/2011, nezakonit/ništetan, te da ne proizvodi pravne učinke, u preostalom dijelu koji nije utvrđen da je bez pravnih učinaka točkom I izreke ove presude.
V. Dužni su tuženici svaki na jednak dio, isplatiti tužiteljici iznos od 9.888,71 eura u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude uvećan za zatezne kamate koje teku od dana 7. prosinca 2015. kao dana podnošenja ove tužbe i to kamate izračunate prema stopi prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 3 postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, koja teče na iznos u kunama, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate, na iznos u eurima sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
VI. Obija se kao neosnovan preostali dio eventualnog tužbenog zahtjeva tužiteljice prema tuženicima kao solidarnim dužnicima u iznosu od 164.509,05 uvećan za zatezne kamate koje teku od dana 7. prosinca 2015. godine kao dana podnošenja ove tužbe i to kamate izračunate prema stopi prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 3 postotna poena, pa do isplate, kao i u dijelu u kome se tražila solidarna isplata dijela iznosa koji je dosuđen prethodnom točkom
izreke ove presude.
VII. Odbija se kao neosnovan dio eventualnog tužbenog zahtjeva koji glasi:
" Radi osiguranja tražbine iz točke četvrte osniva se založno pravo na čest. 449/9 upisane u z.ul 623 k. o. [katastarska općina], te je tužiteljica po donošenju ove presude ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu založnog prava na navedenoj nekretnini i to iznos od podnošenja ove tužbe i to kamate izračunate prema stopi prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 3 postotna poena, pa do isplate."
VIII. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.
Obrazloženje
1. VTŽU podnošenjem tužbe 7. prosinca 2015. pokrenula je ovaj postupak i navodi, tvrdi i predlaže kako slijedi. Tužiteljica i tuženik ad.1 VT sklopili su brak 15. listopada 1994. u Gironu, Columbia, te da su upisali činjenicu sklapanja braka u Matičnu knjigu vjenčanih matičnog područja [adresa], a brak razveden je presudom ovoga suda poslovni broj P-ob-137/15 od 19. kolovoza 2015. Tijekom braka tužiteljica i VT su ulagali u zajedničku imovinu te time i stjecali tu imovinu, prvenstveno kuću koja se nalazi u [adresa], na adresi [adresa], oznake, k. č.. 449/9 k. o. [katastarska općina]. Ova nekretnina djelomično predstavlja predbračnu imovinu TT, a većim dijelom bračnu stečevinu, jer je VT u brak unio zemljište i grubu konstrukciju prizemlja i prvog kata predmetne zgrade, koja danas ima prizemlje, 2 kata i visoko potkrovlje i garažu koja u trenutku braka nije postojala, a u trenutku braka kuća nije imala krov, fasadu ni uređen okoliš, te je bila u izgradnji, a koristio se samo prvi kat u komu su stanovali roditelji tuženika dok je prizemlje bilo potpuno neuređeno. Poziva se na priložene fotografije na kojim je zajednički sin OT u dobi od 3-4 godine, rođen **.**.1995. , pa su fotografije mogle nastati najranije 1999-2000. godine - na fotografijama se jednim dijelom vidi stanje nekretnine u tom trenutku, iako zgrada nije u samom fokusu. Tužiteljičin suprug, VT nakon učestalog i grubog zlostavljanja njihovog zajedničkog sina što je rezultiralo i kaznenim progonima, znajući da će doći do razvoda braka - Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenio je vlasništvo ½ predmetne nekretnine na svog brata, tuženika ad.2 ST, a koji Ugovor je sklopljen isključivo zbog onemogućavanja tužiteljice u ostvarivanju njezinih zakonskih prava, odnosno potraživanje njezine bračne stečevine, s tim da je tuženik ad.2 ST znao da mu je brat u braku i da je predmetne nekretnina većim dijelom stečena i izgrađena u braku te se kao suvlasnik te nekretnine nikada nije protivio tome da njegov brat i supruga svojim radom i sredstvima nadograđuju predmetnu nekretninu, da je urede i da s tim stječu imovinu i to bračnu imovinu. Od potpuno neuređenog prizemlja, koje u trenutku sklapanja braka bilo izgrađeno samo u grubom betonu te neiskorišteno, napravili su supružnici apartmane koji se iznajmljuju na tržištu turističkih usluga, s tim da je te poslove tijekom braka obavljala isključivo tužiteljica, te da je time doprinosila bračnoj zajednici znatnim financijskim sredstvima. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je fiktivan u prilog čemu je činjenica da se na Internetu kao iznajmljivač predmetne nekretnine oglašava VT, tužiteljičin bivši suprug i to kao vlasnik objekta i kao osoba za kontakt. Stoga tužiteljica smatra da je tuženik ad.1 s očiglednom namjernom da osujeti tužiteljicu u ostvarivanju njezinih zakonitih prava, fiktivnim ugovorom prenio na svoj brata polovinu idealnog prava vlasništva predmetne nekretnine s tim da je brat tuženika znao za prava trećih osoba- prava tužiteljice na toj nekretnini, čime je svjesno sklopio sa svojim bratom fiktivni ugovor. Stoga smatra da udio u vlasništvu tuženika ad.2 ST nije polovina, jer je gradnjom na istoj nekretnini dio koji pripada tada supružnicima kao bračna stečevina, odnosno zajednička imovina, bitno povećana, te da tuženiku ST, bratu njenog bivšeg supruga pripada najviše 1/3 prava idealnog vlasništva. Stoga je istaknut tužbeni zahtjev I.-III. točke izreke što je precizirala podneskom tužiteljica i predala ga na pripremnom ročištu 5. prosinca 2018. (l.s. 167-169) i još je postavila i eventualni tužbeni zahtjev (nazvala ga "podredni tužbeni zahtjev") kao u točkama IV. -VI. izreke ove presude. U tom podnesku dodaje se kako je potpuno nebitno gdje su nakon razvoda braka supružnici živjeli, jer u bračnu stečevinu ulazi sva imovina koja osoba stekne tijekom bračne zajednice pri čemu lokacija imovine i mjesto gdje obitavaju članovi bračne zajednice ne mora biti identična. Također dodaje da je tužiteljica imala imovinu u [adresa] kojom je u početku upravljala, a kasnije u ime i za račun prodala i novac donijela u [adresa] te uložila u ovu bračnu zajednicu, a navodi da joj je uplate slala njezina kćer STŽU iz [adresa] u [adresa], s tim da je većina izvršenih uplata izgubljena. Punomoćnik tužiteljice na ročištu od 27. listopada 2022. godine u odnosu na spomenute račune tuženika ST (za solarno grijanje i dizalicu topline) smatra iste nebitnima jer je očigledno da su ispostavljeni za vrijeme trajanja braka, da se odnose na naprave koje su ugrađene u samu nekretninu, pa predstavljaju njezinu neodvojivu partinenciju, te osim toga smatra da su tuženici prekludirani u dostavljanju ovakvih dokaza, te da nije istinit navod punomoćnika tuženika o nespornosti bilo čega, a pogotovo ne gradnje solarnih panela.
2. Tuženici VT i ST odgovorili su na tužbu podneskom od 13. rujna 2016. (l.s. 36-39), nastavno dalje i u bitnome navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu te predlažu da isti bude odbijen, a tuženica bude primorana nadoknaditi troškove parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja odluke do isplate po članku 29. ZOO. Tuženici prigovaraju označenoj vrijednosti predmeta spora, pa predlažu da sud na pripremnom ročištu odredi vrijednost predmeta spora. Samo je točno da su tužiteljica i VT sklopili brak 15. listopada 1994. u [adresa] i da je brak razveden 19. kolovoza 2015..Pak, neistiniti su navodi da bi tijekom braka tužiteljica i VT ulagali u zajedničku imovinu te da bi time stjecali tu imovinu, prvenstveno kuću u [adresa], na adresi [adresa], izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nejasni su navodi da predmetna nekretnina "djelomično predstavlja predbračnu imovinu TT, a veći dio bračnu stečevinu" s obzirom da je cijela zgrada prije zaključenja njihovog braka bila građevinski dovršena, te se ista gradila sredstvima oba tuženika i to na jednake dijelove. Navodi se da je čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 573 m2 (koja je tada bila dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) k. o. [katastarska općina] kupljena od strane tuženika 1981. godine na kojoj zemlji su se tuženici uknjižili na jednake dijelove i to tada na čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iste te godine. Također navode da im je odobrena građevinska dozvola br. Klasa:UP/I-361-03/91-02/44 od 10. lipnja 1991. koju je odobrila tadašnja Općina Dubrovnik, Sekretarijat za komunalne stambene poslove, izgradnju i poslovno uređenje kojom je tuženicima odobrena gradnja jednokatne sa djelomičnim suterenom obiteljske kuće u [adresa], a prema projektu koji je sastavni dio te građevinske dozvole kojim je bila predviđena gradnja stana u suterenu, prizemlju i na katu zgrade, s tim da je toj građevinskoj dozvoli prethodila "lokacijska dozvola" iz veljače 1988. godine. Predmetna zgrada u cijelosti izgrađena je do 1994. godine i stanovi u suterenu, prizemlju, a stan na katu je bio u grubo izgrađen sa svim odvodima, instalacijama, pregradnim zidovima, s banjom i wc-om, osim podova. Dakle, stanovi u suterenu i prizemlju su izgrađeni prije izdavanja građevinske dozvole. Nadalje navode, da su tužiteljica i VT sklopili brak 1994. godine u [adresa] gdje je tužiteljica i ostala živjeti sve do 2000. godine te je do tada samo povremeno dolazila u [adresa] i to prvi put u mjesecu srpnju 1997. godine kada je boravila mjesec dana i tako sve do 2000. godine (dakle svake godine po mjesec dana). Tužiteljica i prije braka sa VT bila je u braku s V u kojem braku ima troje djece, te je nakon zaključenja braka tužiteljica ostala u [adresa] gdje je rođen zajednički sin tužiteljice i TT, OT i je rođen 1995. godine, a tek 2000. godine tužiteljica dolazi za stalno u [adresa] i to prvo sa zajedničkim sinom stranaka OT, i sinom iz prvog braka RTŽU u dobi od 14 godina koji upisuje prvo osnovnu školu radi učenja jezika, a potom i srednju Pomorsku školu. Drugi sin tužiteljice AT dolazi 2002. godine i upisuje Turističku školu, a kćerka STŽU dolazi za stalno 2007. godine, s tim da je sve troškove školovanja i sve potrebe djece financirao tuženik VT koji je tada plovio na brodovima strane kompanije. Dolaskom u Dubrovnik 2000. godine, kat zgrade bio je u cijelosti završen, te su se tužiteljica i tuženik s djecom uselili u ovaj dio nekretnine. Prije dolaska tužiteljice u [adresa], navode da je bilo izgrađeno i potkrovlje zgrade i to sa izvodima za struju, vodu i kanalizaciju a ovo potkrovlje zgrade i danas nije dovršeno. Navodi se da tužiteljica nije radila, dok je tuženik VT i dalje plovio na putničkim brodovima strane kompanije i primao plaću od oko 5.000 USA dolara mjesečno s kojim novcima je uzdržavao svoju obitelj i djecu iz prvog braka tužiteljice. Međutim VT se još dok je plovio razbolio od reumatskog artritisa, dijabetesa, gubljenja vida, ali je bolest prikrivao kako ne bi dobio otkaz, ali kako mu se zdravstveno stanje pogoršalo, više nije bio u mogućnosti ploviti pa je ostao bez posla i sredstava za život, pa tako od 2009. godine VT više ne plovi, te su tada bračni odnosi već bili poremećeni, pa je tuženik ad.2 ST preuzeo svu brigu o bratu tako da njih dva žive u zajedničkom domaćinstvu, te o VT brine, o svim njegovim potrebama, te snosi sve troškove zajedničkog življenja, a posebno njegovog liječenja, kao i režijske troškove u vezi predmetne zgrade kao i za stan u kojem sada boravi tužiteljica. Navode da je iz tog razloga zaključen Ugovor doživotnom uzdržavanju između tuženika ad.1 i ad2. braće, te da taj Ugovor nije fiktivan ugovor obzirom da predstavlja pravu volju ugovornih strana, a radi se o prijenosu imovine koju je VT stekao prije braka sa tužiteljicom. Također navode da je predmetna zgrada izgrađena isključivo zajedničkim radom i sredstvima tuženika i to po pola, a da tužiteljica nije ničim sudjelovala u izgradnji predmetne zgrade budući da je ista bila izgrađena i to suteren, prizemlje i kat prije 1994. godine, a potkrovlje zgrade prije 2000. godine, dakle prije dolaska tužiteljice i njezine djece u [adresa], te da je sve troškove ozakonjenja (legalizacije) dijela predmetne nekretnine snosio tuženik ST. Na ročištu od 27. listopada 2022. godine (l.s. 315) punomoćnica tuženika navodi da je u svome podnesku od 30. siječnja 2022. istaknula primjedbe na provedeno građevinsko vještačenje, te je priložila račun za solarno grijanje iz koga se vidi da je ta račun platio tuženik ST, te također ističe da je ST ostvario subvenciju od Općine Konavle za poticanje obnovljivih izvora energije koja je iznosila oko 16.000 kuna, te je to vidljivo iz računa gdje je račun (l.s. 309) umanjen za iznos od 15.750 kuna te ga je u konačnici ST platio 19.250 kuna. Također navodi da je ST ugradio i dizalicu topline sa pripadajućom opremom za grijanje i hlađenje što je vidljivo iz računa broj 27/ks/1 koji je izdala tvrtka Solar Lektus d.o.o. (l.s.310). Ističu da su oni ove račune dostavili nakon zaključenja prethodnog postupka i to nakon što je sačinjen nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke Hrvoja Sambraila, a s obzirom da je on u tom vještačenju uračunao i procijenio vrijednost ugrađenog solarnog grijanja. Ističu da nisu te račune dostavili za vrijeme prethodnog postupka jer to u tom trenutku nije bilo sporno, te su predložili da se isti pregledaju u dokaznom postupku.
3. Po prigovoru tuženika sud je odlučio temeljem čl. 40, st. 4 ZPP-a na pripremnom ročištu od 14. studenog 2018. godine (l.s. 128) raspravnim rješenjem o vrijednosti predmeta spora, te je odredio vrijednost predmeta spora u visini od 200.100 kn ( sada važećih po zakonom fiksnom tečaju: 26.557 eura) pod poslovnim brojem P – 2412/15s kojom vrijednošću su se panične stranke suglasile.
4. Sud je u dokaznom postupku, P – 2412/15, pregledao i pročitao cjelokupni spis sa svim priloženim ispravama koje su stranke predložile kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka, saslušao je parnične stranke, svjedoke STŽU (l.s. 215), NT (l.s. 206), DT (l.s. 205), STŽ (l.s. 220), RTŽ (l.s. 321), UT (l.s. 214), JT (212), CT (l.s. 227), GT (228), ČT (l.s. 224), LT (l.s. 227), ĐT (l.s.229), proveo je očevid uz sudjelovanje vještaka građevnske sturke, te je proveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke dipl. ing. građ. Hrvoju Sambrailu (l.s. 226), kojeg je i saslušao (l.s. 316). Tužiteljica VTŽU u svom stranačkom iskazu (l.s. 196) navodi da se je s tuženikom VT upoznala još prije 40 godina u [adresa]. On je tada bio pomorac, a njen otac je bio sudac, a njena mama i ona su putovali kod njega u jednu luku. Tu je upoznala RT i nakon toga su počeli hodati kao momak i cura godinu i po dana. U početku su izmjenjivali ljubavna pisma. Međutim, ona je upoznala i svog prvog supruga i za njega se udala 1979. godine. Bili su u braku i imali su troje zajedničke djece. On je umro 1991. godine, on je bio visoki vojni oficir i ubila ga je gerila. U to vrijeme bio je rat u Hrvatskoj, njena majka je bila u Crvenom križu, a ona je isto humanitarno radila u bolnici te je mislila da bi trebala nešto pomoći u Hrvatskoj, te je napisala pismo TT, na adresu koju je imala prije 13-14 godina. On je dobio to pismo i uspostavili su kontakt pismima, te su se tako dopisivali do 1994. godine. U ožujku 1994. godine VT je došao u [adresa] , specijalno za to, te su se sreli. Bio je kod njih u njenoj obiteljskoj kući s njom i s djecom oko mjesec dana. Tada su razgovarali i odlučili su da otpočnu zajedničku vezu. On se ukrcao na brod u Majami i ponovo se vratio u lipnju 1994. godine u [adresa], kada su se i zaručili, nakon čega je VT ponovo proveo s njima mjesec dana, pa se nakon toga opet ukrcao na brod i vratio se ponovo, te su se 15. listopada 1994. godine vjenčali u crkvi. U to vrijeme njeno najstarije dijete je imalo 14, a najmlađe 7 godina. VT je prihvatio njenu djecu i djeca njega, on je imao odličan odnos sa djecom, a da nije tako bilo, ne bi se za njega ni vjenčala. U to vrijeme u Hrvatskoj je bio rat, pa nisu puno razgovarali oko toga gdje će živjeti ubuduće, a ona se nije udala ni zbog kakve imovine, navodi da je on imao svoje u Hrvatskoj, a ona je imala svoje u [adresa]. Ona je u [adresa] imala stan koji je naslijedila iza pok. supruga, ona i njena djeca. Djeca su od oca imala mirovinu koja je iznosila oko 800 dolara mjesečno i ona se dijelila, a to je njima bilo dovoljno za život. Ona nije imala zaposlenje jer je bila domaćica i odgajala je djecu. Njen pok. suprug i brat imali su farmu na kojoj su uzgajali stoku i prodavali su stoku, a kada su njega ubili, prodali su tu farmu i podijelili novac s njegovim bratom, pošteno od čega su kupili stan u gradu [adresa] u [adresa]. Navodi da je nakon što su se vjenčali, ona i VT, rodila prvo njihovo dijete 9 mjeseci i nešto nakon toga 19. srpnja 1995. godine i njihov zajednički sin se zove RTŽ. Do 2000- te godine VT je navegavao i onda bi dolazio kod njih. Tako bi živjeli tamo u [adresa]. Navodi da je prvi put došla s njihovim sinom OT u [adresa] 1996. godine i tada je bila u [adresa] i upoznala se s njegovom obitelji. Kada je ona tada došla na zemlji je bila sagrađena kuća, ona je imala prizemlje koje je bilo pregrađeno jednim pregradnim zidom u dva dijela. Svaki taj dio imao je zaseban ulaz, na kojima su bila stara vrata i svaki taj prostor imao je na svojoj strani po jedan prozor na kojem je bio drveni prozor. Unutrašnjost je bila potpuno neuređena, bili su goli zidovi. Prostor je bio improviziran za djedovu krojačku radionicu, samo je bio postavljen tapison i radni stol, a nije bila dovedena struja i voda, osim preko jednog kabela preko kojeg je bilo svjetla. Iznad toga prostora bio je kat u kojem se živjelo. Živjela je obitelj TT. Stan je bio potpuno uređen i to je bio jedan stan. Rekli su joj da su se nedavno preselili jer su prije rata živjeli na Grudi. Tu je živjela baba, djed i oba tuženika. Iznad njih bila je još jedna etaža koja je bila sagrađena sa pločom i pregrađena pregradnim zidovima, ali ništa unutra nije bilo uređeno. Zidovi su bili goli, nije bilo električnih, ni vodovodnih instalacija. Postojali su prozori drveni i ulazna vrata drvena, a unutra nije bilo unutarnjih vrata. Iznad gornje ploče nije bilo krova. Također u to vrijeme nije bila pored kuće sagrađena garaža, niti je dvorište imalo ogradu, niti je bio napravljen prilazni put. Također nije bila napravljena niti ograda na prilaznim skalama za prvi kat. Navodi da su se 2000. godine preselili živjeti u tu kuću u [adresa] do kada se uredio ovaj drugi kat za stan u kojem su trebali živjeti. Navodi da su ga oni potpuno uredili iznutra i počeli živjeti u njemu od 2000. godine, i to samo ona, njen suprug VT, njihov zajednički sin OT i njen najmlađi sin iz prvog braka ŽT. RTŽU je tada imao oko 14 godina. Sve je bilo u redu. VT je bio jako dobar prema njenoj djeci. Pri tome tužiteljica plače i jedva progovara. Navodi da su se razveli zbog nasilja prema njihovom zajedničkom sinu od strane TT koje je eskaliralo kada je dijete navršilo 10 godina, a kada je dijete imalo 11 godina navodi da je prvi put prijavila svoga supruga, s tim da su prije toga puno razgovarali i pokušala je utjecati na njega. VT je ispoljavao bez ikakvog razloga nasilje prema svome sinu, ne može to uopće objasniti i kada je se pita, ne znam da li je to posljedica njegove bolesti jer on u to vrijeme nije izgledao bolestan i bio je normalan. U razgovoru sa VT on je jednom izrazio i sumnju da je OT njegov sin, pa mu je i rekla da napravi DNK analizu, međutim, on je nije nikada napravio, a VT i njegov sin OT sliče kao kap vode jedan na drugog. Navodi da se ovaj drugi kat uređivao se isključivo iz novaca njihove obitelji, prije svega novca TT njenog supruga koji ih je zarađivao navegavajući. Prije preseljenja u Hrvatsku u [adresa]. godine navodi da je prodala njen stan u [adresa], a prodala je i super market kojeg je kupila 1995.godine, budući je prije toga bila prodala stan u kojem su živjeli i kupila taj objekt u kojem su u jednom dijelu živjeli, a u drugom je bio super market. Taj super market je prodala tek 2007.godine jer se do tada za njega brinula njena najstarija kćerka koja je studirala pravo u [adresa]. Taj super market je od 1995. godine do tada zarađivao tako da je od njega imala neku zaradu koju bi joj kćerka s vremena na vrijeme poslala. Nekad 1.000 dolara nekad 4.000 dolara, kako kada. Svo uređenje tog drugog stana u kojem su oni kasnije živjeli je išlo samo iz njihove obitelji, RT i nje. Navodi da je ona čak i dizajnirala to uređenje. Navodi da su se ona i VT smo se razveli 19.kolovoza 2015. godine. Navodi da je stalno tamo živjela, pa čak i nakon razvoda dan danas. Jedino ih je VT bio u jednom trenutku nasiljem izbacio iz kuće, te su godinu i po dana živjeli izvan nje, ali su se ponovo vratili. VT ih je ponovo zvao da se vrate. To je bilo 2012. godine, otišli su u rujnu 2010. godine, a vratili su se u veljači 2012. godine. Navodi da nije ništa tražila nakon razvoda braka već je željela samo da njihov zajednički sin OT završi fakultet. OT je imao velikih problema zbog ove situacije, morao je i napustiti Hrvatsku, te se jedno vrijeme školovao na Kolumbiji na fakultetu u nekom institutu za jezike, pa se vratio i upisao ovdje ekonomski fakultet, međutim , imao je toliko problema zbog cijele ove situacije da ga nije uspio završiti i na kraju je imao i psihijatrijskih problema, obolio je od depresije i odselio je sada u Kolumbiju kod njrnog brata jer ovdje više nije mogao izdržati. Ona i dalje živi u kući u [adresa]. Nakon što se doselila u kuću u [adresa].godine, 2005. godine napravilo se temelje za garažu pored kuće, a tada se radila i pristupna ulica. Garaža je završena 2005. i 2006. godine. Dva apartmana u prizemlju u onom neuređenom prostoru su potpuno uređena oko 2006. godine, a uredili smo ih ja te oba tuženika. ja am ih dizajnirala i potaknula sam sve to da se uredi jer tamo je bilo samo smeće. Cijelo prizemlje ima oko 45 m2 (9 m x 5 m). Uređeni su kao studio apartmani, dakle dvije prostorije, zahod i ostali dio stana. ST je radio na aerodromu i rekao je da bi on mogao uzeti kredit te sam ga ja podržala u tome i rekla da ću ja raditi u tim apartmanima i da će to vraćati rate kredita tako da je on uzeo kredit od 12.000,00 EUR što je sve utrošeno u uređenje tih apartmana, a ostalo je dodavao njen suprug od zarade s broda. Nije pravila izračun koliko je uloženo u uređenje tih apartmana, ali navodi da ima račune koje su imali kao troškove na uređenje. Vjeruje da su krenuli s prvim gostima 2006. godine, a ona je radila u tim apartmanima, čistila je, prala i peglala posteljinu i šugamane. Agencija im je slala goste. Imali su dobru popunjenost, gostiju je bilo i u 10 mjesecu, ne cijeli mjesec, ali ih je bilo. Novac od tog iznajmljivanja uzimali su ST i VT, oni su vodili knjige. Tu i tamo bi joj VT rekao koliko su zaradili od kojeg gosta, ali nije znala kolika je ukupna zarada. Misli da je izgradnja garaže koštala 3.000,00 eura. U toj garaži sada auto parkira VT, a ST svoj auto u dvorištu. U vrijeme kad su uselili u ovaj stan na trećoj etaži koji su sami uredili , već se napravilo i visoko potkrovlje i bio je stavljen krov a radovi na toj četvrtoj etaži u potkrovlju počeli su negdje 1998. godine. To potkrovlje je unutra potpuno neuređeno i ono ima također zaseban ulaz kao i svaka od etaža. Također su uredili i okoliš cijele kuće, popločali balkone i stavili ograde na balkone stubišta. Njeno najmlađe dijete iz prvog braka je živjelo s njima u [adresa] svega 4 godine, a i njeno srednje dijete S je 4 godine živo s njima u [adresa]. Sada nitko od njene djece ne živi s njom u [adresa], ali dvoje djece joj žive u [adresa] i to oboje djece u Župi dubrovačkoj gdje su zasnovali obitelj. Roditelji tuženika preminuli su 2000. i 2001. godinie. Od kada im je majka umrla 2001. godine, navodi da je ona za ST kuhala i prala i čistila kao da joj je rođeni brat. Kad je njih VT zvao da se vrate i kad su se vratili 2012. godine, navodi da su oni nastavili živjeti tada sami u ovom stanu na trećoj etaži jer im je to on ponudio, a od tada VT i ST žive u stanu ispod njih. Od kada se VT preselio, on kuha, ali sve ostalo za njih dvojicu je radila ona, čistila, prala, peglala, paralelno pomagala u apartmanima. Čak i ono vrijeme od godine i nešto dana kad ih je VT izbacio, navodi da je ona dolazila i pomagala u apartmanima bez obzira na to. VT boluje od artritisa, to mu je dijagnosticirano, misli 2012. ili 2013. godine. On je simptome imao već i kad je živio s njom, ali nije želio da mu se pomogne. Nije dao ni da mu skuha čaj, bio bi agresivan prema njoj. Od kada su se vratili 2012. godine, VT više ne navegava, govori da je dovoljno navegavao 33 godine, da mu se ne da. Inače VT je navegavao kao glavni električar na putničkom brodu. Mjesečno je zarađivao 3 do 5 tisuća američkih dolara. Kada je navegavao na tvrtki Royal Carabien imao je plaću i na brodu i kod kuće i to istu plaću. Nakon razvoda navodi da joj je ST putem odvjetnika poslao pismo u kome od nje traži, kao vlasnik cijele kuće, da se iseli iz kuće zajedno sa sinom nakon toliko godina kao da nije ništa, kao da je obično kolumbijsko smeće, što joj je doista i rekao VT. Navodi da nije ni znala da je on vlasnik cijele kuće do tada. Navodi da ne zna ništa o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Ne zna da li TT zbog svog zdravstvenog stanja treba pomoć i skrb budući da je on imao prema njoj zabranu približavanja na 5 m. Navodi da dok su živjeli u [adresa] nakon vjenčanja s VT, da joj VT nije davao novac za uzdržavanje jer je bilo dovoljno to što imaju. Sjeća se da je poslao kad se mali OT rodio, negdje iz Francuske ili Monte Carla, od čega je kupila kolica za dijete i nekoliko stvari za dijete. Kad bi došao kod njih nakon što se iskrcao također nije davao za hranu, niti im je trebalo, ali bi on recimo financirao njihova zajednička putovanja i financirao bi izlaske, kupovao djeci igračke i sl. Navodi da je danas minimalna plaća u Kolumbiji oko 200 EUR tako da se sa onih 800 USD moglo lijepo živjeti u [adresa]. Navodi da kada joj je odvjetnik tuženika ST poslao pismo da je u njemu pisalo da se mora iseliti u roku od 15 dana, te da ona nema pravo na ništa, ali da će joj platiti. Ona se obratila odvjetniku i pregovaralo se, očekivala je da će joj ponuditi neki stan gdje bi mogla živjeti sa svojim djetetom, međutim on su joj u konačnici ponudili 10.000,00 kuna ili eura što je sramota. Tuženik VT, u svom stranačkom iskazu (l.s. 197 postranično) navodi da je upoznao tužiteljicu u travnju 1977. godine u luci Bonaventura u Kolumbiji. Tu je bio 7 dana, upoznao ju je na bazenu gdje je bila s roditeljima. Navodi da je nakon toga otplovio, te su se par godina dopisivali. Ponovo je došao u Kolumbiju u lipnju 1979. godine avionom da je vidi i tu je proveo 3 mjeseca, s tim da je prvih 7 dana bio kod njene obitelji koja ga je dočekala, ali nju nije zatekao kod kuće tih prvih 7 dana, iako je ona znala da će on doći. Nakon toga je otišao kod jednog prijatelja i bio kod njega i to nakon što je jedno veće otac tužiteljice napravio u kući skandal, nešto je vikao, a on je slabo razumio španjolski, ali kako se nije ugodno osjećao otišao je sam. Tužiteljica ga je povremeno posjećivala, ali nisu bili stalno zajedno. Danas je saznao iz njenog iskaza da se ona udala u kolovozu mjesecu te godine, međutim, navodi da je on bio tamo bio sve do 3. rujna i nije znao za to. Svakako navodi da je on tada otišao ne znajući da se ona udala, još ga je ispratila na aerodromu i rekla da će ona doći u Hrvatsku i ostali su u iluziji da će jednog dana imati zajednički život. Točno je da mu je tužiteljica poslala pismo, primio ga je 1992. godine u Dubrovniku, u travnju ili svibnju, bio je prognanik u Dubrovniku. Nakon toga su ponovno uspostavili vezu, dopisivali su se. On ju je posjetio 1994. godine u ožujku u Kolumbiji gdje je ostao mjesec dana, te je bio u stanu tužiteljice u kojem je ona živjela sa svojom djecom, a to je bila više stambena zgrada u gradu u Bucaramanga. Otuda je pošao navegati i vratio se mjesec dana prije vjenčanja koje je bilo u listopadu 1994. godine. Navodi da je on imao i prvi brak koji je prestao 1986. razvodom u Belgiji. Navodi da je razgovarao prije braka s tužiteljicom o tome da bi želio živjeti u [adresa] i nije dolazilo u obzir da živi u [adresa], ali se nisu oko toga ništa dogovorili. Nakon svadbe pošli su na bračno putovanje. Mjesec dana iza tužiteljica je radila testove radi trudnoće i krvni nalaz je pokazao da nije trudna, ali je poslije ultrazvukom utvrđeno da ipak jest. Nakon toga par tjedana iza on joj je prigovorio nešto u vezi njenog brata i ona ga je izbacila iz stana i rekla da ide ća. On je nakon toga otišao i nisu više imali kontakata sigurno godinu dana nikako, a uspostavili su kontakt nakon što ga je tužiteljica obavijestila da mu se rodio sin OT. U par navrta je tražila da za sina pošalje nešto novaca i on je u dva tri navrta poslao novac, sjeća se da je jednom poslao 7.300,00 USD, jednom 500 USD, jednom 1.000,00 USD, ali ne može se točno sjetiti tih iznosa, ali zna da je od ovih 7.000 USD tužiteljica kupila zemljište u nacionalnom parku Minka , a što mu je ona osobno rekla, iako je on taj novac imao za uzdržavanje sina jer nije plaćao 2 godine, pa je mislio da je to dovoljan iznos u toj zemlji. Nakon toga prvi put tužiteljica dolazi u Hrvatsku "na viđenje" sa sinom OT 1997. godine, koncem kolovoza mjeseca, a to se sjeća po tome jer je nakon toga išao raditi na kompaniji Royal 11 Caribian u San Naser u Francuskoj, a to je bio njegov drugi ukrcaj na toj kompaniji, po tome pamti taj događaj jer se ukrcao početkom listopada. Ona je tada došla ovdje u [adresa] gdje ju je upoznao s njegovim roditeljima, a nakon toga je išla sa njim u Francusku jer je u to vrijeme bio prebačen kao inspektor kompanije za elektriku, te je nadzirao gradnju broda. Njen dolazak je on platio kao i ovaj put u Francusku, a u Francuskoj je ostala mjesec dana, sveukupno dva mjeseca, a imala je povratnu kartu koju su produžili. Tada kad je prvi put došla tužiteljica 1997. godine kuća u [adresa] imala je tri etaže, suteren u kojem su bile dvije prostorije od po 25 m2, dijelio ih je pregradni zid, bila su stavljena ulazna aluminijska vrata, te su bila postavljena dva prozora u svakoj prostoriji, s tim da je u jednoj prostoriji bilo uređeno da otac može raditi kao krojač, pa mu je bila dovedena struja-jedna žarulja i par utičnica da može raditi. Nije bila razvedena vodovodna instalacija, bila je samo dovedena voda i na cijevi je bila špina i bio je odvod kanalizacije. Nije bilo nikakvo pilo ili nešto slično. U drugoj etaži bio je uređen stan u kojem su živjeli on, brat i njihovi roditelji otac i majka. Treća etaža bio je stan s ravnom pločom iznad u kojem je bio nivo uređenosti rou bau, znači bili su pregradni zidovi, koji su bili ožbukani, razvedena struja, te vodovodna instalacija. Bili su stavljeni podovi, keramičke pločice i parket. Banja nije bila uređena, ali su bile dovedene sve instalacije. Otvori su bili stavljeni još od 1991. U to vrijeme nije bilo izgrađeno potkrovlje ali su bile skale za potkrovlje iz treće etaže koje su išle iz zasebne prostorije odvojene od tog stana na trećoj etaži . U to vrijeme nije bila izgrađena, ni garaža pored kuće. Navodi da su on i brat kupili zemljište ispred te kuće 1981. godine. Navodi da su oni odmah počeli raditi na divlje iako su odmah zatražili građevinsku dozvolu, ali je nisu dobili, a građevinsku dozvolu su dobili tek 1990. godine prije početka rata, a do tada su oni izgradili sve ovo što je zatekla i tužiteljica kad je došla 1997. godine. Navodi da su u tu kuću preselili pred sam početak rata 15. rujna 1991.godine, a do tada su živjeli na Grudi, te su se svi preselili i bat i njihovi roditelji. Navodi da u prvom braku nije imao djece, niti ima izvanbračne djece. Navodi da imaju blizu susjede. Kad su završili tu kuću, prije rata, navodi da su imali susjede blizu njih kao i sa strane, malo ispod njih i oni su radili svoje kuće. Navodi da su predložili neke susjede kao svjedoke, ali i prodavatelja zemljišta, a to je njihova rodica. Visoko potkrovlje su napravili od 1997. godine do konca 1999. godine, s tim da su građevinski materijal kupili u svibnju 1999. godine, a od 1997. godine su, do kupovne materijala i početka radova, prikupljali novac. U tom vremenu od 1997. do 2000. uređivao se ovaj stan na trećoj etaži koji je bio djelomično gotov i taj stan je završen do 2000. i to je bio uvjet da bi tužiteljica doselila s svojom djecom iz prvog braka i njegovim sinom a da bi on dobio svog sina morao je pristati da dođu i djeca iz prvog braka, što on nije htio, ali je morao prihvatiti, što je i prihvatio i prema njima se odnosio korektno. Navodi da je garaža početa i završena 2005. ili 2006. godine, ne može se točno sjetiti. Financiranje treće etaže i gradnje potkrovlja su on i brat popola ulagali, dok je brat sam ulagao u izgradnji pristupnog puta, uređenje u suterenu dva apartmana i izgradnje garaže, s obzirom da njega nije bilo tu jer je navegavao, te je brat podigao kredit u visini od oko 12.000,00 UER međutim, navodi da je on njemu kasnije refundirao dio kredita ali ne zna je li to bilo više ili manje od pola tu je negdje. Tužiteljica se preselila i došla živjeti u [adresa]. godine i tada je dovela sina iz prvog braka RTŽU i njegovog sina OT, te je i on živio s njima u tom stanu, a stan je bio potpuno uređen kad su oni došli. Tužiteljica sa sobom nije donijela nikakvu ušteđevinu, niti je to kasnije imala. Stan u kojem je tužiteljica živjela u [adresa] ne zna je li bio u njenom vlasništvu, ali zna da je imala dva taxia i dva vozača, te se od tog uzdržavala, bio joj je to jedna od izvora prihoda. Ona je kupila super market u Santa Marti, ali se za to zadužila kod prijateljice za 50.000 USD koje je morala vratiti u nekom periodu. To nije bila vratila kad je došla živjeti u [adresa]. godine. To mu je rekla u par navrata, ali zaboravio je cifru, svakako bila je dužna. Čini mu se da je bila dužna 1/3. Nije nikada od njega tražila da on u tom sudjeluje, a nije se ni ponudio da sudjeluje, jer mu je ona rekla da je to njena stvar. Ovaj jedan od taksista kasnije joj je vodio posao u marketu kao administrator i njega su 2002. godine ubili "paramilitares" (paravojska), te je tužiteljica otputovala i isplatila njegovu obitelj, tako da je i tu imala troškova, ali ne zna koliki su jer mu nije ništa o tome govorila. Ne zna ni koliki su bili prihodi od supermarketa, a tužiteljica bi mu rekla da se to koristi za studiranje njene djece koja su tamo živjela u to vrijeme. Od 2000. godine navodi da oni potpuno konzumiraju brak u svakom pogledu, spavaju zajedno, hrane se, on bi dao dio novaca potreban za život dok bi bio ukrcan na brodu, ali kad je bio kod kuće uglavnom je vodio računa on, tužiteljica bi dobila neke novce kad bi joj bili potrebni i stalno je imala mogućnost uzeti dio novca iz banke. Tužiteljičin sin RTŽU završio je osmi razred kako bi naučio hrvatski jezik, a potom je završio 4 godine Pomorske škole, Nautike i o svemu je skrbio što je bilo potrebno, te se s njim dobro slagao imao je njegovu podršku u svemu, a kasnije na kraju ga je razočarao. Imao je problema s Policijom, a nakon što je otišao u Kolumbiju rečeno mu je da je za njim raspisana tjeralica vezana za drogu, on ga je želio ukrcati na brod, ali je to krenulo stranputicom. Sa svojim sinom OT poremetio se odnos u biti zbog toga što je on imao zdravstvenih problema. Naime, misli 2008. godine, kada je tužiteljica sa svojom kćerkom pošla 7 dana na Kanare, mali OT je ostao sam s njim i tada je primijetio da ima određenih neuroloških (psihičkih problema) jer se on po noći budio sav u znoju i govorio tata čuješ li ove glasove, što on nije čuo, pa su potražili pomoć na psihijatrijskom odjelu kod dr. psihijatra Bernarde Hajdić, te je ona rekla da dijete ima shizofreniju, ali da bi trebalo napraviti dodatno promatranje u Zagrebu da mu se uspostavi točna dijagnoza i prava terapija. On je od tada uzimao određenu terapiju koju mu je ona prepisala, međutim, nije nikad napravio to dulje promatranje upravo zato jer se tužiteljica tome protivila jer nije vjerovala našim liječnicima. Ona je tražila pomoć od psihologa iz Španjolske preko Skype-a. Svakako OT je gotovo uspio završiti školu, međutim, pred kraj srednje škole došli su problemi koji su eskalirali, a navodi da je on želio da sin prije tog promatranja završi dva mjeseca škole koji su mu ostali, da završi 4 razred Turističke škole. On je to i uspio, zaposlio se preko student servisa na aerodromu, gdje mu je posao našao njegov brat- tuženik ad. 2 i nakon toga se nije dao podvrgnuti liječenju. Tužiteljica je govorila da to ne treba i onda su za vrijeme te njihove prepirke rekli da im je on prijetio, da je bio nasilan, osudili su ga uvjetno zbog nasilja u obitelji, dobio je zabranu prilaska prema tužiteljici, a sin je otišao u Kolumbiju, te se je nakon 8 mjeseci vratio i tada mu je rekao da je bio u pravu kad mu je opisivao tu zemlju, da ona nije onakva kako mu je opisivala majka. Navodi da je saznao da je i OT krenuo stranputicom, da je on provalio u jedan auto kod autobusnog kolodvora 5. srpnja 2018. godine i o tome ima evidentirano u državnom odvjetništvu i u policiji, te je njega majka sklonila u Kolumbiju, kao i sina iz prvog braka, te se ni on ne može vratiti u Hrvatsku. Navodi da nema druge djece osim njega, niti ima izvanbračne djece. Navodi da boluje od reumatoidnog artritisa od 2008. godine. Zbog terapije medrolom mu se povećao šećer i stvorile su mu se mrene i radi šećera uzima tablete, te je on reguliran s tim tabletama, a ima visoki tlak. Zbog artritisa ima promjene na zglobovima ramena, lakta i šaka, te skočnog zgloba zbog čega i je otežana pokretljivost. Ja nemam nikakve imovine na sebi jedino auto star 16 godina. Nije prirodno da Zbog ovih bolesti navodi da nije više mogao raditi kao pomorac, nije više mogao zarađivati, nije uplaćivao doprinose, tako da nema mirovinu, nema ušteđevine jer je uzdržavao tužiteljičinu djecu tako da je zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim bratom koji je stariji od njega, a brat je u mirovini i ima mirovinu od oko 6.500,00 kn. Navodi da tužiteljica živi u ovoj kući , te da su tužiteljici ponudili 16.000 EUR da izađe i sebi plaća smještaj da bi izbjegao bliski kontakt upravo zbog njegove uvjetne kazne. Zarada od dva apartmana ne prelazi 50.000,00 kn godišnje. Ističe da se njihova kuća nalazi na Mećajcu, te ističe da imaju oko 50 do 60 dana prosječno po svakom apartmanu popunjenosti tijekom godine. Ističe da im agencija puni apartmane a oni sami čiste. Točno je da je tužiteljica čistila apartmane dok je bila u braku, a nakon razvoda braka dobiva za to naknadu, a već dvije godine ne čisti apartmane, a razveli su se 19. kolovoza 2015. godine. Tužiteljica primjećuje na iskaz tuženika prije svega da nikad dr. Bernarda Hajdić nije postavila dijagnozu OT da ima shizofreniju. U početku ga je liječio dr. psihijatar Hrvoje Marković 2010. godine, ali nije mogao s njim ostvariti kontakt. U Kolumbiji je psihijatar utvrdio da OT nema simptoma shizofrenije i ukinuo mu je terapiju koju je donio uz Hrvatske, a postavio mu je dijagnozu opsesivno kompulzivni poremećaj, a što je posljedica stresa koju je pretrpio u [adresa] u obiteljskoj situaciji. Pije dvije tablete dnevno i preporučio mu je psihološku terapiju, a ne psihijatrijsku. Također sada trenira i vaterpolo što je trenirao i u Hrvatskoj. Ističe da nije istina da je ona izbacila tuženika iz kuće u [adresa] nakon vjenčanja, samo su se svađali, a on je sam rekao da ide, a ona mu je rekla hajde, ja ću sama odgajati dijete. Tuženik ST u svom stranačkom iskazu (l.s. 199) navodi da je sve točno što je izjavio njegov brat VT u svom iskazu i te da to potvrđuje i on i to navodi da je to njegov iskaz. Dodaje da su oni 1991. godine kada su uselili u tu kuću nakon što je počeo rat 01.listopada 1991. godine preventivno skidali prozore na ovoj trećoj etaži koja je već tada bila sagrađena kako se ne bi oštetili prozori od granatiranja. Također ističe da je već tada bila u toj etaži razvedena struja i voda po cijelome stanu i već su bile napravljene sve vanjske skale za svaku etažu kao i skale koje su vodile na ploču treće etaže, dakle, na današnje potkrovlje koje tada nije postojalo. Ističe da je potkrovlje sagrađeno 1999. godine za svega tri mjeseca, a materijal su kupili u svibnju 1999. godine. Nakon rata kuća nije bila puno oštećena, malo gelerima po fasadi i po presijanima. Ističe da je i on pomagao u školovanju svo troje djece tužiteljice iz prvog braka, da je kćerka STŽU završila fakultet u Hrvatskoj Američki menadžment. Do razvoda tužiteljice i njegovog brata došlo je 2015. godine i tada je nakon razvoda tužiteljica samovoljno promijenila brave na trećoj etaži i rekla da je to njeno, te je pokušala promijeniti i brave na potkrovlju nakon čega je on intervenirao i vratio opet svoju bravu dok se ne riješi to sudski. Također se vodi i parnični postupak radi plaćanja struje i vode jer ona koristi stan na trećoj etaži, a ne plaća, ni struju, ni vodu od razvoda braka. To je već četvrta godina. Također se vodi i parnica radi parkinga-smetanje posjeda, ali ništa nije pravomoćno. Svjedok DT u svome iskazu navodi (l.s. 205) da zna oko čega se vodi ova parnica, da se vodi između R i njenog supruga, a pretpostavlja za diobu vlasništva. Navodi da poznaje stranke, nije s njima u srodstvu, niti je s njima u zavadi. Živi 500-600 m dalje od njihove kuće u [adresa], u potpuno drugoj ulici. Kuća obitelji ST nalazi se na putu od njegove kuće, vodi na igralište i do plaže tako da je često tu prolazio jer je to bila prečica, a on u [adresa] živi od rođenja, a školovao se u Splitu i Osijeku u periodu od 2003 – 2009., ali i tada je dolazio kući vrlo često. Dakle, njegova saznanja dolaze iz neposrednog opažanja. Navodi da je on inače u prijateljskom odnosu sa starijim sinom tužiteljice, S koji mu je ujedno i vjenčani kum, a također i sa mlađim sinom RTŽU, tako da se družio s njima i dolazio u kuću koja je predmet spora. Tako je upoznao i tuženika TT, a manje njegovog brata ST, tako da se s njim zna iz viđenja, ali nisu imali neki veliki kontakt. RTŽU je upoznao negdje 2000. godine, a njegovog brata malo kasnije, a 2001. godine je prvi put bio u kući kod njih. Sjeća se da je tada bio sagrađen krov kojeg prije nije bilo. Navodi da je on rođen 1984. godine i sjeća se koncem domovinskog rata, negdje 1996. godine, da je prolazio tuda jer imaju jedne zgodne skale, a tada nikoga od njih nije znao, niti poznavao, po sjećanju misli da su postojale dvije etaže, da su u prizemlju bili postavljeni otvori, a i ne može se sjetiti da li su bili postavljeni otvori, a s te strane postoje koliko se sjeća samo dva otvora od zahoda i sobe, a ne može se sjetiti da li je postojala ploča od druge etaže jer mu je to bilo previsoko da to vidi. Također ovo s otvorima povezuje s tim da su oni kao djeca bili znatiželjni, pa da otvori nisu postojali oni bi vjerojatno iz znatiželje tu ulazili, te bi se on sjetio toga. Ne može se sjetili da li je tu netko živio, po nekim (vidljivim) znakovima, možda jest, ne može se sjetiti. Tada nije bila sagrađena garaža, sada ima i uređen je parking koji ranije nije bio. Navodi da je on 2001. godine, kada je prvi put došao, ulazio u drugu i treću etažu, u stan na katu i potkrovlju, stan u katu je bio potpuno uređen i u njemu su živjeli R sa djecom i VT za koga pretpostavlja da je bio na brodu jer ga nije viđao, a inače su oni rijetko dolazili kada bi on bio kod kuće. Tada je potkrovlje bilo izgrađeno samo konstrukcijski, samo vanjski zidovi, i krov, bez pregradnih zidova, sve je bilo u jednom prostoru i sjeća se bilo je dosta parketa i taj prostor je služio kao sprema. Ne zna kada su T uselili u tu kuću a nije o tome niti razgovarao sa svojim roditeljima, niti je znao gdje su prije živjeli. Zna da je tužiteljica R došla u [adresa] godine prije svoje djece s time da je RTŽU došao 2000. godine, a S godinu dana kasnije. To da je R došla par godina prije njih, zna iz razgovora, saznao je od S i RTŽU, a oni su bili smještani u više navrata u njegovoj roditeljskoj kući u [adresa] kada bi ih VT izbacio iz kuće i prvi puta je bio RTŽU, a on je tada već bio na fakultetu, misli da je bila 2004-2005. godina, zatim, su u jednom navratu bili smješteni obojica i RTŽU je jedno cijelo školsko polugodište bio smješten kod njih i to u njegovoj sobi jer je on bio na fakultetu, a sjeća se toga jer mu je pokazivao fiziku, a S je bio 3 mjeseca zaredom, a prije toga je dolazio po 10-15 dana prije nego što bi VT pošao na brod, a cijela obitelj je bila smještana kod njih u 3 navrata, prvi puta 10-15 dana, drugi puta oko mjesec dana, a treći puta 3-4 mjeseca. Djeca bi dolazila kod njih kada bi se VT iskrcao s broda, jer se nisu podnosili, ali ne zna iz kojeg razloga, jer toga je bilo puno. HT je isto dolazila onda kada je bila cijela obitelj, a to su svi oni osim TT, četvero djece i majka. Ne sjeća se da li je R, kada je došla u [adresa], negdje radila, niti je to bila tema razgovora. Ta obitelj je bila smještena preko njegovog poznanstva s S i RTŽU, koje je upoznao na plaži u [adresa] jer su oni tada imali jezičnu barijeru, a on je dobro govorio engleski jezik, pa su tako počeli komunicirati. Zna da je RTŽU išao u osnovnu školu u [adresa], a S je išao 7 i 8 razred, RTŽU je kasnije upisao pomorsku školu, a S turističku školu, s time da je S rođen **.**.1984., kada i on, a misli da je RTŽU je rođen 1986. godine ali nije siguran. S se oženio 20. rujna 2007. godine i od tada živi na Čibači, Župa Dubrovačka, a to pamti zato što se on (svjedok) oženio 22. rujna druge godine, pa su se na tu temu često znali šaliti. HT od udaje ne živi u [adresa], a ne može se sjetiti kada je to bilo, a nakon toga živi u [adresa] gdje su kupili kuću. Navodi da je zadnji put bio u kući TT kada se S ženio i to nakon dužeg vremena, jer mu je bio kum. Više mu to nije ruta prolaska, tako da ne zna kako to izgleda sada. Svjedokinja NT, u svom iskazu navodi (l.s.206) da zna između koga se vodi ova parnica i zbog čega, da se vodi zbog kuće. Navodi da je dugo godina prijateljica sa RTŽU, a poslije i sa S kada je došao, a nakon toga je upoznala njihovu majku R, te je bila i u njihovoj kući TT gdje je (R) živjela. Navodi da je rođena 1986. godine i tu je često prolazila jer im je tu bila prečica prema igralištu gdje su se kao djeca igrali. Prvi puta je bila u toj kući bila 2001. godine ili 2002. godine, bila je u stanu na katu, tada je tu živjela teta R s djecom i njen muž VT. Stan je iznutra bio potpuno uređen ali izvana ne, izvana je bilo sve sivo od betona, nije bilo garaže, iznad je bilo potkrovlje sa vanjskim zidovima i krovište, a otvori nisu bili zatvoreni. Sigurna je da kada je R tu došla da nije bilo uopće sagrađeno potkrovlje, sjeća se da je objekt bio pod pločom, ali se ne može sjetiti da li su bile dvije ili jedna etaža. Navodi da je prvo upoznala O koji je došao 2000. godine, kada je pošao učiti jezik u Split, a ne zna tko je prvi došao od njih svih. Navodi da se njena obitelj nakon okupacije vratila u [adresa]. godine i od tada se sjeća tog objekta za koga ne može sa sigurnošću reći je li imao jednu ili dvije etaže, sjeća se da su bili smeđi otvori, ne može se sjetiti, niti da li je u to vrijeme netko živio, ne sjeća se da se sušila roba na sušilu, niti da bi netko nešto radio oko kuće u to vrijeme a navodi da je tu u blizini imala prijateljicu kod koje je često išla, ona se zove KT. Ne sjeća se kada su rađeni radovi za potkrovlje jer pretpostavlja da su počeli ići u srednju školu, pa nije često tuda prolazila kao ranije, jer je KT išla u drugu srednju školu. Tužiteljicu R poznaje duži niz godina, upoznala je i njenog supruga TT, a gospodina ST zna samo iz viđenja, a prijateljica je sa RTŽU, HT i OT. Misli da je garaža izgrađena negdje kada se S ženio. Navodi da je kuća njene prijateljice KT, udaljena je od kuće TT toliko da se može kamenom pogoditi, a da bi došla do nje prečicom mora proći pored kuće TT, druga je stvar kada se ide automobilom. Zna, kada je R – tužiteljica došla, da je jako slabo govorila jezik tako da ne vjeruje da je igdje radila, a kasnije zna da je radila oko svojih apartmana. S O, kao i mali OT, su se školovali ovdje u Hrvatskoj, a HT ne, tko je snosio troškove to ne zna, R je imala svoja primanja iz Kolumbije, a i VT je dobro zarađivao kako joj je rekla R. Kada je prvi puta došla u kuću VT, na katu kuće živjeli su R i VT s djecom, a u prizemlju mi je tada rekao RTŽU da živi ST iako ga tada nije vidjela. Svjedok ZT u svome iskazi navodi (l.s. 212) da je njegova supruga GT prva rodica tuženika, naime, njihova majka i moja majka su dvije sestre. Zna oko čega se vodi ova parnica. Ističe da je u dobrim odnosima s obje strane u ovoj parnici, da ni sa kim nije u zavadi. Navodi da on od 1979. godine živi i radi u [adresa], a prvi put je došao u [adresa]. godine. Za svoju suprugu se oženio 1977. godine i od tada poznaje i tuženike A. Zna gdje je kuća tuženika ST, ona je u blizini njene kuće, udaljenost je svega 20 m, i navodi da im je on pomagao graditi tu kuću, s obzirom da su im slični planovi za kuću, pa su se u gradnji dogovarali, te su u isto vrijeme počeli i graditi kuće, a to je bilo 1981. godine. Navodi da im je pomagao kada su radili temelje, radio je na miješalici. Svoju su kuću prije završili tuženici nego on svoju, oni su 1990. godine izgradili suteren, prvi kat i drugi kat, koji je bio završen sa vanjskim zidovima i pločom iznad, bez krova. U to vrijeme suteren je bio uređen u grubo, bio je pregrađen u grubo pregradnim zidom, cijeli prostor je bio bez žbuke, u njemu je postojala uvedena električna instalacija, a nije bila uvedena voda i kanalizacija, ali je kanalizacija bila pripremljena. Taj prostor je koristio tuženikov otac za šivanja, jer je bio šnajder po struci, te je tu držao šivaću mašinu, i radio. Prvi kat je bio potpuno završen, useljiv, sa namještajem i u tom stanu su živjeli tuženici sa svojim roditeljima, a misli da su se tu uselili malo prije rata, u proljeće 1991. godine, a do tada su živjeli na Grudi gdje su, misli imali stan sa stanarskim pravom, a i u tom stanu je bio. Misli da se radilo o stanu koji je nekada bio nacionaliziran, i više ga obitelj ST nema. Treća etaža – drugi kat je 1990. godine bila u grubo pregrađena pregradnim zidovima, bez žbuke, bile su uvedene i instalacije, struja, voda i kanalizacija, te su bile stavljene i presijane na otvorima i to drvene, mislim da su bile tamnosmeđe boje, a danas su iste boje i misli da su iste te presijane. Iza rata se gradilo visoko potkrovlje, dakle četvrta etaža, s krovom na dvije vode koje je završeno u jesen 1999. godine, a počelo se raditi u rujnu 1999. godine, a to se sjeća po tome što je i on planirao nešto u sebe raditi, te je od tuženika tražio neke grede, kao podupirače, jer je trebao završiti ploču na drugoj etaži, na svojoj kući. Jedan od prvih susjeda tuženika je ET, sa donje strane, također i FT koja inače živi u [adresa], ali dođe ljeti. U vrijeme gradnje živio je i susjed MT, koji je u međuvremenu prodao kuću, a nitko od njegove obitelji više ne živi tu, a s gornje strane je živio neki N čijeg se prezimena ne može sjetiti, pa na sugestiju tuženika sjetio se da se preziva D, ali je on prodao svoju nekretninu, odnosno njegova kćer i nitko od njegove obitelji ne živi u blizini, a tu im je bila vikendica. Navodi da je svoju drugu ploču također završavao 1999. godine. Misli da potkrovlje tuženika ni danas nije završeno, a to zna jer je bio kod njih baš kad su pravili ono nešto za grijanje, kolektore i to je bilo ima par godine, a to se radilo jer je financirano novcima EU, a unutarnje uređenje nije bilo sređeno, bili su samo nosivi zidovi unutar samog prostora, te su svi otvori bili postavljeni, 1999. godine. Misli da se s unutarnjim uređenjem drugog kata počelo također 1999. godine, ali nije još uređeno. Misli, da je s uređenjem drugog kata – treće etaže završeno nakon što je došla živjeti u [adresa] tužiteljica i to 2000. godine, s tim da je ona pola godine kad je došla živjela u stanu na prvom katu – druga etaža gdje su živjeli tuženici i njihovi roditelji. Tada je tužiteljica došla sa sinom RTŽU i sinom VT, ima sina S i još jednu kćer. Dakle, ovaj stan na drugom katu je u potpunosti uređen polovinom 2000. godine, sjeća se da se tada još uređivala banja, a sobe su bile uređene. Navodi da je inače jako često dolazio kod parničnih stranaka, gotovo svaki dan. Zna da je tužiteljica ranije živjela u [adresa], misli da su se oni oženili 1995. godine, ali je dolazila i prije "na viđenje" bila je 1997. godine kad je njen sin OT imao negdje 2, 2 i po godine i to je bilo prvi put i nije se dugo zadržala, ali je došla još jednom 1998. godine isto se nije dugo zadržala, a definitivno je došla 2000. godine u svibnju, a to se sjeća jer je bilo govora da je tužiteljičin sin mali RTŽU trebao ići u školu, ali je bilo kasno jer je već bio kraj školske godine, a nije znao ni jezik. Kada ga se pita, navodi da zna da je te radove financirao VT, koji je tada navegavao i imao je novaca, a zna da je neke račune plaćao i ST, a to je vidio kad bi dolazio materijal, npr. kupe, blokovi za kuću, onda je vidio da to ST podmiruje – plaća. Misli, da tužiteljica nije sudjelovala u financijskim sredstvima u izgradnji, a kada ga se pita, kako to zna, navodi da se jedan put našalio s VT, pa ga priupitao, "ima li ona para", na što mi je rekao da on to financira, da je njegova kuća, a nije odgovorio na to pitanje, već se samo nasmijao. Ne zna zbog čega tužiteljica nije ranije doselila u Hrvatsku, nije nikada RT pitao, samo se iznenadio kad je kasnije saznao da tužiteljica ima još djece, iako je znao da ima i kćer. Iz razgovora s tužiteljicom saznao je da je ona u Kolumbiji imala neke radnje, ali ne zna je li bilo u njenu vlasništvu, niti što je s time kasnije bilo, a zna da se radnja bavila trgovinom, ali ne zna kako je zarađivala. O drugoj imovini nije govorila, a inače u početku se teško sporazumijevala jer nije znala hrvatski, a niti engleski, a oni nisu znali španjolski. Kad je se pita kad su rađene skale za potkrovlje odgovara, da su rađene kad i potkrovlje, a navodi da su one iznutra, naime, one počinju iz uvučenog pred ulaza stana na trećoj etaži, pa tu su te skale napravljene kad je stavljena ploča iznad treće etaže, dakle te su skale bile napravljene već 1990. godine, a tek 1999. godine se završilo potkrovlje. Misli, da se garaža gradila 2015. ili 2016. godine, ili 2017. godine. Orijentira se po tome jer su tada išli gledati mogu li iskoristit novce EU za nisko energetske kuće, pa su gledali i T i išli su uključiti u tu površinu i površinu garaže. On je taj projekt realizirao 2016. godine, pa se po tome orijentira da je ta garaža bila napravljena 2015. godine. Sad se sjeća da je garaža građena dok je VT još plovio, jer je s majstorima radio ST, njegov brat, misli da je VT prestao ploviti 2013. godine, jer ga je prestalo služiti zdravlje. Kad ga se pita navodi da on nema saznanja da bi tužiteljica ulagala svoj novac u tu gradnju, misli čak da nije sudjelovala i u kupovini namještaja, sjeća se da je bila priča da se kupuje neki skupi namještaj, bidermajer i tada je VT govorio da je on to plaćao, a misli da ga je izabrala tužiteljica – gospođa. Misli da se radilo o nekom stilskom namještaju, šalili su se da je sličan kao u U. Kada ga se pita, navodi da zna, da je i na njegovoj i na kući tuženika radio jedan zidar iz Titovog Užica koji se zove J koji je sa sobom doveo jednu ekipu od 3, 4 čovjeka, a to je bilo prije Domovinskog rata. Poslije rata sjeća se da je radio jedan OT na krovu, radio je krov i grede i kupe, iz okolice Zagreba. A bio je i jedan ŠT koji je radio okolne radove, zidarske radove s kojim je radio i C što sada ima vodoinstalaterske trgovine. Svjedok UT, u svom iskazu navodi (214) da zna između koga i oko čega se vodi ova parnica, da nije u srodstvu sa strankama, niti je s nekim od njih u zavadi. Inače poznaje tuženike jer su ranije živjeli na Grudi, blizu njega, te su u dobrim odnosima. Oni su živjeli na Grudi udaljeni od kuće nekih 20, 300 m. Tu su živjeli tuženici i njihovi roditelji, majka i otac, a s Grude su se odselili negdje pred rat, 1991. godine, ne zna točno kada, te su pošli živjeti u [adresa]. Prvi put je bio kada su oni počeli graditi temelje, 80-ih godina, ne zna točno kada, svakako 2,3 godine prije nego što su odselili s Grude. Navodi da je odlazio tamo i više puta tokom gradnje. Bio je na radovima kada se salijevala prva ploča – iznad prve etaže, tada je bio običaj da se pomaže kada se salijeva ploča. Misli da se ta ploča mogla salijevati negdje 1988. godine, ali nije siguran. Navodi da je bio i kada su oni uselili pred rat 1991. godine, i bilo je sagrađeno prizemlje i 1. kat, dakle, dvije etaže, a oni su se uselili na 2. etažu. Tada je ta 2. etaža bila potpuno uređena. Ja sam ulazio i u prostor u prizemlju u prvu etažu, tu je radio otac tuženika koji je bio krojač, misli da se radilo o dvije prostorije, a u jednoj je radio tuženikov otac, ne može se sjetiti jesu li zidovi bili žbukani, sjeća se da je bilo struje, jer bi inače bio taman prostor, a on je tu radio. Ne može se sjetiti da li je bilo drugih instalacija, ne može se sjetiti ni kakav je bio pod. Sjeća se 1999. godine kada je on u to vrijeme radio kao carinik u Zračnoj luci Čilipi da je tuženicima bio došao veliki kamion šleper koji je donio sav materijal za potkrovlje, kupe, kantilene (drvene letvice za krov), te se to iskrcavalo i podizalo na drugu ploču, a to se iskrcavalo sa viljuškarom na kome je radio njegov brat, PT, a tu je bio prisutan i on, ali nije ništa radio, a ekipa koja je pomagala je bila s aerodroma Čilipa, gdje je radio i UT, koji su bili njegovi prijatelji. Iza toga iskrcaja oni su odmah počeli raditi potkrovlje, samo se ne mogu sjetiti jesu li završili za 2,3, 4 mjeseca. Navodi da ga je prvi put sagrađenog vidio te 1999. godine, iz vanka, nije nikada ulazio. Zna da je rađena i garaža koja je građena iza 2000. godine, 2004. ili 2005. godine ne može se sjetiti točno. Ne zna tko je sve te radove financirao. Ističe da je viđao tužiteljicu tamo iza 2000. godine, ali nisu nikada razgovarali. Ne zna kada su se tužiteljica i VT oženili. Ne zna kad se tužiteljica doselila, ali misli da ju je prvi put možda vidio 2001. godine. Zna da je to zemljište kupljeno u [adresa] na inicijativu ST, jer je on inače bio dobar za papirologiju, a i pričao je s njime, on mu je govorio da ide vidjeti tu zemlju. Ne zna tko je u konačnici kupio tu zemlju. ST je inače u zračnoj luci bio direktor shoppova, ne zna kako se službeno zove, te je morao imati dobru plaću, a to je bilo sve prije rata. Svjedokinja STŽU u svome iskazu navodi (l.s. 215) da je Hrvatski državljanin, da zna oko čega se vodi ova parnica. Ističe da je ona kćerka tužiteljice. Ističe da je ona prvi put došla u RH u svibnju 2003. godine, a do tada je živjela u [adresa]. Ne zna točno kada je njena majka došla za stalno živjeti u [adresa], ali svakako to je bilo iza 1998. godine s obzirom da je ona i prije toga dolazila u RH. Navodi da se njena majka se udala 1994. godine i zna da je iza toga dolazila u RH s malim bratom RTŽ, a oni su ostali bili u Kolumbiji. Ona je često znala dolaziti nakon udaje u RH, dva do tri puta godišnje, a oni bi ostali u Kolumbiji. Navodi da je rođena 1980. godine, te je u početku bila maloljetna kad se njena majka udala i odlazila u RH, a navodi da su oni ostajali s bakom. Kada je ona došla prvi put u RH u svibnju 2003. godine ova kuća je imala 4 etaže, prizemlje, dva kata i potkrovlje, te je potkrovlje već tada imalo krov. Navodi da je tada ulazila u svaku etažu, u prizemlju još nisu bili apartmani, već su bile dvije prostorije, na zidovima nije bilo žbuke, mislim da je bilo struje, bila je jedna žarulja. I prvi i drugi kat su bili uređeni, te je u oba kata bilo namještaja, te se u tim katovima živjelo, s time da je tuženik ST živio na prvom katu, a njena obitelj i gospodin ST su živjeli na drugom katu – treća etaža. U potkrovlju nije bilo pregradnih zidova, sve je bila jedna prostorija. Misli da je bilo svjetlo, ali nije bilo ni zahoda, misli da nisu bile ni instalacije od vode, bili su postavljeni vanjski otvori i to stakla i ulazna vrata, a nisu bile presijane, a balkon je imao ogradu. Unutra je sve bilo u betonu, i zidovi i podovi. Zna da kad je njena majka došla u RH nakon udaje, iz njene priče, da su bile sagrađene tri etaže, ali da ova treća nije bila useljiva, nije se moglo u njoj živjeti, a u to vrijeme se moglo živjeti u drugoj etaži, a to zna iz fotografija koje joj je u to vrijeme pokazala majka kad se vratila. Ne zna točno kad se gradilo potkrovlje – četvrta etaža. Dok je živjela u toj zgradi potkrovlje još nije bilo uređeno, a ona se iselila 2009. godine, u srpnju, a odselila sam se jer se u veljači bila udala. Garažu su počeli graditi 2007. godine dok je ona tamo još i bila. Kada je ona došla prvi put 2003. godine, nije ostala odmah tu za stalno, bila je tri mjeseca, možda i kraće. Potom je došla 2006. godine na odmor, dva, tri mjeseca, a za stalno se doselila od 2007. godine i odmah je počela tamo živjeti sa svojom majkom. Nakon udaje njene majke, ovo što se gradilo, gradilo se novcima gospodina TT. Misli da njena majka nije sudjelovala u novcima u gradnji i uređenju, osim što je sudjelovala u "uzdržavanju". Njena majka je ima radnju u Kolumbiji, u mjestu Santa Marta koja se bavila trgovinom namirnicama, mini market, i ona je (svjedokinja) dok je majka bila u RH vodila tu trgovinu kao menadžer, blagajnik, te je slala majci novce od zarade, jer joj je ona to tražila, po 500 dolara, 1.000 dolara, nije bilo svaki mjesec, već kad je tražila, ali je bilo često. Inače njena majka je kupila tu trgovinu s novcem 20 kojeg je naslijedila od njenog pokojnog oca. Kad je njen otac umro sva imovina je bila na ime njene majke, oni su bili maloljetnici, imali su kuću, veliko imanje u regiji Santander, imali su dva automobila, ali vremenom se to sve prodalo, i majka je vremenom imala više različitih biznisa, a oni se od oca naslijedili pravo na mirovinu. Ovaj mini market se prodao kada je došla za stalno ovdje živjeti, to je prodala njena majka, ne zna za koliko novaca, i mama je uzela novac. Većina imovine prije smrti njenog oca je bila na majci, a oni djeca su iza njegove smrti naslijedili jedan stan koji je bio na njegovom imenu. Ovaj novac što je ona slala majci na njeno traženje iz mini marketa, slala joj je zbog toga što su njena braća živjela s njome u RH, jer je smatrala da ih nema što uzdržavati VT, jer im nije otac. Navodi da je njoj to bilo teško slati s obzirom da je puno radila u tom mini marketu, teško zarađivala, ali ipak se zarađivalo. Navodi da je svoje školovanje kao pravnik završila u Kolumbiji. Njen brat RTŽU se školovao u RH i završio je srednju Pomorsku školu, brat S je završio srednju Turističku, i OT je cijelo školovanje prošao u RH jer je tu odrastao, od vrtića do fakulteta koji je počeo pohađati, ali ga nije završio jer nije mogao tu živjeti zbog obiteljskih problema. Apartmani su se uređivali u prvoj etaži između 2006. i 2007. godine, a to zna jer kad je bila 2006. godine, nisu bili uređeni, a kad je bila 2007. godine je bilo sve uređeno, a misli da se uređivalo i to od novca od kredita kojeg je misli uzeo gospodin ST. Kredit se vraćao od zarade od apartmana, a zna da je njena majka to održavala, čistila te apartmane. Navodi da je ona ovdje jer misli da njena majka ima pravo na stan u kojem je živjela s obzirom da je radila i tu živjela s sinom OT. I misli da tuženici žele ostaviti OT bez ičega, a njena bi se majka već nekako i snašla. Inače OT sada živi u [adresa] sa medicinskom sestrom, a prije toga sa dundom, povremeno radi, nema trajno zaposlenje, a on je završio srednju Turističku školu, i govori 5 jezika. Ako se njena majka ne bori za to, OT će ostati bez ičega, da nije toga ona bi već odavno otišla, navodi da joj je ona to i govorila. Navodi da se njena majka razvela 2015. godine. Nakon vjenčanja TT i njene majke, on je navegavao i kad je bio iskrcan živio je s njima u stanu njene majke u Kolumbiji, najprije u Bucaramanga, u regiji Santaderm, a poslije kako su se selili, u mjestu Santamarta u kući u kojoj smo imali i market, a on bi bio s njima svake godine. Navodi da su oni tada bili mala djeca i stalno su govorili kada će se preseliti u Hrvatsku, ali je mama govorila da moraju čekati da bude gotov stan. Kada ju se pita, navodi da u tom periodu do potpunog preseljenja majke u RH između nje i TT nije bilo prekida ni svađa, majka je često putovala i u Hrvatsku. Troškove toga putovanja snosio je VT, ali zna da je mama kupovala karte u Kolumbiji. Zna da je njena majka čistila apartmane sve do razvoda braka, ali da su imali i dogovor nakon rastave braka, ali do kada je radila ne zna, sve dok je bila mirna situacija. Naime, navodi da je njena majka mislila da će ona nakon razvoda braka ostati živjeti u tom stanu, jer se VT preselio kat ispod, ali su je počeli uznemiravati, isključivali struju, Internet, zabranili joj parkirat ispred kuće. Dok je njihova majka živjela s VT ona je obavljala sve kućanske poslove. Njena majka je također čistila i stan ST, također je kuhala za sve i ST koji je jeo u njihovom stanu, a kako je ona (svjedokinja) spavala u stanu na drugoj etaži gdje je Nikšin stan, navodi da je i ona čistila taj stan, s obzirom budući su njih dvije bile jedine ženi u kući. Kad bi se VT iskrcao s broda on bi s njima živio u [adresa] mjesec, dva možda i više. Kad je njena majka dolazila u [adresa] nakon udaje za RT dolazila je sama sa sinom OT, a zna da su jedno vrijeme bili i u Francuskoj, kada je VT bio na doku. Kada ju se pita, navodi da ne vjeruje da bi VT kad se oženio za njenu majku, kad je odlazio na brod, ostavljao novaca za njih, s obzirom da su oni imali novca od njenog oca, a majka je imala svoj biznis. VT je znao donijeti darove kada bi došao, ali ništa više od toga, primjerice kupio im je prvi kompjuter. Kad je VT s njima živio u [adresa], on bi ih vodio i na večere, sigurno je trošio i na namirnice kada bi mama kuhala kod kuće. Punomoćnik tuženika je prigovorio iskazu svjedokinje u dijelu koji se odnosi na dolazak tužiteljice u [adresa] i boravak i zajednički život tužiteljice i tuženika ad. 1 TT do 2000. godine. Svjedokinja TTŽ u svom iskazu navodi (l.s. 220) da je ona državljanka RH, da dobro govori hrvatski jezik i da joj ne treba prevoditelj. Nesrodna je sa strankama. Ističe da je u prijateljskim odnosima s tužiteljicom VTŽU. Zna da se ova parnica vodi radi podjele imovine, te zna tko su stranke u parnici. Navodi da je prvi put upoznala tužiteljicu VTŽU 1997. godine kada su ona i njen suprug VT došli kod nje u kuću na Korčuli, gdje je živjela. Naime, tužiteljica je nekako saznala da je ona iz Kolumbije i da živi na Korčuli, te ju je željela upoznati. Misli da je za nju čula od nekih drugih ljudi koji su također iz Južne Amerike. Nakon toga koncem iste godine 1997. godine, po pozivu tužiteljice, navodi da je došla njoj u posjet u [adresa], zajedno sa njenim suprugom, ĆT i tada je vidjela kuću u kojoj su živjeli roditelji TT, VT i njegov brat. To je tada bilo prizemlje iznad kojeg je bila ravna ploča, dakle, nije bilo drugih etaža, niti krova. Poznato joj je da se to kasnije gradilo, jer je R trebala doći živjeti tu. Inače ona u to vrijeme još uvijek nije živjela u [adresa], već je dolazila i odlazila. Ulaz u kuću je bio iza kuće i iza tog ulaza je bio sagrađen jedan magazin koji nije bio veliki. Nakon toga je ona često dolazila, a zadnji put sam bila prije 3 godine. Također je bila 1998. godine bila jednom, također kad je R bila došla iz Kolumbije, ali se još nije bila preselila. Potom 2006. godine kad se već R bila preselila iz Kolumbije. Misli da se R iz [adresa] preselila 2004. godine, a to zna jer smo bile u kontaktu telefonom. Kad se R prvi put za stalno preselila u Hrvatsku jedno vrijeme su svi skupa živjeli u ovom stanu u prizemlju. Navodi da je ulazila u taj stan u prizemlju i da je u to vrijeme prizemlje bilo potpuno uređeno, bile su možda dvije sobe, koliko se sjeća, kuhinja i dnevni boravak. Navodi da nikada nije kod nje spavala, već bi došla na jedan dan u posjetu. Nekad je dolazila sama, a nekad sa suprugom. Prije nego što je R došla živjeti u [adresa] 1998. ili 2000. godine počela je gradnja drugog kata. Ta gradnja je završena malo nakon što se R preselila za stalno u RH. Kada je ona došla ovdje drugi kat još nije bio dovršen izvana, bilo je na "crno", neizrađeno, a unutra je bilo djelomično uređen prostor, te su oni onda to počeli uređivati, zna da su radili neke radove vezano za struju, vodu, kupili su namještaj. Sada kuća ima tri kata – etaže. Misli, da na zadnjoj etaži ima krov. Navodi da je ulazila samo u prizemlje i u drugu etažu na katu, a nije ulazila u potkrovlje. Sjeća se da su se u ovom magazinu koji se nalazi iza kuće i drži se kuće uredila dva apartmana. Ne sjeća se da li je garaža bila kad je ona došla prvi put, ali zna da je tužiteljica R uređivala tu garažu, u koju se u početku nije moglo ući, jer je na ulazu bio nekakav kamen, kojeg je trebalo pomaknuti, iskopati, a također je sada uređeno i dvorište ispred kuće, može se lijepo ulaziti u garažu. Nakon što se svjedokinji predočila fotografija l.s. 17 i 18, svjedokinja je na toj fotografiji pokazala magazin u kome su uređena dva apartmana i koji se nalazi na prednjoj strani kuće na toj fotografiji na kojem se vidi bijela odrina, zatim, pokazuje lijevo od toga garažu koja se nalazi u donjem lijevom kutu fotografija, te ističe da se ulaz u prizemlje nalazi sa zadnje strane kuće koja strana nije vidljiva na tim fotografijama, dakle, na strani kuće koja je nasuprot ovog magazina, a da su također sagrađeni skalini iza ove garaže, između garaže i kuće, kojima se dolazi do kata. Kad je prvi put bila, navodi da su roditelji tuženika živjeli u stanu koji se nalazi u prizemlju iznad ovog magazina. Kad je zadnji put bila prije tri godine kod njih, sjeća se da je R živjela u stanu koji se nalazi iznad prizemlja, na drugom katu, a sjeća se da je iznad drugog kata bio sagrađen još jedan kat, bio je već pod pločom, ne zna da li je bio unutra uređen, s obzirom da nije ulazila, ali su izvana na otvorima bila postavljena stolarija – prozori. Ne zna čijim novcima su se gradili ti stanovi, zna da joj je R govorila da je ona iz Kolumbije donijela neki novac, ne zna koliko i ne zna što je s njim ona učinila, ne zna ništa o njihovim financijama. Misli da je ona posljednji put bila u toj kući 2015. godine. Tada kada je bila zadnji put, pored R i vidjela je njenog sina RT, a nikoga drugog od ukućana nije vidjela. U stan kome je živjela R na katu ulazilo se otvorenim stepenicama koje se nalaze između garaže i kuće, a onda se penje još jednim stepenicama kojim se ulazi u stan na katu u kome je živjela R, a to zna s obzirom da je sada bila kod nje, dakle, danas prije ovog ročišta. Taj kat nije postojao kad je ona bila prvi put u posjeti R, kao što je već rekla. Zna kad je prvi put bila da su svi spavali u ovom stanu u prizemlju, a kada je se pita ne zna gdje su svi spavali, s obzirom da je ona bila samo u posjeti, ali zna da je tu spavala R, ali tada je bila samo R, bez djece, koji još nisu bili došli u RH. Navodi da je ona tada upoznala oba tuženika i njihove roditelje i tu je bila R, to je ono što zna, da su oni živjeli u tom stanu, a ne može znati gdje je točno tko spavao. Garaža je sagrađena nakon što se R za stalno preselila u Hrvatsku i sjeća se da je tada njen suprug, VT bio na brodu, a to zna iz priče R obzirom da su stalno u kontaktu telefonom. Kada je se pita, kad je prvi put ulazila u stan u katu, u kome je živjela R, koliko se sjeća nisu bili ovi prvi skalini, već se ulazilo negdje iza, sjeća se da je sve bilo raskopano. Bile su iza neke druge stepenice, ne ove prve koje sada postoje, koliko se može sjetiti. Kada je se pita navodi da je ukupno do danas bila u toj kući jedno 20-tak puta. Navodi da zna da je R bila dobrostojeća u Kolumbiji, da je imala svoj dućan, imala je troje djece sa prvim suprugom koji je također bio dobrostojeći, a to zna iz priče R. U početku kad je došla R u [adresa] nije radila, a kasnije se zaposlila kao turistički vodič, a kada je to točno bilo ne može se sjetiti. Zna da je R uvijek kod sebe imala novaca, a od kuda je taj novac ne zna, zna da je VT, njen suprug bio pomorac, ali što je točno radio na brodu ne zna, niti do kada je bio pomorac i kolika su mu bila primanja. Punomoćnik tuženika je prigovorio iskazu svjedokinje u dijelu u kojem je njen iskaz u suprotnosti s navodima tuženika tijekom ove parnice. Svjedok IT, G, u svom iskazu navodi (l.s. 222) da zna između koga se vodi ova parnica, te da se vodi vezano za kuću u [adresa]. Navodi da nije u srodstvu sa strankama. Navodi da je poznanik tuženika ST i njegovog brata. Inače njihovi roditelji su bili veliki prijatelji, pa se tako od davna poznaju. S obzirom da su bili bliski, zna da je obitelj VT počela graditi kuću u [adresa], a do tada su živjeli na Grudi, pa su bili blizu i viđali se, a najviše je viđao njihovog oca i tuženika ST, a brat VT je bio na brodu. Navodi da je prvi put bio u toj kući koja se počela graditi još prije rata 1991. godine, kad su on i majka izbjegli i došli baš kod njih u kuću u [adresa]. Tada se kuća sastojala od tri etaže, od prizemlja i prvog kata, oni su živjeli na prvom katu koji je bio potpuno uređen i svjedokova majka je tu noć prvu prespavala u tom stanu, a on je prespavao u hotelu Croatiji, pa ju je sutra dan povukao sa sobom. U prizemlju su bile dvije prostorije, a ulazio je u samo jednu prostoriju gdje je radio njihov otac, a ona je bila minimalno uređena. Sjeća se da su zidovi bili ožbukani, a na podu je ja misli bio linoleum. Iznad ovog drugog kata bio je u grubo sagrađen još jedan kat koji je bio pod pločom, neizgrađen, a otvori su bili zatvoreni stolarijom, prozorima. Navodi da je nakon rata dolazio s majkom u posjetu jednom godišnje, ostavio bi nju da priča s roditeljima tuženika, a on bi otišao, pa bi došao po nju. Poznaje tužiteljicu R. Misli da je R prvi put u posjetu došla 1997. godine, a to se sjeća jer je baš 1998. godine ST prodao drvene grede za krov i tada su o tome razgovarali. Također to zna jer je 1997. godine R bila u njegovoj staroj kući u [adresa], jer je tada tu živio jer mu je nova kuća izgorjela u ratu, također u [adresa], a tada je bila zajedno sa suprugom VT. Kada ga se pita navodi da ova kuća u [adresa] danas ima tri etaže, prizemlje i dva kata, a iznad toga je krov – potkrovlje, nešto je viši, ali ne zna da li je stambeni, zna samo ovo što vidi izvana budući je bio samo u ove prve dvije etaže. U vrijeme kad je R bila kod mene tada 1997. godine još su uvijek bile ove tri etaže, a potkrovlje je rađeno tek iza toga, jer su tada od mene kupili grede za krov. Ja znam da su oni potkrovlje gradili odmah slijedeće godine 1999. godine, a ja sam im grede prodao u jesen 1998. godine. Iste te godine 1999. godine završen je taj krov. Ja ne znam kad je točno R došla živjeti u [adresa], mislim da je to bilo 2001. ili 2002. godine. Znam da su kod mene bili drugi put u posjeti sa ocem tuženika u Ljutoj 2002. godine, ali ne znam kad je R za stalno preselila u Hrvatsku. Ja ne znam kako se dalje što gradilo i uređivalo ni tko je to radio, ja znam samo ovo vezano za gradnju kuće. Ja sam išao njima u posjet u [adresa] dok su tuženikovi roditelji bili živi, a mislim da su oni umrli 2000. godine, nakon toga nisam više dolazio u kuću u [adresa]. ipak kad promislim otkad sam ja zadnji put bio u toj kući da se tada već R bila za stalno doselila, a tada sam ja bio u stanu na prvom katu. Nisam oko toga siguran, ali čini mi se da je ona tada već bila doselila. Tko je što financirao vezano za izgradnju ja ne znam, nije mi poznato, ali znam da mi je novac za ove grede dao ST i on je sa mnom to pregovarao. Ja znam da tužiteljica i tuženik VT imaju zajedničko dijete, to je sin, ja sam ga upoznao kad je imao dvije, tri godine, bio je mali, mislim 2000. godine, ne sjećam se točno. Poznato mi je da tužiteljica ima još djece, ja sam ih upoznao, znam da ima kćerku s VT i znam da su tu bila još neka dva momka, mladića, ne znam jesu li to djeca iz njenog prvog braka. Njih sam upoznao godinu dana nakon što sam upoznao njihovo najmlađe dijete s VT, koji se njihov sin također zove VT. Meni je tuženik ST rekao da li mogu doći svjedočit vezano za gradnju kuće do završetka gradnje, i pitao hoću li. Meni je poznato da je tuženi VT pomorac, a on je inače po zanimanju električar i na brodu je bio šef struje. Znam da je ST bio jedan od šefova, direktora u Zračnoj luci, šef trgovine. Mislim da je on radio do prije par godina, nakon čega je pošao u mirovinu. Poznato mi je da je R radila kao turistički vodič, dolazila je s gostima u Konavoske dvore, dok sam ja tamo radio do 2013. godine, a ne sjećam se kad je prvi put došla. Ja sam u Konavoskim dvorima radio kao konobar još iza rata. Znam da je bila par puta s gostima u restoranu. Pun. tužiteljice primjećuje da je sudac naknadno ispravljao već uneseni tekst u zapisnik, pa smatra da je iskaz nepravilno unesen. Pun. tuženika osporava navode pun. tužiteljice. Naime sudac je u cijelosti navode svjedoka izrečene na ovom ročištu unio doslovno u sam zapisnik, pa su navodi pun. tužiteljice u cijelosti neosnovane. Nakon što je sudac još jednom na glas pročitao uneseni iskaz svjedoka, svjedok potvrđuje da je to njegov iskaz vjerno unesen i da nema ništa za dodati i ispraviti. Pun. tužiteljice prigovara iskazu svjedoka kao neistinitom i očiglednom dogovorenom prethodnom kontaktu svjedoka i drugotuženika, a povodom ovog postupka. Svjedok BT, Č, u svom iskazu navodi (l.s. 224) da zna da je predmet ove parnice građevina, kuća na [adresa] u [adresa] ST, a to sam saznao od ST, a pitao me da li znam kad su oni kupili zemljište i počeli graditi kuću. Ja znam tko su ovdje u ovoj parnici protustranke i ne poznajem kada me pitate žensku osobu koja sjedi u ovoj sudnici, a sudac konstatira da se radi o tužiteljici. Meni je ST bio direktor u trgovini kada sa ja počeo raditi 1987. godine u Zračnoj luci Čilipi, a njegov otac mi je sašio odijelo za maturalnu zabavu, od tada postoji poznanstvo. Bio je običaj da ljudi kad netko nešto gradi dođu pomoći, bilo ljudi iz istog mjesta stanovanja, bilo ljudi sa istog radnog mjesta, zaposlenja, pa sam tako i ja išao pomagati na poziv tuženika ST, nalijevati prvu i drugu ploču. I jedna i druga ploča su nalivene prije Domovinskog rata, a te ploče, a radi se o kući koja se gradila na predjelu [adresa], kod [adresa]. Osim mene bili su i drugi naši kolege zaposlenice, primjerice VD koji je umro, SD, bilo je još iz Zračne luke, ali ja ih ne znam po imenima jer sam tada počeo raditi u Zračnoj luci, znam da je RD vozio viljuškar, ali to je bilo kad se iza rata iskrcavao materijal vezano za krov, kupe i drugi materijal, a to je bilo 1999. godine, a znam dobro jer pamtim jer sam se tada skoro ozlijedio dižući jednu paletu s kupama s kamiona. Sjećam se da u to vrijeme kad smo 1999. godine to radili ta kuća imala tri etaže, prizemlje i dva kata. U to vrijeme znam da je bila uređena druga etaža. Mi smo tada imali marendu u ovoj zadnjoj, trećoj etaži, koja je imala iz vanka postavljene zatvore, ali iznutra nije bila uređena, imala je samo pregradne zidove i ploču iznad. ja sam iza toga, mislim 2001. godine ili 2002. pomagao unijeti oca tuženika koji je bio bolestan i kojeg su doveli iz bolnice, a ja sam ga pomogao unijeti u kuću, i tada se sjećam da je na kući već bio postavljen krov. Ovdje prisutna, za koju mi kažete da je tužiteljica, ja u svim tim prilikama nisam vidio oko kuće, niti sam se s njome upoznao. Ja nemam nikakvih saznanja o tome kad se tužiteljica doselila u RH. Kad me pitate ovih godina kad sam ja tamo bio 1999., 2001. i 2002. godine nije bila izgrađena garaža, ja znam da sada tamo postoji garaža, vidio sam je, ali ne znam kada je izgrađena. Prije dva dana sam prošao ispred te kuće, a u kući, da sam u nju baš ulazio nisam bio sigurno zadnjih 10 godina. Konstatira se da je u sudnici prisutna pun. tuženika VTŽ, odvj. u [adresa], i to od početka davanja iskaza svjedoka. Kad sam ja dolazio ovo pomagati o čemu sam govorio nije bio prisutan VT, Nikšin brat. Kad sam ovo pomagao unijeti bolesnog oca tuženika, unijeli smo ga u stan na prvome katu (druga etaža). Tada su u tom stanu živjeli tuženik ST, te njegov otac i majka. Ja sam upoznao i Nikšinog brata TT, ST je znao nekad doći po njega u Zračnu luku kad bi ovaj doputovao avionom, a sjećam se da sam prije 10-tak godina ja kod sebe instalirao solar pa sam o tome s njime izmjenjivao iskustva, jer je on električar, a i on je negdje u to vrijeme radio kod sebe solarno grijanje, jer su cijele Konavle dobile pravo na poticaj, imali smo istog izvođača. Svjedok TD, u svom iskazu (l.s. 227) navodi da on poznaje ST i VT, ističe da ne zna oko čega se vodi ova parnica. Ističe da on zna da je kuća VT u [adresa], ta kuća se nalazi ispod Mećajca. Kuća ima tri etaže, plus etaža na kojem je krovište, s tim da se ne sjeća da i u krovištu ima ikakav stambeni prostor. Ističe da je on kao radnik radio potkrovlje i krov. Crvenom ciglom su se gradile stranice potkrovlja, ne sjeća se koliko je to išlo u visinu, krov je stavljen na dvije vode. To se radilo negdje od 1. rujna do pred Božić 1999. godine, ističe da se toga datuma sjeća, jer ga je zapisao kod kuće, jer su mu trebali novci do pred Božić i tada su mu trebali novci, a pomagao je svome prijatelju OD koji se inače bavi kao drvodjelac postavljanje krovova. Ne znam da li je u to vrijeme imao otvorenu firmu, ali kasnije jest. Sjeća se da je bila zahtjevna izrada krova jer su tu bile čempresove grede, a radili su po sistemu "lastin rep" pa su trebali dosta djetlom obrađivati grede. Ja se sjećam da su u to vrijeme u prizemlju živjeli ST i VT, a ne sjeća se da li im je otac bio živ, ni majka. ističe da se ne sjeća da li je ulazio u ostale etaže. ističe da su jeli na krovu, na otvorenom. Sjeća se da su gore na krovu pekli mesu, a jedne zgode kad je bilo ružno vrijeme, jeli su pod skalom, sjeća se da je bila neka nadstrešnica, ili nešto slično. Na tom potkrovlju radili su samo njih dvojica. AD je živ, ali ističe da se nisu vidjeli 15 godina, živi negdje u Turopolju. Ističe da ne poznaje VTŽU, pita tko je to, te također ističe na pitanje suca da ne zna tko je žena tuženika TT. Ja poznajem oca tuženika koji je jedno vrijeme radio na Grudi i moj pokojni otac je nosio robu kod njega, jer je bio šnajder ili nešto slično. Za ovaj posao na krovištu ja sam plaćen od strane ST, koji je novac dao AD. Svjedokinja GT, pok. G, u svom iskazu (l.s. 228) navodi da zna između koga se vodi ova parnica, vodi se između mojih rođaka ST i TT i VTŽU, ističe da nije sa strankama u lošim odnosima, zna da se parniče oko kuće, a kuća se nalazi u [adresa] na Mećajcu, misli da je na adresi [adresa]. Ističe da su oni u biti susjedi udaljeni nekih 100, 200 m, da je to nekadašnje njihovo obiteljsko zemljište. Navodi da cijeli život živi na toj adresi, samo što se iz jednog stana preselila u drugi. Ističe da je radila kao učiteljica u [adresa], 43 godine. Ističe da su oni prodali ST i TT zemljište za tu kuću negdje 1981. godine i da su oni izgradili kuću na tom zemljištu i da su oni uselili u tu kuću negdje 1991. godine, prije rata. Kada su uselili pred rat kuća je bila sagrađena, tri etaže i započeto potkrovlje bez krova. ističe da u vrijeme kada su uselili su bile uređene dvije etaže, suteren i prvi kat, i da su oni živjeli na prvom katu, a uselila se cijela obitelj TT, ST, AD i njihovi roditelji. Ističe da je prvi put tužiteljica VTŽU došla u [adresa]. godine, i ona je vidjela tada, onako u prolazu, ne može se izjasniti po čemu je bila baš ta 2000. godine, već ističe da se jednostavno sjeća te godine. Ne zna da li je u to vrijeme kad je došla bilo završeno potkrovlje. Dok su roditelji ST i RT bili živi navodi da je ona dolazila češće u posjetu, a nakon njihove smrti dolazi rjeđe, nekad jednom u 15 dana, nekad jednom tjedno, ali i bez toga se vide često jer su blizu. Ne može se sjetiti kad je završeno krovište potkrovlja. Kada je se pita misli da se garaža sagradila kad i kuća, prije nego što je VTŽU došla prvi put. Zna da su tu kuću financirali dva brata ST i VT, a to zna iz njihove priče i zna da im je otac u prvoj etaži, suterenu, radio kao krojač, šio je odjela i dosta je ljudi dolazilo da im popravi robu. Na pitanje suca da li je u nekakvim radovima svojim sredstvima sudjelovala VTŽU, svjedokinja ističe da nije, ističe da to zna iz njihove priče, i to braće VT, zna da je VTŽU često putovala u Južnu Ameriku i da je te troškove puta snosio VT koji je navegavao. Navodi da je i njen suprug davao iskaz, a on se zove ND, on je pisao njima i ugovor kad su prodavali zemlju, i u kontaktima sa VT i iz priče svoga supruga zna oko čega se vodi ova parnica. Navodi da je s ST i VT prva rodica, njihove majke su sestre. Na toj zemlji koju su njima prodali bili su i drugi suvlasnici, rođaci po ocu, ima ih još troje, s tim da je nedavno jedan umro. Punomoćnik tužiteljice prigovorio je na cjelokupan iskaz svjedokinje kao pristran i instruiran. Svjedok ŠT, u svom iskazu navodi (l.s. 229) da zna da se parnica vodi između ST i brata na jednoj strani i nevjeste na drugoj strani oko imovine i to kuće. Ističe da on samo poznaje braću A, nevjestu ne poznaje, ističe da nije u lošim odnosima s L, ističe da su oni bili naručitelji, a da je on samo radio. To je bilo pred sami rat, misli 1991. godina. Tada ga je angažirao ST da napravi skale (stepenice) s jedne i druge strane kuće i jedan trotoar, a sve je bilo povezano jednim trotoarom. Ističe da je imao jednog pomagača radnika iz Bosne, a pomagao mu je i ST. Ti su radovi trajali 15, 20 dana, s tim da se nije radilo svaki dan, pa su potrajali mjesec dana, a to je bilo baš pred sami rat. U to vrijeme kad su to radili bile su sagrađene tri etaže, suteren i prvi i drugi kat. Tada je stanje izgrađenosti bilo takvo da je bila stavljena fasada na sve tri etaže, radili su neki Đ koji su već tu bili, pa je fasada u jednom trenutku pala, jer su oni žurili prije rata. Također, su bili postavljeni otvori na svim etažama, te su ST i ćaća i mater mu stanovali u toj kući, s tim da je brat VT u to vrijeme bio na moru. Zna da je u prizemlju njihov otac radio kao krojač, a oni kao obitelj su stanovali na prvom ili drugom katu, ne može se sad sjetiti. Sjeća se da je u jednom katu bilo sve završeno, oni su tu i jeli, a na drugom katu se sjeća da su unutra bili pregradni zidovi, ali da nije ništa dalje bilo izgrađeno, s tim da ne zna dali je u ovom uređenom dijelu bila struja i voda. Navodi da je njega za njegov rad platio ST. Nakon toga navodi da je radio 2005. godine u dvorištu jedan pristupni put, i garažu potpuno iznova, koja ranije tu nije bila, temeljne zidove i sve. Navodi da nije vidio ovu nevjestu, R, niti ju je ikad upoznao. Navodi da je između ta dva perioda svratio dva, tri puta, misli da je bilo za Božić. Misli da ja tada bio za Božić 2004. ili 2005. godine, VT mu tada nije spomenuo da se oženio. Bili su na piću u tom stanu koji je već ranije bio uređen. Ne zna da li je tada kada je bio za Božić bilo uređeno još nešto jer nije nigdje drugdje ulazio. Kada je on radio te radove 1991. godine, misli da je bila jesen, listopad, studeni. Kad je radio ove radove vezano za garažu navodi da ga je angažirao ST, i on ga je i platio. Ne zna kako kuća sada izgleda, ističe da je možda još jednom ili dvaput bio vremenski u blizini onih radova koje je radio vezano za garažu. Na očevidu održanom 24. rujna 2021. godine (l.s. 261) koji je održan uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. Hrvoje Sambrailo, sud je na licu mjesta vidio da se radi o obiteljskoj stambenoj kući sa malom okućnicom oko kuće, kuća se sastoji od 4 etaže i to prva etaža u naravi predstavlja suterenski objekt koji se u naravi sastoji od dva apartmana, uređena kao studio apartmani sa istaknutim cjenikom za iznajmljivanje. Apartmani su potpuno uređeni. Prisutni tuženik ističe da je pregradni zid koji razdjeljuje ta dva apartmana ostao na istom mjestu. Prisutni tuženik je naveo da je bila i voda. Prisutni punomoćnik tužiteljice i tužiteljica ističu da su ti apartmani izvana obloženi kamenom u postupku uređenja, kao i da su stavljene kamene igle na oba ulaza u apartmanu. Punomoćnik tuženika osporava navode da bi kamene obloge i kamene igle stavljene naknadno, nego da su stavljene 1991. godine. Nakon toga se obišla druga etaža. Iza apartmana na zapadnoj strani postoji jedna ostava dužinom zapadnog apartmana, faktički do banje koja se nalazi u istočnom apartmanu. Ušlo se u stambeni prostor (na drugoj etaži) u koji se ulazi zasebnim ulazom s južne strane pročelja zgrade. Radi se o stanu koji je potpuno uređen, u kojem se živi, trosoban stan s dnevnim boravkom. Stan ima i balkon koji se nalazi na taraci koja je krovište apartmana u suterenu ( biti taraca). Prisutni tuženik ST navodi da u toj etaži stanuje on i njegov brat VT. Potom se obišla treća etažu na koju se pristupa zasebnim stubištem sa južne strane. Ulazi se u stan koji je također potpuno uređen, u kojem stanuju tužiteljica i njezin sin, što je nesporno među strankama, a tuženici ističu da nemaju ključ od tog stana jer je promijenjena brava. Radi se o trosobnom stanu s dnevnim boravkom, kuhinjom i trpezarijom. Tu je i balkon prema sjeveru. Potom je sud otišao na IV. etažu-visoko potkrovlje gdje je najniža razina vijenca oko 170 cm, tako da je potkrovlje dosta prostrano. Do potkrovlja se dolazi unutrašnjim stubištem u koje se prilazi posebnim ulazom, a ulazna vrata se nalaze uz ulazna vrata koja se nalaze na ulazu na treću etažu s istog pristupnog pred ulaza. Inače ta vrata su postavljena pod 90 stupnjeva, u odnosu na ulazna vrata za treću etažu. Konstatira se da je potkrovlje potpuno neuređeno, ozidano dijelom u vanjskim zidovima, te postoji jedan centralni nosivi zid na kojem se nalazi serklaž koji ukrućuje cijelo krovište. Krovište je drveno na kojem se nalaze kupe mediteranske i iznutra su vidljive dvije grede kako kaže tuženik, od čempresa, dok su drvena kliješta napravljena od jelovih poanta. U prostoru se nalazi dosta kućnog materijala, tako da cijeli prostor djeluje kao ostava. U prostoru su uvedene različite instalacije, ali nisu razvedene. Nalazi se veliki spremnik vode u sustavu za solarno grijanje koji je priključen na vodu i struju, te se nalazi jedan električni bojler na drugom dijelu potkrovlja do kojeg je doveden jedan vod električne struje, a pored njega se nalazi škrinja za zamrzavanje koja se na istom tom priključku može priključiti na napajanje električnom energijom. Potkrovlje ima jedan veliki balkon sa sjeverne strane i još tri mala balkona, sa svake strane pročelja po jedno. Konstatira se da se na krovištu sa zapadne strane nalaze solarni paneli. Prisutni punomoćnik tužiteljice ističe da su ti paneli stavljeni vjerojatno kad i krovište. Prisutni tuženik ST ističe da su ti solarni paneli stavljeni 2008. i da ih je samo on platio. Vidjelo se da je okućnica sa tri strane izbetonirana, a samo s jedne strane je ostavljeno zemljište, s time da je i s te strane betonirano usko stubište koje ide uz zapadno pročelje zgrade. Uz kuću sa istočne strane, na način da ih dijeli stubište kojim se ide za drugu etažu, napravljena je velika betonska garaža u koju mogu stati dva automobila, a u naravi je ostava sa golim betonskim zidovima, a na ulazu se nalaze sekcijska garažna vrata od termo panela ( pomična-otvaraju se prema gore). Na ploči te garaže nalazi se ograđena taraca koja nije popločana i sastavni je dio zgrade. Vrata od četvrte etaže- potkrovlja bila su zaključana i otključao ih je tuženik ST, a tu je bio prisutan i tuženik VT koji je potvrdio da obojica imaju posjed ključeva, te da su sve stvari u potkrovlju njihove. Tužiteljica je navela da su promijenili bravu prije 3 - 4 godine. Vještak građevinske struke dipl. ing. građ. Hrvoje Sambrailo, u svom pisanom nalazu i mišljenju od 24. studenog 2021. (l.s. 266-300) u bitnome navodi (l.s. 271) da predmetni stambeni objekt - zgrada ima kosi dvostrani krov vanjske visine 10,42 metra mjerenog od najniže kvote uz građevinu od gornje kvote (krovnog vijenca) bruto građevinske površine 488,62 m2, tlocrtnih dimenzija 16,30x15,20m koja se sastoji od suterena, prizemlja, prvog kata i potkrovlja. Navodi da zgrada ima 2 apartmana i magazin u suterenu, jednu stambenu jedinicu u prizemlju, jednu stambenu jedinicu na prvom katu, te nestambeno potkrovlje (neuređeno). Navodi da su dva apartmana podijeljeni pregradnim zidom, kamenom s prednje strane, pratećim iglama oko vrata te se oba apartmana sastoje od dnevnog boravka sa kuhinjom, blagovaonom i sobom u jednoj prostoriji, sa 2 prozora te kupaonice. Ulazna vrata od apartmana su izrađena od PVC stolarije kao i svi otvori u potkrovlju, te izlazima na taracu na prvom katu. Ostali otvori apartmana i objekta su od drva, ostakljeni jednostrukim staklom s presijanima. Obloga poda je laminat, osim u dijelu kuhinje i kupaonice koji su obloženi keramikom. Na prvom katu navodi da se nalazi jedna stambena jedinica do koje se dolazi vanjskim stubištem do koje se prilazi s istočne strane. U predmetnoj jedinici nalazi se hodnik, kupaonica, 3 sobe, dnevni boravak, kuhinja, blagovaonica i terasa. Obloga poda je parket osim u kuhinji, taraci i kupaonici gdje se nalazi keramička obloga, uključivo i dio zidova. Prvi kat i potkrovlje su povezani unutarnjim dvokrakim stubištem. Potkrovlje nema izvedene slojeve poda, te ima dovedene instalacije struje, vode, sustav pripreme tople vode sa solarnim kolektorima i električnim grijačima vode. Navodi da je krov kosi, dvostrešni, prekriven Mediteran kupom, a da su svi unutarnji zidovi i stropovi ožbukani produžnim mortom i obojani u bijelo, a da su vanjske plohe obojane cementnim mortom u više slojeva, od kojih je završni, bijela završna žbuka, dok je jedno sjeverna fasada obložena kamenom oblogom. Ti opisi su dokumentirani i fotografijama koje je vještak sačinio prilikom očevida tako da se vidi razina uređenosti objekta. Vještak je po nalogu suda sačinio dvije varijante vrijednost radova s obzirom na tvrdnje, na jednoj strani tužiteljice i na drugoj strani tuženika, (l.s. 265): - procijeniti vrijednost izvršenih unutarnjih radova na prvoj etaži suterenskom objektu koji u naravi predstavlja dva apartmana iz nivoa potpune neuređenosti, u kojem objektu je samo bila dovedena struja i vanjski otvori (I varijanta tužiteljice; list spisa 196), i iz nivoa uređenosti, već postavljenih vanjskih kamenih obloga i igla iznad ulaznih vrata u oba apartmana u kojem je bila dovedena, ali ne i razvedena struja i samo jedna žarulja i par utičnica, dovedena vodovodna i kanalizacijska instalacija ali ne i razvedena, osim što je bila jedna špina (II varijanta tuženika; l. s. 198).), - da pregleda cjelokupni stan na trećoj etaži, napravi potrebna fotografiranja i izvide, kako bi se mogao izjasniti o ukupnoj vrijednosti izvršenih radova na toj etaži od razine uređenosti "Roh-bau", što podrazumijeva postojeće pregradne zidove, gole bez razvučenih el. i vodovodnih instalacija, ali dovedenih do te etaže i uz postojanje vanjskih vrata, te svih otvora- vanjske stolarije (I varijanta tužiteljice; l.s. 196) i iz nivoa stana s ravnom pločom iznad u kojem je bio nivo uređenosti rou bau, s postojećim pregradnim zidovima, koji su bili ožbukani, razvedena struja, te vodovodna instalacija sa stavljenim podovima, keramičkim pločicama i parketom, s tim da banja nije bila uređena, ali s dovedenim svim instalacijama – voda struja i kanalizacija, te s stavljenim vanjskim otvorima, sa skalama za potkrovlje iz treće etaže koje su išle iz zasebne prostorije odvojene od tog stana na trećoj etaži ( II varijanta tuženika; ls. 198). Vrijednost izvršenih radova će se procijeniti u vrijeme tadašnje gradnje 2.000 godine. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju izrazio vrijednost apartmana na prvoj etaži, vrijednost stana na III etaži u obje varijante, varijanti tužiteljice i varijanti tuženika, a prema stanju koje je navodno bilo nakon dolaska tužiteljice i izvođenja radova. Tako je vještak procijenio vrijednost izvršenih radova i materijala na dva apartmana na prvoj etaži s obzirom na varijantu tužiteljice ("dva apartmana potpune neuređenosti, u kojem objektu je samo bila dovedena struja i bili su vanjski otvori, pregrađen jednim pregradnim zidom u dva dijela, a svaki dio je imao zaseban ulaz na kome su bila stara vrata i svaki taj prostor je imao po jedan prozor na kome je bio drveni prozor, unutrašnjost potpuna neuređena, s golim zidovima, nije bila dovedena struja i voda, osim preko jednog kabela preko kojeg je bilo svjetla") po razini zatečene izgrađenosti nakon dolaska tužiteljice, na iznos od 210.536,25 kn ( s PDV om) po specifikaciji materijala i radova (l..s 284 do 286). U odnosu na varijantu tuženika vještak procijenio vrijednost izvršenih radova i materijala na dva apartmana na prvoj etaži ("dvije prostorije po 25 m2 dijelio ih je pregradni zid, bila su stavljena ulazna aluminijska vrata, te postavljena dva prozora u svakoj prostoriji, s tim da je u jednoj prostoriji bila dovedena struja – jedna žarulja i par utičnica, nije bila razvedena vodovodna instalacija, bila je samo doveden voda i jedna špina, te odvod kanalizacije, bez pila, sa postavljenom vanjskom kamenom oblogom i kamenim iglama iznad ulaznih vrata") po razini zatečene izgrađenosti nakon dolaska tužiteljice, na iznos od 160.373,38 kn ( s PDV-om) po specifikaciji materijala i radova (l.s. 288 do 289). Nadalje vještak procijenio vrijednost izvršenih radova i materijala na trećoj etaži s obzirom na varijantu tužiteljice ("roh – bau", s postojećim pregradni zidovima, golim i bez razvučenih električnih i vodovodnih instalacija, koje se samo dovedene do te etaže, s ulaznim vratima, te svim otvorima vanjske stolarije svi drveni, bez unutarnjih vrata) po razini zatečene izgrađenosti nakon dolaska tužiteljice, na iznos od 298.026,37 kn ( s PDV-om) po specifikaciji materijala i radova (l.s. 290 d0 291). U odnosu na varijantu tuženika vještak procijenio vrijednost izvršenih radova i materijala na trećoj etaži ("stan s ravnom pločom iznad, u kojem je bio nivo izgrađenosti "roh – bau", s postojećim pregradnim zidovima, koji su bili ožbukani, razvedena struja, te vodovodna instalacija s stavljenim podovima keramičkim pločicama i parketom, s tim da banja nije bila uređena, ali s dovedenim svim instalacijama – voda, struja i kanalizacija, te stavljenim vanjskim otvorima, sa skalama za potkorvlje iz treće etaže koje su išle iz zasebne prostorije odvojene od toga stana na trećoj etaži) po razini zatečene izgrađenosti nakon dolaska tužiteljice, na iznos od 96.763,38 kn ( s PDV-om) po specifikaciji materijala i radova (l.s. 293 do 294). Također se vještak izjasnio da potkrovlje – četvrta etaža predstavlja potencijalno samostalnu stambenu cjelinu koja može biti predmet etažnog vlasništva. Saslušan na glavnoj raspravi (l.s. 316) vještak građevinske struke dipl. ing. građ. Hrvoje Sambrailo u svom iskazu navodi da u cijelosti ustraje u svom pisanom nalazu i mišljenju, te ističe da će prokomentirati primjedbe punomoćnice tuženika koje su istaknute u njenom podnesku od 30. siječnja 2022.(l.s.307). Ističe da je on u vrijednost izvedenih radova obračunao i vrijednost pokretnih stvari koje je zatekao u prostoru, a koje omogućavaju da prostor ima funkcionalan vrijednost pa je tako uobičajeno da se uzima u obzir kupatilo sa kompletnim instalacijama kao što su školjka, tuš, uzima se u obzir i baterija za kuhinju, sredstva za stvaranje mikroklime u prostoru kao što su radijator i klima uređaj. Ističe da je perilica rublja sada standard u opremanju stambenih prostora, apartmana. Kada je u svom pisanom nalazu i mišljenju na str. 28 vezano za troškovnik stana varijanta 2. naznačivao iznose crnom i crvenom bojom ističe da su crvenom bojom naznačene stavke koje predstavljaju razliku između 1. i 2. varijante, pa stoga gdje je naznačena ukupna cijena crvenom bojom i označena 0 nije uzeta u obzir razlika. Ističe da je solar obračunao u svome vještačenju, te se pri tome konzultirao sa stručnjacima također ovlaštenim sudskim vještakom Ivicom Hrdalo za strojarstvo. Ističe da je naveo vezano za treće pitanje, odnosno nalog iz vještačenja, da četvrta etaža predstavlja potencijalno stambenu cjelinu s obzirom da ima svoj zaseban pristup i pristupe na vertikale (kanalizacija), te priključak vode i struje koji je doveden u tu etažu. Također ističe da je kroz legalizaciju tog objekta to tako prikazano i opisano. Ističe da okoliš i zajednički dijelovi zgrade tipa okoliš dvorište, vanjski skalini nisu uključeni u procjenu s obzirom da je postupao samo po nalogu suda, te je procjenjivao samo unutarnje prostore. Također ističe da nije procjenjivao niti garažu jer mu nije bila u nalogu za vještačenje.
Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza u svezi međusobnoj i temeljem rezultata cjelokupnog postupka vođenog pod poslovnim brojem P – 2412/2015, bila je utvrđeno točnost oprečnih tvrdnji stranka o (ne)spornom odlučnom za odluku :
- da su tužiteljica i tuženik VT zaključili brak dana 15. listopada 1994. godine što proizlazi iz vjenčanog lista stranaka (l.s. 6), a da je njihov brak razveden presudom ovoga sud pod posl. br. POb-137/15 od 19. kolovoza 2015. sporazumno, te su se stranke odrekle prava na žalbu protiv te presude, tako da je ona isti dan postala i pravomoćna i ovršna (l.s. 7), - da je u zemljišnim knjigama na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – stambenoj zgradi i dvorištu, upisan tuženik ad. 2 ST za cjelinu, s tim da je najprije bio uknjižen za ½, dok je na drugoj polovini bio upisan tuženik ad. 1 VT, koji je brisan Z-6385/11 (dakle, 2011. godine, te je upisan njegov brat ST i na toj polovini i to temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka ovog suda od 3. prosinca 2015. (l.s. 8), - da je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (l.s. 29) zaključenom između tuženika, TT kao primatelja uzdržavanja i ST kao davatelja uzdržavanja dana 29. studenog 2011. pred javnim bilježnikom u Dubrovniku, Anđelkom Stanićem kod koga je taj ugovor solemniziran, (broj ovjere OV 12673/2011), dano od strane primatelja uzdržavanja TT, još za njegovog života, davatelju uzdržavanja ST ½ dijela prava vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se je davatelj uzdržavanja obvezao uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti, na način da se o njemu brine i pruža mu svekoliku pomoć u mjeri koja mu je potrebna, osiguravati mu potrebnu pomoć i njegu u slučaju bolesti i liječenja, te snositi troškove liječenja, pomagati mu u svakodnevnom životu, pružati mu materijalnu pomoć u mjeri koja mu je neophodna radi zadovoljavanje redovitih životnih potreba, a u slučaju smrti pokopati ga prema mjesnim običajima i njegovoj želji, a o svom trošku, te se davatelj uzdržavanja ST ovlastio da se može uknjižiti na toj nekretnini u zemljišnim knjigama bez daljnjeg sudjelovanja i pristanka primatelja uzdržavanja, - da tuženik VT boluje od reumatidnog artritisa od 2007. godine što proizlazi iz liječničke svjedodžbe Liječnika opće medicine DD dr. med. od 1. rujna 2016. godine (l.s 43), iz koje je vidljivo da je bio seropozitivan na tu bolest od 2007., a i između samih stranaka nije sporno da je VT obolio od te bolesti (l.s. 197), što potvrđuje i tužiteljica , te više ne navegava kao pomorac od 2012. godine kako tvrdi i sama tužiteljica, - da je konačnim i pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava u Konavlima, Dubrovačko – neretvanske županije Klasa: UP/I-350-05/13-02/2410 , Ur. br. 2117/1-23/6-2-14-9 od 30. lipnja 2014. godine (l.s. 297) ozakonjena zahtjevan, dovršena, samostojeća, stambena zgrada, stambene namjene kosog krova, vanjske visine 10,42 m, bruto građevinske površine 488,62 m2, tlocrta koji se može upisati u pravokutnik dimenzija 16,30 x 15,20 m, koja se sastoji od suterena, prizemlja, prvog kata i potkrovlja, a predstavlja dva apartmana, magazin, i garažu u suterenu, jednu stambenu jedinicu u prizemlju, jednu stambenu jedinicu na prvom katu, te nestambeno potkrovlje, koje je potkrovlje s etažom prvog kata povezano s unutarnjim stubištem, a pristup je omogućen i vanjskim stubištem, s tim da je zgrada izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] (stare izmjere), odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (nove izmjere) k. o. [katastarska općina], u [adresa]. Da je ozakonjenje izvršeno po prijedlogu tuženika ST. U obrazloženju tog rješenja se navodi u bitnome da zgrada posjeduje građevinsku dozvolu izdanu od Sekretarijata za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje Općine Dubrovnik, Klasa: UP/I-361-03/91-02/44 iz lipnja 1991. godine, a da je podnositelj zahtjeva nelegalno dogradio garažu u prizemlju , te etažu potkrovlja, koje se ovim rješenjem ozakonjuju, - da je zajednički sin tužiteljice i tuženika TT, RTŽ rođen **.**.1995., - da su tužiteljica i tuženik VT od sklapanja braka 15. listopada 1994. godine bili u faktičkoj bračnoj zajednici iako još uvijek nisu živjeli u [adresa], već u Kolubiji, dok je VT navegavao kao pomorac, - da su u trenutku sklapanja braka tužiteljice i tuženika TT **.**.1994. bile sagrađene tri etaže predmetne stambene zgrade i to suteren (prva etaža) u kojem je kao krojač radio otac tuženika, useljiv stan u prizemlju (druga etaža) u kome je živjela cijela obitelj TT (otac, majka, te dva brata), te zasigurno u grubo završen kat (treća etaža) sa zasigurno (u najgorem slučaju) postojećim pregradnim zidovima i ravnom pločom iznad, ali još neuseljiv. Navedeno proizlazi iz iskaza same tužiteljice koja u svom stranačkom iskazu to navodi da je bilo kada je prvi put došla s njihovim sinom OT u [adresa] 1996. godine ("Prostor je bio improviziran za djedovu krojačku radionicu, samo je bio postavljen tapison i radni stol, a nije bila dovedena struja i voda, osim preko jednog kabela preko kojeg je bilo svjetla. Iznad toga prostora bio je kat u kojem se živjelo. Živjela je obitelj TT. Stan je bio potpuno uređen i to je bio jedan stan. Rekli su joj da su se nedavno preselili jer su prije rata živjeli na Grudi. Tu je živjela baba, djed i oba tuženika. Iznad njih bila je još jedna etaža koja je bila sagrađena sa pločom i pregrađena pregradnim zidovima"). Isto to tvrdi i tuženik VT u svom stranačkom iskazu s tim da on tvrdi da je tužiteljica prvi put došla u [adresa]. godine, te ističe da je nivo uređenosti treće etaže bio viši nego što tvrdi tužiteljica, ali to za stjecanje vlasništva nije ni bitno ("Treća etaža bio je stan s ravnom pločom iznad u kojem je bio nivo uređenosti "roh – bau", znači bili su pregradni zidovi, koji su bili ožbukani, razvedena struja, te vodovodna instalacija. Bili su stavljeni podovi, keramičke pločice i parket. Banja nije bila uređena, ali su bile dovedene sve instalacije. Otvori su bili stavljeni… "). Jedino je od saslušanih svjedoka svjedokinja TTŽ svjedočila da je 1997. godine bilo izgrađeno samo prizemlje u kome je živjela obitelj VT, a da se "drugi kat", ustvari kat iznad stambenog prizemlja u kome su živjeli T počeo graditi 1998. ili 2000. godine, prije nego što je tužiteljica doselila u RH. Međutim, to ne tvrdi ni sama tužiteljica u svom iskazu, pa sud toj svjedokinji ne poklanja povjerenje. Nadalje, nitko od preostalih saslušanih svjedoka u ovoj parnici nije svjedočio da to ne bi bilo sagrađeno prije 15. listopada 1994. godine, a svjedok ZT izričito navodi da je treća etaža bila sagrađena ugrubo s pregradnim zidovima 1990. godine, svjedok IT je to vidio 1991. godine kada je počeo rat i kada su izbjegli kod njih u [adresa], svjedokinja GT također tvrdi da je kuća kada su u nju uselili T pred rad 1991. godine imala tri etaže od kojih su dvije bile uređene i to suteren i "prvi kat" (očito misli na prizemlje), a isto tvrdi i svjedok ŠT. U prilog takvom zaključku suda ide i postojanje pravomoćne građevinske dozvole Sekretarijata za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje Općine Dubrovnik, Klasa: UP/I-361-03/91 02/44 iz lipnja 1991. godine (l.s. 59), čiji je sastavni dio projekt "Arch studia" iz Dubrovnika oznake 3/91 (l.s. 61 do 122) iz koga se vidi da je već tada 1991. godine bila projektirana stambena zgrada s djelomičnim suterenom, a iz projekta (tlocrta) se vidi da se radilo o suterenu (l.s. 97), prizemlju (l.s. 98), te katu (l.s. 99), iznad kojeg je bilo planirano krovište (l.s. 100), pa je očito kada je građeno i sagrađeno sve kao po građevinskoj dozvoli, tri etaže, osim krovišta koje je izgrađeno tek kasnije, umjesto običnog krovišta, kao visoko potkrovlje, koje je kasnije i legalizirano, - da su cijelu stambenu zgradu gradili zajedno ST (koji nije oženjen i nema djece) i njegov brat VT, na zemlji na kojoj su bili suvlasnici svatko po polovinu (z.k. izvadak l.s. 50 i 8), te da su zajedno kao investitori i ishodili građevinsku dozvolu 10. lipnja 1991. godine (l.s. 59), te su se uknjižili u zemljišnim knjigama na toj nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici za ½, - da predmetna nekretnina nije etažirana u zemljišnim knjigama, već je postojalo suvlasništvo tuženika na cijeloj zgradi, - da je u braku tužiteljice i tuženika TT, kao nova stvar sagrađeno visoko potkrovlje (četvrta etaža) na predmetnoj stambenoj zgradi koncem 1999. godine kako navodi i sam tuženik VT (l.s. 198 i 199), a i sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je u vrijeme kada su oni uselili u stan na trećoj etaži 2000. godine, da se već bilo napravilo visoko potkrovlje (l.s. 197), tako da ono predstavlja njihovu bračnu stečevinu, a dijelom je u suvlasništvu s tuženikom ST čije je polovina tog visokog potkrovlja,
- da treća etaža – stan na katu, s obzirom da je bila sagrađena prije zaključenja braka tužiteljice i tuženika TT, u takvom stupnju da je predstavljala gotovu stvar (vanjski zidovi i ploča, te ugrubo pregradni zidovi što čini bit tog kata – nove stvari), nije njihova bračna stečevina, već je posebna imovina tuženika TT koji je u suvlasništvu s bratom tuženikom ST, - da sva ulaganja koja je eventualno imala tužiteljica u dijelove kuće koji ne čine potkrovlje, ne dovode do stvarno – pravnog efekta, odnosno ona njima ne može steći vlasništvo, već može imati samo obvezno – pravni zahtjev prema vlasnicima nekretnine u koju je ulagala bilo vlastitom imovinom, bilo kroz zajedničku imovinu nje i njenog supruga koja je ulagana (npr. iz zarade tuženika TT koju je ostvarivao za vrijeme braka i bračne zajednice), a koja obvezno pravna potraživanja ne predstavljaju bračnu stečevinu, pa se o njima i ne raspravlja u parnici radi utvrđenja bračne stečevine, niti se parnica može širiti na takva potraživanja, - da je garaža rađena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i TT, i da ona predstavlja sporednu stvar – pripadak predmetne stambene zgrade i predstavlja u dijelu bračnu stečevinu tužiteljice i TT,
5.Na ova i ovakav utvrđenja primijenjeno je mjerodavno pravo kako je propisano člankom 252 Obiteljskog zakona (NN 162/1998; u daljem tekstu OBZ/99) koji je bio na pravnoj snazi i primjenjivao se od 1. srpnja 1999. godine, dakle u vrijeme izgradnje potkrovlja (četvrte etaže) koncem 1999. godine je bilo propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nadalje, člankom 253, st. 1 i 2 OBZ/99 je bilo propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili (st. 1), a da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine (st. 2).
Pa je time odlučeno da je tužbeni zahtjev tužiteljice (primarni ) djelomično osnovan, a eventualni tužbeni zahtjev je neosnovan. Zato je presuđeno u postupku ovog suda P – 2412/2015 dana 14. travnja 2023 kako glasi:
I. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su tuženik ad.1 VT, kao primatelj uzdržavanja i tuženik ad.2 ST, kao davatelj uzdržavanja, sklopili dana 29. studenog 2011. godine, te solemnizirali pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl. br. OV-12673/2011, nezakonit, te da ne proizvodi pravne učinke u dijelu koji se odnosi na stjecanje vlasništva potkrovlja zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi: "Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da provede brisanje uknjižbe na čest. 449/9 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je provedena temeljem Ugovora iz točke prve ove presude, a koja uknjižba je provedena pod posl. br. Z 6385/11. "
III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica drugog kata i potkrovlja u čest. 449/9 k. o. [katastarska općina] upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji stan i potkrovlje imaju ukupnu površinu od oko 180 m2 te su dužni tuženici trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice i to za 1/3 prava vlasništva predmetne nekretnine uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika i to na jednake dijelove." 2
IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim se zahtijevalo utvrđenje da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su tuženik ad. 1 kao primatelj uzdržavanja i tuženik ad. 2 kao davatelj uzdržavanja sklopili dana 29. studenog 2011. godine te solemnizirali pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl. br. OV 12673/2011, nezakonit, te da ne proizvodi pravne učinke, u preostalom dijelu koji nije utvrđen da je bez pravnih učinaka točkom I izreke ove presude.
V. Dužni su tuženici svak na jednak dio, isplatiti tužiteljici iznos od 9.888,71 eura (74.506,50 kn) u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude uvećan za zatezne kamate koje teku od dana 7. prosinca 2015. godine kao dana podnošenja ove tužbe i to kamate izračunate prema stopi prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 3 postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, koja teče na iznos u kunama, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate, na iznos u eurima sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
VI. Obija se kao neosnovan preostali dio eventualnog tužbenog zahtjeva tužiteljice prema tuženicima kao solidarnim dužnicima u iznosu od 1.239.493,50 kn uvećan za zatezne kamate koje teku od dana 7. prosinca 2015. godine kao dana podnošenja ove tužbe i to kamate izračunate prema stopi prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 3 postotna poena, pa do isplate, kao i u dijelu u kome se tražila solidarna isplata dijela iznosa koji je dosuđen prethodnom točkom izreke ove presude.
VII. Odbija se kao neosnovan dio eventualnog tužbenog zahtjeva koji glasi: " Radi osiguranja tražbine iz točke četvrte osniva se založno pravo na čest. 449/9 upisane u z.ul 623 k. o. [katastarska općina], te je tužiteljica po donošenju ove presude ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu založnog prava na navedenoj nekretnini i to iznos od podnošenja ove tužbe i to kamate izračunate prema stopi prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 3 postotna poena, pa do isplate."
VIII. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženih protiv ove presude s naprijed navedenom izrekom P-2412/2015 od 14. travnja 2023. ovog suda, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025., u postupku pod poslovnim brojem Gž-6/2024 donio je odluku kojom je riješio uvažiti žalbe stranaka i ukinuta je presuda Općinskog suda u Dubrovniku P-2412/15 od 14. travnja 2023., u cijelosti i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje pod poslovnim brojem P Ob-56/25. Drugostupanjski sud smatra ispravnim pravna polazišta iz ukinute presude glede premisa o stjecanju bračne stečevine i mogućnosti stjecanja prava vlasništva, odnosno, suvlasništva na nekretninama koje su prethodno bile u visokom stupnju izgrađenosti. Međutim, zaključke prvostupanjskog suda glede utvrđenja i prihvaćanja dijela tužbenog zahtjeva kojom se utvrđuje djelomična ništetnost Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u odnosu na stjecanje vlasništva potkrovlja zgrade (točka I.) izreke i odbijajućeg zahtjeva da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da provede brisanje uknjižbe na čest. 449/9 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je provedena temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, drži suprotstavljenim. Naime, s jedne strane se tvrdi da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju djelomično ništetan, a s druge strane se tvrdi da je valjana uknjižba prava vlasništva temeljem tog ništetnog dijela ugovora.Takva kontradiktornost posljedica je prema mišljenju drugostupanjskog suda pogrešnog pravnog pristupa u kojem prvostupanjski sud nije primarni i eventualni tužbeni zahtjev cijenio kao jednu cjelinu, iako su to po svom sadržaju. Pri tome prvostupanjski sud dolazi u drugu kontradiktornost kada izvodi zaključak da sud nije mogao odlučiti presudom o udjelima u bračnoj stečevini kada se tužbom traži utvrđenje suvlasničkih dijelova jer bi to bilo nedopušteno prekoračenje granica postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno, da tužiteljica ne može osnovano zahtijevati da joj se isplati novčani iznos po osnovu bračne stečevine za dio potkrovlja za koji je sud utvrdio da predstavlja bračnu stečevinu, već može putem suda utvrditi koliki je njen udio u toj bračnoj stečevini, potom to etažirati i uknjižiti se na etažiranom potkrovlju kao suvlasnik. Ako se tužbeni zahtjev (primarni i eventualni) gledaju kao jedna cjelina, što nedvojbeno i jesu, tužiteljica tim zahtjevima prvenstveno traži utvrđenje svog udjela u nekretninama i jasno navodi da eventualni obveznopravni tužbeni zahtjev postavlja u slučaju da je neosnovan stvarnopravni zahtjev i traži u tom slučaju isplatu iznosa koji bi joj pripadao temeljem ulaganja i bračne stečevine, pri čemu je utvrđenje zajednički stečene imovine između nje i VT prethodno pitanje koje se treba riješiti u ovom postupku. Ako se prihvati stav prvostupanjskog suda da se dok stambena zgrada nije etažirana u zemljišnim knjigama, kao drugi kat i potkrovlje, ne može na nečemu što nije kao takvo uknjiženo (etažirano), ni stjecati vlasništvo, a time ni suvlasništvo, već da se tek kada se nekretnina etažira u zemljišnim knjigama na osnovu utvrđenog udjela u bračnoj stečevini može steći i uknjižiti suvlasništvo na etažiranom dijelu stambenog objekta, za što je prvostupanjski sud dao prihvatljivo obrazloženje, nije jasno zašto je dijelom utvrđen ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, ako se nekretnina gleda kao jedna cjelina, sporno je da li bi se udio tužiteljice smatrao dostatnim da se može prihvatiti kao suvlasnički dio na cijeloj nekretnini, pa dovođenje tužiteljice u situaciju da svoj udio u cijeloj nekretnini ostvaruje kroz poseban postupak, prvo utvrđivanjem zajednički stečene imovine s VT, pa onda u postupak utvrđivanja udjela na cijeloj nekretnini s ST, predstavlja onemogućavanje tužiteljice da svoja imovinska prava realizira u razumnom razdoblju. Stoga njezin zahtjev postavljen u alternativnom tužbenom zahtjevu je logičan i usmjeren na povrat sredstava koji joj pripada u smislu vlastitih ulaganja i udjela u zajedničkoj imovini (bračnoj stečevini) s VT. O sekundarnom (eventualnom) tužbenom zahtjevu je prvostupanjski sud zauzeo je stav da tužiteljica ne može osnovano zahtijevati da joj se isplati novčani iznos po osnovu bračne stečevine za dio potkrovlja koji predstavlja njenu bračnu stečevinu. U odnosu na ulaganje u stan na trećoj etaži (koja nije bračna stečevina) sud prihvaća nivo uređenosti te etaže prije radova na njenom uređenju i na osnovu procijene vrijednost radova sudskog vještaka građevinske struke Hrvoja Sambrailo na iznos od 298.026,37 kn ( s PDV-om) utvrđuje da tužiteljici pripada pola od pola ulaganja u taj prostor radi uređenja (drugih pola od pola pripada njenom suprugu), što iznosi ¼, dakle 74.506,50 kn, pa joj taj iznos dosuđuje temeljem čl. 1111, st. 1 ZOO/06. 15. Kao što je već navedeno, primarni i sekundarni tužbeni zahtjev trebaju se tretirati kao jedna cjelina, a oba su postavljena tako da se međusobno nadopunjuju, tako da prihvaćanje isplate samo udjela u uređenje treće etaže, a odbijanje raspravljanja o isplati novčanog iznos za dio potkrovlja, nema nikakvog smisla, ako se istovremeno odbija postavljeni stvarnopravni zahtjev.
Naloženo je u ponovljenom postupku prvenstveno je otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka i tretirati primarni i eventualni tužbeni zahtjev kao jednu cjelinu, a pitanje udjela u zajednički stečenoj imovini tužiteljice i VT prethodno pitanje. Pri tome će o eventualnoj nadopuni dokaznog postupka zbog proteka vremena odlučiti u ponovljenom postupku. Ako tužiteljica ustraje u cijelosti kod primarnog tužbenog zahtjeva treba prvenstveno utvrditi da li se novčana ulaganja u predmetnu nekretninu, u slučaju da ista predstavlja jedinstvenu cjelinu, a ne etažirane zasebne cjeline, mogu smatrati samo doprinosom u poboljšanju kvalitete stanovanja, ali ne i strukturnim prenamjenama objekta koja bi mogla dovesti do mogućnosti stjecanja suvlasničkog dijela na cijeloj nekretnini, pa ovisno o tome odlučiti o osnovanosti stvarnopravnog primarnog tužbenog zahtjeva, a samim ti i ništetnosti dijela Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, odredbom članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje: ZV), propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine. 16.3. Ako ocijeni da stvarnopravni zahtjev nije osnovan, odlučiti će o osnovanosti alternativnog, obveznopravnog tužbenog zahtjeva. 16.4. Budući je ukinuta u cijelosti odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, o kojima će prvostupanjski sud odlučiti zajedno s glavnom stvari u ponovljenom postupku. 17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 369. st. 1. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U ponovljenom postupku zakazano je ročište za 30. travnja 2025. i održano uz sudjelovanje punomoćnika stranaka, kao i tužiteljice i tuženika ad.2. i glavna rasprava je zaključena i zakazano ročište za objavu presude 13. lipnja 2025. Rješenjem od 13. lipnja 2025. preotvorena je glavna rasprava zaključena kao naprijed radi dopune postupka i istodobno je zakazan uviđaj za 3. srpnja 2025. uz sudjelovanje sudskog vještaka Hrvoja Sambrailo dipl ing. radi dopune građevinskog vještačenja. Zakazani uviđaj uz sudjelovanje vještaka je održan uz sudjelovanje punomoćnika tužiteljice i tuženika ad.1. i ad.2. o čemu je sastavljen zapisnik pri čemu je vještak učinio potrebna fotografiranja i mjerenja i naloženo je kako slijedi. Nalaze se strankama u roku od 8 dana dostaviti sve račune ili ponude koje imaju za radove uređenja okoliša i gradnje garaže. Nalaže se sudskom vještaku u roku od 60 dana dopuniti već danu procjenu na način da vrijednost radova prikaže po današnjim cijenama, a uz navedeno izračuna vrijednost radova izgradnje garaže, betoniranog prilaza do garaže, betonirane tarace ispred ulaza u suteren kuće, troška gradnje odrine sa pripadajućim stupovima, izgradnju skalina sa južne i sjeverne strane kuće sve po cijenama u vrijeme gradnje i odvojeno po današnjim cijenama. Prethodno je zapisnički zabilježeno kako glasi: na upit sutkinje da predoče sutkinji i vještaku dijelove nekretnine koji su rađeni nakon sklapanja braka, izostavljajući dijelove koji su bili predmet već izrađenog vještačenja, tuženici navode da se radi o objektu garaže, betoniramo prilazu, koji sa zapadne strane iz ulice vodi do garaže i to betoniranog prilaza koji započinje okomito od sjevernog ogradnog zida u odnosu na susjednu nekretninu kao i odrina iznad tarace u razini suterena kuće sa zapadne strane, a što uključuje cementne stupove kao i aluminijsku konstrukciju. Pun. tužiteljice tvrdi da je betonirana taraca ispred ulaza u apartmane u suterenu kuće, kao i betonirani skalini koji vode na gornji kat i sa sjeverne i sa južne strane izrađeni nakon sklapanja braka, a pored onoga što su tuženici već sami potvrdili da je izgrađeno nakon sklapanja braka. Vještak navodi da bi mu za izradu nalaza i mišljenja koristilo ukoliko imaju račune za izvedene radove. Tuženik navodi da ima ponudu izvođenja radova iz vremena gradnje i to iz razloga jer je gradnju financirao kreditom.
Imenovani vještak je odgovorio traženju suda i 29. srpnja 2025. dostavio izvješće o graditeljskom vještačenju i na zaključnom ročištu 30. lipnja 2026. vještak za graditeljstvo Hrvoje Sambrailo, dipl. ing. građevine je usmeno obrazložio mišljenje. Pred sudom je stalni sudski vještak za graditeljstvo HRVOJE SAMBRAILO, dipl. ing. građevine izjavio: kako ima jedna ispravak u dopuni pisanog nalaza i mišljenja na str. 12. vezano za izračun sukladno izmjenama stope PDV-a s 25 na 22% tako da vezano za – sveukupno apartmani varijanta I.: treba stajati 210.536,25 kn umjesto 205.483,38 kn, a u tekstu niže na istoj stranici u dijelu - sveukupno apartmani varijanta I:
210.536,25 kn treba stajati 205.484,38 kn dakle izmijeniti je ove pozicije u tekstu naprijed navedenim točnim iznosima. U dopuni vještačenja postupilo se po nalogu suda nakon očevida održanog 3. srpnja 2025. uz sudjelovanje vještaka i on je u dopuni iskazao troškove vezano za garažu i radove na drugim dijelovima zgrade prema cijenama u srpnju 2025. računajući PDV 25%. U odnosu na primjedbe iz podneska tuženika izjavljen 1. rujna 2025. navodi kako se radi o pravnim primjedbama o kojima se nema što izjašnjavati vještaka a on je po pozivu suda u odnosu na vrijednost radova dao izračun u dopuni vještačenja preračunat u važeću valutu eure odnosno koristio je važeće cijene i to tržišne iz njemu dostupnih troškovnika u srpnju 2025. Na pitanje punomoćnika tužiteljice odgovorio je kako etaže ove zgrade su podobne biti posebni dijelovi zgrade odnosno moguće je provesti etažiranje. Na pitanje punomoćnice tuženika odgovori je kako je prilikom vještačenja imao na uvid građevinsku dozvolu iz 1991. s pripadajućim projektom i to djela projekta a na daljnji upit potvrđuje da po toj dozvoli odnosno projektu su predviđeni unutarnji skalini i vanjski i to terasa. U projektu je prikazan i dio terase. Godine 2013. se radila legalizacija ovog objekta jer su proširene terase i podiglo se potkrovlje za cca 1 metar, podignuta je garaža (pomoćni objekt) i na terenu je vidljivo da se radi o „novom betonu“ i u svom vještačenju upisanom nalazu i mišljenju sam to prikazao u prilozima pri čemu je crvenom bojom označeno novoizgrađeno koje je bilo predmet legalizacije s obzirom da nije sve rađeno po građevinskoj dozvoli iz 1991. U odnosu na garažu vještak navodi da je koristio ponudu izvođenja radova u vrijeme gradnje koju je dostavio tuženik i napravio izračun prema cijenama u srpnju 2025. Vezano za garažna vrata vještak odgovara kako je i tu postupio po nalogu suda konkretno zatražio je ponudu za ta vrata u srpnju 2025. i to od osobe koja je ugradila vrata na garaži i dobio podatak o cijeni koju je iskazao u svom vještačenju. Priložena je ta konkretna ponuda.
Na prethodnom ročištu 17. lipnja 2026. saslušane su stranke tužiteljica i tuženik ad.2. ST sada pred drugim sucem. Pred sudom je TTŽU, kći Ž i majke H , rođena 1958. u Armeniji, Kolumbija, gradski vodič, poučena na dužnost kazivanja istine izjavila je da je u ovom postupku kao stranka već dva puta davala iskaz i sjeća se tih iskaza. Na upit suca je li ima što izmijeniti ili dopuniti u odnosu na prijašnje iskaze odgovorila je da nema - osim što dodaje da i dalje živi u toj kući bez struje i otežan joj je pristup svom dijelu stambenog prostora u kojem živi preprekom od 90 cm visine koju mora preskočiti, pri čemu je problem u njenom zdravstvenom stanju. Još dodala je da je njen sin OT u dobi od 30 godina, ali bolestan i liječi se u Kolumbiji. Na pitanje punomoćnice tuženika odgovorila je da unatrag 20 godina živi u ovoj kući. Prilikom useljenja u ovu kuću 2000. bilo je izgrađeno prizemlje s tim da ni ono nije bilo dovršeno. Uselila je u siječnju godine 2000. Nakon što je predmetna kuća opisana tako da se sastoji od suterena, prizemlja, 1. kata i potkrovlja ukupno 4 etaže tužiteljica odgovorila je da godine 2000. kada je ona uselila u ovu kuću nije bilo izgrađeno potkrovlje. Na pitanje svog punomoćnika tužiteljica kazala je kako je garaža izgrađena 2005.Pred sudom je tuženik ST, sin pok. K i pok. RT, rođen 1951., umirovljeni ekonomist, poučen na dužnost kazivanja istine izjavio je da je u ovom postupku već dva puta davao iskaz, sjeća se tih iskaza i u cijelosti ostaje pri onom što sam u iskazima naveo i tvrdio. Dodaje kako su tužiteljica i njegov brat VT sklopili brak 1994, a kuća je dijelom bila završena 1991. prizemlje, prvi kat i drugi kat, bila je završena građevinski, bili su zatvoreni otvori, a potkrovlje je izgrađeno 1999. Tužiteljica je dobila dozvolu za boravak u RH 2000. i doselila se u ovu kuću. Iz prvog braka je imala 3 djece i oni su svi živjeli u ovoj kući par godina. Oni su se udali i oženili i pošli. U braku VT i tužiteljica su dobili sina godine 1995. OT. U odnosu na terasu i skaline vanjske o kojima se vještačilo radi se o tome da je to bilo već gotovo 1990. i obuhvaćeno u dozvoli iz 1991. Na pitanje svoje punomoćnice odgovorio je kako su instalacije struje, vode i kanalizacije napravljeni do 1994. krov je završen 1999. i na krovu su postavljeni kasnije i solari a potkrovlje nije nikada uređeno jedino su postavljeni pregradni zidovi i zatvoreni su otvori, dovedena je struja i voda. Postoji garaža i to je jedina garaža uz kuću i na je izgrađena 2005. a za troškove gradnje garaže i potkrovlja on je podizao kredite. Bio je u to vrijeme zaposlen u Zračnoj luci u Čilipima kao direktor trgovine, a njegov brat VT je bio pomorac do 2009. Na pitanje punomoćnika tužiteljice tuženik odgovorio je da godine 2005. kada je izgrađena ova garaža VT i tužiteljica su stanovali na gornjem katu kuće zajedno sa svojim sinom OT, dok je on ST živio u stambenom prostoru ispod. U to vrijeme poslove u kućanstvu je obavljala tužiteljica i za njega.
Prihvaćeni su dokazi izvedeni u postupku ovog suda pod poslovnim brojem P – 2412/15 koji je prethodio donošenju upitne odluke po žalbi, a utvrđenja pomoću tih dokaza je istakao i sud drugog stupnja u svojoj odluci navodeći da je proveden opsežan dokazni postupak i sažeto je utvrđeno činjenično stanje u zaključke kako slijedi:
- da su tužiteljica i tuženik VT zaključili brak dana 15. listopada 1994., a da je njihov brak razveden presudom poslovni broj: POb-137/15 od 19. kolovoza 2015., sporazumno, te su se stranke odrekle prava na žalbu protiv te presude, tako da je ona isti dan postala i pravomoćna i ovršna. - da je u zemljišnim knjigama na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – stambenoj zgradi i dvorištu, upisan drugo tuženik ST za cjelinu, s tim da je najprije bio uknjižen za ½, dok je na drugoj polovini bio upisan prvo tuženik VT, čiji je suvlasnički dio upisan na ST temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. 6 Poslovni broj: Gž-6/2024-3 - da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između tuženika, TT kao primatelja uzdržavanja i ST kao davatelja uzdržavanja 29. studenog 2011. pred javnim bilježnikom u Dubrovniku, Anđelkom Stanićem i solemniziran, pod brojem ovjere OV-12673/2011. - da tuženik VT boluje od reumatidnog artritisa od 2007. što proizlazi iz liječničke svjedodžbe Liječnika opće medicine DD dr. med. od 1. rujna 2016., te više ne radi kao pomorac od 2012. - da je konačnim i pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava u Konavlima, Dubrovačko – neretvanske županije Klasa: UP/I-350- 05/13-02/2410 , Ur. br. 2117/1-23/6-2-14-9 od 30. lipnja 2014. ozakonjena predmetna stambena zgrada, i da zgrada posjeduje građevinsku dozvolu izdanu od Sekretarijata za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje Općine Dubrovnik, Klasa: UP/I-361-03/91-02/44 iz lipnja 1991., a da je podnositelj zahtjeva nelegalno dogradio garažu u prizemlju, te etažu potkrovlja, koje se ovim rješenjem ozakonjuju, - da je zajednički sin tužiteljice i tuženika TT, RTŽ rođen **.**.1995., - da su tužiteljica i tuženik VT od sklapanja braka 15. listopada 1994. bili u faktičkoj bračnoj zajednici iako još uvijek nisu živjeli u [adresa], već u Kolubiji, dok je VT radio kao pomorac, - da su u trenutku sklapanja braka tužiteljice i tuženika TT **.**.1994. bile sagrađene tri etaže predmetne stambene zgrade i to suteren (prva etaža) u kojem je kao krojač radio otac tuženika, useljiv stan u prizemlju (druga etaža) u kome je živjela cijela obitelj TT (otac, majka, te dva brata), te ugrubo završen kat (treća etaža), ali još neuseljiv. - da su cijelu stambenu zgradu gradili zajedno ST (koji nije oženjen i nema djece) i njegov brat VT, na zemlji na kojoj su bili suvlasnici svatko u ½ dijela, te da su zajedno kao investitori i ishodili građevinsku dozvolu 10. lipnja 1991. (l.s. 59), te se uknjižili u zemljišnim knjigama na toj nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici za ½, - da predmetna nekretnina nije etažirana u zemljišnim knjigama, već je postojalo suvlasništvo tuženika na cijeloj zgradi, - da je u braku tužiteljice i tuženika TT, kao nova stvar sagrađeno visoko potkrovlje (četvrta etaža) na predmetnoj stambenoj zgradi koncem 1999.), tako da ono predstavlja njihovu bračnu stečevinu, a dijelom je u suvlasništvu s tuženikom ST čije je polovina tog visokog potkrovlja, - da treća etaža – stan na katu, s obzirom da je bila sagrađena prije zaključenja braka tužiteljice i tuženika TT, u takvom stupnju da je predstavljala gotovu stvar (vanjski zidovi i ploča, te ugrubo pregradni zidovi što čini bit tog kata – nove 7 Poslovni broj: Gž-6/2024-3 stvari), nije njihova bračna stečevina, već je posebna imovina tuženika TT koji je u suvlasništvu s bratom tuženikom ST, - da sva ulaganja koja je eventualno imala tužiteljica u dijelove kuće koji ne čine potkrovlje, ne dovode do stvarno – pravnog efekta, odnosno ona njima ne može steći vlasništvo, već može imati samo obvezno – pravni zahtjev prema vlasnicima nekretnine u koju je ulagala bilo vlastitom imovinom, bilo kroz zajedničku imovinu nje i njenog supruga koja je ulagana (npr. iz zarade tuženika TT koju je ostvarivao za vrijeme braka i bračne zajednice), a koja obvezno pravna potraživanja ne predstavljaju bračnu stečevinu, pa se o njima i ne raspravlja u parnici radi utvrđenja bračne stečevine, niti se parnica može širiti na takva potraživanja, - da je garaža rađena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i TT, i da ona predstavlja sporednu stvar – pripadak predmetne stambene zgrade i predstavlja u dijelu bračnu stečevinu tužiteljice i TT.
U ponovljenom postupku P-56/25 nakon ukidne odluke zaključena je glavna rasprava na prvom ročištu za glavnu raspravu 13. travnja 2025. a potom pretvorena radi ponovnog izlaska na lice mjesta i zapisnički je utvrđeno neposrednim opažanjem kako se stanje na licu mjesta u bitnom nije izmijenilo na nekretnini na adresi [adresa]., a vještačenje kao dopunjeno po prijašnjem vještaku Hrvoje Sambrailo dipl. ing. – stalni sudski vještak za graditeljstvo zaprimljeno 29. srpnja 2025. u bitnom nema izmjena i dopuna u osnovi na njegov prijašnji nalaz i mišljenje, a tako je ostalo i nakon usmenog obrazlaganja mišljenja na zaključenom ročištu za glavnu raspravu 30. lipnja 2026. Po treći put saslušavana tužiteljica u ponovljenom postupku 17. lipnja 2026. kao i tuženik ad.2. ST izjavili su kao što su iskazivali prilikom saslušanja u dva prethodna puta. Tako nema posebnog osvrta na ove izvedene dokaze s obzirom da činjenično stanje ocjenom svakog ovih dokaza, ponovljeno izvođenje u ponovnom postupku; uviđaj, vještačenje i uviđaj - njih ponaosob i u međusobnoj vezi
- ne utvrđuje činjenično stanje drugim ili drugačijim od onog kako je navedeno naprijed.
6. Raspravlja se oprečnim tvrdnjama stranka o odlučnim činjenicama uz potkrjepu dokazima je su li tvrdnje takve da je primijeniti mjerodavno pravo u korist jedne od stranka, a predmet raspravljanja određuju zahtjev i odgovor na zahtjev, tužba i odgovor na tužbu, sukladno tomu tvrdnje stranka do zaključenja glavne rasprave osobno i putem punomoćnika, usmeno i/li pisano u podnescima, dok u ovom slučaju i odluka suda drugog stupanja koja obvezuju u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom.
Srž spora je u tomu što je bračna imovina tužiteljice i tuženika ad.1.i istaknuta utvrđenja kao naprijed pomoću dokaza zakonito izvedenih i tako ocjenjenih, članak 8. ZPP-a. Očito i nepobitno u braku tužiteljice i tuženika TT, kao nova stvar sagrađeno visoko potkrovlje (četvrta etaža) na predmetnoj stambenoj zgradi koncem 1999. godine kako navodi i sam tuženik VT (l.s. 198 i 199), a i sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je u vrijeme kada su oni uselili u stan na trećoj etaži 2000. godine, da se već bilo napravilo visoko potkrovlje (l.s. 197), tako da ono predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Međutim, tuženici, dva brata, ujedno i suvlasnici na zemlji na kojoj je građena stambena zgrada, s tim da je građevinska dozvola izdana na ime obojice kao suinvestitora, su bili uknjiženi u zemljišnim knjigama kao suvlasnici za polovinu na cijeloj zgradi koja nije etažirana u zemljišnim knjigama, a faktički se sastoji od četiri etaže. Kako su kao suvlasnici za polovinu bili uknjiženi u zemljišnoj knjizi to ih i sud smatra suvlasnicima na cijeloj zgradi do zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 2011. godine između tuženika. I temeljem čl. 36 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u sumnji se smatra da su suvlasnički dijelovi jednaki. Stoga kada je izgrađeno potkrovlje za vrijeme braka tužiteljice i tuženika TT, najviše polovina izgrađenog potkrovlja koje predstavlja novu stvar sagrađenu u braku, predstavlja njihovu bračnu stečevinu, tužiteljice i TT, dok preostala najmanje polovina pripada suinvestitoru tuženiku ST. Ti se omjeri mogu izmijeniti na štetu tužiteljice s obzirom na postojeće pravo građenja čiju vrijednost treba prethodno odbiti od vrijednosti nove stvari – potkrovlja pa tek onda utvrđivati koliki je čiji suvlasnički udio u novoj stvari. Kako je temeljem čl. 253, st. 1 i 2 OBZ/99 zakonska presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, to udio tužiteljice u potkrovlju kao bračnoj stečevini može biti samo ¼ (jedna četvrtina), dakle, pola od pola i to umanjena za vrijednost prava građenja u korist tuženika koji su bili vlasnici objekta na kome se potkrovlje gradilo. Međutim, tužiteljica točkom III primarnog tužbenog zahtjeva traži utvrđenje da je "suvlasnica drugog kata i potkrovlja u čest. 449/9 k. o. [katastarska općina] upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]", umjesto da utvrđuje visinu svog udjela u bračnoj stečevini koju čini potkrovlje predmetne zgrade. Naime, predmetna stambena zgrada nije etažirana u zemljišnim knjigama, kao drugi kat i potkrovlje, pa se ne može na nečemu što nije kao takvo uknjiženo (etažirano), ni stjecati vlasništvo, a time ni suvlasništvo, jer se vlasništvo/suvlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige, pa se ne možeš upisati kao suvlasnik na nečemu što nije ni upisano u zemljišne knjige. Tek kada se nekretnina etažira u zemljišnim knjigama na osnovu utvrđenog udjela u bračnoj stečevini se može steći i uknjižiti suvlasništvo na etažiranom dijelu stambenog objekta. Kako tužiteljica nije postavila takav tužbeni zahtjev u tužbi to je njen tužbeni zahtjev u točki III tužbenog (primarnog) zahtjeva trebalo odbiti kao neosnovan. Povrh toga (treća faktička etaža) – stan na katu, s obzirom da je bio sagrađen prije zaključenja braka tužiteljice i tuženika TT, u takvom stupnju da je predstavljala gotovu stvar (vanjski zidovi i ploča, te ugrubo pregradni zidovi što čini bit tog kata ), nije njihova bračna stečevina, već je posebna imovina tuženika TT koji je u suvlasništvu s bratom tuženikom ST. Nije se sudilo o udjelima u bračnoj stečevini kada se tužbom traži utvrđenje suvlasničkih dijelova, jer bi to bilo nedopušteno prekoračenje granica postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2 ZPP-a).U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
U odnosu na zahtjeve obvezno pravne naravi pravni okvir je u obveznom pravu i odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Prema odredbama članka 322. st. 1 ZOO/06 ;Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Nadalje odredbama iz članka 324. st. 1 ZOO/06 je propisano: ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
Tako ovaj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan je u dijelu koji se odnosi na prijenos potkrovlja stambene zgrade koja, budući je sastavini dio zemljišnoknjižnog tijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], još od 17. listopada 2006. godine (Z6426/06), kada je evidentirano uvrštavanje zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] bez uporabne dozvole ne temelju prijavnog lista br. 932-06/06.02/166 Ureda za katastar u Dubrovniku i građevinske dozvole, i stambena zgrada izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Već u trenutku zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 30. studenog 2011. godine izgrađene su sve četiri etaže pa i potkrovlje koje je dijelom bračna stečevina tužiteljice što oboje tuženika znaju, pa su oboje nesavjesni, te unatoč tome zaključuju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim se prenosi vlasništvo na čestici zemlje, a postaje se vlasnik cijele nekretnine uključujući i zgrade koja je sagrađena na njoj.
Odredbom članka 252 Obiteljskog zakona (NN 162/1998; u daljem tekstu OBZ/99) propisano je upravo tako da bi bilo, a u ovom slučaju i jeste, ovo potkrovlje izgrađeno u braku bračna stečevina. Posljedično tomu ugovor u tom dijelu koji se odnosi na potkrovlje je nezakonit i za utvrditi neištetan temeljem čl. 322, st. 1 i čl. 324, st. 1 ZOO/06.
Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su tuženik ad.1 VT, kao primatelj uzdržavanja i tuženik ad.2 ST, kao davatelj uzdržavanja, sklopili dana 29. studenog 2011. godine, te solemnizirali pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl. br. OV-12673/2011, nezakonit, te da ne proizvodi pravne učinke u dijelu koji se odnosi na stjecanje vlasništva potkrovlja zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i protivan moralu društva, nitko ne može prenijeti više prava već mu pripada, pa niti tuženik ad.1. i ono što je od tužiteljice po osnovi bračne imovine, još manje na brata tuženika ad.2. koji zna da je to upravo tako.
Za odbiti je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim se zahtijevalo utvrđenje da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su tuženik ad. 1 kao primatelj uzdržavanja i tuženik ad. 2 kao davatelj uzdržavanja sklopili dana 29. studenog 2011. godine, te solemnizirali pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl. br. OV- 12673/2011, nezakonit, te da ne proizvodi pravne učinke, u preostalom dijelu koji nije utvrđen da je bez pravnih učinaka točkom I izreke ove presude.
Neosnovan bi bio dio tužbenog zahtjeva u kojim se bi se nalagalo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da provede brisanje uknjižbe na čest. 449/9 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je provedena temeljem Ugovora iz točke prve ove presude, a koja uknjižba je provedena pod posl. br. Z-6385/11, kako nema zakonskih uvjeta za ispravak upisa, niti za brisovnu tužbu, jer se brisovnom tužbom ne može štititi pravo vlasništva koje nije upisano u zemljišne knjige, već se njome štite samo prava osoba koje su već bila upisana u zemljišne knjige kao nosioci zemljišnoknjižnih ovlaštenja, tužiteljica nije bila upisana kao ovlaštenik zemljišnoknjižnog prava na predmetnoj nekretnini (čl. 150 Zakona o zemljišnim knjigama; NN 63/19, 128/22) niti ima sudski pravorijek za takav upis.
Međutim, nije zatražena pravna zaštita putem suda brisovnom tužbom, već nastavno po utvrđenju ništetnosti u dosuđenom dijelu ugovor nema pravih učinaka od početka i ne može poslužiti kao isprava o pravom poslu za postići uknjižbu u tom dijelu (dio potkrovlja kojim je raspolagao tuženik ad.1. na štetu njenog djela po osnovi bračne imovine, tužiteljice u korist tuženika ad.2.)
7. Tužiteljica je podneskom predanim na ročištu od 5. prosinca 2018. (l.s. 167) precizirala točku III tužbenog zahtjeva, te je u odnosu na tu točku podnijela eventualni tužbeni zahtjev (l.s. 199 ), dakle ako se odbije tužbeni zahtjev u tom dijelu kojim se zahtijevalo da se utvrdi da je suvlasnica drugog kata i potkrovlja, da se onda tuženici obvežu kao solidarni dužnici isplatiti tužiteljici iznos od 1.314.000,00 kn/ euro 174.397,77, sa pripadajućim zateznim kamatama. Naime, u međuvremenu, važeća valuta u Republici Hrvatskoj je euro umjesto kune postala od 1. siječnja 2023 i prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj primijenjen je fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1 euro.
Uspjeh stvarno pravnog zahtjeva, isključuje uspjeh obvezno pravnog. Tako tužiteljica ne može, ne bar s uspjehom. osnovano zahtijevati da joj se isplati novčani iznos po osnovu bračne stečevine za dio potkrovlja koji predstavlja njenu bračnu stečevinu za koju je već utvrđeno da predstavlja bračnu stečevinu. Naravno nastavno već može putem suda utvrditi koliki je njen udio u toj bračnoj stečevini, potom to etažirati i uknjižiti se na etažiranom potkrovlju kao suvlasnik. Nekretnina nije etažirana, a vještak je potvrdio očito po uviđaju kako je moguće etažiranje i time da potkrovlje postane posebni dio nekretnine. Niti jedan suvlasnik nije dužan isplatiti drugog suvlasnika, već se oni mogu podijeliti sudskim putem nakon što suvlasništvo bude upisano u zemljišne knjige, a jedan od načina diobe, ako nije moguća fizička dioba je i civilna dioba – prodajom nekretnine i namirenjem u visini svog suvlasničkog dijela. Ponovno je zaključiti da traženje isplate u odnosu na potkrovlje nije osnovano.
U odnosu na ulaganje u stan na trećoj etaži (koja nije bračna stečevina) prihvaćeno je i po ponovljenom postupku da nivo uređenosti te etaže prije radova na njenom uređenju kako je to navela tužiteljica (varijantu tužiteljice -"roh – bau", s postojećim pregradni zidovima, golim i bez razvučenih električnih i vodovodnih instalacija, koje se samo dovedene do te etaže, s ulaznim vratima, te svim otvorima vanjske stolarije svi drveni, bez unutarnjih vrata) po razini zatečene izgrađenosti nakon dolaska tužiteljice, te prihvaća vrijednost tih radova koje je procijenio sudski vještak građevinske struke Hrvoje Sambrailo na iznos od 298.026,37 kn ( s PDV-om) -eura, 39.554,89 po specifikaciji materijala i radova (l.s. 290 - 291). O razini uređenosti baš toj i takvoj uvjerljivo, činjenično i okolnosno su posvjedočili zakonito upitani svjedoci o onom što su vidjeli.
Svjedoka ZT (l.s. 212) izjavio je da je treća etaža – drugi kat 1990 godine bio u grubo pregrađen zidovima, bez žbuke, bile su uvedene instalacije, struja voda i kanalizacija (ali ne i razvedene) dok svjedokinja TTŽ (l.s. 221) kaže da drugi kat nije bio dovršen izvana, bilo je na "crno", neizrađeno, a unutra je bio djelomično uređen prostor , a zna da su radili neke radove vezano za struju, vodu, kupili su namještaj. Iz toga proizlazi da je izvjesnija varijanta uređenosti koju je navela tužiteljica, nego tuženici, jer je i logičnije da se to počelo uređivati tek kada je zaista trebalo radi preseljenja tužiteljice 2000 godine pa im se prije toga nije žurilo kad su imali dovoljan stambeni prostor za život na prvom katu.
Ako je , a jeste polovina ulaganja tuženika ST, onda tužiteljici pripada pola od pola ulaganja u taj prostor radi uređenja, drugih pola od pola – 1/4 - pripada njenom sada bivšem bračnom drugu, VT, u novcu 74.506,50 kuna/ eura 9.888,89, pa tužiteljica ima pravo na isplatu tog iznosa temeljem čl. 1111, st. 1 ZOO/06 s obzirom da je tim ulaganjem u tom trenutku uvećana vrijednost tuđe imovine, tužitelja RT i ST, pa od njih ima pravo i potraživati uloženi novac. Kako su tužiteljica i tuženik ad.1. u braku i on pretpostavlja bračnu zajednicu, Naime, pravno odlučno nije je li uplatitelj, bračni drug VT. Svota plaćena je zajednički novac bračnih drugova, njega i tužiteljice koji su tada živjeli u bračnoj zajednici, nije bilo tvrdnje, pa ni dokaza i/li prijedloga za izvođenje dokaza - da novac potječe od neke ranije predbračne ušteđevine. Pak, i sami radovi su se obavljali netom prije useljenja tužiteljice 2000. godine po njenom dolasku - u početku dok nisu završili svi živjeli u stanu u prizemlju – druga etaža koji je već odavno bio useljiv.
Zaključiti je kako su dužni tuženici svaki na jednak dio, oni bili suvlasnici za po pola i radi se o djeljivoj obvezi iz čl.41, st. 2 ZOO/06, to tuženici ad.1.2. pa odgovaraju razmjerno svom suvlasničkom dijelu, pa naloženo je njima platiti tužiteljici iznos od 9.888,71 eura (74.506,50 kn) u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude uvećan za zatezne kamate čl. 29 ZOO/06) koje teku od dana 7. prosinca 2015. godine kao dana podnošenja ove tužbe i to kamate izračunate prema stopi prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 3 postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, koja teče na iznos u kunama, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate, na iznos u eurima sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena..
Kako je preostali tužbeni zahtjev odbijen - taj dio eventualnog tužbenog zahtjeva kao neosnovan u iznosu od 1.239.493,50 kuna/ euro 164.509,05 (1.314.000,00 kuna/ euro 174.397,77 i 74.506,50 kuna/ euro9.88,71 ) – po snovi glavnice takva je odluka i glede sporedne tražbine po osnovi zateznih kamata zatraženih tekućim od dana 7. prosinca 2015. kao dana podnošenja ove tužbe i to kamate izračunate prema stopi prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 3 postotna poena, pa do isplate, kao i u dijelu u kome se tražila solidarna isplata dijela iznosa , uz isticanje da se radi o djeljivoj obvezi..
Neosnovan i kao takav je odbijen dio eventualnog tužbenog zahtjeva kojim se zahtijeva radi osiguranja tražbine i to novčanog potraživanja dosuđenog - osnivanje založnog pravo na čest. 449/9 upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nije tužiteljica ishodila sudsku odluku kojom bi bila ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu založnog prava na navedenoj nekretnini za osiguranje naplate utužene glavnice uz pripadajuće zatezne kamate. Kod svakog , pa i ovog, traženja prisilnog sudskog založnog prava ono se može samo temeljem čl. 311, st. 2 OZ-a osnivati na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju, pa tužiteljica nije ovlaštena u parničnom postupku tražiti njegovo osnivanje, a niti tužiteljica ima ovršno potraživanje..
8. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka temeljem čl. 154, st. 4 ZPP-a s obzirom na djelomični uspjeh parničnih stranaka, te činjenicu da su obje u različitim pravnim osnovama uspjele u parnici gdje nisu bila u pitanju novčana potraživanja, pa je nemoguće novčano izraziti uspjet svake od stranaka u ovoj parnici.
U Dubrovniku, dana 4. rujna 2026.
S u d a c :
Željko Soldo
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka odluke. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
DN-a: -pun. tužiteljice, odvj. Dino Hadžiomerović,
-pun. tuženika ad. 1 i ad. 2, odvj. Branka Skansi,
