1              Poslovni broj: II Kž-86/2024-5

Poslovni broj: II Kž-86/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i dr.sc. Lane Petö Kujundžić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj 18 Kv I-2/2024. (25 K-5/2024.) od 31. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2024.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog J. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog J. B., zbog dva kaznena djela protiv života i tijela - ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. B. po branitelju, odvjetniku K. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te pusti optuženika na slobodu".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti blažim mjerama.

6. Prije svega, nije osnovan žalbeni navod optuženika da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije dao razloge u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki. 3. ZKP/08., pa u tom smislu nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire optuženik.

7. Jednako tako, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kojima upire na vjerodostojnost personalnih dokaza te nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, čime nastoji osporiti postojanje osnovane sumnje da je kazneno djelo počinjeno na način i pod okolnostima kako se optuženik tereti potvrđenom optužnicom te nastoji time umanjiti i opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Naime, takvi žalbeni navodi usmjereni na postojanje osnovane sumnje nisu od značaja u ovom stadiju postupka kada je optužnica protiv optuženika potvrđena, a osim toga, prilikom odlučivanja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora sudovi odlučuju isključivo na temelju sadržaja postojećih dokaza pri čemu nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu istinitosti tog sadržaja.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je u točkama 5.-5.2. pobijanog rješenja iznio jasne i valjane razloge koji opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako iz načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela koja proizlaze iz činjeničnog opisa optužnice, proizlazi da je optuženik iskazao visok stupanj upornosti i kriminalne volje radi počinjenja kaznenih djela za koja se tereti, imajući u vidu da je optuženik s daljnjim napadima na oštećenice prestao zbog intervencije policijskog službenika. Uz to, optuženik je tijekom inkriminiranog događaja bio pod utjecajem alkohola, a prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja proizlazi da optuženik ima psihički poremećaj vezan za štetnu zlouporabu alkohola do početnog razvoja ovisnosti o alkoholu te da ga konzumiranje alkohola potiče na brahijalnu agresivnost i gubitak samokontrole, a time i na činjenje kaznenih djela, pa u pijanom stanju predstavlja opasnost za okolinu, zbog čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Uslijed svega navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda na strani optuženika postoji konkretna i realno predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora.

9. Stoga, nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi optuženika da inkriminirana kaznena djela predstavljaju "izolirani eksces" u njegovom životu jer je optuženik neosuđivan, kao i da konzumacija alkohola sama po sebi ne predstavlja osobitu okolnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud je pravilno otklonio ove navode optuženika koje ponavlja u žalbi, i to u točki 5.2. pobijanog rješenja jer su isti usmjereni na minoriziranje njegove štetne zlouporabe alkohola te na umanjenje postojećeg značaja i intenziteta utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

10. Jednako tako, opasnost od ponavljanja kaznenih djela nije umanjena žalbenim navodima da oštećenice u svojim iskazima na ročištu 28. rujna 2023. ne terete optuženika za postupanje na način kako to proizlazi iz činjeničnog opisa optužnice, kao ni njihovim pisanim očitovanjem u kojem predlažu da se optuženiku ukine istražni zatvor, jer imajući u vidu iskazanu upornost i kriminalnu volju optuženika radi počinjenja kaznenih djela te rezultate psihijatrijskog vještačenja prema kojima je optuženik u pijanom stanju opasan za okolinu, ta opasnost ne postoji samo u odnosu na oštećenice u ovom predmetu, nego i apstraktno u odnosu na bilo koju drugu osobu, zbog čega nije prikladna zamjena istražnog zatvora mjerama opreza koje optuženik predlaže u žalbi.

11. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 23. veljače 2024.