Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Povrv-112/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja Flora VTC d.o.o., Vukovarska cesta 5, Virovitica, OIB: 54521868069, zastupana po zakonskom zastupniku UF, protiv tuženika BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate iznosa od 113,96 eura, 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  je

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice Tamare Banac Knežević iz Orahovice, posl.br. Ovrv-1476/2025 od 24. travnja 2026., u dijelu u kojem je nalaženo tuženom BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati tužitelju Flori VTC d.o.o., Virovitica, Vukovarska cesta 5, OIB: 54521868069, iznos od 75,15 eura (sedamdeset pet eura i petnaest centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,35 eura počevši od 1. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 8,35 eura počevši od 31. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 8,35 eura počevši od 1. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 8,35 eura počevši od 31. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 8,35 eura počevši od 31. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 8,35 eura počevši od 1. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 8,35 eura počevši od 31. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 8,35 eura počevši od 31. siječnja 2025. do isplate,

- na iznos od 8,35 eura počevši od 1. ožujka 2025. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice Tamare Banac Knežević iz Orahovice, posl.br. Ovrv-1476/2025 od 24. travnja 2026., u dijelu u kojem je nalaženo tuženom BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati tužitelju Flori VTC d.o.o., Virovitica, Vukovarska cesta 5, OIB: 54521868069, iznos od 38,81, zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4,40 kuna počevši od 31. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 3,53 eura počevši od 1. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 3,53 eura počevši od 31. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 3,53, eura počevši od 1. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 3,53 eura počevši od 31. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 3,53 eura počevši od 31. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 3,53 eura počevši od 1. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 3,53 eura počevši od 31. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 2,64 eura počevši od 31. prosinca 2024. do isplate,

- na iznos od 3,53 eura počevši od 31. siječnja 2025. do isplate,

- na iznos od 3,53 eura počevši od 1. ožujka 2025. do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka, u iznosu od 25,00 eura.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 25,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Javna bilježnica Tamara Banac Knežević donijela je na prijedlog tužitelja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-1476/2025 od 24. travnja 2026. kojim je naloženo tuženom BF da tužitelju isplati iznos od 113,96 eura na ime glavnice - dospjelog, a neplaćenog duga za izvršenu uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada, zajedno sa troškovima ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura.

2. Protiv rješenja o ovrsi javne bilježnice u zakonskom roku prigovor je izjavio tuženik (str. 25) iz sadržaja kojeg proizlazi da pobija predmetno rješenje u cijelosti. U prigovoru navodi da tužitelj nije izvršio uslugu odvoza otpada sa njegove adrese obzirom da sam odvozi otpad na odlagalište u Općini Špišić Bukovica. Navodi da je cijena usluge odvoza otpada previsoka te da ju zbog otežanog financijskog stanja i nezaposlenosti nije u trenutnoj mogućnosti podmiriti.

3. Rješenjem ovog suda posl.br. Povrv-112/2026-4 od 8. lipnja 2026. (str. 31-33), uslijed prigovora tuženika, stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika i ukinute su sve provedene radnje, dok je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj je pozvan da se u roku od 15 dana od dana primitka predmetnog rješenja, očituje na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Tuženik je pozvan da se u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska očituje na isti i iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje navedenih činjenica.

4.1. Tužitelj se podneskom od 18. lipnja 2026. očitovao na navode iz prigovora tuženika te dostavio u spis isprave na kojima temelji svoje potraživanje, navodeći prvenstveno da usluga odvoza komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada ne ovsi o volji vlasnika nekretnine već proizlazi iz Zakona, te da se te obveze vlasnik nekretnine, u skladu sa zakonskim odredbama može osloboditi samo ako se radi o nekretnini koja se trajno ne koristi i to od trenutka odjave. Tuženik takvu odjavu nije izvršio, uslijed čega tužitelj nalazi da mu je dužan podmiriti cijenu usluge odvoza otpada

4.2. Tuženik se nije očitovao na navode iz podneska tužitelja u roku od 15 dana od dana kada su mu isti dostavljeni.

5. Obzirom da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak i da će sud održati ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, a kako niti jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta (iako su na to upozorene), sud nalazi da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, a sve sukladno odredbi članka 461.a stavak 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Stoga je, radi utvrđenja spornih činjenica, sud izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (str. 11), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu za tuženicu (str. 12), pročitan je prigovor tuženika (str. 25-28), izvršen je uvid u Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada u Općini Špišić Bukovica (st. 37, 82), Odluku o komunalnom redu na području Općine Špišić Bukovica (str. 38-58), Odluku o načinu pružanja usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Špišić Bukovica (str. 59-75), Odluku o davanju prethodne suglasnosti na prijedlog izmjene Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za korisnike kategorije kućanstvo i korisnike koji nisu kućanstvo na području Općine Špišić Bukovica (str. 76), Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (str. 85-87) te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za isplatu 113,96 eura na ime neplaćenog dužnog iznosa za cijenu javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada dospjelog u periodu od 31. ožujka 2024. do 28. veljače 2025. na području Općine Špišić Bukovica u kojoj je tuženik vlasnik nekretnine.

7. Sporno je postojanje obveze tuženika na plaćanje cijene javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada obzirom na tvrdnje tuženika da nije u mogućnosti pomiriti predmetnu uslugu jer ne koristi uslugu tužitelja tj. ne predaje otpad na odvoz putem zaduženih spremnika, već ga sam odnosi na odlagalište.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP -a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Činjenica da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine na području Općine Špišić Bukovica, tj. na adresi [adresa] nije sporna. Zbog toga je tuženik u smislu odredbe članka 70. stavka 1. i 2. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 84/21. i 142/23, dalje: ZGO.) korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na tom području svrstan u kategoriju korisnika kućanstvo.

10. Nije sporno niti to da je tužitelj davatelj usluge sakupljanja komunalnog otpada u smislu odredbe članka 68. stavka 1. točke 1. ZGO-a.

11. U skladu s odredbom članka 70. stavkom 4. točkama 1. i 5. ZGO -a, korisnik usluge dužan je koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika i platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi u smislu odredbe članka 71. stavka 1. ZGO-a.

12. U skladu s odredbom članka 75. ZGO-a, cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova pružanja javne usluge (stavak 1.). Strukturu cijene javne usluge čini: cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge (stavak 2.). Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada (stavak 5.).

13. Cijena obvezne minimalne javne usluge dio je cijene javne usluge (članak 76. stavak 2. ZGO-a). Obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu (članak 76. stavak 1. ZGO-a). Na području pružanja javne usluge primjenjuje se jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika kućanstvo (stavak 76. stavak 3. ZGO-a).

14. Cjenik javne usluge je opći akt koji, na temelju Odluke iz članka 66. ovoga Zakona, donosi davatelj usluge (članak 77. stavak 2. ZGO-a). Prema tom cjeniku cijena obvezne minimalne javne usluge za kategoriju kućanstvo iznosila je na području Općine Špišić Bukovice za dvočlano kućanstvo 8,35 eura od 1. siječnja 2024. (str. 37) sve do 1. siječnja 2026. (str. 82), nakon čega (tj. nakon utuženog perioda) ta cijena za kategoriju kućanstvo iznosi 11,55 eura.

15. Tužitelj kao davatelj usluge je u skladu s odredbom članka 77. stavkom 3. ZGO- a bio dužan provesti prethodno javno savjetovanje o prijedlogu cjenika s obrazloženjem načina na koji je određena cijena obvezne minimalne javne usluge.

16. Imajući na umu citirane propise, sud je održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge za kategoriju kućanstvo za nekretninu na području Općine Špišić Bukovica i za mjesece u kojima ne proizvodi i ne predaje otpad. Iako je tuženik tvrdio da tužitelj nije izvršio uslugu odvoza otpada sa njegove adrese, tuženik je dužan pomiriti cijenu obvezne minimalne naknade (tj. fiksni dio) jer taj dio cijene usluge odvoza otpada ne ovisi o količini predanog otpada.

16.1. Tuženiku se ukazuje da je Zakonom o gospodarenju otpadom utvrđen sustav gospodarenja otpadom kroz nužno sakupljanje, prijevoz i obradu otpada i/ili tvari koje se mogu smatrati otpadom u svrhu zaštite javnog interesa, pri čemu su jedinice lokalne samouprave dužne na svom području osigurati javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša i gospodarenja otpadom, osiguravajući pri tom javnost rada. Obzirom da je gospodarenje otpadom od interesa za Republiku Hrvatsku, komunalni otpad potrebno je zbrinjavati na za to previđen način i za to predviđena mjesta te nije prihvatljivo, već i kažnjivo, nepropisno odlaganje otpada. Dakle, korištenje uslugom odvoza otpada ne ovisi o volji vlasnika nekretnine, već je tu uslugu nužno koristiti i zbog zdravstvenih, ali i ekoloških razloga, upravo zbog čega i naplata te vrste usluge ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega te usluge, već i o drugim obračunskim kriterijima. Predmetno slijedi iz odredbe članka 70. stavak 1. ZGO, dok su obveze korisnika jasno propisane stavkom 4. istog članka i zakona iz kojeg slijedi da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika, dok je točkom 3 istog stavka naznačeno da postupanje s otpadom ne smije dovoditi u opasnost ljudsko zdravlje ili pojavu neugode drugoj osobi zbog mirisa otpada.

16.2. Zakonska svrha obveze plaćanja minimalne cijene javne usluge je ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, a ne ispunjenje načela „onečišćivač plaća“. Načelo „onečišćivač plaća“ je održano već zbog činjenice da tuženik ne plaća cijenu za miješani komunalni otpad koji nije predao. Cijena obvezne minimalne javne usluge ("fiksni dio") je potrebna jer se mora osigurati kako bi sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao postojati i održati, odnosno kako bi isti kvalitetno i sigurno funkcionirao, s obzirom na sve troškove koje takva usluga iziskuje i sva potrebna materijalna sredstva (radnici, spremnici, kamioni i druga oprema). Sustav kvalitetnog i sigurnog te redovitog pružanja javne usluge odvoza otpada ne bi mogao funkcionirati samo kada bi cijena te javne usluge bila formirana isključivo kroz količinu predanog otpada, koja ovisno o razdoblju mogu znatno varirati (Ustavni sud RH, broj U-II/2492/2017). Upravo zbog toga, korisnici su kao vlasnici dužni plaćati ovaj dio cijene neovisno da li je tužitelj dokazao da je vršio uslugu odvoza i zbrinjavanja otpada i neovisno o tomu da li vlasnik nekretnine koristi tu uslugu ili ne.

16.3. Uslijed navedenog, sud je našao da je tuženik kao vlasnik nekretnine i kao evidentirani korisnik javne usluge dužan podmiriti ovaj dio cijene koji se odnosi na obveznu minimalnu javnu uslugu. Podudarno pravno shvaćanje o obvezi plaćanja obvezne minimalne cijene javne usluge izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 101/2023-2 od 14. veljače 2023.

17.1. Uvidom u izvod iz otvorenih stavki, sud je utvrdio da je tuženiku obračunata naknada za uslugu odvoza otpada dospjela u periodu od 30. ožujka 2024. do 28. veljače 2025. u ukupnom iznosu od 113,96 eura, tj. mjesečnom iznosu od 11,88 eura. Osim 11,88 eura mjesečno, iz izvoda otvorenih stavki slijedi da tužitelj ima evidentirano potraživanje prema tuženiku dospjelo 30. ožujka 2024. u iznosu od 4,40 eura te potraživanje dospjelo 30. prosinca 2024. u iznosu od 2,64 eura, koje tužitelj nije činjenično obrazložio, niti je priložio ikakve dokaze, sukladno odredbama članka 7. i 219. ZPP-a, kojima bi dokazao osnovanost i visinu ovih potraživanja.

17.2. Ostala potraživanja u iznosu od 11,88 eura mjesečno, odnose se na cijenu javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Špišić Bukovica koja se sastoji od cijene obvezne minimalne javne usluge u iznosu od 8,35 eura (za dvočlano kućanstvo) i jedinične cijene za dva pražnjenja spremnika tog volumena u iznosu od 3,52 eura (tj. 1,76 eura jedno pražnjenje), što ukupno čini 11,88 eura (str. 37).

17.3. Prema tomu, a obzirom da tuženik nije osporio da je vlasnik nekretnine na području Općine Špišić Bukovica, tj. na adresi [adresa], gdje, po vlastitim navodima, živi s majkom, time je, sukladno ranije citiranim odredbama ZGO, obveznik podmirenja obvezne minimalne naknade za javnu uslugu. Sud, stoga, nalazi da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 8,35 eura mjesečno, koliko iznosi cijene obvezne minimalne javne usluge za dvočlano kućanstvo, sukladno Cjeniku usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada u Općini Špišić Bukovica (str. 37).

17.4. Potraživanje tužitelja nije osnovano u razlici od zatraženih 11,88 eura mjesečno do dosuđenih 8,35 eura mjesečno (tj. za iznos od 3,53 eura mjesečno). Naime, iznos od 11,88 eura koliko je tužitelj potraživao odnosi se ne samo na cijenu obvezne minimalne javne usluge u visini od 8,35 eura za dvočlano kućanstvo, već je u istu uključena i jedinična cijene za dva pražnjenja spremnika tog volumena u iznosu od 3,53 eura. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao činjenicu izvršavanja predmetne javne usluge jer nije dostavio evidenciju skupljene količine otpada koja sadrži podatke o korisniku, obračunskom mjestu, datumu i vremenu skupljanja otpada, sukladno odredbi članka 82. ZGO, pa tako nije dokazao da je u utuženom periodu doista dva puta mjesečno izvršio uslugu pražnjenja spremnika sa adrese tuženika. Stoga, tužitelj, pored cijene obvezne minimalne javne usluge, neosnovano potražuje i iznos od 3,53 eura za dva pražnjenja spremnika tijekom utuženog razdoblja, jer tijekom postupka nije dokazao da je uslugu u tom razdoblju i obujmu i izvršio.

17.5. Zbog navedenog platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika održan je na snazi u dijelu u kojem se od tuženika potražuje iznos od 8,35 eura mjesečno po osnovi cijene obvezne minimalne javne usluge (tj. u iznosu od 75,15 eura ukupno za utuženo razdoblje). Kako tijekom postupka nije bilo sporno da tuženik nije podmirio svoje obveze po osnovi naknade za usluge odvoza otpada u roku, tj. po njihovu dospijeću, tuženik osim tog glavnog duga za koji je održan na snazi platni nalog, duguje i zakonske zatezne kamate na glavni dug od prvog dana poslije dospijeća računa do namirenja tužitelja prema odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26., dalje: ZOO-a), a kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. izreke presude).

18. Platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tužitelj potraživao iznos od 3,53 eura mjesečno po osnovi jedinične cijene za dva pražnjenja spremnika te u dijelu u kojem je tužitelj potraživao iznos od 4,40 eura dospio na naplatu 30. ožujka 2024. i iznos od 2,64 eura dospio na naplatu 28. veljače 2025., iz razloga navedenih u točki 17.1. obrazloženja ove presude, obzirom da tijekom postupka nije ni naveo na što se odnose ta potraživanja, niti je dokazao njihovu osnovanost niti visinu.

19.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. istog Zakona.

19.2. Sukladno Zaključku Vrhovnog suda Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. trošak javnobilježničkog ovršnog postupka ulazi u parnični trošak te u odnosu na isti sud ne održava na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (točka II. izreke).

17.3. Budući da je platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave održan na snazi za iznos od 75,15 eura, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova ovršnog postupka koji su bili potrebni i nužni za određivanje ovrhe iznosa koji je održan na snazi, prema odredbi članka 14. stavak 4. OZ-a. Tužitelju je stoga pripada trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura (uključen PDV), a sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22 i 154/22).

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Virovitici 4. rujna 2026.

Sutkinja:

Ljubica Kovač Katalinić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana primitka prijepisa presude.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje županijski sud. U sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Flora VTC d.o.o. Virovitica, Vukovarska cesta 5

2. BF, [adresa].