Poslovni broj: P-749/2026-10
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužiteljice AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Table 3, koju zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matić i Poljak, Pisarnica Split, Ulica Domovinskog rata 61, protiv tuženika JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nada Mikulandra, odvjetnica iz Šibenika, radi utvrđenja ništetnosti, pobojnosti ugovora i vraćanja dara u ostavinu, u ponovljenom postupku, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 23. srpnja 2026., u nazočnosti tužiteljice osobno sa punomoćnikom odvjetnikom Jerom Matićem te zamjenice punomoćnice tuženika odvjetnice Marije Antonije Rodin, na ročištu za objavu presude, 4. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Ništetan je i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen dana 13.10.2020.god., između stranaka IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) kao davatelja uzdržavanja , solemniziran po javnom bilježniku MJ, iz [adresa] kojim je tuženik pod 1) raspolagao s nekretninom označenom kao čes.zem 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina].
2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, , uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe zabilježbe postojanja u toč. 1. navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, na način da se briše upis zabilježbe postojanja predmetnog ugovora , te da se briše upis pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao čes.zem 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina] s imena tuženika pod 2) uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tuženika pod 1)."
II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Ništetan je i bez pravnog učinka Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) sklopljen dana 14.siječnja 2021.god.., između stranaka IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], A [adresa] kao primatelja uzdržavanja i JUKIĆ ANTE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52232Kršan (Istra) kao davatelja uzdržavanja , solemniziran po javnom bilježniku MJ, iz [adresa], pod brojem : OV- 159/2021 kojim je IJ raspolagao s nekretninom označenom kao čes.zem. 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina], slijedom čega se nalaže zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, uspostava ranijeg zemljišno- knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa prava vlasništva na tuženika temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegova navedenog Aneksa, na način da se briše upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čes.zem 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina] s imena JJ uz istovremeni upis prava vlasništva na ime IJ."
III Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
"Poništava se Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) sklopljen dana 14.siječnja 2021.god., između stranaka IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], A [adresa] kao primatelja uzdržavanja i JUKIĆ ANTE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52232 Kršan (Istra) kao davatelja uzdržavanja , solemniziran po javnom bilježniku MJ, iz [adresa], pod brojem : OV- 159/2021 slijedom čega se nalaže zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, , uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa prava vlasništva na tuženika temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegova navedenog Aneksa, na način da se briše upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čes.zem 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina] s imena JJ uz istovremeni upis prava vlasništva na ime IJ."
IV Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje se da učinjeno raspolaganje imovinom temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) sklopljen dana 14.siječnja 2021.god.., između stranaka IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) kao davatelja uzdržavanja , solemniziran po javnom bilježniku MJ, iz [adresa], pod brojem : OV- 159/2021 uzdržavanja predstavlja darovanje, stoga se u ostavinsku imovinu iza IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vraća se dar učinjen tuženiku KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) na temelju citiranih Ugovora i to u pogledu nekretnine koja je opisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu kao čes.zem 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina]."
V Nalaže se tužiteljici AJ, OIB: 43753553102u roku od petnaest (15) dana naknaditi tuženiku JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu 13.757,40 eura, dok se za više traženo zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je 13. studenog 2020. podnijela tužbu u kojoj navodi da je kći tuženika IJ, koja je temeljem oporuke IJ sastavljene dana 20.08.2014., nasljednica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 824 , KO [katastarska općina].
1.2. Dalje u tužbi navodi da je tuženik IJ bez znanja tužiteljice i bez njene suglasnosti odveden iz Doma za starije i nemoćne osobe „Nela“ , Kaštela , od strane njegova sina tuženika JJ, koji ga je odveo u [adresa], gdje prebiva dugi niz godina. Tužiteljica je odmah po saznanju za gore navedenu činjenicu, sa obitelji, 22.10.2020. otišla u [adresa], kako bi tuženika IJ vratila u Split, sve s ciljem da istom nastavi pružati pomoć i njegu koju je do tada godinama pružala. Razgovor tužiteljice s IJ se odvijao u prisutnosti tužiteljici nepoznate osobe, te je tuženik NJ djelovao izgubljeno , prestrašeno i nije shvaćao gdje se točno nalazi, budući je tvrdio kako je to njegova kuća, iako nikad prije nije boravio u toj nekretnini. Tuženik JJ je tom prigodom naveo tužiteljici kako je IJ opozvao oporuku, te da s njim nema što dalje komunicirati, no da je poziva da preda sve dokumente vezane za imovinu IJ, zajedno sa oporukom.
1.3. Tužiteljica je, nakon što je spoznala da tuženik IJ bespomoćno i neprisutno reagira na postupke sina, i obzirom na nepovezanost u razgovoru s njim, koji je djelovao potpuno izgubljen, pokrenula izvanparnični postupak lišenja poslovne sposobnosti IJ koji evidentno nije sposoban upravljati svojom voljom, odnosno njegova volja je do te mjere umanjena, da zbog osjećaja ovisnosti u koji ga je doveo tuženik JJ, ne može samostalno rasuđivati i donositi odluke. Tuženik JJ od zadnjeg susreta tužiteljice i tuženika IJ onemogućava sve kontakte između njih, čime očito ima namjeru stvaranja sve veće ovisnosti tuženika IJ o njemu, budući je NJ zapravo nepokretan, te nije u mogućnosti samostalno se kretati i vršiti nuždu.
1.4. Nedugo nakon gore opisanog događaja, tužiteljica je uvidom u zemljišne knjige utvrdila postojanje aktivne plombe pod brojem Z- 34626/2020 Zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina]. te saznala da je . 13. listopada 2020. tuženik IJ kao primatelj uzdržavanja sklopio ugovor s tuženikom JJ kao davateljem uzdržavanja.
1.5. Predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio tuženik JJ s ocem EJ, unatoč njegovu lošem zdravstvenom stanje i sposobnosti shvaćanja značenja odredbi istih, protivan je zakonskim odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je u potpunosti nemoralan jer je tuženik JJ , odveo tuženika IJ iz doma bez znanja tužiteljice koja se do tada o njemu brinula. Tuženik JJ je s očitom motivacijom da svojeg oca dovede u položaj ovisnosti, odveo iz doma u kojem je imao maksimalnu skrb te mu je onemogućio kontakt s tužiteljicom, s jedinom namjerom da se nemoralno domogne nekretnine koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ne s ciljem da uzdržava svojeg oca.
1.6. Tužiteljica posebno ističe da je na strani davatelja uzdržavanja kao inicijatora zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju postojala nedopuštena pobuda za koju znaju davatelj i primatelj uzdržavanja, u kojem slučaju je tako sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan. Motiv, u konkretnom slučaju za zaključenje Ugovora, nije uzdržavanje primatelja, već da se tužiteljicu kao zakonsku nasljednicu primatelja uzdržavanja isključi iz sudjelovanja u ostavinskom postupku nasljeđivanju dijela imovine primatelja uzdržavanja koji joj pripada temeljem postojeće, uvodno citirane oporuke. Dakle, na strani davatelja i primatelja uzdržavanja kao inicijatora zaključenja Ugovora postoji nedopuštena pobuda, za koju znaju oba tuženika, odnosno pobuda da se tužiteljicu onemogući i isključi iz mogućnosti da konzumira oporuku. Tuženik JJ, zna za postojanje oporuke, kao i da je tužiteljica uložila značajna financijska sredstva u uređenje predmetne nekretnine, jer je za to imala odobrenje oca, koji joj je već odavno, zajedno sa svojom pokojnom suprugom, prepustio posjed predmetne nekretnine.
1.7. Tužiteljica naglašava da je do dana kada ga je JJ odveo IJ bez znanja tužiteljice iz Doma, IJ uzdržavala tužiteljica, kao što je to i činila godinama prije, dok je tuženik JJ to cijelo vrijeme boravio u [adresa], te se nije mogao adekvatno brinuti za oca. Tuženik JJ ne živi u [adresa] preko 20 godina, slijedom čega se nije mogao fizički brinuti za roditelje, a nakon smrti majke ni za svog oca za kojeg se brinula tužiteljica, koja briga je bila izrazito intenzivnija dok je živio sam sa svojom suprugom u stanu. Skrb o roditeljima bila isključivo i kontinuirano na tužiteljici. Nakon što je tuženik IJ pretrpio traumatsku povredu glave, skrb o njemu je bila izrazito intenzivna i zahtjevna, te je zahtijevala stručnu i konstantnu medicinsku skrb, što je onemogućilo tužiteljicu da sama nastavi voditi brigu o roditeljima u stanu u kojem su do tada živjeli. Kako se JJ zbog udaljenosti nije mogao na takav način brinuti za oca, stranke su se zajednički dogovorile da se oštećeni IJ smjesti u dom gdje će imati 24 -satnu brigu kakvu zahtjeva njegovo stanje. Njihova majka, ostala je sama u stanu, a oštećena je nastavila voditi brigu o majci sve do njezine smrti. Nakon smrti majke, tuženik JJ je prodao stan u kojemu su živjeli roditelji, bez da je o tome obavijestio oca, IJ, koji je za to vrijeme bio u domu.
1.8. Tužiteljica dalje u tužbi navodi da je tuženik IJ osoba koja je u apsolutnoj fizičkoj nemoći, koji bez pomoći drugih ne može obavljati nuždu sa razvijenom progresivnom demencijom.
1.9. Zaključno tužiteljica navodi da je tuženik JJ, bez dogovora s njim, odveo tuženika IJ iz doma, te ga je odveo u svoju kuću u [adresa], nakon čega je odmah na njega počeo vršiti pritisak kojim je naveo tuženika IJ kao ostavitelja da opozove oporuku, i da sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tuženik JJ je odveo tuženika 500 km dalje od tužiteljice kako bi onemogućio njihove kontakte, s konačnim ciljem da tuženika IJ kao osobu koja se nalazi u teškom fizičkom i psihičkom stanju učini ovisnim o sebi, te da takvim iskorištavanjem teškog stanja navede na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, što također navodi na nemoralnost predmetnog ugovora. Tuženik JJ na nemoralan način iskorištava trenutno stanje tuženika IJ, koji i zbog starosti, fizičke i psihičke bolesti nije bio svjestan radnji i značaja svojih radnji, pa tako ni sastava Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Predlaže da sud provede psihijatrijsko vještačenje tuženika IJ da se utvrdi je li bio sposoban shvatiti značaj i posljedice pobijanog ugovora.
2. Nakon podnošenja tužbe, a prije davanja odgovora na tužbu, tuženik IJ je preminuo, zbog čega je rješenjem od 19. srpnja 2021. sud utvrdio prekid postupka, a rješenjem od 14. travnja 2023. nastavljen je postupak tako da je na mjesto tuženika IJ stupio tuženik JJ, odnosno postupak je nastavljen samo u odnosu na tuženika JJ.
3.1. Tuženik JJ u odgovoru na tužbu podnesenom 30. srpnja 2021. u cijelosti je osporio tužbeni zahtjev, kao i navode da je on oca IJ svojevoljno odveo iz doma za starije i nemoćne. Navodi kako je troškove smještaja u domu snosio upravo on, dok tužiteljica nije sudjelovala u plaćanju navedenih troškova. Tuženik je oca posjećivao 5-6 puta godišnje. Otac ga je iz doma kontaktirao, govorio kako mu se tamo ne sviđa i molio ga da ga odvede bilo gdje, samo da ne bude u domu. To je molio i tužiteljicu, ali ga je ona odbila odvesti iz doma navodeći da "tamo mora biti". Pokojni otac tuženiku je rekao da ga tužiteljica uopće ne posjećuje. Tuženik se sažalio nad molbama oca i odveo ga u svoju kuću u [adresa] u [adresa], a budući da je imao zdravstvenih poteškoća, angažirao je gospođu koje se 24 sata dnevno brinula o njemu. Tuženik je obavijestio tužiteljicu da se otac nalazi kod njega i molio je da ga dođe posjetiti, a kada je došla s članovima svoje obitelji galamila je na oca, posvađala se s njim i otišla i nakon toga nikada nije došla posjetiti oca.
3.2. Tuženik dalje navodi da mu je otac IJ, za vrijeme boravka kod njega, rekao da želi da nakon njegove smrti kuća na [adresa] ostane njemu i da to želi potpisati, pa su slijedom navedenog, 13. listopada 2020. zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je ovjeren od javnog bilježnika MJ iz [adresa], kojim mu je otac, nakon njegove smrti, ostavio kuću upisanu u z. u. [broj ZK uloška] i to čest. ze. 869/2, dvorište, garaža i kuća od 467 m2, a tuženik se obvezao uzdržavati oca do smrti, što je učinio. Pokojni IJ u trenutku sklapanja tog ugovora u potpunosti je bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka, što proizlazi iz Nalaza i mišljenja dr. ĐJ, a i javni bilježnik pojasnio je strankama sadržaj ugovora.
3.3. Činjenica da je tuženik „odveo“ svojeg pokojnog oca ne predstavlja nemoralan čin, već upravo suprotno, a posebno ako se uzme u obzir činjenica da je pokojni otac stranaka želio otići iz doma. Tuženik osporava navode tužiteljice da joj je onemogućio kontakt s ocem. Štoviše, tuženik navodi da je tužiteljicu prije i nakon sklapanja spornog ugovora više puta kontaktirao, i nju i njenu djecu, sve s ciljem da, bez obzira što je s ocem zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, postignu neki dogovor vezano za nekretninu koja je predmet istog, a s kojim bi oboje bili zadovoljni, što nije bio dužan, već je s njom kao sestrom htio biti u dobrim odnosima. Napominje da uzdržavanje roditelja nije nemoralan čin, već dužnost i obveza prema Obiteljskom zakonu.
4. U međuvremenu tužiteljica je 9. ožujka 2021. podnijela novu tužbu protiv tuženika JJ, zavedenu pod posl. br. P-917/2021, a sud je rješenjem donesenim na pripremnom ročištu 20. ožujka 2024. donio rješenje o spajanju tog spisa ovom, radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke.
5.1. U tužbi od 9. ožujka 2021. (P-917/2021), tužiteljica navodi iste činjenice i tvrdnje kao i tužbi od 13. studenog 2020. te nadodaje da su 14. siječnja 2021. tuženik JJ i IJ **.**.2021. sklopili Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, u daljnjem tekstu: Aneks). IJ preminuo je nedugo nakon sklapanja navedenog Ankesa, dok je tuženiku JJ bilo poznato stanje IJ te je tih dana bilo izvjesno da predstoji smrt primaoca uzdržavanja, pa je ugovor zaključen radi postizanja nedopuštenog cilja te se smatra nemoralnim i protivan dobrim običajima, dakle ništavim.
5.2. „Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju ( Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) „ koji je sklopio tuženik JJ s ocem EJ, unatoč njegovu lošem zdravstvenom stanje i sposobnosti shvaćanja značenja odredbi istih, protivan je zakonskim odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je u potpunosti nemoralan jer je tuženik znao da predstoji smrt primaoca uzdržavanja, pa je ugovor zaključen radi postizanja nedopuštenog cilja , te se smatra nemoralnim i protivan dobrim običajima, dakle ništavim. Stoga ne postoji element aleatornosti koji je nužan kod ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, jer je tuženik znao da je njegov otac IJ teško bolestan te je preminuo u nedugo nakon što ga je „uzeo“ iz Doma za starije i nemoćne u kojem je imamo 24-satnu njegu upravo zbog svoga zdravstvenog stanja čime je iskoristio njegovo teško stanje.
5.3. Tužiteljici je sporan i naziv sklopljenog ugovora „Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju, čime bi se dalo zaključiti kako se radi o dodatku / sporednoj stvari koja slijedi sudbinu glavne stvari u ovom smislu glavnog ugovora a to je Ugovor o doživotnog uzdržavanju koji je solemniziran dana 13.10.2021.god., te ako se utvrdi ništetnost glavnog ugovora ništetan je i dodatak.
5.4. Prema stavu tužiteljice, ne radi se o dodatku ugovora o doživotnom uzdržavanju, već o novom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju kojim stranke mijenjaju bitan sastojak ugovora koji je vezan za prijenos vlasništva koji se sada vrši u trenutku sklapanja ovoga ugovora, dok je prema Ugovoru o doživotnom trenutak smrti primatelja uzdržavanja. U konkretnom slučaju radi o prividnom (simuliranom) dodatku ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a koji udovoljava svim pretpostavkama za valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji zapravo pokriva sporni ugovor.
5.5. Tužiteljica navodi da su na snazi dva ugovora, i to Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji nije raskinut, te novi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, za koji je upitno ispunjenje istog, a iz svega ovoga je vidljivo ponašanje tuženika JJ koji je se htio „osigurati „ na sve načine za vlasništvo predmetne nekretnine (prvo da se prijenos vlasništva prenese u trenutku smrti primatelja, dok za mjesec-dva želi da se prijenos obavi još za života primatelja uzdržavanja).
5.6. Nadalje tužiteljica navodi da na strani davatelja i primatelja uzdržavanja kao inicijatora zaključenja Ugovora postoji nedopuštena pobuda da se tužiteljicu onemogući i isključi iz mogućnosti da konzumira oporuku. Pobuda ugovaratelja je bila isključenje oporučnog nasljednika, ovdje tužitelja od mogućnosti nasljeđivanja, a ne davanje i pružanje uzdržavanja primatelju uzdržavanja IJ. Također, izvjesnost skorog nastupa smrti primatelja uzdržavanja i davateljevo znanje za to s trenutkom sklapanja ugovora (primatelj uzdržavanja je umro nekoliko dana nakon sklapanja predmetnog ugovora), u gore navedenim okolnostima mogu dovesti do ništetnosti ugovora zbog nemoralnosti u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a. Sama okolnost da je primatelj uzdržavanja umro odmah nakon sklapanja ugovora , ne čini taj ugovor ni njegov aneks ništetnim , no ta okolnost u kombinaciji okolnosti da davatelj uzdržavanja, ovdje tuženik, sklapa ugovor u namjeri da iskoristi teško stanje primateljia uzdržavanja radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi, čini ovaj aneks i osnovni ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetnim.
5.7. Tuđa nevolja u kontekstu stanja IJ je činjenica da je JJ, bez znanja i potpisa tužiteljice odveo IJ iz staračkog doma, te iz njegove sredine u kojoj je živio sa svojim poznanicima i prijateljima , da bi ga odveo u 500 kilometara udaljeni [adresa] gdje je onemogućio sve kontakte s tužiteljicom, radi čega je tužiteljica ustala kaznenom prijavom protiv tuženika. Posebno je bitno da je pokojni IJ , u vrijeme kada je odveden iz Doma bio osoba koja je koristila pelene za odrasle jer je bio skoro nepokretan, bez pomoći drugih nije mogao obavljati nuždu sa razvijenom progresivnom demencijom, te da je neposredno nakon odvođenja iz doma, kod njega bilo ustanovljeno postojanje određenih medicinskih simptoma koji bi ukazivali na slabost njegove volje. Upravo tako stanje je iskoristio tuženik koji ga je odvođenjem u stranu okolinu i onemogućavanjem komunikacije s drugima, učinio ovisnim o sebi , te je na taj način manipulirao njegovom voljom , te ga je naveo da potpiše prvo Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a nakon toga i predmetni aneks.
5.8. U odnosu na razloge za poništaj Aneksa, tužiteljica navodi da je kod pokojnog IJ je evidentno postojao strah izazvan činjenicom da ga je tuženik tri mjeseca prije smrti odveo iz Doma, iz sredine u kojoj živi , te mu je onemogućena komunikacija sa tužiteljicom, a kada ga je tuženik , obzirom da je pokojni IJ bio nepokretan i nije mogao vršiti nuždu bez pomoći drugih, doveo u stanje ovisnosti onda je kod pokojnog razvijen dodatni strah da mu tuženik neće pomoći u uvjetima kada mu je kao starom i bolesnom čovjeku ta pomoć bila potrebna ukoliko s tuženikom ne zaključi sporni ugovor, a tuženik je uvjetovao tu pomoć (prijetnja) prenošenjem vlasništva na spornoj nekretnini, kod čega se evidentno radi o nedopuštenoj prijetnji koja je izazvala opravdani strah kod druge strane (pokojnog IJ), zbog čega je isti bio prisiljen zaključiti ugovor.
5.9. U odnosu na razloge za povrat dara, tužiteljica ukazuje na činjenicu da je želja i motiv primatelja uzdržavanja da on nešto napravi za sina, JJ, a ne on za njega, te da je to protivno cilju i svrsi ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegovu aneksu koji ustvari kao naplatni pravni posao podrazumijeva da davatelj uzdržavanja pruža usluge primatelju usluge, a za uzvrat dobiva u vlasništvo njegovu imovinu. Neposredni motiv nije bio sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju ili kasnijim aneksom dosmrtno uzdržavanje, već ugovor o darovanju, jer je pokojni IJ već imao adekvatnu brigu u Domu i kroz brigu tužiteljice.
6. U odgovoru na tužbu od 9. ožujka 2021. tuženik JJ ponovio je navode iz odgovora na tužbu navedene u točkama 3. Obrazloženja presude, te je u odnosu na Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju naveo da nije jasno iz kojih razloga tužiteljica osporava Aneks, što je razvidno iz činjenice da je postavila tri tužbena zahtjeva,, a da nije dokazala osnovanost ni jednog. U prilog navodima da je IJ bio svjestan shvatiti značenje svojih postupaka govori nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke iz kojeg jasno proizlazi psihičko stanje IJ, a posebno u dijelu shvaćanja poduzimanja pravnih radnji-sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.
7.1. U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao zemljišnoknjižni izvadak br. 824 k. o. [katastarska općina] (list 10 spisa), preslik Oporuke Joze IJ od 20. kolovoza 2014. (list 11 spisa), Prijedlog tužiteljice radi lišenja poslovne sposobnosti IJ od 5. studenog 2020. (list 15-18 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. (list 19-23 spisa), Nalaz i mišljenje prof. prim. dr. sc. ĐJ od 7. listopada 2020. (list 49-51 spisa), potvrdu Očne poliklinike Dr. Bućan (list 76/77 spisa), Punomoć HPB od 9. veljače 2016. (list 78 spisa), Liječnička potvrda dr. AJZ od 17. studenog 2020. (list 79 spisa), tekstualna potvrda JJ od 21. listopada 2020. (poleđina lista 79 spisa), Nalaz i mišljenje prof. prim. dr. sc. ĐJ od 11. prosinca 2020. (list 175 spisa), Ovjerena Izjava IJ od 13. listopada 2020. (list 178 spisa), Opoziv oporuke od 13. listopada 2020. (list 179 spisa), Uplata od 10. kolovoza 2020. tužiteljici (list 180 spisa), preslik kartice tekućeg računa tužiteljice (list 181 spisa), Račun br. 25-0043/21 za ukop od 4. veljače 2021. (list 182 spisa), saslušanjem svjedoka dr. ĐJ (list 225-226 spisa), dr. AJZ (list 226-227 spisa), saslušanjem parničnih stranaka (list 228-230 spisa), saslušanjem svjedoka LJ (list 236-238 spisa), GJ (list 238-239 spisa), dr. ČJ (list 241 spisa) i ŽJ (list 242 spisa). Sud je pregledao spise Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. P-2011/2020, te spise ovog suda R1 Ob-902/2020 i Ps-77/2021, međutim u tim spisima nema provedenih dokaznih radnji niti donesenih odluka koje bi bila relevantna u ovom sporu.
7.2. Sud nije uzeo u obzir nove činjenice i dokaze iz podneska 4. veljače 2025., budući da su isti podneseni nakon zaključenja prethodnog postupka protivno odredbi članka 299. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.
- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP- a). To se odnosi na tvrdnju da je nekretnine koja je predmet osporenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksu bračna stečevina, koja činjenica među strankama nije sporna, te da je tuženik prije opoziva oporuke kuću na [adresa] oglasio na "Njuškalu", jer su te činjenice tužiteljici bile poznate i prije zaključenja prethodnog postupka. To vrijedi i za dokaze (Ugovor o smještaju i pružanju usluga sklopljen između tuženika JJ i Obiteljskog doma "Nela" te Liječnička potvrda od dr. SJ), jer se radi o ispravama sačinjenima prije početka postupka, a tužiteljica u podnesku nije navela iz kojih razloga ih nije mogla podnijeti do zaključenja prethodnog postupka.
7.3. Sud nije proveo predloženo psihijatrijsko vještačenje na okolnost mogućnosti upravljanja voljom IJ, jer je IJ preminuo, a tužiteljica nije dostavila niti predložila pribavljanje medicinske dokumentacije koja bi mogla biti predmetom psihijatrijskog vještačenja. Sud nije izveo dokaz pribavom podataka HPB banke o transakcijama po računu pok. IJ niti pribavom podataka o mjesečnim troškovima doma za pok. ŠJ, budući da je tužiteljica podneskom od 4. veljače 2025. učinila nespornim da je tuženik JJ plaćao razliku troškova za dom (iznad mirovine IJ koja je pokrivala 80% troškova). Tuženik je izrijekom odustao od saslušanja svjedoka javnog bilježnika MJ te svjedokinje UJ, a na posljednjem ročištu glavne rasprave od svih daljnjih dokaznih prijedloga, zbog čega nije saslušana ni predložena svjedokinja DJ.
8. Sud je na temelju provedenog dokaznog postupka donio presudu pod posl. br. P- 4682/2023 od 10. listopada 2025. kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi u cijelosti.
9.1. Odlučujući o žalbi tužiteljice, Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud presudom pod posl. br. Gž-1135/2025 od 19. veljače 2026. uvažio je žalbu, ukinuo pobijanu presudu te je predmet vratio na ponovno odlučivanje.
9.2.Drugostupanjski sud je u presudi odbio žalbene tvrdnje tužiteljice da je sud trebao uzeti u obzir nespornu činjenicu da je nekretnina koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju bračna stečevina roditelja stranaka (točka 10. obrazloženja), potvrdio je pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je otac stranaka u trenutku sklapanja ugovora bio sposoban shvatiti značenje i posljedice ugovora (točka 11. obrazloženja) te da se radilo o aleatornom ugovoru (točka 12. obrazloženja).
9.3. Drugostupanjski sud nije prihvatio razloge uslijed kojih je ovaj sud ocijenio da nedopuštena pobuda nije bitno utjecala na odluku tuženika da pristupi sklapanju ugovora i u vezi toga da isti nije nemoralan te je dao uputu sudu da pri ocjeni vodi računa o sljedećim okolnostima:
-iako u vrijeme sklapanja spornih ugovora skora smrt oca stranaka nije bila izvjesna, njegova dob i opće zdravstveno stanje su je činili vjerojatnom,
-tuženik je na traženje oca ovoga odveo iz doma bez prethodne konzultacije sa tužiteljicom, nakon što su stranke, unatoč tome što nisu bile u dobrim odnosima, dogovarale smještaj oca u dom, te, kako to proizlazi iz iskaza obje stranke, razmatrale mogućnost najma stana radi smještaja oca nezadovoljnog smještajem u domu,
-otac i majka stranaka su sve do 2019. godine živjeli u stanu u [adresa] u vlasništvu tuženika, s tim da nakon iskazanog nezadovoljstva oca sa smještajem u domu nije bio moguć povratak u navedeni stan, budući da ga je tuženik prodao, da bi nakon toga kupio stan u [adresa],
-tuženik je imao saznanja da je kuća na [adresa], koja je predmet osporavanog Ugovora, temeljem očeve oporuke od 20. kolovoza 2014. imala pripasti tužiteljici,
-budući da je tuženik živio u [adresa] a tužiteljica u Splitu, tužiteljica je vodila brigu o roditeljima sve do 2019. godine, tj. do njihovog smještaja u dom te majčine smrti; kao i da utvrdi spornu činjenicu među strankama je li stan u [adresa] kojeg je tuženik prodao darovan od strane roditelja, pa da je oporučno ostavljanje kuće na [adresa] isključivo tužiteljici posljedica uračunavanja prethodno darovanog mu stana.
10.1. Sud je u ponovljenom postupku izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka, dok nije uzeo u obzir činjenične navode punomoćnika tuženika sa glavne rasprave održane 27. svibnja 2026. koji se tiču izjave IJ dane pred državnim odvjetništvom (list 334 spisa), kao ni rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod posl. br. KP-DO-2952/2020 od 18. veljače 2021. (list 344-346 spisa), jer se radi o novim činjenicama i dokazima koji su protivno čl. 299. st. 2. ZPP-a iznijeti nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, sud u ranijem dokaznom postupku nije pregledao navedeno rješenje niti je to tužitelj predložio podneskom od 19. ožujka 2024., budući da se dokazni prijedlog odnosio na drugu kaznenu prijavu tužiteljice protiv JJ, za sklapanje lihvarskog ugovora, protupravno oduzimanje slobode i prisilu, a ne na krivotvorenje isprave koje kazneno djelo je predmet dostavljenog rješenja koji sadrži iskaz IJ koji je dao na obavijesnom ispitivanju.
10.2. Sud nije uzeo u obzir ni nove predložene dokaze predane uz podnesak tužiteljice od 8. lipnja 2026. (list 356-396 spisa), jer se radi o dokazivanju novih činjenica koje, za razliku od sporne činjenice vlasništva stana u [adresa] (je li to stan koji su roditelji darovali tuženiku), predstavljaju nove činjenice koje je tužiteljica mogla iznijeti do zaključenja prethodnog postupka.
11. Sud je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
12.1. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 13. listopada 2020. između pok. IJ kao primatelja uzdržavanja i tuženika JJ kao davatelja uzdržavanja, utvrđenje ništetnosti Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) sklopljenog između istih ugovornih stranaka 14. siječnja 2021., a kojim ugovorima je pok. IJ prepustio tuženiku JJ prvo u trenutku smrti, a Aneksom u trenutku sklapanja Aneksa nekretninu (kuću na [adresa]) zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
12.2. Prema eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima u odnosu na Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju, predmet spora je i poništaj Aneksa i vraćanje nekretnine koja je predmet navedenih ugovora kao dara u ostavinsku masu pok. IJ.
13. Među strankama nisu sporne činjenice, a koje su navedene kronološki radi lakšeg razumijevanja i obrazloženja spornih činjenica:
- parnične stranke su sestra i brat, a pok. IJ njihov otac
- IJ **.**.2014. sastavio je pisanu oporuku pred svjedocima u kojoj je, između ostalog kuću u [adresa] ostavio tužiteljici s pravom doživotnog plodouživanja njegove supruge, majke parničnih stranaka TJ, za koje postojanje oporuke je tuženik znao
- tužiteljica je prije smještaja pok. IJ u dom za starije i nemoćne "Nela" u Kaštelima vodila brigu o roditeljima koji su živjeli u stanu na adresi [adresa]
- pok. IJ smješten je u dom za starije i nemoćne dogovorom parničnih stranaka te je u domu proveo od lipnja 2019. do rujna 2020., u kojem vremenu je bila pandemija virusom COVID-19
- tuženik JJ plaćao razliku troškova doma (troškove koji su premašivali mirovinu pok. IJ)
- pok. IJ je objema parničnim strankama rekao da želi otići iz doma
- tuženik JJ prodao je svoj stan u [adresa] u kojem su živjeli njegovi roditelji
- tuženik JJ oca IJ odveo iz doma za starije i nemoćne u svoju kuću u [adresa] u [adresa] 30. rujna 2020.
- pok. IJ je u tuženikovoj kući njegovala 24 sata dnevno VJ koju je angažirao tuženik JJ
- tuženik JJ je sa pok. ocem IJ **.**.2020. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, a čiji je predmet kuća na [adresa] zemljišnoknjižne oznake 869/2 k. o. [katastarska općina], istog dana ovjerio svoj potpis pred javnim bilježnikom na Izjavi kojom proglašava nevažećima sve oporuke, te je pred svjedocima J DJ i VJ potpisao Opoziv oporuke kojim opoziva sve dosadašnje oporuke
- tuženik je tekstualnom porukom 21. listopada 2020. obavijestio tužiteljicu da je otac odlučio prodati kuću i da je poništio sve oporuke
- tužiteljica je potom kontaktirala tuženika te dan nakon 22. listopada 2020. posjetila oca pok. IJ sa svojim sinom i kćerkom u kući tuženika u [adresa]
- tužiteljica je 5. studenog 2020. pred ovim sudom pokrenula postupak za lišenje poslovne sposobnosti pok. oca IJ, koji je obustavljen
- tužiteljica je od dr. AJZ zatražila liječničku potvrdu za pok. IJ, koju je navedena doktorica izdala 17. studenog 2020.
- tuženik u međuvremenu s pok. IJ i VJ posjećuje [adresa], a tužiteljica ih u kuću pušta nakon intervencije policije
- tuženik i pok. IJ **.**.2021. sklapaju Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju)
- IJ preminuo je 29. siječnja 2021.
- tuženik je snosio troškove sahrane pok. IJ
14.1. Među strankama je sporno, u odnosu na ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020., je li pok. IJ prisilno i bez njegove volje odveden iz doma za starije i nemoćne "Nela" u Kaštelima u kuću tuženika u [adresa], je li tuženiku trebalo i je li realno uzdržavanje od strane tuženika budući da je bio dobro zbrinut u domu za starije i nemoćne, je li pok. IJ s obzirom na njegovo zdravstveno stanje mogao shvatiti značenje ugovornih odredbi i je li tuženik odvođenjem iz doma pok. IJ doveo u položaj ovisnosti da se nemoralno domogne nekretnine koja je predmet pobijanih ugovora samo da isključi tužiteljicu iz nasljeđivanja, a ne da uzdržava oca te je li to predstavlja nedopuštenu pobudu stranaka, što bi po tvrdnjama tužiteljice navedeni ugovor činilo ništetnim.
14.2. Među strankama je sporna činjenica, a kako je to drugostupanjski sud naveo u svojoj odluci, je li vlasništvo stana u [adresa] u [adresa] tuženik stekao darovanjem od roditelja.
15.1. Odredbom članka 276. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora. Prema odredbi članka 18. stavak 1. ZOO-a poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke.
15.2. Odredbom članka 322. stavak 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
15.3. Nemoralnost ugovora kao razlog ništetosti pravni je standard postupanja ugovornih stranaka koji mora objektivno nemoralan, odnosno protivan moralu društva. Za ništetnost ugovora zbog nemoralnosti nije dovoljno da je ugovor za ugovornu stranku ili treću osobu nepravedan, već nemoralnost u smislu grube povrede moralne obveze mora biti takve naravi i intenziteta da opravdava zaključak kako pravni poredak takvom ugovoru ne priznaje pravni učinak.
15.4. Prema odredbama članka 273. stavak 1. i 2. ZOO-a, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.
16. Čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. sud je utvrdio da je IJ kao primatelj uzdržavanja ostavio sinu JJ, ovdje tuženiku, poslije svoje smrti nekretninu upisanu u z. u. [broj ZK uloška] čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište, kuća i garaža površine 467 m2, dok se tuženik JJ obvezao doživotno uzdržavati oca i to poglavito brinuti o njegovoj prehrani, odijevanju i zdravlju, osigurati mu lijekove, potrebnu liječničku njegu, po potrebi snositi bolničke troškove i lijekove, redovito s njim održavati kontakte i nakon smrti pokopati ga po mjesnim običajima.
17.1. U odnosu na poslovnu sposobnost pok. IJ u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, tužiteljica nije dokazala da je pok. IJ imao bilo kakve psihičke smetnje koje bi utjecale na njegovu poslovnu sposobnost. Naime, tužiteljica je kao dokaz u spis dostavila liječničku potvrdu koju je zatražila nakon pokretanja ove parnice od dr. AJZ, doktorice opće medicine, koja je kao nadležni liječnik korisnika doma „Nela“ uključujući i pok. IJ, u potvrdi napisala da IJ boluje, između ostalog, od bolesti F07 Disordines personae et disordines morum propter morbum, damnum et dysfunctionem, da je IJ promijenjen po tipu psihoorganskog sindroma, u posljednje vrijeme postao agresivan prema ostalim štićenicima, zbog čega je napisana uputnica za psihijatra. U iskazu svjedokinja dr. AJZ navela je da je promjenu po tipu psihoorganskog sindroma utvrdila neposredno pregledom pok. IJ, ne sjeća se prilikom kojeg pregleda, i to zbog toga što se ponekad nije mogao orijentirati vremenski i prostorno, zbog čega je dana uputnica za psihijatra radi dijagnoze i terapije, jer je uobičajeno da se nemirnim štićenicima daje terapija propisana po psihijatru. Svjedokinja se nije mogla izjasniti na pitanje je li pok. IJ zbog utvrđene promjene psihoorganskog sindroma mogao upravljati svojom voljom niti o kojoj fazi promjene psihoorganskog sindroma se radi, a da je navode da je pok. IJ postao agresivan prema ostalim štićenicima utvrdila prema navodima njegovateljica. U sudskom spisu nema nalaza i mišljenja doktora specijaliste psihijatrije koji je postavio dijagnozu oznake F07 kod pok. IJ, pa nije jasno kako je uopće dr. AJZ u potvrdi navela da IJ boluje od bolesti označene tom klasifikacijskom oznakom. Štoviše, iz njenog iskaza proizlazi da dijagnoza nije postavljena, već je napisana uputnica za psihijatra radi dijagnoze i terapije, dok utvrđenu promjenu psihoorganskog sindroma, svjedokinja nije bila u stanju obrazložiti, navesti konkretne simptome niti utvrđenu fazu. Čak i da su kod pok. IJ utvrđene promjene psihoorganskog sindroma, u čiju istinitost svjedokinja svojim iskazom sud nije uvjerila, radi se o velikom krugu mogućih dijagnoza koje same po sebi ne govore ništa o poslovnoj sposobnosti.
17.2. Svjedokinja GJ, kći tužiteljice, unuka pok. IJ, u odnosu na zdravstveno stanje IJ iskazivala je da se od prometne nezgode 2016. djed znao pogubiti primjerice da prilikom vožnje ne bi znao u kojem je kvartu (kada bi ga vozila na Kopilicu mislio je da je Dujmovača), nije se mogla izjasniti je li djed za vrijeme boravka u domu, s obzirom da je od nje tražio da mu u dom donosi poštu iz kuće djelovao razumno ili izgubljeno. Navela je da joj djed u telefonskim razgovorima nije govorio o zdravstvenom stanju niti o zadovoljstvu odnosno nezadovoljstvu u domu. U posjetu djedu u [adresa] 22. listopada 2020. je bio distanciran i hladan, što joj je bilo čudno jer bi se njoj uvijek razveselio i zagrlio ju te je ona pomislila da je ne prepoznaje.
17.3. Svjedok ŽJ, sin tužiteljice i unuk pok. IJ, u odnosu na zdravstveno stanje pok. IJ iskazivao je u vremenu mjesec dana prije odlaska iz doma, kada ga je posljednji put posjetio u domu, te je naveo da djedu nije bilo jasno što je korona i zašto mu nije mogao dolaziti u posjet. U posjetu djedu u [adresa] 22. listopada 2020. iskazao je da je djed bio hladan prema njemu i sestri, što mu je bilo čudno jer je prema njima uvijek bio topao, kao djed i u tom trenutku nije znao s kim priča. Naveo je da je djed bio agresivan u domu, da su mu to rekle njegovateljice, da se često svađao sa korisnicima, a da mu je smetao smrad pelena.
17.4. Svjedokinja dr. ČJ, koja je bila nadležni liječnik pok. IJ od dolaska u [adresa] do smrti, koja mu je dolazila u kućne posjete po pozivu JJ, u iskazu je navela da u medicinskoj dokumentaciji nije našla nikakve nalaze, mišljenja ili lijekove koji bi upućivali na psihičke tegobe pok. IJ. Na njegovo psihičko stanje nije se obazirala, u kućnom posjetu mu je pregledala noge koje su oticale, ranu na stopalu i promijenila terapiju lijekovima za izbacivanje vode iz tijela, Svjedokinja nije potvrdila navode tužiteljice da ju je u odnosu na zdravstveno stanje IJ kontaktirala.
17.5. Svjedokinja dr. ĐJ, koja je prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavila pregledala i sastavila Pisani nalaz i mišljenje od 7. listopada 2020., pa kasnije i od 11. prosinca 2020. na zahtjev tuženika JJ, u svom iskazu navela je da je praksa u Rijeci da se osobe prije sklapanja ugovora pregledaju po psihijatru, po prijedlogu odvjetnika, pa je u obavljanju svog posla redovito obavljala ovakve preglede i sastavljala mišljenja. Nije se mogla izjasniti je li joj pok. IJ u prvom razgovoru, odnosno pregledu rekao koje radnje želi poduzeti te da sve piše u nalazu i mišljenju, te da nikakvu medicinsku dokumentaciju IJ prethodno nije pregledavala, a da jest, to bi pisalo u nalazu i mišljenju. Svjedokinja je posebno pojasnila utvrđene smetnje pažnje i koncentracije te smetnje kratkotrajnog pamćenja u dijelu Ad 2. odlomku 3. Nalaza i mišljenja, koje smetnje se utvrđuju tzv. „Minimental test“ radi procjene kognitivnih sposobnosti, a utvrđene vrijednosti za pok. IJ su na oba pregleda upućivala na normalne kognitivne vrijednosti.
17.6. Svjedokinja BJ u svom iskazu je navela da je njegovala pok. Jozu Jukića 24 sata dnevno 4-6 mjeseci, odnosno do smrti, a u kuću tuženika je došla tjedan dana prije nego je IJ doveden iz doma. Navela je da je s njim puno razgovarala, o svakodnevnim stvarima, ne o obiteljskim prilikama. Iskazala je da je pok. IJ u razgovorima bio razuman, pričao joj o životu, kako je radio na željeznici, o nezadovoljstvu u domu, nikada se u razgovorima nije pogubio.
17.7. Tužiteljica predloženim i izvedenim dokazima nije dovela u pitanje poslovnu sposobnost pok. IJ u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020., kako je to u odnosu na liječničku potvrdu dr. ZJ obrazloženo u točki 14.1. obrazloženja, dok svjedoci GJ i ŽJ u iskazu ne navode konkretne činjenice, već općenita stanja (pogubljenost, raspoloženje) te osobne stavove o psihičkom stanju pok. IJ, koje ne ukazuju na njegovu poslovnu nesposobnost. U spisu nema isprava (medicinske dokumentacije) koje bi upućivale na bilo kakva stanja ili dijagnoze koje bi mogle utjecati na sposobnost za rasuđivanje pok. IJ, s kojom medicinskom dokumentacijom se nije susrela ni svjedokinja dr. ČJ.
17.8. Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020.potvrđen (solemniziran) je od strane javnog bilježnika, što podrazumijeva da je javni bilježnik prije potvrde privatne isprave ispitao, između ostalog, da li stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasnio strankama smisao i posljedice posla te se uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, kako nalaže odredba članka 57. i 58. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22.).
17.9. Iz svega navedenog, sud utvrđuje da je pok. IJ bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020.pa nevaljanost predmetnog ugovora iz tih tužbenih navoda je neosnovana.
17.10. Ovakav zaključak potvrdio je drugostupanjski sud u točki 11. obrazloženja drugostupanjske presude.
18. U nastavku teksta obrazloženja sud će iznijeti razloge neosnovanosti daljnjih razloga ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. koje navodi tužiteljica, a to je protivnost ugovora moralu društva te nedopuštenu pobudu stranaka, posebno uzimajući u obzir i okolnosti na koje uputio drugostupanjski sud (navedene u točki 9.3. obrazloženja ove presude).
19.1. Prije svega, tužiteljica nije dokazala da je tuženik pok. oca IJ prisilno odveo iz doma za starije i nemoćne. Tužiteljica, s druge strane, nije tijekom postupka dokazala da je po njenoj kaznenoj prijavi protiv tuženika radi kaznenih djela protupravnog oduzimanja slobode, prisile i sklapanja lihvarskog ugovora pokrenut kazneni postupak. Radi se o teškim optužbama za kazneno djelo protiv brata na štetu oca, a tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je državno odvjetništvo, a potom i sud postupali po podnesenoj kaznenoj prijavi.
19.2. Pokojni IJ u trenutku odvođenja iz doma jest bio ovisan o tuđoj pomoći, jer je bio star i polupokretan, ali njegova smrt u kratkom periodu nije bila izvjesna niti vjerojatna u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer IJ nije bolovao od nikakve konkretne ni progresivne bolesti, u kojem slučaju osobe od 82 godine mogu živjeti i godinama. U spisu nema podataka da je IJ bolovao od neke konkretne bolesti, iz liječničke potvrde od 17. studenog 2020. vidljivo je da je uzimao lijekove, a svjedokinja dr. ČJ u svom iskazu je rekla da mu je bila u posjeti radi pregleda rana na nogama. Sam IJ je dr. ĐJ rekao da negira teške bolesti tijekom života, da ima problema s kralježnicom, da se slabije kreće i da ga koljena slabije služi, što je navedeno u nalazu i mišljenju od **.**.2020. IJ liječio se kući, u postupku nije utvrđeno da je njegovo zdravstveno stanje bilo takvo da je tuženik znao i mogao očekivati blisku smrt pok. IJ, pa da je iz tog razloga, odnosno nedostatka elementa aleatornosti ugovor kao nemoralan ništetan. Da njegova smrt nije bila izgledna i vjerojatna ukazuje i činjenica da je bio voljan i sposoban iz [adresa] automobilom doći do [adresa] i nazad u istom danu.
19.3. Zaključak suda da se radilo o aleatornnom ugovoru potvrdio je drugostupanjski sud u točki 12. obrazloženja drugostupanjske presude.
19.4. Sud ne prihvaća konstrukciju i stav tužiteljice da je tuženik oca IJ učinio ovisnim njemu, iskoristio njegovo zdravstveno stanje da bi se domogao imovinske koristi, odnosno kuće u [adresa], a da uzdržavanje nije bilo realno ni potrebno s obzirom na maksimalnu skrb koju je imao u domu, jer je otac slobodnom voljom i željom napustio dom za starije i nemoćne u kojem mu se nije sviđalo i iz kojeg je nesporno htio otići. Tuženik je ocu osigurao smještaj i 24-satnu skrb u osobi VJ te ga je uzdržavao do smrti.
19.5. Nadalje, tužiteljica navodi da je jedini motiv zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju isključenje tužiteljice iz nasljeđivanja IJ, to bi predstavljalo nedopuštenu pobudu zbog koje je ugovor sklopljen. Ugovor o doživotnom uzdržavanju ugovor je inter vivos, što znači da imovina koja je obuhvaćena tim ugovorom ne ulazi u ostavinsku masu, jer ne predstavlja imovinu primatelja uzdržavanja u času njegove smrti, već u tom trenutku prelazi na davatelja uzdržavanja. Dakle, svaki ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na imovinu primatelja uzdržavanja koja se prenosi u trenutku smrti na davatelja uzdržavanja isključuje sve nasljednike iz nasljeđivanja. Nedopuštena pobuda kod ugovora o doživotnom uzdržavanju postoji kada je uzdržavanje fiktivno ili nepotrebno, ali se ugovor sklapa kao forma za uređenje imovinsko-pravnih odnosa, kako je utvrđeno odlukama VSRH Rev x-121/11 i Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici pod posl. br. Gž-1329/2017- 4 od 14. studenog 2017., na koje se tužiteljica pogrešno poziva jer se radi o drugačijem činjeničnom stanju, prije svega što je u tim predmetima utvrđeno da uzdržavanje primatelja uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora nije bilo potrebno. U ovoj parnici tuženik je dokazao da je izvršavao sve obveze uzdržavanja preuzete ugovorom, od brige i higijene, liječenja, održavanja kontakata i na koncu ukopa. Dakle, sud je utvrdio da je stvarna svrha sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. IJ i tuženika bilo uzdržavanje IJ, kojemu je uzdržavanje bilo potrebno i nužno.
19.6. Tuženik je oca IJ odveo iz doma na njegovo traženje, jer u domu nije bio zadovoljan, bez prethodne konzultacije sa tužiteljicom. Stranke su prethodno razmatrale mogućnost najma stana radi smještaja oca, kojeg je trebala pronaći tužiteljica, a plaćati tuženik, međutim, u prvom iskazu tuženik navodi da je na posljednjem (od 3) sastanku u domu tužiteljica rekla tuženiku da rade što ih volja, a tužiteljica tijekom postupka nije ni tvrdila da se angažirala ili našla bilo kakvo rješenje za smještaj i brigu oca izvan doma za starije i nemoćne.
19.7. Stoga ovaj sud nije utvrdio da je tuženik oca iz doma odveo prije nego je s tužiteljicom razmotrio druge mogućnosti skrbi o ocu, jer su, kako je već ranije navedeno, stranke razmatrale najam stana u [adresa] kojeg je trebala pronaći tužiteljica, a plaćati tuženik, ali taj plan se nije realizirao te je otac ustrajao na izlasku iz doma. S druge strane, tužiteljica ocu nije ponudila nikakvu daljnju skrb u i izvan doma za starije i nemoćne. Sud ocjenjuje da je tuženik JJ postupao u dobroj vjeri kada je odveo oca iz doma bez prethodne konzultacije s tužiteljicom, jer prema stanju spisa nije bilo izgledno da će smještaj i skrb oca izvan doma preuzeti tužiteljica.
19.8. IJ je dr. ĐJ prilikom izrade nalaza i mišljenja od 7. listopada 2020. govorio o odnosu sa sinom i kćeri, te tom prilikom naveo u bitnom da se odnos s tužiteljicom promijenio unazad 2-3 mjeseca, da je stekao dojam da ona očekivala da umre, da ju jednom zastrašio i rekao da će dati oglas za nekoga da se brine o njemu, a da će toj osobi ostaviti svoju kuću itd. Iz ovog sud zaključuje da je IJ briga i skrb bila izuzetno važna, da je smatrao da "ima pravo na život kao i drugi" i da je bio spreman zauzvrat dati svoju kuću (misleći na kuću na [adresa]), da je to tužiteljici obznanio, zbog čega se tužiteljica ne može pozivati na očekivanje budućeg stjecanja kuće u [adresa] kao oporučna nasljednica, jer je znala da otac oporuku može u bilo kojem trenutku promijeniti ili opozvati.
19.9. Sud je na temelju drugog iskaza stranaka utvrdio da je stan u [adresa] u [adresa] (u kojem je IJ živio do odlaska u dom) bio vlasništvo JJ kojeg je stekao kupnjom za vrijeme trajanja braka sa bivšom suprugom FJ, dakle ne radi se o stanu kojeg su JJ darovali roditelji. Da se radilo o bračnoj stečevini tuženika i bivše supruge tvrdi sama tužiteljica. Tuženik je taj stan nakon što je u njemu prestao živjeti dao na raspolaganje roditeljima dugi niz godina, u kojem stanu su roditelji živjeli od 2002. do 2019 (otac do odlaska u dom, majka do smrti). Iz iskaza tuženika proizlazi da su mu roditelji darovali manji stan u [adresa], koji je prodao i od kupoprodajne cijene platio dio stana u [adresa] te preuzeo obvezu otkupa stana od ranijeg vlasnika. Ove navode tužiteljica nije osporila. Tužiteljica nije osporila ni tuženikove navode da je stan u [adresa] prodan u dogovoru s njom, da je uzela stvari iz tog stana i odnijela na [adresa] te da je našla kupca za stan.
19.10. S obzirom da je sud utvrdio da je tužiteljica bila suglasna sa prodajom stana u [adresa] u kojem su živjeli njeni roditelji, potpuno neosnovano tvrdi da je tuženik prodajom tog stana ocu povrijedio pravo na dom, jer je i ona u tome sudjelovala. Također, iz istog ne proizlazi da je tužiteljica namjeravala nastaviti skrbiti o ocu u tom stanu. Tužiteljica je navela u drugom iskazu da nije bila u mogućnosti smjestiti oca u stan od 56 m2 u kojem je živjela sa suprugom, djetetom i unukom te da njen suprug nije bio suglasan da se otac dovede u njihov zajednički stan, a niti u kući u [adresa] za koju je također u drugom iskazu navela da nije bila adekvatna za smještaj oca i da se ona o njemu tamo ne bi mogla brinuti, što je nejasno, budući da se tužiteljica sama preselila na Čiovo 2020. ili 2021. kako bi čuvala posjed kuće. Dakle, jasno je da tužiteljica nije namjeravala nastaviti skrbiti o ocu na bilo koji način i da je to pok. IJ bilo poznato.
19.11. U odnosu na razlog oporučnog raspolaganja Joze Jukića 2014., tužiteljica je rekla da se oporuci nije nadala i da je bila zadovoljna budući da su joj to roditelji ostavili s blagoslovom, rekla je da je i tuženik kao oporučni nasljednik zemlja kojih je sam izabrao znao za postojanje oporuke, te joj je 2018. u odnosu na oporuku rekao „neka ti imaš, neka ti bude, da mogu ja bi ti pomogao oko kuće na [adresa] da mogu“. Tuženik je naveo da je razlog takvog oporučnog raspolaganja oca bilo jer je tužiteljica lošije stajala financijski od njega, pa je njoj išla kuća, a njemu stan. Tužiteljica ničim nije dokazala osporene tvrdnje da su roditelji tuženiku uz stan dali novac za kupnju apartmana na Braču niti je te tvrdnje ranije u postupku iznosila.
19.12. Tužiteljica je iskazu navela da joj je otac nakon oporuke predao uporabnu i građevinsku dozvolu za kuću na [adresa], te da je ona plaćala sve režijske troškove na očevo ime. Tijekom postupka utvrđeno je da tužiteljica iznajmljuje apartman u toj kući, ali se ne sjeća od kada se apartman iznajmljuje. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je s obitelji koristila kuću kao svoju. Tužiteljica se bez suglasnosti oca kao vlasnika kuće uselila u kuću da bi čuvala posjed kuće nakon što je oporuka opozvana te ocu nije dala da u kuću uđe prije intervencije policije.
19.13. Na temelju utvrđenih činjenica sud utvrđuje da je tuženik bio suglasan da oporukom kuća na [adresa] pripadne tužiteljici te da je nakon prodaje kuće u [adresa] u [adresa], u dogovoru sa tužiteljicom dao tužiteljici da stvari iz stana odnese na [adresa]. Međutim, tuženik je na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju i stjecanje kuće na [adresa] pristao tek kada je otac izrazio volju da promjeni svoju posljednju volju i opozove oporuku, u kojem opozivu je naveo da isključuje tužiteljicu iz nasljeđivanja jer se „teško ogriješila o moralne obveze o njemu kao ocu, uskrativši mu na grub i uvrjedljiv način dužno poštovanje“, zbog čega sud ne nalazi logičan i razuman razlog zbog čega tuženik kao sin koji ga je odlučio sam uzdržavati oca do smrti, u okolnostima nemogućnosti dogovora sa tužiteljicom drugog adekvatnog uzdržavanja izvan doma za starije i nemoćne, ne bi pristao na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, odnosno da to predstavlja nedopuštenu (zabranjenu) pobudu.
19.14. U odnosu na raniju brigu o ocu IJ i majci stranaka, sud je na temelju iskaza stranaka utvrdio da je tuženik bio u dobrim odnosima sa roditeljima, ali o njima nije fizički skrbio jer nije živio u [adresa] posljednjih 20 godina, ali im je novčano pomagao. Tužiteljica je iskazivala o brizi o majci te ocu uslijed pada u kući, nakon čega je otac već nakon 10-ak dana smješten u dom. Svjedokinja GJ (kći tužiteljice) u svom iskazu navela je da majka brinula o IJ dvije godine prije odlaska u dom, da mu je trebala pojačana medicinska skrb te generalna pomoć oko kuhanja, čišćenja i slično, te da se IJ i supruga nisu mogli samostalno brinuti za sebe. Vremenski period i sadržaj njege i brige o roditeljima po stavu ovog suda ne opravdavaju sama za sebe njena očekivanja za budućim stjecanjem imovine ostavljene njoj oporukom, uz činjenicu da ocu nije imala namjeru pružiti daljnju skrb u i izvan doma za starije i nemoćne do smrti.
19.15. U konkretnim okolnostima, gdje je nakon sastavljanja oporuke 2014. došlo do promijenjenih okolnosti na strani IJ, i to pogoršanja stanja uzrokovanog starosti te padom u stanu i potrebom za smještaj u domu, a da je tužiteljica nakon smještaja u dom promijenila svoje ponašanje prema ocu, ignorirala njegovu želju da napusti dom te se na bilo koji način nije zauzela za njegovu daljnju skrb, što je sve NJ iznio u psihijatrijskom nalazu i mišljenju dr. ĐJ, po ocjeni suda bio je dostatan motiv oca za promjenu svoje posljednje volje, što je učinio 13. listopada 2020. Izjavom ovjerenom pred javnim bilježnikom i Opozivom oporuke pred dva svjedoka, te za raspolaganje svojom imovinom za života u korist sina JJ sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljica nije dokazala da je pok. IJ bio prisiljen od strane tuženika na sačinjavanje navedenih isprava, a u postupku je utvrđeno da je to napravio potpuno sposoban shvatiti značenje i posljedice navedenih pravnih poslova, iako je tužiteljica pokušala oca prikazati kao dementnu osobu i kojeg je pokušala lišiti poslovne sposobnosti.
19.16. Slijedom navedenog, sud je stajališta da tuženik nije postupao nemoralno kada je pristao na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju te organizirao i angažirao stručne osobe za sklapanje tog ugovora, jer je prethodno osigurao sve da bi oca uzdržavao do smrti. Tužiteljica je živjela u istom gradu kao i roditelji, 2 godine im je pomagala u kući, dok tuženik nije bio u mogućnosti fizički biti prisutan i skrbiti o roditeljima, ali je s njima uvijek bio u dobrim odnosima, novčano ih pomagao te im prepustio svoj stan za stanovanje bez ikakve protučinidbe. Tuženik je prema iskazu tužiteljice nakon 4-5 dana od pada oca došao u Split kod tužiteljice da se zajedno dogovore oko nužnosti smještaja oca u dom za starije i nemoćne, jer oca nisu htjeli zadržati u bolnici, a ostavljen je na skrb tužiteljici te ga je u tom periodu hranila na žličicu, zvala liječnike i patronažnu sestru koji nisu došli. Tužiteljica navodi da su dom "Nela" u Kaštelima našli već za 2-3 dana. Iz tužiteljičinog iskaza proizlazi da je intenzivna njega oca nakon pada trajala tjedan dana. Stoga sud ne nalazi da je tužiteljičin doprinos ranijoj brizi o roditeljima bio nerazmjerno veći od brige koju je tuženik pružio roditeljima, u kojem slučaju bi se postupanje tuženika smatralo nemoralno. S druge strane, tuženiku darovani stan 90-ih godina ne predstavlja ni približno ekvivalent kuće u [adresa], da bi sud mogao zaključiti da je oporučno nasljeđivanje posljedica uračunavanja darovanog stana tuženiku, kako tvrdi tužiteljica.
19.17. U situaciji kada tuženik da bi ispunio očevu želju i odveo ga iz staračkog doma, prilagođava svoj život ocu i doseljava ga u svoje imanje sa željom i namjerom da o njemu skrbi do smrti, a da zauzvrat stekne kuću u [adresa], ne predstavlja grubu povredu moralnih obveza tuženika prema tužiteljici, i kod nesporne činjenice da je znao da je oporučno kuća u [adresa] ranije ostavljena tužiteljici, a posebno u okolnostima u kojoj je sam oporučitelj slobodnom voljom tu oporuku opozvao.
19.18. Također, to što je IJ raspolagao svojom imovinom pola godine prije smrti, sa 87 godine, u okolnostima starosti i promjene životne sredine te činjenici da ga je tužiteljica prestala skrbiti i brinuti se za njega te nije imala daljnju namjeru za njegovu skrb, sasvim životnom ovaj sud cijeni odluku IJ da izmjeni svoju posljednju volju, opozove oporuku i sa sinom koji je prihvatio uzdržavanje sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju i na njega prenese svoju imovinu. Upravo zbog navedenih konkretnih okolnosti sud je ocijenio da pobijani ugovor nije sklopljen sa nedopuštenom pobudom (radi ostvarenja nedopuštenog cilja), odnosno tuženik nije sklopio ugovor samo da bi lišio tužiteljicu imovine kojoj se nadala, već kao protučinidbu za obvezano i dano uzdržavanje do smrti.
19.19. U odnosu na izjavu tuženika danu prilikom posjeta u kući na [adresa], da će pokidati sve papire, a da tužiteljica preuzme brigu o ocu, sud, suprotno tumačenju tužiteljice ne smatra nemoralnim činom, već figurativnom reakcijom na postupanje tužiteljice za koju je znao da neće preuzeti brigu o ocu, i koja je nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju učinila sve samo da zaštiti imovinu kojoj se nadala, i to kaznenom prijavom brata za tri teška kaznena djela, pokretanjem postupka za lišenje poslovne sposobnosti oca, pokretanjem parnica protiv oca i brata, pa i onemogućavanjem ocu da uđe u svoju kuću na [adresa].
19.20. Sud je u postupku ispitao sve razloge ništetnosti u okviru činjeničnih navoda koje iznijela tužiteljica, te nije našao da je ugovor protivan Ustavu, prisilnim propisima ni moralu društva, niti sklopljen s nedopuštenom pobudom, odnosno nije našao da se radi o ništetnom ugovoru. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a posljedično i zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te je odlučeno kao u točki I izreke presude.
20. Čitanjem Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) kojeg je pok. IJ sklopio s tuženikom 14. siječnja 2021., a koji ugovor je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika, sud je utvrdio da su stranke tim ugovorom potvrdile sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. i ispunjavanje obveza po istom (čl. 1.). Člankom 2. Aneksa stranke su izmijenile učinak Ugovora o doživotnom uzdržavanju u dijelu prelaska imovine primatelja uzdržavanja u vlasništvo davatelja uzdržavanja i to na način da se sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju ima smatrati ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju. Aneksom je izmijenjen članak I i III Ugovora o doživotnom uzdržavanju, na način da je određeno da primatelj uzdržavanja IJ prenosi u vlasništvo davatelju uzdržavanja JJ nekretninu upisanu u z. u. [broj ZK uloška], č. br. 869/2 k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a davatelj uzdržavanja se obvezuje uzdržavati primatelja uzdržavanja do smrti (izmijenjeni čl. I Ugovora o doživotnom uzdržavanju), dok je izmijenjenim čl. III Ugovora o doživotnom uzdržavanja primatelj uzdržavanja ovlastio davatelja uzdržavanja na uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige (clausulae intabulandi).
21.1. U spisu ne postoji medicinska dokumentacija ili bilo kakav dokaz da je u trenutku ili neposredno prije sklapanja Aneksa došlo do pogoršanja općeg zdravstvenog stanja pok. IJ, da bi tuženik znao da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, koja jest uslijedila 15 dana nakon. Zbog toga, a i zbog činjenice da je Aneks ugovora potvrđen od strane javnog bilježnika, koji ugovor ne bi potvrdio umirućoj stranci, ne utvrđuje da je u trenutku sklapanja ugovora tuženik znao niti je bilo izgledno da će davatelj uzdržavanja umrijeti za 2 tjedna, da bi zbog toga Aneks bio nemoralan i ništetan, kao i da kod tog ugovora ne postoji element aleatornosti.
21.2. U odnosu na tvrdnje da se radi o prividnom (fiktivnom) pravnom poslu, sud je stajališta da su stranke Aneksom slobodnom voljom izmijenile bitan sastojak Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to trenutak stjecanja nekretnine primatelja uzdržavanja davatelju uzdržavanja, u zakonom opisanoj formi solemnizacijom privatne isprave, dakle ne radi se i prividnom pravnom poslu, već o sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. S obzirom na postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. i Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) od 14. siječnja 2021., koji nisu u koliziji, već se uzdržavanje nastavlja, a trenutak prijenosa vlasništva nekretnine mijenja, ne čini niti jedan od tih ugovora ništetnim.
21.3. Na ostale razloge ništetnosti Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju), nemoralnost i nedopuštenost pobude, koji se temelje na istim činjenicama i tvrdnjama, vrijede isti razlozi neosnovanosti kao i za Ugovor o doživotnom uzdržavanju, zbog čega nije utvrđen niti jedan razlog ništetnosti Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju), pa je i taj tužbeni zahtjev sa zahtjevom za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odbijen kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.
22. Prema odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, pa je sud dužan odlučiti i o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima koji su istaknuti uz tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju.
23.1. U odnosu na prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) od 14. siječnja 2021., tužiteljica razlog poništaja tog ugovora tužiteljica navodi da je kod pok. IJ postojao opravdani strah izazvan činjenicom da ga je tuženik tri mjeseca prije smrti odveo iz Doma, iz sredine u kojoj živi, te mu je onemogućena komunikacija sa tužiteljicom, a kada ga je tuženik, obzirom da je pokojni IJ bio nepokretan i nije mogao vršiti nuždu bez pomoći drugih, doveo u stanje ovisnosti onda je kod pokojnog razvijen dodatni strah da mu tuženik neće pomoći u uvjetima kada mu je kao starom i bolesnom čovjeku ta pomoć bila potrebna ukoliko s tuženikom ne zaključi sporni ugovor, a tuženik je uvjetovao tu pomoć (prijetnja) prenošenjem vlasništva na spornoj nekretnini, kod čega se evidentno radi o nedopuštenoj prijetnji koja je izazvala opravdani strah kod druge strane (pokojnog IJ), zbog čega je isti bio prisiljen zaključiti ugovor.
24. Odredbom članka 279. stavak 1. ZOO-a propisano je ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. Prema članku 2. istog članka ZOO-a, strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe.
25.1. Osim što je u postupku već utvrđeno i obrazloženo da prema pok. IJ od strane tuženika JJ nije primijenjena nikakva prisila, kako u odnosu na željeni odlazak iz doma, način brige i njege, pa tako i u odnosu na sklapanje ugovora, u konkretnom slučaju nema govora o nedopuštenoj prijetnji i izazivanju opravdanog straha u smislu ugrožavanja života pok. IJ. Da je tomu tako, tuženik JJ bi bio kazneno gonjen, jer se radi o teškim optužbama za kaznena djela, a prema stanju spisa proizlazi da nadležno državno odvjetništvo i sud nisu postupali po toj kaznenoj prijavi podnesenoj od strane tužiteljice protiv tuženika JJ.
25.2. Budući da sud nije našao da je prilikom sklapanja Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju na strani pok. IJ bilo mana volje i to prijetnje od strane tuženika JJ, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za poništaj Aneksa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odbijen je kao neosnovan te je odlučeno je kao u točki III izreke presude.
26. Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. i Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) nisu prividni (fiktivni) ugovori, već pravovaljani dvostranoobvezujući ugovori, koji su izvršeni, pa ne mogu predstavljati besplatni pravni posao darovanja, zbog čega je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za vraćanjem čest. zem. [katastarska čestica], ZU 824, KO [katastarska općina] kao dara u ostavinsku masu pok. IJ u potpunosti neosnovan i odbijen u točki IV izreke presude.
27. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužiteljica mu je dužna nadoknaditi trošak postupka.
27.2. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora utvrđena na pripremnom ročištu na temelju odredbe članka 40. st. 3. ZPP-a u visini od 50.000,00 eura, jer je vrijednost predmeta spora u tužbi bio suviše nisko označen te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT).
27.3. Tuženiku je za obavljene radnje tijekom ovog postupka, s obzirom na vrijednost spora, valjalo priznati, u granicama postavljenog zahtjeva, nagradu kako slijedi:
- sastav odgovora na tužbu P – 3970/20 od 30.7.2021. po Tbr.8.t.1 OT-a 500 bodova
- sastav odgovora na tužbu P – 917/21 od 3.6.2022. po Tbr.8.t.1 OT-a 500 bodova
- zastupanje na ročištu P-917/21 od 20.3.2024. po Tbr.9.t.2 OT-a 250 bodova
- zastupanje na ročištu P-4682/23 od 20.3.2024. po Tbr.9.t.2 OT-a 250 bodova
- zastupanje na ročištu od 14.1.2025. po Tbr.9.t.1 OT-a 500 bodova
- zastupanje na ročištu od 12. 5. 2025. po Tbr.9.t.1 OT-a 500 bodova
- zastupanje na ročištu od 10. 7. 2025. po Tbr.9.t.1 OT-a 500 bodova
- zastupanje na ročištu od 2. 9. 2025. po Tbr.9.t.1 OT-a 500 bodova
- sastav obrazloženog podneska od 6.3.2025. po Tbr. 8.t.1. OT-a 500 bodova
- sastav obrazloženog podneska od 10.07.2025. po Tbr. 8.t.1. OT-a 500 bodova,
- zastupanje na ročištu od 27. svibnja 2026. po Tbr.9.t.1 OT-a 500 bodova
- sastav obrazloženog podneska od 2. lipnja 2026. po Tbr. 8.t.1. OT-a 500 bodova
- zastupanje na ročištu od 22. srpnja 2026. po Tbr.9.t.1 OT-a 500 bodova ukupno 6000 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2 eura iznosi 12.000,00 eura, a s PDV-om od 25% (3.000,00 eura) 15.000,00 eura. Tom iznosu se pridodaje odmjereni trošak od 99,40 eura za svjedokinju dr. ĐJ i 220,50 eura za svjedokinju dr. ČJ, što iznosi ukupno 15.319,90 eura.
27.4.Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištima 20. ožujka 2024. po Tbr. 9.t.1. OT, jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari, već je doneseno rješenje o spajanju postupaka, trošak zastupanja na ročištu 14. ožujka 2025. jer to ročište nije održano zbog bolovanja suca i trošak zastupanja na ročištima za objavu presude 10. listopada 2025. i 4. rujna 2026. jer tuženik na ista nije pristupio. Nije priznat trošak uvida i kopiranje spisa P-3970/20 i P-917/21 Tbr.36. OT-a jer sudu priložen dokaz o plaćenim troškovima, niti je ta radnja punomoćnika tuženika vidljiva u e-spisu.
27.5. Tuženiku se od utvrđenog troška oduzima trošak žalbenog postupka u kojem je tužiteljica u cijelosti uspjela, i to za sastav žalbe na presudu po Tbr. 10 t.1.. OT-a od 625 bodova, što iznosi 1.250,00 eura, a s PDV-om od 25% 1.562,50 eura, slijedom čega je tuženiku dosuđen ukupni trošak u visini od 13.757,40 eura.
27.6. Slijedom navedenog, o parničnom trošku odlučeno je pod točkom V izreke ove presude.
U Splitu, 4. rujna 2026.
SUTKINJA:
Ana Kuzmanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
- u spis
