Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Trg slobode 9 Varaždin

Poslovni broj: P-136/2025-14

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu po sucu Heleni Đud u pravnoj stvari tužitelja GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Marko Benčić, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika KF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u [adresa], radi poništenja oporuke, izvan ročišta, 4. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja GF protiv tuženika KF podnesena 12. ožujka 2025. kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura (petsto) sa zateznom kamatom od 4. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi poništenja oporuke zbog nedostatka u obliku navodeći da predmetna oporuka u trenutku sastavljanja nije bila potpisana od strane oporučitelja.

1.1. Ističe kako je tužitelj u ostavinskom postupku iza pok. AF bio upućen da protiv tuženika pokrene parnicu radi utvrđenja nevaljanosti predmetne oporuke te je u navedenom postupku broj P-267/2024 donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen. Međutim, tuženik je uložio žalbu i dopunu žalbe protiv navedene presude te je u dopuni žalbe problematizirao vrstu tužbe i tužbenog zahtjeva kakvog je tužitelj postavio u toj parnici tvrdeći da je trebao ustati kondemnatornom tužbom radi poništenja oporuke, a ne deklaratornom tužbom radi utvrđenja da oporuka nije pravovaljana. Tužitelj stoga opreza radi da se ne nađe u situaciji da trpi štetne posljedice zbog eventualno pogrešno postavljenog tužbenog zahtjeva u parničnom postupku pred ovim sudom pod poslovni broj: P-267/2024 iako ga je tužitelj postavio upravo onako kako je i upućen od strane ostavinskog suda, podnosi sad ovu tužbu radi poništenja predmetne oporuke. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

2. Dajući odgovor na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Pozivajući se na članak 222. Zakon o nasljeđivanju ističe kako se parnica radi osporavanja valjanosti ili sadržaja oporuke može pokrenuti isključivo temeljem upute ostavinskog suda. Tuženik tvrdi da je među istim strankama već vođen postupak pod poslovnim brojem P-267/2024 u kojemu je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen te je pravomoćnom presudom potvrđenom Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-690/2025 utvrđeno da je ta ista oporuka pravno nevaljana upravo zbog nedostatka propisanog oblika. Smatra da tužitelj nema pravni interes pokrenuti i voditi ovu parnicu, a s obzirom na činjenicu da ovom tužbom traži poništaj oporuke koja je već pravomoćno utvrđena nevaljanom. Tuženik dodatno ističe da je stavljanje otiska prsta u okolnostima kada ostavitelj može otežano pisati iste kvalitete kao što je vlastoručni potpis oporučitelja na oporuci i radi stavljanja otiska prsta oporuka nije nevaljana odnosno nije izostala potrebna forma. Prvenstveno predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj ističe da je imao pravni interes za pokretanje ove parnice jer tužbeni zahtjevi iz parnice ovoga suda broj P-267/2024 i iz ove parnice nisu identični jer se u parnici broj P-267/2024 tužbeni zahtjev odnosio na utvrđenje oporuke nevaljanom, a u ovoj parnici traži se poništenje iste te oporuke.

4. U podnesku od 13. veljače 2026. tuženik ističe kako razlika između deklaratornog zahtjeva na utvrđenje nevaljanosti i kako navodi kondemnatornog zahtjeva na poništaj u konkretnom slučaju nema nikakav praktični pravni značaj jer je pravomoćnom presudom već odlučeno o pravnoj sudbini oporuke. Time je predmet pravne zaštite iscrpljen. Pokretanjem nove parnice tužitelj zapravo duplicira pravnu zaštitu o istoj pravnoj stvari, čime se nepotrebno opterećuje sud i suprotna stranka te krši načelo ekonomičnosti postupka. Prihvaćanjem stava tužitelja otvorila bi se mogućnost beskonačnog vođenja postupaka o istoj pravnoj stvari kroz formalno drugačije formulirane zahtjeve, što je protivno načelu pravne sigurnosti i pravomoćnosti sudskih odluka. Stoga tuženik ustraje u prigovoru nedostatka pravnog interesa kao procesne pretpostavke za vođenje ove parnice.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se donese presuda kojom se poništava oporuka – pisana oporuka pred svjedocima sastavljena 16. siječnja 2024., a proglašena u postupku pred javnim bilježnikom 13. ožujka 2024. kojom je ostavitelj svoju imovinu ostavio tuženiku KF.

6. Tužba je nedopuštena.

7. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj u ostavinskom postupku iza pok. AF prigovorio nedostatku u obliku oporuke te je rješenjem upućen da protiv tuženika pokrene parnicu radi utvrđenja nevaljanosti predmetne oporuke koji se vodio kod ovoga suda pod poslovnim brojem P-267/2024

- da je u navedenom postupku tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen te je pravomoćnom presudom potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-690/2025 od 25. ožujka 2025. utvrđeno da je oporuka pravno nevaljana upravo zbog nedostatka propisanog oblika

- da je Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-3802/2025-2 od 26. studenoga 2025., djelomično odbijen, a djelomično odbačen prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-690/2025-2 od 25. ožujka 2025.

- da se Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske od 1. srpnja 2026. odbacuje ustavna tužba koju je tuženik podnio u povodu Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-3802/2025-2 od 26. studenoga 2025.

8. Sporno je pravno pitanje ima tužitelj pravni interes za poništenje oporuke zbog nedostataka u obliku nakon što je ista oporuka pravomoćno utvrđena nevaljanom zbog istog razloga zbog kojeg se traži poništenje oporuke (nedostataka u obliku).

9. Prema članku 333. stavku 1 i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019. 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe. Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

10. O presuđenoj stvari (res judicata) radi se ako kumulativno postoji: identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, identitet tužbenog zahtjeva i identitet činjenične osnove.

11. U konkretnom slučaju predmetna oporuka već jednom pravomoćno utvrđena pravno nevaljanom zbog nedostataka u obliku u korist tužitelja te je podnesena nova tužba s novim zahtjevom za poništenje iste oporuke ( sastavljene 16. siječnja 2024., a proglašene u postupku pred javnim bilježnikom 13. ožujka 2024 .), među istim strankama i zbog iste činjenične osnove (nedostatak oblika).

12. Kako u konkretnom slučaju kumulativno postoji identitet stranaka u istoj ulozi, identitet tužbenog zahtjeva i identitet činjenične osnove, prema ocjeni suda radi o presuđenoj stvari.

13. U odnosu na tvrdnje tužitelja da tužbeni zahtjevi iz parnice ovoga suda broj P-267/2024 i iz ove parnice nisu identični jer se u parnici broj P-267/2024 tužbeni zahtjev odnosio na utvrđenje oporuke nevaljanom, a u ovoj parnici traži se poništenje iste te oporuke , valja istaknuti da se identitet tužbenog zahtjeva kao pretpostavka presuđene stvari (res iudicata) ne prosuđuje prema identičnosti verbalnog (gramatičkog) izričaja tužbenog zahtjeva, nego su dvije parnice objektivno identične ako je u objema istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev koji se temelj na identičnoj činjeničnoj osnovi, a što je u konkretnoj situaciji slučaj (nedostataka u obliku).

14. Čak i da se ne radi o presuđenoj stvari, prema ocijeni suda tužitelj koji je već ishodio pravomoćnu presudu kojom je oporuka utvrđena pravno nevaljanom više nema pravni interes podnositi novu tužbu za poništenje iste oporuke.

15. Pravni interes je opća procesna pretpostavka koja mora postojati tijekom cijelog postupka, od pokretanja do dovršetka postupka. Kako je u ranijem postupku vođenom pred ovim sudom pod poslovnim brojem: P-267/2024 donesena pravomoćna presuda kojom je utvrđena nevaljanost predmetne oporuke te je pravomoćnim utvrđenjem nevaljanosti oporuke postignut pravni učinak uklanjanja iste iz pravnog prometa , ne postoji nikakva pravna potreba niti pravna korist za vođenje nove parnice radi njezina poništenja. Pravomoćna deklaratorna presuda kojom je zahtjev tužitelja usvojen već je postigla krajnji cilj, a učinci oporuke su izbrisani retroaktivno (ex tunc).

16. Na za pitanje je li tužitelj u prethodnom parničnom postupku koji se vodio pod brojem P-267/2024 bio dužan podnijeti konstitutivnu tužbu radi poništenja oporuke ili deklaratornu tužba radi utvrđenja nevaljanosti oporuke valja navesti da prema čl. 29. st. 3. ("Narodne novine" broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019.) nedostatak oblika predstavlja razlog za pobojnost što zahtijeva podnošenje konstitutivne tužbe radi poništenja oporuke. Međutim, ako prvostupanjski sud unatoč tome usvoji tužbeni zahtjev radi utvrđenja nevaljanosti i ta presuda postane pravomoćna, kao što je u ovoj situaciji slučaj, takva presuda obvezuje ostavinski sud i sve treće osobe, pa stoga tužitelj nema više nema pravni interes podnositi novu tužbu za poništenje iste oporuke.

17. Slijedom navedenog na temelju članka 288. stavka 2. ZPP-a tužba je odbačena kao nedopuštena.

18. Odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a pa je tako tužitelj koji je spor u cijelosti izgubio spor dužan tuženiku naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

19. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora iznosi 13.272,00 eura. Kao potrebne za vođenje parnice sud je ocijenio troškove tuženika za sastavljanje odgovora na tužbu prema tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., 107/2025, dalje: Tarifa) u iznosu od 250,00 eura te za zastupanje na pripremnom ročištu 21. svibnja 2026. sukladno tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. Tarife u iznosu od 250,00 eura. Na taj način tuženiku su odmjereni troškovi postupka u ukupnom iznosu od 500,00 eura koje mu je u cijelosti dužan platiti tužitelj zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

20. Tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka od dana donošenja presude do isplate i to sukladno članku 151. st. 3. ZPP -a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: – ZOO).

U Varaždinu 4. rujna 2026.

Sudac:

Helena Đud

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Tužitelju po punomoćniku Marku Benčiću, odvjetniku u Varaždinu

2. Tuženiku po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Varaždinu

3. spis