Poslovni broj: Usž-1419/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Kuvač, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Kuvač u Rijeci, Đure Šporera 2A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, U lica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 15, OIB: 96351974803, radi oglašivanja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1116/2024-11 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1116/2024-11 od 27. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-04/21-01/134, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-24-02 od 5. travnja 2024. i radi oglašavanja ništavim rješenja Općine Senj, Komisije za uzurpacije, Broj: 03-II-Up-I-558/6-1981 od 2. travnja 1992. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te je točkom III. naloženo tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-940-01/20-01/01, URBROJ: 2125/1-06-03/5- 21-14 od 25. siječnja 2021., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za oglašivanje ništavim rješenja Komisije za uzurpacije Općine Senj, broj: 03-UP/I-558/6-1981 od 2. travnja 1992.
2. Tužitelj je protiv pobijane presude izjavio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da upravna tijela nisu precizno utvrdila tko je doista pokrenuo postupak 1981. godine, obzirom da je zahtjev za priznavanje prava vlasništva podnijela njegova pokojna majka, ČD, 13. kolovoza 1981. godine, a ne ND kako to pogrešno navode sud i tuženik. Pojašnjava da iz zapisnika od 13. kolovoza 1981. proizlazi da je ČD osobno pristupila Komisiji i zatražila sređivanje pravnog stanja za sebe i svoje šestero djece, a da je ND samo potpisao zapisnik u ime majke jer je ona bila nepismena. Ukazuje na to da u spisu ne postoji nikakav drugi zahtjev koji bi podnio ND ili ostale osobe navedene u rješenju iz 1992. godine te da su tijela propustila navesti urudžbeni broj takvog navodnog zahtjeva. Tvrdi da je kao jedan od šestero djece ČD, bio potpuno isključen iz postupka okončanog rješenjem iz 1992. godine, iako je majka u zahtjevu navela da će se sva djeca dogovoriti o vlasništvu, a koja činjenica, po ocjeni tužitelja, izravno upućuje na ništetnost spornog rješenja. Osporava sudjelovanje zainteresirane osobe, navodeći da ga je to nepotrebno opteretilo i da zbog visokih troškova više nije u mogućnosti koristiti usluge odvjetnika. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev na način da se oglasi ništavim rješenje iz 1992. godine, podredno, vratiti predmet prvostupanjskom sudu.
3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oglašivanjem ništavim rješenja Komisije za uzurpacije Općine Senj, broj:
03-UP/I-558/6-1981 od 2. travnja 1992., s obzirom da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi iz odredbe članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) kojom odredbom su taksativno navedeni razlozi zbog kojih se rješenje može oglasiti ništavim.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je, postupak koji je prethodio predmetnom sporu, pokrenut 21. srpnja 2020. na temelju zahtjeva tužitelja za oglašavanjem ništavim rješenja Komisije za uzurpacije Općine Senj, broj: 03 -UP/I- 558/6-1981 od 2. travnja 1992. Navedenim rješenjem se točkom 1. izreke, ŽDF iz [adresa], Ž FD iz [adresa], ĆD iz [adresa], ČDF iz [adresa], ĐD ženi pok. Č iz [adresa] i ĐDŠ iz [adresa], tada u Nizozemskoj, priznaje pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] sa 216 čhv ili 778 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s izgrađenim objektima. Točkom 2. se ČDF iz [adresa], priznaje pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], vrtlić - pašnjak sa 47 čhv ili 168 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
8. Tužitelj, prije svega, smatra da je navedeno rješenje Komisije za uzurpacije Općine Senj trebalo oglasiti ništavim primjenom odredbe članka 128. stavka 1. točka 5. ZUP-a, upirući pri tom na okolnost da je navedeno rješenje doneseno na temelju zahtjeva njegove pokojne majke (ČD), a ne na temelju zahtjeva njezina sina ND, kako je to pogrešno u obrazloženju tog rješenja navedeno.
8.1. Navedenom odredbom ZUP-a je propisano da će se rješenje oglasiti ništavim ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala.
9. Međutim, iako pravilno tužitelj upire na okolnost da iz, spisu priležećeg zapisnika od 13. kolovoza 1981. proizlazi da je postupak u kojem je doneseno rješenje od 2. travnja 1992., pokrenut na temelju zahtjeva (zapisničke molbe) ČD za priznanje prava vlasništva na zemljištu s naslova uzurpacije (koji zapisnik je u ime majke potpisao ND), a da je u samom obrazloženju predmetnog rješenja navedeno da " […] ND iz [adresa] za sebe i u dispozitivu navedene suposjednike podnio je zahtjev […]“, takvo osporavanje tko je u rješenju naveden kao podnositelj predstavlja pitanje pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i zakonitosti samog akta, a ne razlog za ništavost iz članka 128. stavka 1. točke 5. ZUP-a. Naime, za primjenu navedene odredbe potrebno je da zahtjev stranke uopće ne postoji, što ovdje nije slučaj jer je postupak nedvojbeno iniciran zahtjevom unutar obitelji HD za istu nekretninu, a slijedom čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđivanje rješenja ništavim po navedenoj zakonskoj osnovi.
10. Također, prigovor tužitelja da je bio isključen iz postupka okončanog rješenjem od 2. travnja 1992. godine, iako je on jedan od nasljednika koji koristi nekretninu, također ne predstavlja razlog za ništavost rješenja od 2. travnja 1992. Naime, prema odredbama ZUP-a, kao i prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi, onemogućavanje stranci da sudjeluje u postupku te nedostavljanje rješenja stranci predstavlja povredu pravila postupka koja je razlog za obnovu postupka (članak 123. stavak 1. točka 5. ZUP-a), a ne razlog za oglašivanje rješenja ništavim. Budući da su rokovi za izjavljivanje izvanrednog pravnog lijeka obnove postupka protekli, tužitelj ne može te iste razloge uspješno isticati u postupku za oglašivanje rješenja ništavim. Naime, ništavost je najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice, stoga su i razlozi za oglašivanjem rješenja ništavim restriktivno propisani odredbom članka 128. stavka 1. ZUP-a, a sud u postupku ocjene ništavosti ispituje isključivo postojanje onih nedostataka koje zakon izričito predviđa, dok ostali prigovori, ne mogu dovesti do oglašivanja rješenja ništavim nakon što proteknu rokovi za druge pravne lijekove.
11. S obzirom na to da je tužitelj s tužbenim zahtjevom u cijelosti odbijen, to mu je, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a pravilno, točkom III. prvostupanjske presude naloženo naknaditi zainteresiranoj osobi zatraženi trošak.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1.
ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 3. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
