Poslovni broj: Usž-2816/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te sudskog savjetnika, Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-151/2025-7 od 8. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-151/2025-7 od 8. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/413, URBROJ: 443-02-01-25-15 od 3. veljače 2025. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporenim rješenjem tuženika utvrđeno je da tužiteljica u zadanom roku nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/24-02/413, URBROJ: 443-02-01-12-24-9 od 14. lipnja 2024., kojim se tužiteljici kao investitorici naređuje u roku od 15 dana ukloniti građevine pobliže opisane u izreci tog rješenja, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na zemljištu izvan građevinskog područja, bez izvršne građevinske dozvole. Stoga se osporenim rješenjem tuženika određuje da će se navedeno rješenje o uklanjanju izvršiti putem treće osobe.

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da je donošenjem osporenog rješenja došlo do povrede odredbe članka 139. stavka 4. i članka 68. Zakona o općem upravnom postupku, jer joj na očevidu nije omogućeno sudjelovanje niti joj je omogućeno da se očituje o činjenicama koje su temelj donošenja odluke. Tvrdi da je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenja tuženika kao dostatna u smislu odredbe članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, iako iz sadržaja samog rješenja ne proizlazi na temelju kojih konkretnih činjenica i dokaza je utvrđena obveza uklanjanja, niti su razmotreni njezini navodi, a čime je povrijeđeno pravo stranke na obrazloženu odluku te je onemogućena učinkovita sudska kontrola zakonitosti upravnog akta. Predlaže Sudu usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora uvećano za troškove sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Odredbom članka 114. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.; dalje: ZDI) propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe.

6.1. Odredbom članka 115. stavka 3. ZDI-ja propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju doneseno nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavka 3. ZDI-ja.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kontrolnim očevidom izvršenim 27. siječnja 2025. utvrđeno da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju od 14. lipnja 2024. odnosno da nije uklonila, u tom rješenju opisane, građevine. Naprijed navedeno rješenje o uklanjanju je postalo izvršno, odnosno presudom ovog Suda poslovni broj: Usž-1091/2025 od 26. ožujka 2025. i pravomoćno, a slijedom čega su, s obzirom na to da je riječ o gradnji izvan granica građevinskog područja, sukladno prethodno citiranim odredbama ZDI-a i prema ocjeni ovog Suda ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja putem treće osobe, kako je i zapriječeno točkom 4. izreke rješenja tuženika koje se ovdje izvršava.

8. Kraj činjenice da tužiteljica nije, u ostavljenom roku, postupila po nalogu iz rješenja o uklanjanju, ispunili su se uvjeti iz odredbe članka 139. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) kojom je propisano da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.

9. Sud napominje da se, kako pravilno ukazuje prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 139. stavka 4. ZUP-a žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da joj je u upravnom postupku bilo onemogućeno sudjelovanje. Naime, osim što je odredbom članka 106. stavka 4. ZDI - ja izričito propisano da građevinski inspektor, kada utvrdi povredu propisa, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, tužiteljica je u daljnjem postupku (kao i upravnom sporu) sudjelovala te je imala priliku osporiti sva činjenična utvrđenja sudjelovanjem na ročištu za raspravu, čijem održavanju, iako uredno pozvana nije pristupila.

11. Zaključno, Sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod o nedostatnosti razloga pobijanog rješenja. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, tuženik je postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a, iznijevši pritom valjanu argumentaciju o pravilnosti činjeničnog stanja i primjeni materijalnog prava, navodi u obrazloženju odluke jasne i argumentirane razloge na kojima je donesena odluka utemeljena.

12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, koji zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS -a odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).

14. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora jer je ista upravni spor izgubila u cijelosti (točka II. izreke).

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković