Poslovni broj: Usž-2357/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frane Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi troškova izvršenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2222/2025-7 od 3. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2222/2025-7 od 3. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/414, URBROJ: 443-02-01-09-25-23 od 6. listopada 2025., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika 6. listopada 2025., u točki 1. izreke, utvrđeni su troškovi izvršenja rješenja KLASA: UP/I 362-02/24-02/414, URBROJ: 443-02-01-12-24-8 od 12. lipnja 2024., koje je izvršeno putem treće osobe, odnosno troškovi uklanjanja: – građevine tlocrta 3,00 x 2,20 m, na jugoistočnom dijelu ograđenog zemljišta, jedne nadzemne etaže, -građevine tlocrta 2,00 x 3,00 m, jedne nadzemne etaže na sjeveroistočnom dijelu ograđenog zemljišta, -građevine tlocrta 2,00 x 1,80m, jedne nadzemne etaže, sve izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (5. ograđena parcela od sjevera) izvan građevinskog područja grada Umaga, u iznosu od 699,75 eura, uz prateće upute i upozorenja u točkama 2. i 3. izreke rješenja.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Tužitelj u žalbi navodi da je podnio tužbu protiv rješenja o izvršenju KLASA: UP/I-362-02/24-02/489, URBROJ: 443-02-01-14 od 4. veljače 2025., na temelju kojeg je doneseno ovdje osporavano rješenje o troškovima izvršenja, u kojoj navodi da je rješenje o izvršenju zaprimio tek 2. travnja 2025., a spornim smatra što to rješenje, usprkos dostavljenoj punomoći za zastupanje, nije dostavljeno njegovom opunomoćeniku, već je dostava pokušana na njegovu adresu, a potom je to rješenje dostavljeno putem oglasne ploče, čija objava je bila u vrijeme nakon što je tuženik već pristupio uklanjanju putem treće osobe. Stoga smatra da mu je bilo onemogućeno sudjelovanje u postupku te da mu nije bila dostupna informacija o realnom vremenu do kad je tužitelj imao mogućnost samostalno ukloniti predmetne građevine. Iz navedenih razloga smatra da su mu osporenim rješenjem neosnovano utvrđeni troškovi izvršenja. Nadalje, navodi i da je protiv rješenja o izvršenju od 4. veljače 2025. pokrenuo upravni spor, a koji predmet da još uvijek nije riješen. Nadalje, navodi da je tuženik bez određene pravne osnove odredio troškove uklanja predmetnih građevina, a da je vrijednost tih objekata znatno niža od vrijednosti određenih troškova. Slijedom svega navedenog, predlaže ovom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno, da pobijanu presudu ukine (pravilno poništi) i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Polazeći od sadržaja žalbe te ispitavši cjelokupan sadržaj predmeta spisa ovaj sud je ocijenio kako ona, iako se tužitelj poziva na postojanje bitne povrede postupka, sadržajno predstavlja njegovo obrazloženje shvaćanja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. S obzirom na takav sadržaj, predmetna žalba suštinski se svodi na izlaganje razloga o tome da je i zašto je tužbeni zahtjev u ovom predmetu trebalo u cijelosti prihvatiti te poništiti osporeno rješenje tuženika.

7. Rješenjem tuženika od 12. lipnja 2024. naloženo je uklanjanje ovdje predmetnih građevina. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pokrenuo spor te je presudom poslovni broj: Us I-1118/2024-7 od 3. veljače 2025. odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja tog rješenja (navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1099/2025-2 od 27. svibnja 2025.).

7.1. Presudom ovog suda poslovni broj Usž-1601/2026-2 od 1. srpnja 2026. odbijena je žalba ovdje tužitelja te je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovi broj Us I-470/2025-7 od 12. veljače 2026. kojom je ocjenjeno zakonitim rješenje o izvršenju od 4. veljače 2025.

8. Prigovori koje tužitelj iznosi u odnosu na dostavu rješenja o izvršenju ne može s uspjehom iznosi u ovom sporu jer je o zakonitosti rješenja o izvršenju te dostavi navedenog rješenja odlučeno presudom ovog suda poslovni broj Usž-1601/2026-2 od 1. srpnja 2026.

9. Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI) propisano je da troškove izvršenja rješenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik. Stavkom 2. istog članka propisano je da se troškovi izvršenja rješenja namiruju iz državnog proračuna do naplate od izvršenika . Stavkom 5. istog članka propisano je da se iznos troškova izvršenja rješenja i obveza njihova plaćanja od strane izvršenika utvrđuju rješenjem koje se donosi nakon izvršenja rješenja putem treće osobe.

10. Imajući u vidu da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju od 12. lipnja 2024. i uklonio građevine za koje mu je to naloženo tim rješenjem, a zbog čega su one uklonjene putem treće osobe, odnosno od strane ugovornog izvođača tuženika, ocjena je Suda da je tuženik zakonito u skladu s citiranim odredbama članka 122. ZDI -ja obvezao tužitelja na plaćanje troškova predmetnog uklanjanja.

11. Treba reći da je tužitelj imao mogućnost postupiti dobrovoljno po inspekcijskom rješenju i sam ukloniti predmetnu građevinu, a što je propustio u učiniti , pa su nastali troškovi dolaskom na teren izvođača uklanjanja, s djelatnicima i mehanizacijom po kojima je izvršeno uklanjanje i o čemu je izdan račun br. 209/01/1 od 8. rujna 2025. u skladu s podacima navedenim u građevinskoj knjizi a iz kojeg proizlazi da su svi podaci ovjereni potpisom ovlaštene osobe nadzora-građevinskog inspektora te da su obračunate cijene svake radnje u skladu s cijenama ugovorenim u Ugovoru te troškovniku predviđenih (okvirnih) količina predmeta nabave.

11.1. Imajući u vidu navedeno pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je, u konačnici, i sam trošak izvršenja rješenja u ovoj upravnoj stvari pravilno i zakonito utvrđen.

12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

13. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe jer isti sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković