REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gr 1-358/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Željku Pajaliću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojeg zastupa Tihomir Zec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Zec i partneri u Osijeku, protiv ovršenika Generacija Q j.d.o.o u stečaju, Zagreb, Vlaška 94, OIB 09499805974, kojeg zastupa stečajni upravitelj Diana Galić, radi ovrhe, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji se rješenjem poslovni broj Ovrv-91154/2024-13 od 16. siječnja 2025. oglasio stvarno nenadležnim i Trgovačkog suda u Zagrebu koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj Ovrv - 45/2025-2 od 10. rujna 2025., 3. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje rješenjem poslovni broj Ovrv-91154/2024-13 od 16. siječnja 2025. te je spis po pravomoćnosti tog rješenja dostavio Trgovačkom sudu u Zagrebu pozivom na odredbu čl. 169. st. 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24. - dalje: SZ). Tim rješenjem, pod točkom I. izreke, utvrdio je prekid tog postupka, pod točkom II. izreke se oglasio stvarno nenadležnim za daljnje vođenje tog ovršnog postupka, te je pod točkom III. odredio ustupanje predmeta Trgovačkom sudu u Zagrebu, a nakon čega je spis po pravomoćnosti tog rješenja i dostavio Trgovačkom sudu u Zagrebu. Cijeni da je taj sud nadležan za rješavanje u ovom predmetu na temelju odredbe čl. 169. st. 6. i 7. SZ.
2. Trgovački sud u Zagrebu nije prihvatio stvarnu nadležnost te je spis poslovni broj Ovrv-45/2025-2 dostavio ovome sudu, jer da je u ovom predmetu stvarno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o iznimci jer da određivanje ovrhe nije povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi, pozivajući se na odredbe čl. 37. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. i 6/24. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, - dalje: OZ) te 34.b t. 1. i 34. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP).
3. Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu.
4. Iz stanja spisa proizlazi da je na prijedlog ovrhovoditelja Općinski građanski sud u Zagrebu, Javni bilježnik Ivan Tadić, u Zagrebu, kao povjerenik suda, donio 29. studenoga 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-91154/2024
– općenito na imovini ovršenika. Javni bilježnik je dostavio spis Općinskom građanskom sudu u Zagrebu jer je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak.
5. Odredbom čl. 18. t. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22., 16/23., 155/23., 36/24. i 136/25., - dalje: ZS) propisano je da općinski sudovi rješavaju ovršne predmete, dok je odredbom čl. 21. t . 1. tog Zakona propisano da trgovački sudovi odlučuju u parničnim i izvanparničnim predmetima kada je to propisano posebnim zakonom.
6. Prema odredbi čl. 37. st. 1. i 2. OZ općinski sudovi stvarno su nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi. Sudovi nadležni određivati ovrhu ovlašteni su postupati i u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi te drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu. Oni su ovlašteni odlučivati i o drugim pitanjima tijekom postupka prije nego što je sud nadležan za provedbu ovrhe započeo s provedbom ovrhe.
7. Odredbom čl. 169. st. 5. SZ propisano je da nakon otvaranja stečajnoga postupka razlučni vjerovnici nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja.
7.1. Odredbom čl. 169. st. 6. SZ propisano je da se postupci ovrhe i osiguranja iz st. 5. tog članka koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju, bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika; da će prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastaviti sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku.
7.2. Odredbom st. 7. tog članka propisano je da je sud koji vodi postupak ovrhe ili osiguranja iz stavka 6. tog članka dužan u roku od osam dana od dana otvaranja stečajnoga postupka rješenjem utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak.
8. Prema ocjeni ovog suda pravilan je pravni pristup Trgovačkog suda u Zagrebu da se u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 37. st. 1. OZ, ne radi o iznimci jer određivanje ovrhe nije povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi, kao i da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 169. st. 6. i 7. SZ, s obzirom na to da se ovdje kao ovrhovoditelj ne pojavljuje razlučni vjerovnik.
9. Naime, odredbom čl. 149. SZ propisano je da su razlučni vjerovnici oni koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi i imaju pravo odvojenoga namirenja na toj stvari ili pravo unovčenja prema odredbama čl. 248. toga Zakona.
10. Iz navedene odredbe proizlazi da u konkretnom slučaju pretpostavka nadležnosti trgovačkih sudova nije ispunjena. Navedeno stoga što iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi ovrhovoditelj imao status razlučnog vjerovnika. Naime, ovrhovoditelj se ne poziva na pravo odvojenog namirenja iz stvari i prava upisanih u javne knjige (čl. 149. SZ), ne tvrdi da njegova prava proizlaze iz sudskog ili javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva stvari ili prijenosom prava (čl. 150. SZ), ne tvrdi da na nekom predmetu iz stečajne mase ima kakvo založno pravo koje nije upisano u javnu knjigu (čl. 151. SZ), niti se poziva na okolnosti iz čl. 152. t. 1. -3. SZ. Iz spisa ne proizlazi da bi ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu iznosio činjenice koje bi upućivale da bi svojstvo razlučnog vjerovnika mogao imati na temelju odredbe čl. 153. SZ, slijedom čega nije riječ o razlučnom vjerovniku u skladu s naprijed citiranim odredbama Stečajnog zakona.
10.1. Stoga se ne može govoriti o ovrhovoditelju kao razlučnom vjerovniku, pa se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 169. st. 6. SZ.
11. Slijedom navedenog, u predmetnom ovršnom postupku ne postoje uvjeti za postupanje sukladno odredbi čl. 169. st. 6. i 7. SZ i za donošenje rješenja o prekidu postupka, proglašavanju nenadležnosti i ustupanja predmeta Trgovačkom sudu u Zagrebu, već je za postupanje u ovom predmetu, s obzirom da je ovrha određena na općenito na imovini ovršenika, stvarno nadležan kao ovršni sud Općinski građanski sud u Zagrebu.
12. Zbog tih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 23. st. 2. i 3. ZPP.
Zagreb, 3. rujna 2026.
Sudac:
Željko Pajalić
