Poslovni broj: Usž-1364/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja DE-FOS d.o.o., Kutina, Augusta Šenoe 2, OIB: 09211091279, kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Toš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 34, protiv tuženika Sisačko - moslavačke županije, Sisak, Ulica dr. Ante Starčevića 29, OIB: 82215698659, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Kutine, Kutina, Trg kralja Tomislava 12, OIB: 41888874500, radi utvrđenja obveze plaćanja komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-751/2025-11 od 13. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 751/2025-11 od 13. ožujka 2026.

II. Poništava se rješenje tuženika Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, Odsjeka za gospodarstvo, KLASA: UP/II-363-03/23-01/15, URBROJ: 2176-05- 01/7-25-17 od 8. siječnja 2025.

III. Poništava se rješenje Grada Kutine, Upravnog odjela za komunalni sustav, građenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za komunalni red, zaštitu okoliša i investicijsko održavanje, KLASA: UP/I-363-03/21-01/8, URBROJ: 2176-3-08- 02/01-24-28 od 4. listopada 2024.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 4.062,50 € (slovima: četiritisućešezdesetidva eura i pedeset centi) u roku od 30 dana od dostave ove presude, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/23-01/15, URBROJ: 2176-05-01/7-25-17 od 8. siječnja 2025. i rješenja Grada Kutine, Upravnog odjela za komunalni sustav, građenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za komunalni red, zaštitu okoliša i investicijsko održavanje, KLASA: UP/I-363-03/21-01/8, URBROJ: 2176-3-08-02/01-24-28 od 4. listopada 2024. (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-03/23-01/15, URBROJ: 2176-05-01/7-25-17 od 8. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Kutine, Upravnog odjela za komunalni sustav, građenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za komunalni red, zaštitu okoliša i investicijsko održavanje, KLASA: UP/I-363-03/21-01/8, URBROJ: 2176-3-08-02/01-24-28 od 4. listopada 2024.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem, u točki 1. izreke tužitelju se utvrđuje visina komunalne naknade za poslovni prostor u Husain, Husain BB deponija kiseli, Husain koji služi za proizvodne djelatnosti površine 100,00 m[2] , i građevno zemljište koje služi u svrhu obavljanja te djelatnosti, površine 74.552,00 m[2] , u iznosu od 0,07 €/m mj. poslovnog prostora i 0,01 €/m[2] mj. građevnog zemljišta (nekretnina), u godišnjem iznosu od 6.401,54 €, plativo u jednakim mjesečnim iznosima od 533,46 €. U točki 2. izreke tog rješenja nalaže se tužitelju plaćati komunalnu naknadu od 1. siječnja 2021. godine i nadalje uplatom mjesečnog iznosa navedenog u točki 1. izreke ovog rješenja na žiro račun Grada Kutine. Točkom 3. izreke određeno je da se na nepravovremeno uplaćeni iznos utvrđen u točki 1. izreke rješenja zaračunava zakonska zatezna kamata, dok je točkom 4. izreke određeno da je obveznik dužan prijaviti promjenu u smislu prestanka vlasništva ili korisništva, površine ili namjene prostora iz točke 1. izreke. Točkom 5. izreke određeno je da će se u slučaju izmjene vrijednosti boda za izračun visine komunalne naknade donijeti novo rješenje o komunalnoj naknadi. Točkom 6. određeno je da žalba nema odgodni učinak.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke iz članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu za utvrđenje obveze plaćanja komunalne naknade. Ističe da predmetna nekretnina nije opremljena niskonaponskom električnom mrežom, o čemu je u prilog svojim tvrdnjama dostavio dopis HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. U tom smislu osporava utvrđenja iz zapisnika o očevidu, navodeći da električnu energiju osigurava putem vlastite solarne proizvodnje, a ne priključkom na niskonaponsku električnu mrežu. Predlaže Sudu usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu te rješenje tuženika, uz naknadu troškova spora. Podredno, predlaže poništiti pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da žalbeni razlozi nisu osnovani. Poziva se na građevinsku dozvolu iz koje proizlazi da postoji mogućnost priključenja građevine na niskonaponsku mrežu. Predlaže odbiti žalbu.

3.1. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu iznosi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda zakonita. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud povrijedio zakon kada je odbio tužbeni zahtjev.

6. Odredbom članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG) propisano je da se komunalna naknada plaća za nekretnine iz stavka 1. koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

7. Proizlazi, dakle, da su osnovne pretpostavke koje se u upravnom postupku moraju nedvojbeno utvrditi, a da bi se uopće mogla odrediti komunalna naknada sljedeće: (1) da se nekretnina nalazi na području na kojem se obavlja komunalna djelatnost održavanja nerazvrstanih cesta i (2) održavanja javne rasvjete te koje mora biti opremljeno (3) pristupnom cestom, (4) niskonaponskom električnom mrežom, (5) vodom prema mjesnim prilikama i (6) sastavni je dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave. Pritom treba naglasiti da navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

8. U ponovljenom je postupku, postupajući po presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3255/2023 od 27. veljače 2024. prvostupanjsko tijelo provelo očevid dana 22. svibnja 2024. radi utvrđenja (ne)postojanja svih navedenih pretpostavki za utvrđenje obveze plaćanja komunalne naknade, o čemu je sačinjen zapisnik, KLASA:

UP/I-363-03/21-01/8, URBROJ: 2176-3-08-02/01-24-27. Očevidom je, između ostalog, utvrđeno da na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tužitelja postoje instalacije niskonaponske električne mreže.

9. Prvostupanjski je sud na temelju utvrđenja iz navedenog zapisnika o očevidu, ocijenio zakonitim osporena rješenja uz zaključak da su kumulativno ispunjene pretpostavke za utvrđenje obveze plaćanja komunalne naknade iz odredbe članka 92. stavka 2. ZKG-a.

10. Iz spisa proizlazi da je tužitelj tijekom upravnog postupka i spora (između ostalog) osporavao ispunjenje pretpostavke opremljenosti niskonaponske električne mreže, pozivajući se pritom na dostavljeni dopis HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o.

11. Budući da iz dopisa HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. neprijeporno proizlazi da „ (…) ne postoji tehnička mogućnost realizacije niskonaponskog priključka ovih lokacija (…)“, to su prema ocjeni ovog Suda osnovani žalbeni prigovori tužitelja kojima osporava ispunjenje pretpostavke opremljenosti nekretnine niskonaponskom električnom mrežom. Stoga, nije bilo osnove za zaključak da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 92. stavka 2. ZKG-a za utvrđenje obveze plaćanja komunalne naknade.

12. Iz iznijetih razloga Sud ocjenjuje da je presudom prvostupanjskog suda povrijeđen zakon na štetu tužitelja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. Stoga se presuda prvostupanjskog suda kao ni rješenja tuženika i tijela prvog stupnja, ne mogu ocijeniti zakonitim.

14. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS- a u vezi s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci pod točkama I.,

II. i III.

15. Tužitelju je, stoga, valjalo priznati troškove spora i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 27/1 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa), pristupa ročištu za glavnu raspravu u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 27/2 i Tbr. 54 Tarife), te sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 € (Tbr. 27/3 i Tbr. 54 Tarife), ili ukupno 3.250,00 € što uvećano za 25% PDV-a na odvjetničku uslugu od 812,50 € iznosi 4.062,50 €.

16. Tužitelju kao opravdani nisu priznati troškovi sastava podneska od 25. travnja 2025., jer isti nije bio ni nužan ni potreban za rješenje ovog upravnog spora kao i troškovi sastava žalbe preko već priznatog troška sastava žalbe od 1.250,00 € uz pripadajući PDV (za iznos od 250,00 € uz pripadajući PDV).

17. Slijedom iznesenog, o troškovima upravnog spora je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković