Poslovni broj: Usž-2925/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika, Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1398/2025-7 od 28. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1398/2025-7 od 28. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/437, URBROJ: 443-02-05-14-25-31 od 16. srpnja 2025. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporenim rješenjem tuženika utvrđeno je da tužitelj u zadanom roku nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/24-02/437, URBROJ: 443-02-05-14-24-10 od 2. srpnja 2024., kojim se tužitelju naređuje u roku od 15 dana ukloniti građevine pobliže opisane u izreci tog rješenja, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na zemljištu izvan građevinskog područja, bez izvršne građevinske dozvole. Stoga se osporenim rješenjem tuženika određuje da će se navedeno rješenje o uklanjanju izvršiti putem treće osobe.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da je donošenjem osporenog rješenja povrijeđena odredba članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da prvostupanjski sud nije dao dostatne i relevantne razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, već je nekritički prihvatio utvrđenja tuženika. Tvrdi da mu tijekom očevida nije bilo omogućeno sudjelovanje ni očitovanje o činjenicama koje su bile temelj donošenja osporenog rješenja. Smatra da se određivanjem mjere izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe vrijeđa načelo razmjernosti te njegovo pravo vlasništva. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže Sudu usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.

6. Odredbom članka 114. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.; dalje: ZDI) propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe. Stavkom 3. istoga članka Zakona propisano je da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

6.1. Odredbom članka 115. stavka 3. ZDI-ja propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju doneseno nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavka 3. ZDI-ja.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kontrolnim očevidom izvršenim 4. srpnja 2025. utvrđeno da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju od 2. srpnja 2024. odnosno da nije uklonio, u tom rješenju opisane, građevine. Naprijed navedeno rješenje o uklanjanju je postalo izvršno, odnosno presudom ovog Suda poslovni broj: Usž-1412/2025-2 od 8. svibnja 2025. i pravomoćno, a slijedom čega su, s obzirom na to da je riječ o gradnji izvan granica građevinskog područja, sukladno prethodno citiranim odredbama ZDI-a i prema ocjeni ovog Suda ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja putem treće osobe, kako je i zapriječeno točkom 4. izreke rješenja tuženika koje se ovdje izvršava.

8. Kraj činjenice da tužitelj nije, u ostavljenom roku, postupio po nalogu iz rješenja o uklanjanju, ispunili su se uvjeti iz odredbe članka 139. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) kojom je propisano da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.

9. S obzirom na to da članak 115. stavak 3. ZDI-ja za građevine izgrađene izvan granica građevinskog područja propisuje izvršenje putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčanih kazni, takav način izvršenja predstavlja jedinu zakonom propisanu mogućnost pa se, suprotno mišljenju tužitelja, ovdje ne radi o povredi načela razmjernosti, već o izravnoj primjeni Zakona.

9.1. Također se pojašnjava tužitelju da pravo na mirno uživanje vlasništva u konkretnom slučaju nije povrijeđeno s obzirom na to da to pravo nije apsolutno već je podložno ograničenjima koja može propisati država radi zaštite javnog interesa, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno mjerodavnim odredbama Zakona kojim se uređuju gradnja i obavljanje inspekcijskog nadzora (bespravnog) građenja.

10. Pravilno ukazuje prvostupanjski sud da se prema odredbi članka 139. stavka 4. ZUP-a žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja, zbog čega prigovori tužitelja istaknuti u žalbi u odnosu na rješenje o uklanjanju nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da mu je u upravnom postupku bilo onemogućeno sudjelovanje. Naime, osim što je odredbom članka 106. stavka 4. ZDI - ja izričito propisano da građevinski inspektor, kada utvrdi povredu propisa, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, tužitelj je u daljnjem postupku (kao i upravnom sporu) sudjelovao te je imao priliku osporiti sva činjenična utvrđenja sudjelovanjem na ročištu za raspravu, čijem održavanju, iako uredno pozvan, nije pristupio.

12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, koji zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS -a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković