Poslovni broj: Usž-2930/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Valter Šram, odvjetnik u Puli, Santoriova 30, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave Pazin, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962 , radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2530/2025-14 od 18. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2530/2025-14 od 18. svibnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/35, URBROJ: 443-02-04-17-25-3 od 30. lipnja 2025. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika naređeno je tužiteljici kao vlasnici, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni: (1) stambenu građevinu tlocrtnih dimenzija unutar 9,8 m x 7,2 m (etažnost suteren + prizemlje) + 3,9 x 6,6 m (etažnost prizemlje), visine do vijenca 5,0 m, dvostrešnog drvenog krovišta pokrivenog crijepom, s postavljenim solarnim panelima na krovu, kojoj je s jugozapadne strane u razini prizemlja dograđena nadstrešnica čelične konstrukcije, nepravilnog tlocrta dimenzija unutar 4,6 x 11,0 m, dijelom pokrivena limenim panelima; (2) zgradu u visini suterena, ukopanu u teren, dograđenu sa sjeverozapadne i jugozapadne strane stambene građevine, tlocrtnih dimenzija 3,4 x 23,0 + 10,1 x 6,0 m, ravnog krova opločenog kamenom, visine 2,8 m; (3) armiranobetonsko stepenište širine 1,8 m i rampe za ulaz u ukopanu zgradu širine 0,95 m te podesta u razini terena koji se dijelom oslanja na zid od lomljenog kamena, izgrađenih sa sjeveroistočne strane osnovnog dijela, i još jednog armiranobetonskog stepeništa širine 1,5 m i duljine 4,9 m do kojeg vodi podest opločen kamenom, izgrađenog s jugoistočne strane ; sve izgrađeno na lokaciji [adresa], Grad Vodnjan, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez izvršne građevinske dozvole. (dalje: bespravno izgrađene građevine).

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je obrazloženje presude nejasno što presudu čini nezakonitom. Smatra da je donošenjem osporenog rješenja tuženika povrijeđena odredba članka 106. stavka 6. Zakona o Državnom inspektoratu. Ističe da joj nije dana mogućnost učinkovitog sudjelovanja u postupku jer je talijanska državljanka koja ne razumije hrvatski jezik, a dopis kojim je pozvana na očitovanje, zapisnik o očevidu i osporeno rješenje tuženika dostavljeni su joj na hrvatskom jeziku izravno u Italiju. Smatra da je pritom trebala biti obaviještena o mogućnosti odbijanja primitka dokumenata koji nisu sastavljeni ili prevedeni na jezik koji razumije. Smatra da je trebalo primijeniti Uredbu (EU) 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o dostavi sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba 2020/1784) te Konvenciju između FNRJ i Talijanske Republike o uzajamnoj pravnoj pomoći u građanskim i upravnim stvarima od 3. prosinca 1960. (dalje: Talijansko-jugoslavenska konvencija). Dalje pak u žalbi ističe da je tijekom upravnog spora ukazivala kako Uredba nije primjenjiva na upravne akte, što uključuje i rješenje o uklanjanju. Zbog svega navedenoga smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje te pristup sudu. Navodi da je u vezi predmetne nekretnine sklopila kupoprodajni ugovor s ranijom vlasnicom 2017. godine te ističe da bi joj uklanjanjem predmetne nekretnine nastala nenadoknadiva šteta, budući da bi joj time bilo onemogućeno ozakonjenje predmetne građevine . Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti rješenje tuženika, sve uz naknadu troškova spora. Potražuje troškove sastava žalbe te sudske pristojbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud ne nalazi da je tijekom upravnog postupka i upravnog spora došlo do povrede prava tužiteljice na sudjelovanje u postupku, odnosno prava na izjašnjavanje. Suprotno mišljenju tužiteljice, upravni postupak je sukladno odredbi članka 14. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj : 47/09. i 110/21.), zakonito vođen na hrvatskom jeziku. Tužiteljici je dana mogućnost sudjelovanja u postupku na način da joj je uz dopis kojim se traži njezino očitovanje dostavljen zapisnik o očevidu koji je zaprimila 4. travnja 2025. Međutim, u ostavljenom roku, ni do donošenja osporenog rješenja, nije obavijestila tuženika da ne razumije hrvatski jezik, niti je u tom smislu poduzela ikakvu radnju. Osim toga, tijekom upravnog spora, odgovor na tužbu tuženika dostavljen je njezinom opunomoćeniku (po punomoći sastavljenoj samo na hrvatskom jeziku), a na taj se odgovor tužiteljica očitovala podneskom. Također, prvostupanjski je sud održao i ročište za raspravu. Stoga je tužiteljici bila osigurana mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima relevantnima za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

6.1. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 362-02/25-02/35, URBROJ: 443-02-04-17-25-3 od 30. lipnja 2025., kojim se tužiteljici naređuje uklanjanje bespravno izgrađenih građevina.

8. Odredbom članka 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19. i 145/24.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovog Zakona nije drukčije propisano.

8.1. Odredbom članka 113. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, između ostaloga, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je 15. siječnja 2025. proveden inspekcijski nadzor na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi izvan građevinskog područja, u zoni označenoj kao „Š2“ – zaštitna šuma, radi kontrole zakonitosti građevina u vlasništvu tužiteljice, o čemu spisu predmeta priležu zapisnik i fotografije zatečenog stanja.

9.1. Tužiteljica navodima žalbe ne tvrdi (ni ne dostavlja dokaze) da bi predmetna gradnja bila zakonita.

10. Kraj tako utvrđenog stanja, tuženik je u smislu odredbe članka 113. stavka 1.- 3. ZDI-ja osnovano donio osporeno rješenje kojim se tužiteljici naređuje uklanjanje bespravno izgrađenih građevina, pa nije osnovano pozivanje tužiteljice na odredbu članka 106. stavka 6. ZDI-ja.

11. Suprotno mišljenju tužiteljice, na konkretni slučaj nisu primjenjive odredbe Uredbe (EU) 2020/1784 jer se, sukladno članku 1. stavku 1. te Uredbe , ona primjenjuje isključivo na prekograničnu dostavu sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima, dok se izričito ne primjenjuje na upravne akte (acta iure imperii) o čemu je ovdje riječ. Također, nije primjenjiva Talijansko- jugoslavenska konvencija koja uređuje (kako to proizlazi iz uvoda) pružanje pravne pomoći između država, a ne dostavu upravnih akata.

12. Zaključno, nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari žalbeni prigovor tužiteljice da će joj rješenjem o uklanjanju biti onemogućeno ozakonjenje predmetne građevine. Ovo iz razloga što (eventualni) postupak ozakonjenja nije od utjecaja na zakonitost rješenja o uklanjanju, već može imati utjecaj samo na postupak izvršenja tog rješenja (članak 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, „Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. , dalje: ZoPNIZ).

13. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

14. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka, jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela (točka II. izreke).

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković