Poslovni broj: Usž-2560/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja iCom d.o.o. iz Samobora, Ulica Ivana Perkovca 10, OIB: 57475763905, kojeg zastupa opunomoćenik Denis Meczner, odvjetnik u Samoboru, Zagorska 1, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Inspektorata sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi inspekcijskog nadzora postavljanja reklama, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1513/2026-6 od 28. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1513/2026-6 od 28. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv osporavanog rješenja pobijajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je donošenjem pobijanog rješenja s navedenim obrazloženjem prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba upravnog spora. Nadalje, navodi da bi mu izvršenjem pobijanog rješenja bila nanesena nenadoknadiva šteta te daje dokazao prvu pretpostavku odobrenja odgodnog učinka tužbi, a to je okolnost da mu prijeti opasnost od nastanka teško popravljive štete. Tvrd i da bi mu izricanjem novčane kazne u tako visokom iznosu trajno i nepovratno nastala teško popravljiva šteta koja bi mogla dovesti do prestanka poslovanja tužitelja. Druga pretpostavka odobrenja odgodnog učinka je okolnost da odgoda nije protivna javnom interesu. Tužitelj, naime, posluju sukladno zakonu, a navedena činjenica je u konačnici i potvrđena presudom kojom je tužitelji oslobođen optužbi da je počinio prekršaj iz članka 59. Zakona o cestama (presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pp-762/2024 od 26. travnja 2024.). Smatra obrazloženje rješenja nedostatnim i nerazumljivim te se poziva na potrebu primjene načela proporcionalnosti u zaštiti ustavnih prava tužitelja. Ukazuje i na moguće zloporabe položaja službene osobe tuženika. Predlaže usvojiti žalbu te donijeti rješenje kojim se određuje odgodni učinak tužbe u ovom upravnom sporu.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu navodi da je osporeno rješenje doneseno na propisan način te primjenom na zakonu utemeljenih normi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24.i 39/26 - Odluka Ustavnog suda, dalje: ZUS, u svezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijano rješenje bilo nezakonito ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U konkretnom predmetu tužba je podnesena radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/I-340-07/24-03/9, URBROJ: 530-08-3-3-1-26-46 od 16. veljače 2026., kojim rješenjem je tužitelju zabranjeno oglašavanje, postavljanje reklamnih panoa, ustupanje ili primanje na korištenje reklamnih panoa u bilo kojem pravnom obliku, kao i obavljanje bilo kakvih radnji u smislu pružanja usluga oglašavanja, u zaštitnom pojasu od 25 m državne ceste DC231, na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Isti podneskom, tužitelj je ujedno predložio prvostupanjskom sudu, sukladno odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a, određivanje odgodnog učinka tužbe, a koji prijedlog je, ovdje osporenim rješenjem odbijen.
7. Odredbom članka 42. stavka 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je stavkom 2. iste odredbe Zakona propisano da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
8. Iz navedene odredbe proizlazi da prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje tuženika od 16. veljače 2026., kojim su tužitelju izrečene prethodno navedene inspekcijske mjere, utemeljeno na utvrđenju da se reklamni pano nalazi u zaštitnom pojasu ceste (od 25 m državne ceste DC231) i to u području samog raskrižja, a čime se izravno ugrožava sigurnost odvijanja prometa i sigurnost sudionika u prometu. Navedeno postupanje tuženika usmjereno je na otklanjanje neposredne ugroze javnog interesa koja proizlazi iz smanjene preglednosti i ometanja pažnje vozača na kritičnim točkama prometne infrastrukture.
10. Polazeći od navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da bi odgoda izvršenja izrečene mjere zabrane oglašavanja i postavljanja reklamnih panoa, u konkretnim okolnostima, bila u suprotnosti s javnim interesom. Postupanje tuženika pravno je utemeljeno na mjerodavnim odredbama Zakona o cestama u sklopu provedbe inspekcijskog nadzora. Imajući u vidu da je predmetni pano postavljen unutar zaštitnog pojasa državne ceste DC231, i to u samom raskrižju, takvo oglašavanje izravno ugrožava sigurnost prometa i svih njegovih sudionika. Slijedom navedenog, postupanje tuženika i po ocjeni ovog Suda, predstavlja opravdanu i hitnu mjeru usmjerenu na osiguranje opće sigurnosti na cestama.
11. Stoga su, nasuprot žalbenim navodima, mjere izrečene osporenim rješenjem nužne radi zaštite javnog dobra, pri čemu interes očuvanja života i zdravlja ljudi u prometu preteže nad privatnim ekonomskim interesom tužitelja.
12. Budući da bi odgoda izvršenja bila protivna javnom interesu te kako u konkretnom slučaju pretpostavke iz članka 42. ZUS-a nisu ispunjene, zakonito je odbijen tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, a pri čemu se naglašava da tužiteljevo pozivanje na nepravomoćnu presudu prekršajnog suda ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja.
13. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pri čemu nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari ostali žalbeni navodi tužitelja.
14. Valjalo je stoga, u smislu odredbe članka 135. stavka 1., a u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a, riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 3. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
