Poslovni broj: Usž-1769/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, OIB:21712494719, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB:72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, klasa: UP/II-943-04/24-01/51, urbroj: 514-04-03-01- 01/07-25-03 od 21. svibnja 2025., uz sudjelovanje zainteresirane osobe JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Vlaho Mujo, Dubrovnik, Bana Josipa Jelačića 31, radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja i zainteresirane osobe protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1665/2025-10 od 16. siječnja 2026. ispravljene rješenjem poslovni broj: Us I-1665/2025-12 od 6. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalbe se odbijaju te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1665/2025-10 od 16. siječnja 2026. ispravljena rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1665/2025-12 od 6. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom (točka I. izreke) i rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1665/2025-10 od 16. siječnja 2026. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Us I-1665/2025-12 od 6. veljače 2026. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika klasa: UP/II-943-04/24-01/51, urbroj: 514-04-03-01- 01/07-25-03 od 21. svibnja 2025. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-943-02/20-02/46, urbroj: 2117-11/8-24-17 od 31. srpnja 2024. Tim rješenjem djelomično je poništeno rješenje o eksproprijaciji Općine Dubrovnik, Sekretarijata za komunalne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj: UP-I-05/1-2340-79 od 28. lipnja 1979. u odnosu na dijelove ekspropriranih nekretnina sve pobliže navedeno u točki 1. izreke tog rješenja. Tužitelju je naloženo naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

2. Tužitelj u žalbi navodi da presudu i rješenje pobija iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je tijekom postupka tvrdio da nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju dijelom komunalnu infrastrukturu – nerazvrstanu cestu a dijelom reciklažno dvorište sve sukladno odredbi članka 59. stavka 1. točka 1. i 5. u vezi s člankom 60. stavkom 1. i 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o cestama. Grad Dubrovnik redovito održava navedenu površinu u sklopu Programa održavanja javnih zelenih površina Grada Dubrovnika temeljem Ugovora o održavanju javnih zelenih površina sklopljenih s društvom Vrtlar d.o.o. Jedini razlog zbog čega plana upravljanja devedesetih godina nije bilo je to što se radilo o ratnom i poratnom razdoblju. Također na predmetnim nekretninama nalazi se reciklažno dvorište , a još 2016. godine donesen je zaključak da se radi o mobilnom reciklažnom dvorištu. Ističe da su dijelovi za koje je poništeno rješenje o eksproprijaciji privedeni svrsi i nema osnove za poništenje rješenja o eksproprijaciji. Ranija tijela i prvostupanjski sud ne uzimaju u obzir navode kako se pobijano rješenje temelji na elaboratu koji je izradio i dostavio predlagatelj, a osim toga predmetni elaborat nije provediv u zemljišnim knjigama. Činjenica da su nekretnine ostale u svom izvornom obliku odnosno da nose još uvijek iste oznake ne znači da nisu privedene namjeni te se radi o kompleksnoj izgradnji. U prilog svemu upućuje na presudu ovog Suda poslovni broj: Usž-2503/2023 od 3. prosinca 2024. te predlaže da se žalba usvoji, ukine prvostupanjska presuda, poništi rješenje tuženika te naloži tuženiku da u cijelosti snosi troškove postupka.

3. Zainteresirana osoba u žalbi navodi da je sud naložio plaćanje parničnog troška tuženiku umjesto tužitelju zbog čega predlaže u tom dijelu rješenje ispraviti.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbe.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu tužitelja navodi da navodi žalbe nisu pravno relevantni jer se ne potkrjepljuju nikakvim dokazima, a posebno je netočan i neosnovan navod da bi se ovdje radilo o kompleksu s ostalim zgradama naselja Mokošica. Predlaže žalbu odbiti.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Prvenstveno treba reći da je prvostupanjski sud u odnosu na žalbu ovdje zainteresirane osobe rješenjem od 6. veljače 2026. ispravio presudu i rješenje tog suda poslovni broj: Us I-1665/2025-10 od 16. siječnja 2026. u točki II. izreke na način da je naložio tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja zbog čega je žalba zainteresirane osobe bespredmetna.

8. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana odluka bila nezakonita.

9. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je ovdje proveden iscrpan dokazni postupak te je odluka javnopravnih tijela utemeljena na materijalnim dokazima priloženim spisu predmeta.

10. U konkretnom slučaju predmetni postupak za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Općine Dubrovnik, Sekretarijata za komunalne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj: UP-I-05/1-2340-79 od 28. lipnja 1979. pokrenut je temeljem zahtjeva prijašnjeg vlasnika dana 5. veljače 1997. zbog čega je osnovano predmetni upravni postupak proveden i riješen sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11., 34/12.).

11. Naime, odredbom članka 48. stavka 3. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva propisano je da će se na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništiti i pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama ovoga Zakona (članak 31.) ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su stupili na snagu poslije 22. ožujka 1978. godine te ako korisnik eksproprijacije u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ne dovrši gradnju objekta ili izvede radove radi kojih je nekretnina eksproprirana (do 18. veljače 1996.).

12. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 79/06.) odredba članka 48. naprijed navedenog Zakona je brisana. Međutim odredbom članka 15. stavka 1. navedenih Izmjena i dopuna propisano je da će se postupci započeti do stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti po odredbama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94., 112/00., i 114/01.). Prema stavku 2. citiranog članka Zakona, iznimno od odredbe stavka 1. tog članka primijenit će se odredbe ovog Zakona i neće se poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji odnosno izvlaštenju u slučaju ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva eksproprirane, odnosno izvlaštene nekretnine odnosno ako joj je ta nekretnina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed te u slučaju ako je korisnik eksproprijacije odnosno izvlaštenja prije podnošenja zahtjeva prijašnjeg vlasnika za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji odnosno izvlaštenju priveo nekretninu drugoj namjeni od one za koju je eksproprirana odnosno izvlaštena ako je ta prenamjena u skladu s dokumentima prostornog uređenja.

13. Stoga je u postupku trebalo utvrditi postoje li pretpostavke za poništenje rješenja o eksproprijaciji sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju odnosno postoje li iznimke iz članka 15. stavka 2. podstavak 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju.

14. U konkretnom slučaju iz podataka spisa predmeta proizlazi osnovan zaključak upravnih tijela da predmetne eksproprirane nekretnine nisu promijenile oblik i površinu, u zemljišnoj knjizi zadržale su iste zemljišnoknjižne oznake, nisu poništene, niti su postale sastavni dio novoformiranih građevinskih parcela za izgradnju stambenih objekta sukladno rješenju o eksproprijaciji, a dijelovi koji su u naravi ušli u sastav i predstavljaju ulicu – nerazvrstanu cestu nisu dobili zemljišnoknjižnu oznaku nerazvrstane ceste (nema upisa u zemljišne knjige niti evidencije u katastru kao javnog dobra u općoj uporabi i neotuđivom vlasništvu Grada Dubrovnika).

15. U postupku je proveden očevid te je utvrđeno stvarno stanje stvari te izrađen elaborat od ovlaštene tvrtke Habitat geo d.o.o. Dubrovnik u kojem su točno označeni dijelovi ekspropriranih nekretnina koji nisu privedeni namjeni i u naravi predstavljaju neizgrađeno građevinsko zemljište. Također, utvrđeno je da eksproprirane nekretnine nisu u svom južnom dijelu privedene namjeni odnosno da nisu nakon eksproprijacije formirane nove građevinske parcele za individualnu stambenu izgradnju niti su na ekspropriranom zemljištu izgrađeni stambeni objekti, a što je sve bilo predviđeno rješenjem o eksproprijaciji niti su izgrađeni drugi objekti odnosno nije izvršeno privođenje ekspropriranog zemljišta drugoj svrsi.

16. Također u odnosu na prigovor tužitelja koji iznosi tijekom cijelog postupka da predmetne nekretnine dijelom predstavljaju komunalnu infrastrukturu nerazvrstanu cestu treba reći da rješenje o eksproprijaciji nije poništeno u dijelu u kojem eksproprirane nekretnine u naravi predstavljaju nerazvrstanu cestu već je taj dio ostao u vlasništvu Grada Dubrovnika.

17. Glede reciklažnog dvorišta tužitelj nije dokazao da bi isto, sukladno dokumentima prostornog uređenja bilo izgrađeno prije podnošenja zahtjeva prijašnjeg vlasnika za poništenje rješenja o eksproprijaciji, u kojem slučaju bi postojala zapreka za poništenje istog (članak 15. stavak 2. podstavak 2.).

18. Također pravilno je tuženik otklonio prigovor tužitelja da predmetne nekretnine čine jedan kompleks naselja te da bi se vraćanjem onih dijelova za koje tužitelj navodi da nisu izgrađeni odnosno privedeni svrsi okrnjila cjelovitost budući da iz podataka spisa predmeta proizlazi da na predmetnim nekretninama u odnosu na koje je rješenje o eksproprijaciji iz 1979. godine poništeno nema izgrađenih zgrada individualnog niti kolektivnog stanovanja te nije formiran nikakav kompleks za stambenu izgradnju.

19. Stoga, imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja osnovano je zaključio tuženik da se rješenje tijela prvog stupnja kojim se djelomično poništava pravomoćno rješenje o eksproprijaciji od 28. lipnja 1979. u odnosu na dijelove nekretnina naznačenih u izreci tog rješenja zakonito.

20. Također glede prigovora tužitelja da predmetno rješenje nije provedivo u zemljišnim knjigama treba reći da je točkom 2. izreke rješenja tijela prvog stupnja određeno da će nakon pravomoćnosti tog rješenja izdvajanje zemljišta koje nije privedeno svrsi eksproprijacije izvršiti na temelju geodetskog parcelacijskog elaborata a sve u skladu s odredbama Zakona o prostornom uređenju za svrhe povrata zemljišta , dok će se na preostalim dijelovima predmetnih nekretnina koje predstavljaju u naravi nerazvrstanu cestu i dalje ostati upis Grada Dubrovnika.

21. Neosnovano se tužitelj poziva na presudu ovog Suda jer se tu ne radi o izraženom pravnom shvaćanju, već o ocjeni relevantnih činjenica u tom pojedinačnom predmetu.

22. Stoga, kako se u obrazloženju osporenog rješenja, rješenja tijela prvog stupnja, po ocjeni ovog Suda dani valjani i potpuni razlozi koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i prikupljene dokaze upućuju na osnovanost odluka javnopravnih tijela, to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer iz naprijed navedenih i od prvostupanjskog suda ocijenjenih dokaza, proizlazi da je činjenično stanje u pogledu činjenica relevantnih za zakonito rješenje ove upravne stvari pravilno i potpuno utvrđeno.

23. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić