REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-340/2024-8

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Milan Jurčević, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-698/2023-7 od 21. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-698/2023-7 od 21. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-03/22-02/467, URBROJ: 531-07-1-3- 2/2-23-2 od 9. veljače 2023. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Solin, KLASA: UP/I -361-03/19- 01/000218, URBROJ: 2181/1-11-00-06/03-22-0040 od 6. listopada 2022. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 6. listopada 2022., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju - završavanje ozakonjenje građevine i nadogradnju dijela građevine stambene namjene, 2.b skupine - na građevnoj čestici kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (sud. čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]), katnosti Pr+prvi kat+drugi kat pod kosim krovom, koja se sastoji od četiri stambene jedinice (dvije u prizemlju, dvije dvoetažne na prvom i drugom katu).

2. Tužiteljica je protiv pobijane presude izjavila žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da sporni prostor iznad prvog kata predstavlja isključivo galeriju, a ne zasebnu drugu etažu ili kat. Naglašava da je riječ o prostoru koji nema zaseban ulaz, već mu se pristupa isključivo kroz veliki otvor u stropu prvog kata, zbog čega isti ne može funkcionirati kao samostalna stambena jedinica. Ističe da prostor galerije ne zauzima cijelu površinu donje etaže te da je formiran i otvoreni zračni prostor (unutarnji balkon), što je karakteristika galerije. Naglašava da ni Pravilnik o načinu izračuna građevinske (bruto) površine zgrade, ni Zakon o gradnji, niti mjerodavni prostorni plan ne definiraju pojam galerije te da su tijela donijela proizvoljnu i arbitrarnu ocjenu o tome što jest, a što nije galerija, čime je povrijeđeno načelo zakonitosti. Pojašnjava da se isti, ukoliko se prostor prizna kao galerija, sukladno članku 4. Pravilnika ne bi trebao uračunavati u građevinsku bruto površinu (GBP) . Navodi da sporni prostor ne ispunjava uvjete za samostalnu uporabnu cjelinu prema Zakonu o vlasništvu, niti da bi se za takav prostor mogla ishoditi potvrda o etažiranju, a što dokazuje da se radi o sporednom dijelu stana na prvom katu, a ne o novoj etaži .

2.1. Tvrdi da je prvostupanjski sud, time što je izvršio uvid samo u vertikalne presjeke zgrade (koji na nekim mjestima prikazuju betonsku ploču), počinio ključnu pogrešku, jer je ignorirao tlocrte, a da je jedino uvidom u tlocrt "Novo stanje" moguće jasno vidjeti veliki otvor, bez betonske prepreke, koji povezuje prvi kat i galeriju u jedan konstruktivni volumen. Pojašnjava da se ne radi o pukoj "nadogradnji", već o zamjeni dotrajale krovne konstrukcije koja je opasna za život i zdravlje zbog opasnosti od urušavanja i prokišnjavanja. Smatra da je u konkretnom predmetu došlo do povrede prava na adekvatan stambeni prostor i dom za tužiteljicu i njezino troje djece, a koje pravo preteže nad javnim interesom u konkretnoj situaciji. Tvrdi da rekonstrukcija ni na koji način ne premašuje propisane gabarite u odnosu na maksimalnu visinu i katnost zgrade određenu Urbanističkim planom uređenja te da projekt ne povećava GBP niti koeficijent iskorištenosti, jer se galerija ne bi trebala uračunavati u te pokazatelje, pa je stoga projekt u skladu s GUP-om Grada Solina. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu te otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar na način da se obveže tuženika na plaćanje troškova upravnog spora. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24., 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Odredbom članka 110. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13. i 20/17., 39/19., 125/19., dalje: ZoG) propisana je dužnost tijela graditeljstva da izda građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi, između ostalog, da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba te da je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podneskom od 30. prosinca 2019. predala prvostupanjskom tijelu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju – završavanje ozakonjene građevine i nadogradnju dijela građevine stambene namjene, 2.b skupine, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.1. Uvidom u dokumentaciju dostavljenu uz predmetni zahtjev utvrđeno je da predloženom rekonstrukcijom predviđeno uklanjanje postojeće dvostrešne krovne konstrukcije iznad sjevernog dijela etaže prvog kata te nadogradnja stambenog prostora iznad tog sjevernog dijela prvog kata u svrhu proširenja stambenog prostora na način da se formira novi prostor. Navedeni prostor koji bi se rekonstrukcijom formirao bi prema projektu visine je nadozida od 1,99 m, smješten pod novim dvostrešnim krovom nagiba krovnih ploha od 23 stupnja te tlocrtne veličine identične etaži prvog kata.

7.2. Nakon pregleda dostavljene projektne dokumentacije (Glavnog arhitektonskog projekta TD 8-A/19 – ispravak 4) i utvrđenja da se planiranim zahvatom povećava građevinska bruto površina (GBP) zgrade i koeficijent iskorištenosti (kis) iznad dopuštenih vrijednosti, tužiteljica je zaključcima od 22. travnja 2022. i 18. srpnja 2022. bila pozvana, od strane prvostupanjskog tijela, uskladiti glavni projekt s odredbom članka 117. Generalnog urbanističkog plana Solina (Službeni vjesnik Grada Solina broj 1/06, 4/08, 9/12, 5/14, 7/15, 7/18 i 9/18- pročišćeni tekst, dalje: GUP Grada Solina). Obzirom da ih je uredno zaprimila (posljednji dana 20. srpnja 2022.), a da po istima, unatoč upozorenju na posljedice nepostupanja, nije postupila, prvostupanjskim je rješenjem, čija zakonitost je potvrđena rješenjem tuženika, tužiteljičin zahtjev odbijen.

8. Navedenom odredbom članka 117. GUP-a Grada Solina, propisano je da se dopušta rekonstrukcija građevina čija je namjena u skladu s planiranom namjenom i zamjena svih postojećih građevina čija je namjena sukladna namjeni utvrđenoj ovim Planom do maksimalnog intenziteta izgradnje propisanog ovim Planom (kig, BRP ili kis, katnost). Ukoliko je postojeća građevina većeg intenziteta izgradnje, od onog propisanog ovim Planom za dotičnu zonu, moguća je iznimno izgradnja zamjenske građevine istog intenziteta izgradnje uz zadovoljenje uvjeta smještaja vozila u mirovanju utvrđenih ovim Planom.

9. Tužiteljica osporava utvrđenja upravnih tijela da je planiranom nadogradnjom iznad prvog kata došlo do povrede navedene odredbe GUP-a Grada Solina te ustraje u tvrdnji da sporni prostor po svojoj naravi predstavlja galeriju koja se, sukladno članku 4. Pravilnika o načinu izračuna građevinske (bruto) površine zgrade („Narodne novine“, broj 93/17), ne uračunava u GBP, a slijedom čega su, po ocjeni tužiteljice, navedeni prostorni parametri zgrade ostali nepromijenjeni u odnosu na postojeće stanje.

10. Odbijajući tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je obrazložio da tekstualni dio projekta, u kojem je navedeno da je riječ o galeriji koja ne povećava GBP ni kis, nije u skladu s grafičkim dijelom istog projekta jer je iz crteža postojećeg stanja (presjek A-A MJ 1:100) i crteža novog stanja, (presjeci MJ 1:100), vidljiva armiranobetonska konstrukcija koja fizički odvaja etaže, a što, po ocjeni prvostupanjskog suda, isključuje definiciju galerije kao prostora unutar jednog konstruktivnog volumena.

11. Međutim, iako armiranobetonska konstrukcija, vidljiva na skicama vertikalnih presjeka građevine, predstavlja značajan tehnički indikator razdvajanja etaža, razmatrajući spisu predmeta priležeću dokumentaciju, po ocjeni ovog Suda navedena konstrukcija nije jedini, a niti odlučujući element na temelju kojeg se sporni prostor kategorizira kao puni kat umjesto galerije.

11.1. Naime, uvidom u grafički dio glavnog projekta (Arhitektonski projekt TD 8 -a/19 – ispravak 4), utvrđeno je da je sporni prostor tlocrtne veličine gotovo identične etaži 1. kata (površina prvog kata iznosi 38,96 m², dok površina projektirane galerije iznosi 38,24 m²). Uz navedene tlocrtne parametre, iz projektne je dokumentacije, također razvidno da sporni prostor ima visinu nadozida od 1,99 m te je smješten ispod krova oblikovanog dvostrešnom krovnom konstrukcijom s nagibom krovnih ploha od 23 stupnja.

11.2. U kontekstu tumačenja prostornih planova i pripadajućih pravilnika koji definiraju prostorne pokazatelje, galerija se ne može smatrati prostorom koji obuhvaća gotovo identične tlocrtne dimenzije i visinske kvote kao etaža ispod nje, jer se takvim projektiranjem objekt u naravi pretvara u zgradu većih prostornih parametara od dopuštenih. Sama činjenica da je između prve i druge razine dvoetažnog stana projektirana armiranobetonska konstrukcija koja fizički odvaja te dvije razine, dodatno potvrđuje da se radi o formiranju zasebne etaže 2. kata te se takav prostor ne može smatrati dijelom jednog jedinstvenog „konstruktivnog volumena“, a što je bitna tehnička karakteristika galerije.

11.3. Okolnost postojanja otvora od približno 5 m² (koji tužiteljica opisuje kao „zračni prostor“ ili „unutarnji balkon“), a kraj činjenice da je riječ o prostoru koji svojom površinom i visinskim gabaritima obuhvaća gotovo cijelu površinu etaže ispod sebe, ne opravdava kategorizaciju spornog prostora kao galerije.

12. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud je suglasan s utvrđenjima upravnih tijela i prvostupanjskog suda, da planirana rekonstrukcija rezultira povećanjem prostornih parametara, jer se zbog prethodno opisanih karakteristika sporni prostor ne može smatrati galerijom, već se prema zakonu mora uračunati u obračun ukupne površine zgrade. Kako su predmetni parametri već u postojećem stanju veći od onih dopuštenih GUP-om Grada Solina, razvidno je da glavni projekt nije izrađen u skladu s lokacijskim uvjetima, a što predstavlja zapreku za izdavanje građevinske dozvole sukladno članku 110. stavku 1. točki 4. ZoG-a.

13. Zaključno, a u odnosu na povredu prava na dom, pojašnjava se da, osim što u konkretnom predmetu, tužiteljica i dalje zadržava mogućnost stanovanja u postojećem (ozakonjenom) dijelu građevine, nema mjesta prigovoru povrede prava na dom u situaciji kad je tužiteljici uskraćena dozvola za nadogradnju koja je u suprotnosti s lokacijskim uvjetima.

14. Slijedom svega navedenog, proizlazi da žalbenim prigovorima tužitelj ice nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ni pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a točka II. utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela.

U Zagrebu, 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić