Poslovni broj: Usž-1442/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednice vijeća Jelene Rajić, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Danko Škare, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 41/VII i OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, Slovenska ulica 13, protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područnog ureda Zagreb, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Zagrebačke županije, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja, odlučujući o žalbama tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-980/2022-16 od 15. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-980/2022-16 od 15. veljače 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/184, URBROJ: 443-02-05-12-22-2 od 3. ožujka 2022. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika naređeno je tužiteljima, kao suvlasnicima nekretnine, u roku od 90 dana ukloniti urušenu bespravno izgrađenu armirano betonsku ploču (dalje AB ploča) koja se urušila na dijelu dvorišta (sjeveroistok) površine cca 50-60 m2 te zatrpati jamu zemljanim materijalom, a prema glavnom projektu izrađenom po ovlaštenoj osobi, s obveznim nadzorom ovlaštene osobe, koja je izgrađena bez glavnog projekta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa], uz daljnja upozorenja precizirana točkama 2.-7. izreke navedenog rješenja.

2. Tužitelj SĆ je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu, pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, citirajući odredbu članka 103. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu tvrdi da tuženik u konkretnom predmetu nije bio ovlašten za provođenje predmetnog nadzora jer da je sukladno navedenoj odredbi bio nadležan provoditi nadzor samo u slučajevima u kojima gradnja traje, ali nije dovršena. Pojašnjava da je sukladno navedenoj odredbi propisana ovlast tuženika provoditi nadzor i kad je gradnja dovršena, ali samo pod uvjetom da postoji opasnost za život ljudi i stabilnost građevina, a o čemu ovdje nije riječ jer to iz predmetnog rješenja ne proizlazi.

2.1. Nadalje tvrdi da nije mogao postupiti po osporenom rješenju jer je ono potpuno nerazumljivo u dijelu koji se odnosi na sanaciju jame. Pojašnjava da je nejasno utvrđuje li tuženik rješenjem da je jama izgrađena bez glavnog projekta ili se nalaže tužitelju zatrpati jamu prema glavnom projektu izrađenom po ovlaštenoj osobi s obveznim nadzorom ovlaštene osobe. Tvrdi da je suprotno navodu prvostupanjskog suda izjavio da je postupio po rješenju, ali samo u dijelu u kojem mu je naloženo ukloniti abs ploču, ali ne i u preostalom dijelu koji se odnosi na zatrpavanje jame, jer je taj dio nejasan. Obzirom da je rješenje stvarno nemoguće izvršiti smatra isto u cijelosti ništavim.

2.2. Nadalje tvrdi da se činjenično stanje od dana donošenja rješenja pa do zaključenja glavne rasprave znatno izmijenilo, a da je sud, time što je odbio dokazni prijedlog saslušanja tužitelja nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Upire na to da mu se rješenjem tuženika stavlja na teret da je povrijedio odredbu članka 128. Zakona o gradnji, iako se navedena odredba odnosi na investitora projektanta i izvođača, a ne na vlasnika građevine. Smatra da tuženik nije ovlašten naložiti zatrpavanje jame, već samo uklanjanje građevine s obzirom da zatrpavanje jame nije moguće podvesti niti pod jedan od naloga iz odredbe članka 108. Zakona o Državnom inspektoratu.

2.3. Zaključno navodi da je sud pogrešno odlučio o primjeni pravila o naknadi troškova postupka s obzirom da je trebalo usvojiti tužbeni zahtjev te ispravnom primjenom usvojiti zahtjev za naknadu troškova postupka. Predlaže poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj OĆ u žalbi, u bitnom navodi, da je sud pogrešno odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja. Smatra da je time povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranaka te da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Ističe da je sud pogrešno primijenio Zakon o Državnom inspektoratu obzirom da je gradnja na nekretnini bila završena, a prema članku 103. stavku 2. istog Zakona, građevinska inspekcija smije provoditi nadzor isključivo dok gradnja traje. Smatra neprihvatljivim i neobrazloženim stav suda da nadležnost "notorno" uključuje i završene građevine koje su se urušile. Pogrešnim smatra zaključak suda usmjeren na to da su tužitelji naveli kako su već postupili po rješenju obzirom da po rješenju nisu ni mogli postupiti jer je izreka nejasna, odnosno nije jasno nalaže li se zatrpavanje jame prema nekom postojećem projektu ili se mora izraditi novi, niti tko bi trebao provoditi nadzor, s obzirom na to da za samo zatrpavanje jame prema propisima nije potreban akt za građenje. Smatra da je sud prekoračio ovlasti kada je u presudi utvrdio da postoji "opasnost za život i zdravlje ljudi" kako bi opravdao inspekcijski nadzor, iako se takva opasnost uopće ne navodi kao osnova u samom upravnom rješenju . Zaključuje da je rješenje tuženika ništavo jer ne sadrži jasan način izvršenja naredbe , a da sud u presudi pokušava "naknadno ozakoniti" navedeno rješenje dodajući obveze (poput postupanja prema projektnoj dokumentaciji) koje u izvornom rješenju ne postoje . Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i nadoknaditi troškove sastava žalbe

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbe.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24., 39/26.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je 20. veljače 2022. na k. č. br [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od strane građevinskog inspektora, izvršen inspekcijski nadzor, o čemu spisu predmeta prileži zapisnik. Tom prilikom je utvrđeno da se na predmetnoj lokaciji nalazi postojeća stambena građevina s tri stana u četiri etaže na strmom terenu te da je ispred zgrade na najnižem dijelu došlo je do propadanja dvorišta površine oko 50 m2 za oko 2-3,5 m sa sjeveroistočne strane građevine. Nadzoru je nazočio tužitelj SĆ koji, kao suvlasnik zgrade, nije imao tehničku dokumentaciju za izgrađenu građevinu. Pregledom propalog dvorišta inspektor je utvrdio da su vidljivi dijelovi armature iz temelja zgrade, a slijedom čega je zaključio da je dvorište bilo na AB ploči ispod koje je bio ostavljen prazan prostor, a što je i potvrđeno od strane suvlasnika. Izvršenim uvidom u rješenje o uvjetima građenja KLASA: UP/I-361-06/10- 01/052, URBROJ: 238-11-08/8-10-41 od 10. studenoga 2010. građevinski inspektor je utvrdio da je istim dozvoljena gradnja stambene zgrade s tri stana oznake KUĆA II, u [adresa] na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da na dijelu urušenog dvorišta nema ucrtane armirano-betonske ploče već da je sve zatrpano zemljanim materijalom do potpornog zida u nagibu, a slijedom čega je zaključio da je AB ploča bila izgrađena bespravno i bez potrebne dokumentacije.

8. Polazeći od činjenice da za predmetnu armiranobetonsku (AB) ploču nije izrađen glavni projekt, utvrđeno je da je takvom izgradnjom došlo do povrede članka 128. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj: 153/13, 20/17, 39/2019 i 125/2019, dalje ZoG) i odredbe članka 4. stavka 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“ broj: 112/17, 34/2018, 36/19 i 98/19 ., dalje: Pravilnik), a slijedom čega su, u svrhu uspostave zakonitog stanja, tužiteljima osnovano izrečene inspekcijske mjere na temelju članka 108. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21., dalje: ZDI), a kojom odredbom su propisane ovlasti i dužnosti građevinskog inspektora u slučaju bespravne gradnje.

9. Tužitelji, iako podnose dvije odvojene žalbe, suštinski iznose identične žalbene navode, smatrajući prije svega, da građevinski inspektor nije bio ovlašten za provođenje nadzora jer je, u konkretnom predmetu, riječ o završenoj gradnji.

8.1. Međutim, prema odredbi članka 103. stavka 1. ZDI-a, građevinska inspekcija obavlja nadzor radi zaštite javnog interesa po službenoj dužnosti. Iako stavak 2. istog članka propisuje prioritete (gradilišta u tijeku), nadležnost građevinske inspekcije obuhvaća i situacije u kojima je došlo do urušavanja bespravno izgrađenog dijela građevine (AB ploče). Kraj činjenice da je u postupku utvrđeno kako je na strmom terenu došlo do propadanja dvorišta za 2-3,5 metara uslijed sloma bespravne ploče, takvo stanje predstavlja opasnost za stabilnost glavne građevine, okolno tlo i život ljudi te je u takvim izvanrednim okolnostima, građevinski inspektor ne samo ovlašten nego i obvezan žurno postupati radi otklanjanja opasnosti.

10. Ovaj Sud, također, ocjenjuje neosnovanima prigovore tužitelja o nedostatku njihove pasivne legitimacije, kojima upiru na to da su inspekcijske mjere trebale biti usmjerene isključivo prema investitoru ili izvođaču radova sukladno odredbama ZoG- a. Naime, materijalnopravni temelj za naređivanje uklanjanja građevine izgrađene bez glavnog projekta predstavlja članak 113. stavak 1. točka 2. ZDI-a, a odredbom članka 106. stavka 1. istog Zakona izričito je propisano da se inspekcijski nalozi upućuju investitoru, vlasniku građevine ili drugoj zakonom određenoj stranci. S obzirom na to da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine na kojoj je bespravno izgrađena i urušena AB ploča čijim urušavanjem dolazi do opasnosti za stabilnost glavne građevine, okolnog tla i života ljudi to ih je tuženik pravilno utvrdio obveznicima izvršenja naređene mjere uklanjanja i sanacije.

11. Nadalje, sud ocjenjuje da nisu osnovani prigovori tužitelja kojima upiru na nejasnoću i ništavost osporenog rješenja u dijelu koji se odnosi na nalog za zatrpavanje jame. Naime, iz mjerodavne tehničke dokumentacije, konkretno iz rješenja o uvjetima građenja, nedvojbeno proizlazi da na spornom dijelu nekretnine nije bila predviđena izgradnja armiranobetonske ploče s praznim prostorom ispod nje, već je taj dio terena trebao biti nasut zemljom do potpornog zida. Slijedom navedenog, naložena mjera „zatrpavanja jame prema glavnom projektu“ ne predstavlja nalog za novu gradnju niti stvaranje nove obveze izvan okvira odobrenog zahvata, već se radi o zakonom utemeljenom usklađivanju stanja na terenu s postojećom i važećom projektnom dokumentacijom zgrade. Takvo postupanje tuženika utemeljeno je na odredbama članka 108. i članka 112. stavka 1. ZDI-a, koje ovlašćuju građevinskog inspektora na naređivanje usklađivanja građenja s projektom i pravilima struke . Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima, izreka rješenja je dovoljno određena i jasna, jer upućuje na uspostavu stanja predviđenog projektom same građevine, što ne ostavlja dvojbu u pogledu načina izvršenja obveze.

12. Nisu osnovani procesni prigovori umjereni na povredu načela izjašnjavanja i nepotpunom utvrđenju činjenica zbog nesaslušanja tužitelja iz razloga što sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja. Naime, sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4.ZUS-a ), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim prijedlog tužitelja za provođenje saslušanja, jer, i po ocjeni ovoga Suda, to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari. Naime, sve odlučne činjenice koje se odnose na nezakonito izgrađenu AB ploču i njezino urušavanje nedvojbeno su utvrđeni zapisnikom o nadzoru, skicama i uvidom u rješenje o uvjetima građenja pa iskazi tužitelja o tim tehničkim parametrima ne bi dove li do drugačije odluke.

13. Činjenica da su tužitelji u međuvremenu uklonili ploču i izvršili određene radnje zatrpavanja, kako su sami naveli na raspravi pred prvostupanjskim sudom (7. veljače 2024.), ne utječe na zakonitost samog rješenja u trenutku donošenja jer sukladno odredbi članka 3. stavka 1. ZUS-a prvostupanjski sud rješenje tuženika ocjen juje na temelju činjeničnog stanja i dokaza koji su postojali u vrijeme donošenja osporenog rješenja pa naknadno promijenjene okolnosti nisu odlučne za ocjenu zakonitosti predmetnog rješenja. Međutim, ako su tužitelji doista u cijelosti postupili po rješenju sukladno projektu i pod nadzorom, to je osnova za obustavu postupka izvršenja, ali ne i razlog za poništenje osporenog rješenja.

14. Slijedom svega iznesenog, budući da žalbama nisu dovedeni u sumnju zaključci prvostupanjskog suda, valjalo je temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona jer tužitelji sa žalbama nisu uspjeli.

U Zagrebu, 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić