Poslovni broj: Usž-597/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica HČT, dipl. pravnica iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, Regionalnog ureda Rijeka, Krešimirova 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, A. von Humboldta 4a, OIB: 18683136487, radi lake povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1992/2024-22 od 13. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1992/2024-22 od 13. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-114-02/24-01/5, urbroj: 513-02- 8989-24-9 od 14. listopada 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 26. travnja 2024.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a posebno upire na povredu pravila postupka, jer je sud odbio provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, iako za to nije dao valjano obrazloženje. S time u vezi tužitelj ukazuje na stajališta iznesena u ustavnosudskoj praksi, u pobliže navedenim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, a navedeni propust smatra dostatnim razlogom za ocjenu osporene presude nezakonitom. Dodaje da je sud odbio provesti i dokaz saslušanja svjedoka IČ koji je istog dana kada i tužitelj obnašao službu te imao neposredna saznanja o okolnostima konkretnog događaja. Zaključno, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud umjesto provođenja daljnjeg dokaznog postupka i predloženih dokaza postupak proveo na način da je izvršio uvid u dokumentaciju spisa kojim prileži izjava jednog saslušanog svjedoka pa je takvim postupanjem propušteno utvrditi činjenice odlučne za ocjenu o tužiteljevoj odgovornosti. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i donese odgovarajuću odluku na temelju propisanih ovlasti uvažavajući žalbene razloge.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da su činjenice i okolnosti relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke točno i potpuno utvrđene, a da je pobijana presuda na zakonu osnovana i donesena na temelju iscrpno provedenog dokaznog postupka te je detaljno obrazložena. Predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da nisu osnovani razlozi kojima se presuda pobija, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud nakon održanog raspravnog ročišta, na kojem je u skladu s člankom 6. ZUS-a, dana mogućnost strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te nakon ocjene svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, tužbeni zahtjev osnovano odbio pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a, a za iznesena stajališta i zaključke na kojima je utemeljio odluku je dao valjane, dostatne i relevantne razloge s kojima je ovaj Sud u cijelosti suglasan.

7. Prvostupanjskim rješenjem od 26. travnja 2024. tužitelj je, kao državni službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, utvrđen odgovornim jer je dana 10. studenoga 2023. za vrijeme obavljanja službene zadaće kao carinik III vrste u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, Graničnom carinskom uredu Ličko Petrovo Selo, na Graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo, obavljajući službene zadaće propisane opisom navedenog radnog mjesta, postupio po provoznoj deklaraciji MRN 23HR060410008140LO podnesenoj dana 20. studenoga 2023. u 9:43:16 sati za robu (ogrijevno drvo – bukva Fagus sylvatica i hrast cer-qercus cerris) pošiljatelja BRENHOLZ d.o.o., Bihać, BA, za primatelja FH, Innsbruck AT, za koju je sustav analize rizike (SAR) dodijelio crvenu rutu, nakon što je u 14:58:03 sati od strane ovlaštenog otpremnika Croatiašped d.d. izvršena izmjena predmetne deklaracije i izmijenjen podatak nacionalnosti prijevoznog sredstva na granici PE 1908062000 (iz vrijednosti DE u vrijednost BE) čime je došlo do izmjene rute iz crvene razine provjere (dokumentarna kontrola i fizička kontrola robe) u zelenu rutu (puštanje bez kontrole) te je u 15:05:02 dodijeljena zelena ruta (SAR nije dodijelio rizik), robu pustio bez kontrole te time počinio laku povredu službene dužnosti "nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće protivno pravilima struke" opisanu u članku 111. točki 10. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 155/23. – dalje: ZDS/23.). Tužitelj o navedenom događaju nije ispunio obrazac rezultata kontrole (ORK) niti je u polje "Napomena" na skočnom prozoru pod nazivom "Puštanje kretanja bez kontrole" ukratko obrazložio razloge puštanja pošiljke bez kontrole, već je napisao tekst A2 (smatra se zadovoljavajućim) bez da je detaljno obrazložio takvo postupanje. Tužitelju je za opisanu povredu službene dužnosti izrečena pisana opomena na temelju članka 124. stavka 1. točke a) navedenog Zakona.

8. Iz činjeničnog opisa tužiteljevog postupanja proizlazi da se tužitelja pravilno tereti za navedenu povredu službene dužnosti, a iz podataka spisa te izjava danih na usmenoj raspravi održanoj tijekom provedenog disciplinskog postupka proizlazi da je tužitelj razumio što mu se stavlja na teret, tj. da je upoznat s time koja mu su se povreda službene dužnosti stavlja na teret.

9. U žalbenom stadiju postupka nije sporno da je tužitelj postupio na opisani način, tj. da je navedenu robu pustio da prijeđe granicu bez provedbe kontrole, a s time u vezi nije poduzeo daljnje, pobliže opisane radnje, već je sporno pitanje je li takvim postupanjem ostvareno obilježje lake povrede službene dužnosti koja se tužitelju stavlja na teret.

10. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti kao mjerodavan propis Zakon o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/14., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19. i 141/22. – dalje: ZDS), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela (20. studenoga 2023.). Međutim, navedeno nije odlučno za drugačiji ishod ovog postupka, jer su odredbe o lakoj povredi službene dužnosti sadržajno jednake u oba Zakona o državnim službenicima. Naime, nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće protivno pravilima struke (članak 98. stavak 1. točka 10. ranije važećeg, ovdje mjerodavnog Zakona o državnim službenicima odgovora istovjetnoj odredbi članka 111. točka 10. ZDS/23.) laka je povreda službene dužnosti, a kazne za lake povrede službene dužnosti propisane su odredbom članka 110. stavak 1. ZDS-a (članak 124. stavak 1. ZDS/23.), a među kojima je i pisana opomena.

11. Dodaje se i da su poslovi područnih carinskih ureda regulirani člankom 12. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“ 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.), koji propis je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela. Točka 2.2.1. Uputa za provedbu postupka provoza br. 21/23 Središnjeg ureda Carinske uprave od 28. svibnja 2023. (dalje: Uputa), određuje da ako je sustav analize rizika temeljem nacionalnih rezultata analize rizika zadao kontrolu dokumenta i robe (crvena ruta) obvezno je zadanu kontrolu i izvršiti te nalaze kontrole upisati u Obrazac rezultata kontrole 2. (ORK 2). Nadalje, ako Sustav analize rizika nije dodijelio rizik niti je carinski službenik temeljem lokacije procjene rizika odlučio pošiljku staviti pod kontrolu, pošiljka će biti puštena bez kontrole (zelena ruta). Postupanje carinskog službenika prilikom izmijenjene rute u sustavu NCTS je propisano u točki 7.1.2. navedene Upute.

12. Iz cjelokupnih podataka spisa, koji sadrži i ispis iz Knjige dežurstva za Granični prijelaz Ličko Petrovo Selo te iskaz svjedokinje UČ, koja potvrđuje da je tijekom predmetnog događaja došlo do povremenih tehničkih poteškoća u radu informacijskog sustava, a o čemu je tužitelj obavijestio nadređenu voditeljicu smjene, proizlazi da takva okolnost sama po sebi ne isključuje i obvezu postupanja tužitelja sukladno važećim uputama nakon što je saznao za izmjenu rute. Naime, iskaz svjedokinje UČ potvrđuje da su carinski službenici u slučajevima promjene deklaracija obvezni postupati po prvotnoj ruti, a i iz očitovanja tužitelja (Službena bilješka od 25. studenoga 2023.) te tužiteljeve žalbe od 14. svibnja 2024. proizlazi da je tužitelj bio svjestan postojanja prethodnog rizika (crvena ruta) tj. da je bio obvezan postupiti po prvotnoj crvenoj ruti, pregledati pošiljku i ispuniti ORK, odnosno ispuniti polje "Napomena" i sastaviti službenu bilješku o razlozima puštanja pošiljke bez kontrole, a što je propustio učiniti.

13. Slijedom iznesenog, valja reći da za ocjenu postojanja lake povrede službene dužnosti u konkretnom slučaju nije odlučna samo činjenica je li tužitelj u odlučnom vremenu vidio promjenu rute (9:43 sati), već na koji način je postupio nakon što je za promjenu saznao ili je za nju mora saznati tijekom obavljanja službe. Slijedno tome, a uvažavajući činjenicu da je u predmetnom slučaju izostao bilo kakav pisani trag o razlozima puštanja robe bez kontrole, što upućuje na pravilnu pravnu kvalifikaciju disciplinskog djela i njezina obilježja, svi tužbeni razlozi koji se odnose na tehničke poteškoće i opterećenost poslom ne isključuju postojanje opisane povrede službene dužnosti već utječu isključivo na stupanj tužiteljeve disciplinske odgovornosti i izbor disciplinske mjere. Upravo sve navedeno je i uvaženo, jer su disciplinska tijela ocijenila da se radi o lakoj povredi službene dužnosti za koju je tužitelju izrečena pisana opomena, najblaža propisana sankcija. Dodaje se i da je odlučna okolnost za ocjenu postoji li obveza ispunjavanja ORK-a ili "Napomene" postojanje prethodno dodijeljenog rizika, bez obzira je li do izmjene rute došlo djelovanjem službenika ili sustava . Stoga sud pravilno u obrazloženju pobijane presude zaključuje da je postupanje tužitelja u konkretnom slučaju protivno temeljnim pravilima carinskog postupanja koje se temelji na sustavu analize rizika, a što znači da se ne radi o beznačajnoj pogrešci, kako to sugerira tužitelj.

14. Dakle, carinski službenici su u obavljanju poslova carinske službe dužni primijeniti sve mjerodavne propise iz carinskog zakonodavstva koji se odnose na unos, iznos, provoz, prijenos, skladištenje i drugo raspolaganje robom koja podliježe mjerama nadzora (članak 4. stavak 3. točka 2. Zakona o carinskoj službi), a i poštivati upute i druge usmjerujuće akte koje donosi Središnji ured u primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe koji su obvezujući za sve ustrojstvene jedinice, sukladno članku 11. stavku 2. Zakona o carinskoj službi.

15. Prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazne prijedloge tužitelja, ocijenivši da njihovo izvođenje nije svrsishodno, jer su tijekom postupka već utvrđene činjenice odlučne za ocjenu protupravnog postupanja tužitelja kao državnog službenika, a pri čemu zaključke i stajališta koje iznosi u obrazloženju pobijane presude sud temelji na mjerodavnim odredbama ZDS-a i Zakona o carinskoj službi.

16. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao osvrt na sve tužbene prigovore pojedinačno, ocjenjujući da tijekom provedenog disciplinskog postupka nisu na bilo koji način povrijeđena procesna prava tužitelja. Također je ocijenio da se na temelju provedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi tužiteljeva disciplinska odgovornost za opisano ponašanje koje mu se stavlja na teret, pri čemu je osnovano prihvatio zaključke i stajališta disciplinskih sudova, ocijenivši da osporena rješenja sadrže valjano i relevantno obrazloženje odnosno dostatne razloge na kojima je odluka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja utemeljena.

17. Stoga, ovaj Sud nalazi da se prvostupanjski sud osnovano u obrazloženju pobijane presude očitovao samo u vezi ključnih navoda tužitelja koje je isticao tijekom upravnog spora.

18. Ovaj Sud nalazi da opseg i sadržaj obrazloženja pobijane presude isključuje bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke, odnosno da sud u konkretnom slučaju nije doveo u pitanje ostvarenje tužiteljeva ustavnog prava na pošteno suđenje. Dodaje se da opseg obrazloženja sudske odluke uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja (mjerilo dostatnosti) što znači da se ustavna obveza obrazloženja sudske odluke ne može tumačiti na način da sudovi moraju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u svojim žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, a u konkretnom slučaju opseg obrazloženja pobijane presude upravo odgovara mjerilu dostatnosti.

19. U osvrtu na žalbene razloge valja reći da je prema ocjeni ovog Suda tužitelj u konkretnom slučaju upoznat s razlozima na kojima je utemeljena odluka u mjeri koja odgovara okolnostima konkretnog slučaja, da je odluka donesena u razumnom roku i u postupku u kojem je tužitelj sudjelovao i iznosio obranu te mu na bilo koji način nisu uskraćena procesna prava, a niti je sud svojim postupanjem tijekom upravnog spora tužitelja doveo u lošiju poziciju u odnosu na drugu stranu u postupku, pa nije došlo do povrede prava na jednakost oružja, kao sastavnog dijela ustavnog prava na pošteno suđenje. Stoga, ovaj Sud zaključuje da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u cijelosti postupio u skladu sa zahtjevima ustavnog prava na pošteno suđenje.

20. Dodaje se i da je u predmetnom slučaju izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, uz uvažavanje svih olakotnih i otegotnih okolnosti pa ovaj Sud ocjenjuje da izrečena disciplinska sankcija nije protivna svrsi radi koje je ovlast dana.

21. Ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani navodi o povredi ustavnih prava, ovaj Sud je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović