Poslovni broj: Us II-116/2026-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Silvija Čovića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članica vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužiteljice LZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske KLASA: UP/II-008-07/26-01/394, URBROJ: 401-01/11-26-2 od 13. travnja 2026. kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je pravovremeno 5. lipnja 2026. podnijela Sudu tužbu, kojom je osporila zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/II-008-07/26-01/394, URBROJ: 401- 01/11-26-2 od 13. travnja 2026. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je 18. veljače 2026. podnijela Općinskom sudu u Rijeci zahtjev za pristup informacijama, a koji se sastojao od dva međusobno zasebna dijela. Tvrdi da je zatražila informaciju o procesnom statusu AZ u predmetu broj [broj predmeta], a koji je pokrenut po zahtjevu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (ili skraćeno: USKOK) i da je konkretno zatražila informaciju: a) u kojem svojstvu se AZ nalazi u tom predmetu i b) je li odvjetnik Pero Radić njegov branitelj i c) na koji način sud dostavlja AZ pismena, s obzirom na to da se u obiteljskom sporu vodi kao nepoznat, d) je li se uredno odazivao na ročišta, osobito ono od 22. svibnja 2025. i ono održano u siječnju 2026. i e) zbog čega je odgođeno ročište od 29. siječnja 2026. Drugi dio zahtjeva, tvrdi, odnosi se na predmet u kojem je AZ okrivljenik, a pokojni BZ žrtva, u kojem dijelu je zatražila informaciju o broju predmeta i rješenje u postupku koji se vodio prema njemu, s obzirom na to da to nikada nije zaprimljeno za njegova života. Vezano za pogrešnu primjenu materijalnog prava, istaknula je da se apsolutno ograničenje davanja pristupa informacijama ne primjenjuje na sudsku fazu kaznenog postupka, da je predmet broj [broj predmeta] stadiju sudskog postupka, a ne u stadiju izvida ni prethodnog postupka, da sudska faza kaznenog postupka podliježe načelu javnosti rasprave prema članku 292. ZKP-a te da uskrata traženih informacija nema pravno utemeljenje i predstavlja nerazmjerno ograničenje prava na pristup informacijama. Smatra i da se apsolutno ograničenje ne može primijeniti na informacije o statusu žrtve, da je ratio legis apsolutnog ograničenja iz članka 15. stavka 1. ZPPI-a zaštita integriteta kaznenih postupaka i okrivljenika, a ne uskrata informacija o procesnom statusu žrtava i svjedoka koji taj status već znaju ili koji je ionako dostupan na javnoj raspravi te da izraženo ekstenzivno tumačenje iznimke nije u skladu s duhom zakona ni s pravom Europske unije. Tvrdi i da nije tražila sadržaj spisa, podatke o okrivljenicima, istražne radnje niti ikakve druge informacije kojima bi se mogla ugroziti istraga ili zaštita okrivljenika. Vezano za bitnu povredu postupka, istaknula je da osporeno rješenje nije obrazloženo zbog čega bi se navedeno apsolutno ograničenje odnosilo i na dio zahtjeva vezano za pokojnog BZ te da je u tom dijelu počinjena povreda članka 98. stavka 5 . ZUP- a. Istaknula je i da informacije traži radi zaštite prava maloljetnog djeteta s poteškoćama u razvoju u okviru obiteljskih sporova koji se vode pred istim sudom, da AZ sudjeluje u tim postupcima tako da onemogućava pravnu zaštitu djeteta te da tuženik pogrešno nije proveo test razmjernosti, jer smatra da apsolutno ograničenje to ne zahtijeva. Stoga je zatražila poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su sadržani u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljičina žalba, koju je ona izjavila protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 26 Su-348/2026-2 od 25. veljače 2026. Istaknuo je da Zakon o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj: 25/13., 85/15. i 69/22., u daljnjem tekstu: ZPPI), u članku 15. stavku 1., propisuje jedan zakonski razlog koji spada u apsolutno ograničenje i tiče se svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka. Istaknuo je da javnopravno tijelo u situaciji postojanja apsolutnog ograničenja prava na pristup informacijama nije dužno provoditi test razmjernosti i javnog interesa, budući da zakonodavac kod apsolutnog ograničenja presumira da javni interes ne preteže u odnosu na zaštićenu vrijednost zbog važnosti takvih informacija i budući da se tada ne ispituje može li omogućavanje pristupa informacijama utjecati na vođenje učinkovitog i pravičnog postupka. Smatra da tužiteljica pogrešno tumači doseg odredbe članka 15. stavka 1. ZPPI-a, jer se ta odredba ne ograničava samo na trajanje prethodnog postupka, već i na trajanje cjelokupnog kaznenog postupka koji se odvija pred nadležnim sudom. S tim u vezi je skrenuo pozornost na odredbu članka 17. stavka 1. ZKP-a, kojim je propisano kada započinje kazneni postupak. Zaključno je naveo da predmet broj K-264/2020 nije pravomoćno završen.
3. S obzirom na to da tužiteljica, u biti, osporava samo primjenu prava te da ključne činjenice nisu sporne te s obzirom na to da stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, Sud je ocijenio da su ispunjene kumulativno propisane pretpostavke iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS) za rješavanje upravnog spora bez rasprave.
4. U dokaznom postupku izvršen je neposredan uvid u spise predmeta tuženika KLASA: UP/II-008-07/26-01/394 i Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 26 Su- 348/2026.
4.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
5. Stranke nisu zatražile troškove upravnog spora.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, kojim je odbijena tužiteljičina žalba, koju je ona izjavila protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 26 Su-348/2026-2 od 25. veljače 2026., a kojim je odbijen njezin zahtjev za ostvarivanje prava na pristup informacijama od 18. veljače 2026.
8. Nije sporno da je tužiteljica podnijela zahtjev za pristup informaciji o procesnom statusu AZ u predmetu poslovni broj [broj predmeta], a koji je pokrenut po zahtjevu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (ili skraćeno: USKOK) te da je ona konkretno zatražila informaciju: a) u kojem svojstvu se AZ nalazi u tom predmetu i b) je li odvjetnik Pero Radić njegov branitelj i c) na koji način sud dostavlja ABC pismena, s obzirom na to da se u obiteljskom sporu vodi kao nepoznat, d) je li se uredno odazivao na ročišta, osobito ono od 22. svibnja 2025. i ono održano u siječnju 2026. i e) zbog čega je odgođeno ročište od 29. siječnja 2026 . Nije sporno ni da se zahtjev odnosi na predmet vezan uz njezina oca pok. BZ, u kojem dijelu je zatražila informaciju o broju predmeta i rješenje u postupku koji se vodio prema njemu. U tom dijelu nije sporno da je riječ o kaznenom predmetu u kojem je AZ okrivljenik, a BZ žrtva.
9. Pokazalo se spornim je li postoji apsolutno ograničenje pristupa traženim informacijama. Tužiteljica je istaknula i da nije obrazloženo odbijanje zahtjeva u dijelu koji se odnosi na traženje informacija vezano za broj predmeta i rješenje u postupku koji se vodio prema njezinom ocu BZ.
10. ZPPI, u članku 5. stavku 1. točki 3., definira pojam informacija kao svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlast.
10.1. Pravo na pristup informacijama obuhvaća pravo korisnika na traženje i dobivanje informacije kao i obvezu tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da objavljuje informacije neovisno o postavljenom zahtjevu kada takvo objavljivanje proizlazi iz obveze određene zakonom ili drugim propisom (članak 5. stavak 1. točka 5. ZPPI-a).
10.2. Člankom 15. stavkom 1. ZPPI-a je propisano da će tijela javne vlasti ograničiti pristup informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka.
10.3. U skladu s člankom 17. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.) kazneni postupak započinje: 1. pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage, 2. potvrđivanjem optužnice ako istraga nije provedena, 3. određivanjem rasprave na temelju privatne tužbe i 4. donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga (članak 541. stavak 1.).
11. Uzimajući u obzir da je riječ o informacijama vezano za kaznene postupke u tijeku, Sud ocjenjuje da je zakonito i pravilno postupilo javnopravno tijelo, kada je uskratilo pristup navedenim informacijama zbog postojanja tzv. apsolutnog ograničenja iz članka 15. stavka 1. ZPPI-a.
12. Sud smatra i da javnopravno tijelo u situaciji postojanja tzv. apsolutnog ograničenja prava na pristup informacijama nije dužno provoditi test razmjernosti i javnog interesa, budući da zakonodavac u toj situaciji presumira da javni interes ne preteže u odnosu na zaštićenu vrijednost zbog važnosti takvih informacija i budući da se tada ne ispituje može li omogućavanje pristupa informacijama utjecati na vođenje učinkovitog, neovisnog i nepristranog kaznenog postupka.
13. Osporeno rješenje je zakonito i u dijelu odbijanja zahtjeva koji se odnosi na predmet vezan uz njezina oca pok. BZ, u kojem dijelu je zatražila informaciju o broju predmeta i rješenje u postupku koji se vodio prema njemu. Naime, iz zahtjeva je razvidno da je isto riječ o kaznenom postupku u kojem je AZ okrivljenik, a BZ žrtva.
14. U izloženom Sud ocjenjuje da osporena odluka sadrži sve dostatno obrazložene razloge rješavanje upravne stvari, koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu, a tuženik nije povrijedio odredbu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).
15. Stoga, a budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev.
U Zagrebu 3. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Silvio Čović
