Poslovni broj: Usž-1010/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PEVEX d.d., Sesvete, Savska cesta 84, OIB: 73660371074, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta, Zagreb, Prisavlje 14, p.p. 256, OIB: 20509017942, radi uklanjanja reklame iz zaštitnog pojasa ceste, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-349/2025- 14 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-349/2025-14 od 19. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-340-07/24-03/159, URBROJ: 530-08-3- 3-24-1 od 6. prosinca 2024. i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem je tužitelju naloženo uklanjanje reklame iz zaštitnog pojasa državne ceste DC 1, dionica 18, brza cesta Solin-Klis.

2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je sklopio ugovor o zakupu reklamnog panoa sa VF kao zakupodavcem, koji je jamčio da je isti postavljen u skladu sa zakonom. U trenutku sklapanja ugovora o zakupu predmetni reklamni pano je već bio postavljen te je tužitelj na njega samo postavio reklamu . Vlasniku nekretnine na kojoj je postavljen predmetni reklamni pano, ČF, Hrvatske ceste d.o.o. uputile su dopis kojim su tražile uklanjanje istoga. Upućuje na odredbu članka 59. stavka 5. Zakona o cestama prema kojoj je dopušteno postavljanje samoljepljivih folija, namijenjenih informiranju korisnika autoceste na cestarinskim prolazima, na naplatnim kućicama i pripadajućoj opremi i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa. Tužitelj smatra da iz navedenog proizlazi da se pod pojmom reklame smatra reklami pano kao totem (stup) na koji će se lijepiti plakat s reklamnom porukom, dok je plakat s reklamnom porukom svojevrsna samoljepljiva folija koja se lijepi na već postavljeni reklamni pano. Ističe da mu ne može biti naloženo uklanjanje reklamnog panoa koji nije postavio jer bi se time kršila vlasnička prava onoga koji je vlasnik istoga. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i da Sud sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar, a podredno da poništi presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka i predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.-dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude. Pri tome je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim osporeno rješenje kojim je tužitelju naloženo uklanjanje protupravno postavljene reklame iz zaštitnog pojasa ceste namijenjene isključivo za promet motornih vozila primjenom odredbe članka 59. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22. i 133/23. -dalje: Zakon) i članka 31. stavka 1. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta („Narodne novine“, broj 22/14., 98/19. i 114/22.- dalje: ZICPC).

7. Tužitelj ne osporava pravno odlučnu činjenicu da je postavio predmetnu reklamu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zaštitnom pojasu ceste državne ceste DC 1, dionica 18, brza cesta Solin-Klis, a što je utvrđeno očevidom na licu mjesta, o čemu spisu predmeta prileži zapisnik od 14. studenog 2024. s fotografijom

8. S obzirom na izloženo, nesporno utvrđeno činjenično stanje, a imajući na umu odredbu članka 59. stavka 1. Zakona prema kojoj na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, nije dopušteno postavljanje reklama, osim na odmorištima, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na autocesti, to je tužitelju naloženo uklanjanje navedene reklame s predmetnog zemljišta.

9. Kraj nesporne činjenice da je tužitelj postavio predmetnu reklamu u zaštitnom pojasu brze ceste namijenjene isključivo za promet motornih vozila, pa mu je i naloženo uklanjanje reklame kako je to i propisano citiranom odredbom članka 59. stavka 1. Zakona, to nije pravno odlučan prigovor tužitelja da je reklamu postavio na pano koji nije u njegovom vlasništvu.

10. Stoga, imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno u postupku koje je prethodio donošenju rješenja javnopravnog tijela, a koje tužitelj svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, osnovano je zaključio prvostupanjski sud da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

11. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužitelja.

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner