Poslovni broj: Us I-34/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CN, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku RN, zaposleniku tuženika, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice suda, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. kolovoza 2026. u prisutnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 141-02/25- 03/01160397858, Urbroj: 341-99-06/2-25-3100 od 21. studenog 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/24-03/01160397858, Urbroj: 341-18-06/2-24-19315 od 7. travnja 2025., te vraćanja predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/25-03/01160397858, Urbroj: 341-99-06/2-25-3100 od 21. studenog 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/24-03/01160397858, Urbroj: 341-18-06/2-24-19315 od 7. travnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom propisanih razloga, tužitelj navodi kako smatra da je tuženik povrijedio pravila upravnog postupka odnosno odredbe članka 8. i članka 47. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP). Ističe da ga niti drugostupanjsko niti prvostupanjsko tijelo nije zaključkom pozvalo da podnese još dokaza odnosno medicinske dokumentacije koju posjeduje kako bi se utvrdilo pravo stanje stvari, a u obrazloženju pobijanog rješenja tuženik ističe da je medicinska dokumentacija nedostatna. Ističe da je zbog nepostupanja tuženika sukladno citiranim odredbama došlo do povrede pravila upravnog postupka te da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Tvrdi da je drugostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje i kada je navelo da kod njega ne postoji smanjenje radne sposobnosti, tj. invalidnost po osnovi bolesti ili ozljede te da shodno tome nema mogućnosti da se udovolji njegovu zahtjevu za priznanje prava na invalidsku mirovinu. Ovo stoga jer mu je rješenjem uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane Tomislavgrad, broj: UP-R/10-03-41-622/05 od 19. prosinca 2006. priznato svojstvo ratnog vojnog invalida sa 40% vojnog invaliditeta trajno, VIII grupe na temelju ozljeda zadobivenih kao pripadnika OS HVO-a, što je po njegovu mišljenju dokaz smanjene radne sposobnosti. A budući je ozlijeđen vršeći vojnu dužnost dana 27. prosinca 1993., što potvrđuje Uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sektora za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze za kanton 10-Tomislavgrad, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Livno, broj: 07/21-45/8-1078-2025 od 17. srpnja 2025., smatra da mu pripada pravo na invalidsku mirovinu po članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17, 98/19, 84/21, 156/23; dalje: ZHBDR). Smatra da je diskriminiran od strane drugostupanjskog i prvostupanjskog tijela jer je drugim podnositeljima zahtjeva za priznanje prava na invalidsku mirovinu, a kod kojih je činjenično stanje isto kao i njegovo, udovoljeno zahtjevu, a njemu nije. Sukladno svemu navedenom predlaže da se tužba uvaži i da se osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje poništi u cijelosti kao nezakonito te da se predmet vrati na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da tužba nije osnovana, da je zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu podnesen dana 23. veljače 2024. te da je predmetu priloženo rješenje Uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane Tomislavgrad, broj: UP-R/10-03-41-622/05 od 19. prosinca 2006. kojim je tužitelju priznato i dalje svojstvo ratnog vojnog invalida i to od 1. siječnja 2005. sa 40% vojnog invaliditeta trajno, VIII grupe po osnovu ozljeda zadobivenih kao pripadnika OS HVO-a. Sukladno Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti rješenja iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite („Sl. Novine FBIH“ broj 82/09) izvršena je revizija navedenog rješenja na koje je Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata dalo revizijsku suglasnost dana 30. siječnja 2020. Uvjerenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sektora za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze za kanton 10-Tomislavgrad, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Livno, broj: 07/21-45/8-1078-2025 od 17. srpnja 2025. je utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen vršeći vojnu dužnost dana 27. prosinca 1993. Tuženik ističe da je pobijano rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja 1150260 od 19. studenog 2024. (datum vještačenja 13. studenog 2024.), kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. U povodu žalbe, sukladno članku 133. stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 96/25; dalje: ZOMO), pribavljeno je mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1347029 od 10. studenog 2025. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da Vijeće viših vještaka potvrđuje nalaz vijeća vještaka da se ne može objektivno cijeniti gubitak radne sposobnosti prema članku 142. ZHBDR-a jer je medicinska dokumentacija nedostatna, a ova koja je priložena ukazuje na to da ako nije bilo potrebe za nastavnim liječenjem nema niti trajnih posljedica. Slijedom navedenog, tuženik predlaže donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev odbija.

5. U ovom upravnom sporu Sud je održao raspravu 21. kolovoza 2026., na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenik tuženika izjavio da ostaje pri danom odgovoru na tužbu, da dokaznih prijedloga nema te je predložio zaključenje rasprave. Održavanjem rasp rave te dostavom podnesaka, strankama je sukladno s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 i 39/26; dalje: ZUS) omogućeno da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Sud je izvođenjem dokaza uvidom u spis upravnog spora i u spis upravnog postupka te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS -a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kao i prvostupanjskog rješenja.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida sa 40% vojnog invaliditeta trajno, VIII grupe po osnovi ozljeda zadobivenih kao pripadnika OS HVO-a počevši od 1. siječnja 2005., a što je razvidno iz spisu priloženog rješenja Uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane Tomislavgrad, broj: UP-R/10-03-41-622/05 od 19. prosinca 2006.

10.1. Sporno je među strankama je li osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, zakonito i pravilno, odnosno ispunjava li tužitelj uvjete potrebne za priznavanje prava na invalidsku mirovinu sukladno odredbi članka 142. ZHBDR-a.

11. Tužitelj u prvom redu osporava nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja na kojima je utemeljeno osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, a kojima je ocijenjeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposbonosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili poptuni gubitak radne sposobnosti.

12. Člankom 39. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovog članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Sukladno stavku 3. djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovog članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavak 4. propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. propisano je da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

13. Člankom 142. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenju za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Stavkom 2. istog članka propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine. Stavkom 4. istog članka propisano je da se pravo iz navedenih stavaka ovog članka ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

14. Člankom 118. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da se zahtjev za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja pokreće na zahtjev osiguranika, odnosno osigurane osobe, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

15. Člankom 13. stavkom 1. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine br. 96/23, dalje: Uredba) propisano je da vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti osobe koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe. Stavkom 2. istog članka propisano je da vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za osobe s boravkom u inozemstvu vještak-doktor medicine iz članka 4. stavka 6. ove Uredbe daje nalaz i mišljenje uvidom u medicinsku dokumentaciju ili detaljno medicinsko izvješće dostavljeno od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju.

16. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

-da je tužitelj rođen **.**.1958.,

-da je hrvatski državljanin,

-da je uvjerenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sektora za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze za kanton 10-Tomislavgrad, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Livno, broj 07/21-45/8-1078/2025 od 17. srpnja 2025. utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen vršeći vojnu dužnost dana 27. prosinca 1993.,

-da je rješenjem Uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane Tomislavgrad, broj: UP-R/10-03-41-622/05 od 19. prosinca 2006., tužitelju priznato i dalje svojstvo ratnog vojnog invalida od 1. siječnja 2005. sa 40% vojnog invaliditeta trajno, VIII. Grupe, po osnovu ozljeda zadobivenih kao pripadnika OS HVO-a,

-da je gore navedeno rješenje potvrđeno revizijskim rješenjem Klasa: UP-I-03-

41-2K2-826/18 od 30. siječnja 2020.,

-da je dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje tih prava, sa pravom na osobnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 51,38 KM te ostalim pravima propisanim Zakonom,

-da je temeljem uvjerenja Federalnog ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjek za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Tomislavgrad, Grupa za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Livno, broj 07/21-03-05-03/15 od 8. siječnja 2015. utvrđeno je da je tužitelj bio pripadnik Oružanih snaga BiH u vremenskom periodu od 18. rujna 1991. do 20. siječnja 1996.,

-da temeljem uvjerenja Federalnog ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjek za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Tomislavgrad, Grupa za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Livno, broj 07/21-45/3-294/24 od 5. veljače 2024. tužitelj posjeduje čin u OS BiH i to vodnik Urbroj: 02-01-94-1 od 22. rujna 1994.,

- da je tužitelj bio pripadnik HVO-a u periodu od 8. svibnja 1992. do 20. siječnja 1996., a što proizlazi iz uvjerenja Federalnog ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjek za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Tomislavgrad, Grupa za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Livno, broj 07/21-45/3-293/24 od 5. veljače 2024.,

-da iz uvjerenja Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, broj FZ13/2-31-21-85-61/24 od 5. veljače 2024. proizlazi da je posljednje zaposlenje tužitelja bilo na poslovima konobara u ugostiteljskom objektu Caffe Oskar vl. UN iz [adresa],

-da je predmetni postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja podnesenog dana 23. veljače 2024.,

-da je u povodu predmetnog zahtjeva prvostupanjsko upravno tijelo pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, Klasa: 561 -02/24- 02/1049, Urbroj: 426-5-1/33-24-2, evidencijski broj vještačenja 1150260 od 19. studenog 2024. kojim je utvrđeno da kod tužitelja nije moguće objektivno ocijeniti utjecaj navedene ozljede desnog lakta na njegovu radnu sposobnost (zadnje zaposlenje na poslovima konobara) jer ne prilaže novije medicinske dokumentacije o nastavnom liječenju posljedica ozljede desnog lakta nakon 2005. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja navodi se da tužitelj ima ostvaren status RVI -a 40% stalno temeljem oštećenja n. ulnarisa i ograničene pokretljivosti desnog lakta (Nalaz i mišljenje Ljekarske komisije Federacije od 26. studenog 2019.). Ne prilaže nalaz o liječenju neposredno nakon ozljeđivanja, priložena Povijest bolesti od 29. veljače 1996. u kojoj se navodi kako je u prosincu 1993. ozlijedio desni lakat, nalazi se ograničena pokretljivost u desnom laktu, a RTG pokazuje stanje nakon prijeloma medijalnog epikondila. Dana 23. ožujka 2004. RTG desnog lakta pokazuje slobodno zglobno tijelo uz lateralni rub kondila humerusa. Dana 24. ožujka 2004. nalaz fizijatra u kojem se opisuje lakše ograničenje kretnji u desnom laktu (terminalno). Ne prilaže nalaze o nastavnom liječenju i praćenju (traumatolog, fizijatar, ortoped, neurolog). EMNG od 25. ožujka 2004. i 14. ožujka 2005. pokazuje leziju desnog n. ulnarisa u području lakta. U listopadu 2004. u prometnoj nezgodi zadobio je prijelom L1 kralješka, operativno liječen, posljedično zaostaje bolni sindrom LS kralježnice, a u studenom 2010. interlaminectomia u segmentu L4-L5. EMNG 23. kolovoza 2010. i 7. prosinca 2016. pokazuje težu radikulopatiju L5(S1) desno. Prati se po urologu zbog hiperplazije prostate, th. C (urolog 21. kolovoza 2023.). Ima kronične opstruktivne smetnje ventilacije, nalaz pulmologa od 19. veljače 2024.,

-da je na temelju gore navedenog nalaza i mišljenja doneseno prvostupanjsko rješenje, na koje je tužitelj izjavio žalbu.

17. U povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Klasa: 561-02/24-02/1049, Urbroj: 426-5-1/27-25-5, evidencijski broj vještačenja1345641 od 17. studenog 2025., kojim je utvrđeno da Vijeće viših vještaka ne može objektivno cijeniti gubitak radne sposobnosti prema članku 142. ZHBDR-a jer je medicinska dokumentacija nedostatna, a ova koja je priložena ukazuje na to da ako nije bilo potrebe za nastavnim liječenjem nema niti trajnih posljedica.

17.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka navodi se da kako branitelj ne prilaže novije medicinske dokumentacije o nastavnom liječenju posljedica ozljede desnog lakta nakon 2005. nije moguće objektivno ocijeniti utjecaj navedene ozljede na njegovu radnu sposobnost (zadnje zaposlenje na poslovima konobara). Po uvidu u navode iz žalbe i uvida u kompletan spis Vijeće viših vještaka navodi: Pripadnik HVO, ima ostvaren status RVI-a 40% stalno temeljem oštećenja n. ulnarisa i ograničene pokretljivosti desnog lakta (Nalaz i mišljenje Ljekarske komisije Federacije od 26. studenog 2019.). Ne prilaže nalaz o liječenju neposredno nakon ozljeđivanja, priložena Povijest bolesti od 29. veljače 1996. u kojoj se navodi kako je u prosincu 1993. ozlijedio desni lakat, nalazi se ograničena pokretljivost u desnom laktu, a RTG pokazuje stanje nakon prijeloma medijalnog epikondila. Dana 23. ožujka 2004. RTG desnog lakta pokazuje slobodno zglobno tijelo uz lateralni rub kondila humerusa. Dana 24. ožujka 2004. nalaz fizijatra u kojem se opisuje lakše ograničenje kretnji u desnom laktu (terminalno). Ne prilaže nalaze o nastavnom liječenju i praćenju (traumatolog, fizijatar, ortoped, neurolog). EMNG od 25. ožujka 2004. i 14. ožujka 2005. pokazuje leziju desnog n. ulnarisa u području lakta. U listopadu 2004. u prometnoj nezgodi zadobio je prijelom L1 kralješka, operativno liječen, posljedično zaostaje bolni sindrom LS kralježnice, a u studenom 2010. interlaminectomia u segmentu L4-L5. EMNG 23. kolovoza 2010. i 7. pros inca 2016. pokazuje težu radikulopatiju L5(S1) desno. Prati se po urologu zbog hiperplazije prostate, th. C (urolog 21. kolovoza 2023.). Ima kronične opstruktivne smetnje ventilacije, nalaz pulmologa od 19. veljače 2024. Slijedom navedenog, Vijeće viših vještaka potvrđuje nalaz i mišljenje vijeća vještaka da se ne može objektivno cijeniti gubitak radne sposobnosti prema članku 142. ZHBDR-a jer je medicinska dokumentacija nedostatna, a ova koja je priložena ukazuje na to da ako nije bilo potrebe za nastavnim liječenjem nema niti trajnih posljedica.

18. Ponajprije, vezano uz navod tužitelja da je drugostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje kada je navelo da kod njega ne postoji smanjenje radne sposobnosti, tj. invalidnost po osnovi bolesti ili ozljede te da shodno tome nema mogućnosti da se udovolji njegovu zahtjevu za priznanje prava na invalidsku mirovinu jer je njemu rješenjem uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane Tomislavgrad, broj: UP-R/10-03-41-622/05 od 19. prosinca 2006. priznato svojstvo ratnog vojnog invalida sa 40% vojnog invaliditeta trajno, VIII grupe na temelju ozljeda zadobivenih kao pripadnika OS HVO-a, što je po njegovu mišljenju dokaz smanjene radne sposobnosti za istaknuti je da su invalidnost (djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i invaliditet (oštećenje organizma) različiti pojmovi. Naime, priznavanjem statusa ratnog vojnog invalida u Bosni i Hercegovini po osnovi ozljede u postupku rješavanja zahtjeva za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. ZHBDR-a samo je zakonom propisana pretpostavka potrebna da bi podnositelj uopće mogao svoju medicinsku dokumentaciju dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi ocjene radne sposobnosti. Kod rješavanja zahtjeva za invalidsku mirovinu prema članku 142. ZHBDR-a vještak ocjenu o radnoj sposobnosti daje uvidom u dostavljenu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je podnositelju zahtjeva u Bosni i Hercegovini utvrđen status ratnog vojnog invalida i priznato pravo na osobnu invalidninu, ali kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja mora se utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima.

19. Prema ocjeni ovog Suda, nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, Klasa: 561-02/24-02/1049, Urbroj: 426-5-1/33-24-2, evidencijski broj vještačenja 1150260 od 19. studenog 2024., te nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Klasa: 561 -02/24- 02/1049, Urbroj: 426-5-1/27-25-5, evidencijski broj vještačenja1345641 od 17. studenog 2025., a koja su u bitnom suglasni, donijeti su uzimajući u obzir svu spisu priležeću medicinsku i drugu dokumentaciju, te ih ovaj Sud u cijelosti kao stručna prihvaća i smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku.

19.1. Nastavno na prigovor tužitelja kako su ga prema članku 47. stavku 3. ZUP- a prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo zaključkom trebali pozvati da dopuni medicinsku dokumentaciju za koju su utvrdili da je nedostatna, za navesti je da se u konkretnom slučaju članak 47. stavak 3. ZUP-a ne bi mogao primijeniti jer isti propisuje obvezu za službenu osobu da u slučaju kada se činjenično stanje ne može utvrditi iz već priloženih dokaza od stranke zaključkom zatraži da podnese dodatne dokaze za svoje navode. S obzirom da konstatacija nadležnih tijela vještačenja da je medicinska dokumentacija „nedostatna“ ne ukazuje na nemogućnost da se temeljem iste utvrdi činjenično stanje već je poglavito usmjerena na stajalište nadležnih tijela vještačenja da je ona nedostatna (nedovoljna) da bi se temeljem nje utvrdila osnovanost tužiteljeva zahtjeva.

19.2. Iz osporenih nalaza i mišljenja vidljivo je da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim odredbama ZOMO-a i Uredbom, te da su uzimajući u obzir svu spisu priloženu medicinsku i drugu dokumentaciju, donijeli pravilnu i zakonitu ocjenu o tužiteljevoj radnoj sposobnosti.

20. Nadalje, za navesti je da tužitelj za svoje tvrdnje iz tužbe da je ocjena nadležnih tijela vještačenja rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dostavio dokaze kojima bi ocjenu nadležnih tijela vještačenja doveo u sumnju (uz tužbu je dostavljen samo zdravstveni karton medicine rada br. 4732) dok tužitelj tijekom upravnog spora nije predlagao izvođenje kakvih relevantnih dokaza na sporne činjenice (primjerice provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po ovlaštenom vještaku u ovom sporu) ovaj Sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti.

21. U svemu izloženom, po ocijeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje je pravilno i zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, upravo suprotno prigovorima tužitelja, te je pravilno primijenjen materijalni propis. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 3. rujna 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, putem opunomoćenice za prijem pismena u [adresa] EN iz [adresa],

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela tuženiku po pravomoćnosti

- u spis