Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-237/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po sucu Andrijani Erdec kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Zetović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika BO, radi kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje KZ/11), a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KO-DO-121/2025-1 od 28. srpnja 2025., izmijenjene u točki 2. na ročištu održanom dana 1. rujna 2026, nakon rasprave održane dana 1. rujna 2026. u prisutnosti ODO u Koprivnici zamjenice BOM, optuženika PO, branitelja okrivljenika odvjetnika ZO i oštećene FO, dana 3. rujna 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Optuženi BO, zvan " B", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IO i BOM, BO, djevojački P, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, sa završenom gimnazijom, vozač, zaposlen u KTC-u, s mjesečnom plaćom u iznosu od 1.500,00 eura, razveden, otac dvoje maloljetne djece u dobi od 2 godine i u dobi od 10 mjeseci, bez imovine, vojsku nije služio, neosuđivan, brani se sa slobode,

k r i v  j e

I. što je

dana 31. siječnja 2025., oko 17.00 sati, u Koprivnici, za vrijeme vožnje osobnim automobilom, u cilju da ustraši suprugu OO, rekao joj da on ne želi pristati na rastavu i da ako ona to napravi da će je ubiti te da će je ubiti kad postupak razvoda završi,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11

II. Temeljem odredbe čl. 139. stavak 3. KZ/11 optuženi BO se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

III. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11. prema optuženom PO primjenjuje se

u v j e t n a  o s u d a

tako da se kazna zatvora optuženom u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti,

ukoliko optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20., 80/22., 36/24. 72/25. i 13/26. - dalje ZKP/08)

Optuženi BO, s podacima kao u spisu

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi u razdoblju od listopada 2022. do 30. siječnja 2025., u Koprivnici, Rečko Polje 111, protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/17, 126/19 i 84/21), u cilju da kod svoje supruge OO izazove osjećaj poniženja i bojazni za njezinu sigurnost, u više navrata ju rukama stiskao za vrat, zapalio joj odjeću, u dva navrata razbio bravu na vratima, u više navrata razbijao vrata i udario ju nogom u trbuh, na koji način je svoju suprugu OO svojim ponašanjem doveo u položaj nemoći i straha.

dakle, grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11.

V. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točka 1-6 ZKP/08., optuženi BO je dužan platiti ovome sudu troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 100,00 EUR (sto eura), u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podnijelo je ovom sudu optužnicu poslovnog broja KO-DO-121/2025-1 protiv optuženog BO zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisanog po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisanog i kažnjivog po članku 179.a KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.

2.1. Optuženik je u svojoj obrani u bitnome poricao da bi oštećenici dana 31. siječnja 2025. prijetio smrću, kao i da bi ju u inkriminiranom razdoblju stiskao za vrat ili udario nogom u trbuh. U odnosu na razbijena vrata naveo je da ih je razbio zato što se nisu mogla otvoriti, odnosno bila su zaglavljena ili zaključana. Glede paljenja odjeće naveo je da je oštećenica njemu iz inata palila odjeću. Tvrdio je da se oštećenica njega nije bojala jer se on više puta iseljavao iz kuće, a ona ga je pozivala da se vrati. Za događaj od 31. siječnja 2025. naveo je da je pristao na razvod te da je samo rekao da zajedno žive dok se postupak ne okonča. Zajedno su živjeli do 7. veljače 2025.

3. U dokaznom postupku pročitani su zapisnik o ispitivanju osumnjičenika po čl.208.a ZKP/08 sa snimkom (list 32-36), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika sa snimkom (list 48-52), zapisnik o ispitivanju žrtve/oštećenice OO (FO) (list 79-82), zapisnik o ispitivanju svjedoka RO (list 83-85), ispis poruka i razmjena SMS poruka (list 154-155), izuzeta je glasovna poruka (list 171), preslika rješenja o odbačaju kaznene prijave (list 180-182), očitovanje PP Koprivnica (list 183- 184), ispitani su oštećenica žrtva FO i svjedoci RO, IO, KO, POM i ĐO. Na kraju dokaznog postupka pročitani su podaci iz prekršajne evidencije (list 185-186) i kaznene evidencije (list 187-188).

4. Oštećenica – žrtva FO u bitnom je u svom iskazu navela da je s okrivljenikom bila u braku te da je njihov odnos bio narušen. Opisala je događaj od 31. siječnja 2025., kada se s okrivljenikom nalazila u automobilu i kada mu je rekla da se želi razvesti. Prema njezinu iskazu, okrivljenik joj je tada rekao da će je, ako se razvede, ubiti, odnosno da će je ubiti nakon razvoda. Navela je da je njegove riječi shvatila ozbiljno i da se uplašila, zbog čega je 7. veljače 2025., nakon odlaska u Centar vezano uz razvod, otišla u policiju i prijavila prijetnju. Pojasnila je da okrivljenik nije želio rastavu te da se iz zajedničkog doma nije želio iseliti, zbog čega se konačno iselio uz prisutnost policije. U odnosu na njihov raniji zajednički život, oštećenica je navela da je okrivljenik, kada bi konzumirao alkohol, bio svadljiv te da se tada nije moglo normalno razgovarati s njim. Opisala je i ranije verbalne sukobe i prijetnje, među ostalim događaj iz 2022. godine, kada joj je govorio da će je ubiti, a dio takvog razgovora snimila je mobitelom. Navela je da je zbog njegova ponašanja osjećala strah, zbog čega je u pojedinim situacijama odlazila iz kuće odnosno izbjegavala daljnje sukobe. Oštećenica je opisala i fizički sukob iz lipnja 2023., navodeći da ju je okrivljenik tijekom svađe fizički napao. Pojasnila je da je taj događaj prijavila policiji, ali je izričito navela da tada nije prijavila da ju je gušio, nego da ju je udario nogom, te da od navodnog gušenja nije imala vidljivih ozljeda. Također je navela da se okrivljenik tada iz kuće iselio uz prisutnost policije. Oštećenica je nadalje navela da se tijekom zajedničkog života nije osjećala slobodno, da je svoje ponašanje prilagođavala okrivljenikovu raspoloženju i konzumaciji alkohola te da je zbog njegova ponašanja i ranijih prijetnji osjećala strah.

4.1. U odnosu na optužbu za nasilje u obitelji oštećenica- žrtva je na raspravi pojedine događaje dodatno vremenski odredila. Navela je da joj je optuženik u listopadu 2022. spalio odjeću i osobne stvari te ju stiskao za vrat, da ju je u lipnju 2023. udario nogom u trbuh odnosno rebra i držao za ruke, a govorila je i o drugim prilikama u kojima ju je stiskao za vrat. Navela je da su vrata kuće bila razbijena u lipnju 2023. i da ih je optuženik razbijao u više navrata. Za događaj iz listopada 2022. nije odmah podnijela prijavu. Na raspravi su reproducirane i glasovne poruke za koje je oštećenica navela da potječu iz listopada 2022., a u jednoj se čuje muški glas koji izgovara riječi „ako ne dođeš doma ubil bum te“.

5. Svjedokinja RO, majka oštećenice - žrtve, potvrdila je da joj je oštećenica govorila o problemima u odnosu s optuženikom te da je čula jednu snimku na kojoj optuženik prijeti oštećenici, ali nije mogla pouzdano odrediti vrijeme nastanka snimke. Njezina saznanja o većini pojedinih događaja proizlaze iz onoga što joj je oštećenica naknadno ispričala. U ranijem iskazu navela je i određena vlastita opažanja posljedica pojedinih događaja, što je sud cijenio zajedno s ostalim dokazima, vodeći računa o tome da ona samim radnjama koje se optuženiku stavljaju na teret u pravilu nije neposredno prisustvovala.

6. Svjedoci IO i KO nisu imali neposrednih saznanja o prijetnji od 31. siječnja 2025. niti o većini radnji obuhvaćenih optužbom za nasilje u obitelji. KO naveo je da mu se sestra nije osobno žalila na prijetnje ili fizičko nasilje te da na obiteljskim okupljanjima nije uočio narušene odnose. Sud tom dijelu iskaza nije dao odlučujuće značenje jer činjenica da svjedok nije uočio nasilje u prilikama u kojima je supružnike povremeno viđao ne isključuje mogućnost događaja unutar njihova doma. IO opisao je jedno optuženikovo iseljenje iz kuće te naveo da mu se oštećenica nije žalila na optuženikovo ponašanje.

7. POM i ĐO opisali su događaj iz lipnja 2023. kojem su osobno prisustvovali. Oboje su potvrdili prepirku i dolazak policije, ali nisu vidjeli fizički napad optuženika na oštećenicu. ĐO izričito je naveo da fizičkog sukoba nije bilo. Sud je njihove iskaze cijenio samo u granicama događaja kojem su bili nazočni, a ne kao dokaz da između optuženika i oštećenice u drugim prilikama nije moglo biti nasilja.

8. Nakon savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio da je optužba dokazana u odnosu na kazneno djelo prijetnje počinjeno 31. siječnja 2025., dok u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji, sud nije našao nedvojbeno dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, i to na način opisan u činjeničnom opisu djela iz uvodno citirane optužnice.

9. Glede kaznenog djela prijetnje sud je prihvatio iskaz oštećenice o događaju od 31. siječnja 2025. kao vjerodostojan i pouzdan. Oštećenica je konkretno opisala okolnosti u kojima su riječi izrečene tijekom zajedničke vožnje, kada su bili sami, u razgovoru o razvodu, kao i sadržaj tih riječi. Njezin iskaz o bitnim okolnostima tog događaja ostao je dosljedan.

10. Sud je posebno cijenio ponašanje oštećenice neposredno nakon događaja. Ona je 7. veljače 2025., dakle sedam dana nakon inkriminirane prijetnje, prijavila optuženika i poduzela konkretne korake vezane uz prestanak bračne zajednice. Sama činjenica da prijava nije podnesena istoga dana ne dovodi u sumnju njezin iskaz, osobito imajući u vidu njezino objašnjenje da je zbog dvoje male djece morala organizirati njihovo čuvanje. Vremenska povezanost između prijetnje vezane upravo uz razvod i njezina postupanja sedam dana poslije, prema stavu suda predstavlja činjenicu koja njezinu verziju događaja čini uvjerljivijom od optuženikova poricanja.

11. Sud obranu optuženika da oštećenici nije prijetio i da je samo rekao da zajedno žive dok se razvod ne okonča nije prihvatio jer ju je, uspoređujući je s iskazom oštećenice i ostalim utvrđenim okolnostima, ocijenio manje uvjerljivom. Oštećenica je o sadržaju i okolnostima prijetnje iskazivala konkretno i dosljedno, a njezino postupanje nakon događaja dodatno potkrijepljuje vjerodostojnost njezina iskaza.

12. Iskaz RO o onome što joj je kći naknadno rekla sud nije tretirao kao neposredan dokaz samog razgovora u automobilu, već kao posredan dokaz koji je cijenjen zajedno s vremenom prijave i drugim okolnostima. Jednako tako, glasovnu poruku iz ranijeg razdoblja sud nije koristio kao dokaz da je optuženik zbog ranije izrečene prijetnje nužno prijetio i 31. siječnja 2025. Osuda za događaj od 31. siječnja 2025. temelji se prvenstveno na zasebnoj ocjeni iskaza oštećenice i činjenica neposredno povezanih s tim događajem, odnosno poduzimanjem konkretnih radnji oštećenice dana 7. veljače 2025. vezanih za okončanje bračne zajednice.

13. Riječi da će oštećenicu ubiti ako pokrene rastavu odnosno kada postupak razvoda završi predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmrćenjem. S obzirom na njihov sadržaj i okolnosti u kojima su izrečene, objektivno su podobne izazvati osjećaj straha, osobnu ugroženost i nesigurnost. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje nije odlučno je li počinitelj doista namjeravao prijetnju ostvariti, nego je odlučno da je ozbiljnu prijetnju izrekao s ciljem zastrašivanja

.

14. Oštećenica je u vrijeme počinjenja djela bila supruga optuženika, dakle bliska osoba, pa su ostvarena i obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. Iz samog sadržaja izgovorenih riječi i konteksta razgovora o razvodu sud zaključuje da je optuženik postupao s izravnom namjerom, svjestan značenja svojih riječi i želeći njima zastrašiti oštećenicu. Stoga ga je sud za to kazneno djelo proglasio krivim.

15. U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, sud nije našao nedvojbeno dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, i to na način opisan u činjeničnom opisu djela. Optužba obuhvaća dugo razdoblje od listopada 2022. do 30. siječnja 2025. te niz teških i ponavljanih radnji: višekratno stiskanje oštećenice – žrtve za vrat, paljenje njezine odjeće, razbijanje brava i vrata te udarac nogom u trbuh, uz tvrdnju da je takvim ponašanjem dovedena u položaj nemoći i straha. Za osuđujuću presudu nije dovoljno utvrditi da su odnosi supružnika bili ozbiljno poremećeni niti da je između njih bilo pojedinačnih konfliktnih događaja, nego mora biti nedvojbeno utvrđeno upravo ponašanje opisano u optužbi i njegova zakonom zahtijevana posljedica.

16. Sud je pri tome imao u vidu da iskaz oštećenice – žrtve može i sam za sebe predstavljati dostatan dokaz za osuđujuću presudu ako sud nakon njegove savjesne i kritičke ocjene nedvojbeno utvrdi istinitost odlučnih činjenica. Stoga zaključak suda nije posljedica same činjenice da pojedinim radnjama nisu prisustvovali drugi svjedoci. Međutim, u konkretnom predmetu, usporedbom iskaza oštećenice o pojedinim radnjama s ostalim izvedenim dokazima, kao i s podacima o ranijim postupanjima vezanim uz pojedine konkretne događaje, ostala je dvojba o dijelu odlučnih činjenica. Sud je imao u vidu i da oštećenica pojedine događaje i njihov vremenski slijed tijekom postupka nije uvijek opisivala s jednakom razinom određenosti. Sama ta okolnost ne bi bila dovoljna za dovođenje njezina iskaza u sumnju, osobito imajući u vidu dulje razdoblje na koje se optužba odnosi. Međutim, kada se navedeno sagleda zajedno s ostalim izvedenim dokazima, sud nije mogao otkloniti dvojbu glede pojedinih fizičkih radnji, njihova načina počinjenja, učestalosti i međusobne povezanosti.

16.1. To se osobito odnosi na događaj iz lipnja 2023. godine. Oštećenica – žrtva taj je događaj na raspravi povezala s udarcem nogom u predjelu trbuha odnosno rebara i drugim fizičkim postupanjem optuženika. Međutim, prilikom ranijeg ispitivanja izričito je navela da je taj događaj prijavila policiji zbog toga što ju je optuženik udario nogom, dok gušenje tada nije prijavila, navodeći pritom da od gušenja nije imala vidljivih ozljeda.Nadalje, svjedoci POM i ĐO, koji su bili neposredno nazočni dijelu tog događaja, potvrdili su prepirku i dolazak policije, ali nisu vidjeli fizički napad optuženika na oštećenicu, pri čemu je ĐO izričito naveo da fizičkog sukoba nije bilo. Sud je njihove iskaze cijenio isključivo u granicama događaja kojem su bili nazočni te iz njih nije izvodio zaključak da između optuženika i oštećenice u drugim prilikama nije moglo biti fizičkog nasilja. U spis je pribavljeno i rješenje državnog odvjetništva broj Kir-DO-120/2023 od 18. rujna 2023., kojim je kaznena prijava protiv optuženika u odnosu na događaj iz lipnja 2023., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, odbačena zbog nedostatka dokaza. Sud navedeno rješenje nije cijenio kao dokaz da se fizički sukob nije dogodio niti kao dokaz nevjerodostojnosti iskaza oštećenice, već kao jednu od okolnosti koja se, zajedno s ostalim izvedenim dokazima, uzima u obzir pri ocjeni dokazne snage njezina iskaza o tom događaju. Sve navedeno, promatrano u cjelini nije dovoljno da se nedvojbeno utvrdi opseg i način fizičkog postupanja optuženika u tom događaju u mjeri potrebnoj za donošenje osuđujuće presude.

17. Sud je cijenio i iskaz svjedokinje RO. Njezina neposredna opažanja pojedinih posljedica predstavljaju indicije koje podupiru zaključak o postojanju sukoba između supružnika, odnosno oštećenice i optuženika. Međutim, svjedokinja nije neposredno vidjela stiskanje oštećenice za vrat niti udarac nogom u trbuh, dok njezina saznanja o većini radnji koje se optuženiku stavljaju na teret proizlaze iz onoga što joj je oštećenica naknadno ispričala. Stoga takvi posredni dokazi promatrani zajedno s ostalim dokazima ne omogućuju nedvojbeno utvrđenje načina, vremena i učestalosti radnji i postupanja optuženika opisanih u optužnici.

18. Sud nije zanemario niti činjenice koje se odnose na paljenje odjeće i razbijanje vrata. Izvedeni dokazi upućuju na to da je u odnosu supružnika bilo događaja povezanih s paljenjem odjeće te da je optuženik razbijao pojedina vrata. Međutim, iz izvedenih dokaza nije se mogao nedvojbeno utvrditi cjelokupan kontekst tih događaja, njihov broj i međusobna povezanost, niti njihova povezanost s ostalim radnjama obuhvaćenim optužbom. Optuženikovo objašnjenje da je vrata razbijao jer su bila zaglavljena odnosno zaključana samo po sebi ne znači da je takvo njegovo postupanje bilo dopušteno ili prihvatljivo. Međutim, teret dokazivanja optužbe nije na optuženiku, pa njegova obrana sama za sebe ne mora dokazati drukčiji tijek događaja. Na temelju ukupno izvedenih dokaza sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da su navedene radnje, zajedno s drugim radnjama opisanim u optužbi, činile grubo, učestalo ili na drugi način teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji te da je upravo takvim ponašanjem kod oštećenice nastupila posljedica navedena u optužbi.

19. Sud je cijenio i glasovnu poruku iz listopada 2022. na kojoj se čuju riječi prijetećeg sadržaja „ako ne dođeš doma ubil bum te“. Međutim, ta konkretna prijetnja nije sadržana u činjeničnom opisu kaznenog djela nasilja u obitelji kao jedna od radnji izvršenja tog kaznenog djela. Stoga je sud navedenu snimku mogao cijeniti u okviru ukupnog dokaznog materijala i odnosa između optuženika i oštećenice, ali njome nije dopušteno proširivati činjenični opis optužbe niti iz činjenice da je optuženik u ranijoj prilici oštećenici uputio riječi prijetećeg sadržaja izvoditi zaključak da su time dokazane druge, zasebno optužene fizičke radnje – stiskanje za vrat, udarac nogom, paljenje odjeće i razbijanje vrata.

20. Sud je imao u vidu i obranu optuženika prema kojoj se oštećenica njega nije bojala jer se nakon pojedinih njegovih iseljenja ponovno vraćao u zajednički dom na njezin poziv. Međutim, okolnost da se optuženik nakon pojedinih sukoba ponovno vraćao u zajednicu s oštećenicom, da su nakon ranijih sukoba nastavili zajednički život odnosno sklopili brak ili da ga je u pojedinim prilikama pozivala da se vrati u kuću, sud nije cijenio kao dokaz da nasilja nije bilo niti kao okolnost koja sama za sebe umanjuje vjerodostojnost iskaza oštećenice. Okolnost da su nakon pojedinih sukoba nastavili zajednički život, odnosno da je oštećenica optuženika u pojedinim prilikama pozivala da se vrati u zajednički dom, sama za sebe ne omogućuje zaključak o tome jesu li se pojedine radnje nasilja dogodile. S druge strane, ni ozbiljno poremećeni bračni odnosi, policijske intervencije, ranije prijetnje i postojanje pojedinačnih konfliktnih događaja sami za sebe ne predstavljaju dokaz da je optuženik počinio sve konkretne radnje navedene u činjeničnom opisu optužbe za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11.

21. Slijedom svega navedenog, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da je optuženik u razdoblju od listopada 2022. do 30. siječnja 2025. počinio kazneno djelo nasilja u obitelji na način opisan u optužnici. Izvedeni dokazi potvrđuju da su odnosi između optuženika i oštećenice bili ozbiljno narušeni, da je među njima dolazilo do konflikata te postoje indicije koje upućuju i na pojedina neprimjerena i agresivna ponašanja optuženika. Međutim, nakon savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti ostala je dvojba glede dijela fizičkih radnji navedenih u optužbi, njihova načina počinjenja i učestalosti, njihove međusobne povezanosti te glede toga je li dokazano da je upravo ponašanjem opisanim u optužbi oštećenica dovedena u položaj nemoći i straha.

22. Postojanje takve dvojbe ne dopušta donošenje osuđujuće presude. Sukladno načelu in dubio pro reo iz članka 3. stavka 3. ZKP/08, dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela sud je dužan riješiti presudom na način koji je povoljniji za optuženika. Stoga je optuženika za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 oslobodio optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

23. Pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije za kazneno djelo prijetnje sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža. Kao olakotno sud je cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženika, njegove osobne i obiteljske prilike, te zaposlenost. Pri ocjeni težine djela sud je imao u vidu sadržaj prijetnje usmrćenjem i činjenicu da je izrečena supruzi u kontekstu njezine odluke o razvodu. Radnje za koje je optuženik oslobođen, kao ni raniju glasovnu poruku koja nije predmet osuđujućeg dijela presude, sud nije cijenio kao otegotne okolnosti.

24. Imajući u vidu navedeno, sud je ocijenio da kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci odgovara stupnju krivnje, težini počinjenog djela i svrsi kažnjavanja. Istodobno, s obzirom na dosadašnju neosuđivanost optuženika i njegove osobne prilike, sud smatra da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izvršenje kazne zatvora te da se može osnovano očekivati da će i prijetnja izvršenjem kazne dovoljno utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. Stoga mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora od šest mjeseci neće izvršiti ako u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

25. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 148. stavku 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. Imajući u vidu trajanje i složenost postupka te imovinske prilike optuženika, koji je zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja, sud ga je obvezao na plaćanje paušalne svote u iznosu od 100,00 eura. Pri tome je sud vodio računa da je optuženik za jedno od kaznenih djela obuhvaćenih optužbom oslobođen od optužbe.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 3. rujna 2026.

Sudac

Andrijana Erdec

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, na KO-DO-121/2025

2. optuženik BO

3. branitelj odvjetnik Krunoslav Vuljak, Koprivnica

4. oštećenica - žrtva FO