Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-9633/2026-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Darjanu Bižupiću, uz sudjelovanje Ozane Tomić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe Konzum plus d.o.o. i protiv II. okrivljene odgovorne osobe DR, zastupanih po braniteljima iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz i Šuti j.t.d., iz Zagreba, zbog djela prekršaja iz članka 149. stavka 1. podstavka 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22. i 59/23.), povodom prigovora I. i II. okrivljenika na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ured Zagreb, Službe tržišne inspekcije, Klasa: UP/I-336-02/26-01/124, Ur. broj: 443-02-05-01-26-8 od 23. lipnja 2026., nakon provedene glavne i javne rasprave 27. srpnja 2026. i 1. rujna 2026., 3. rujna 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. okrivljena pravna osoba: Konzum plus d.o.o., OIB: 62226620908, MBS: [matični broj subjekta], prekršajno kažnjavana dva puta radi istog prekršaja, sa sjedištem u
Zagrebu, Ulica Marijana Čavića 1/a,
II. okrivljena odgovorna osoba: DR, sin D i I, rođen **.**.1996. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavan radi istog ili istovrsnog prekršaja, s prebivalištem u [adresa],
k r i v i s u
što su se 24. travnja 2026. u poslovnim prostorijama Prodavaonice 604 na adresi u [adresa], koja posluje u sastavu trgovačkog društva Konzum plus d.o.o., koristili nepoštenom zavaravajućom poslovnom praksom na način da su u poslovnim prostorijama za artikl HRENOVKE IR 275 g IMISIMO, šifra 90498761, istaknuli maloprodajnu cijenu bez MultiPlusCard 3,29 eura te cijenu uz MultiPlusCard 2,89 eura, a da su pritom naplatili višu maloprodajnu cijenu od one istaknute, odnosno da su naplatili iznos od 4,99 eura te su time zavarali potrošače vezano za maloprodajnu cijenu artikla te su pružanjem netočnih informacija vezanih za cijenu navodili potrošače ili je vjerojatno da će ih navesti da donesu odluku o kupnji koju inače na bi donijeli,
čime su počinili djelo prekršaja iz članka 35. stavka 1. i stavka 2. podstavak 4. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjivo po članku 149. stavku 1. podstavku 49. i stavku 2. istog Zakona,
pa im se temeljem citiranog propisa, a uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče
I. okrivljenoj pravnoj osobi
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 800,00 eur (osamsto eura),
II. okrivljenoj odgovornoj osobi
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 eur (sto pedeset eura).
Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna putem priložene uplatnice i to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi članka 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena. Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su obvezni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, i to I. okrivljenik u iznosu od 300,00 eur (tristo eura), a II. okrivljenik u iznosu od 40,00 eur (četrdeset eura) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba tržišne inspekcije, pod brojem: Klasa: UP/I-336-02/26-01/124, Ur. broj: 443-02-05-01-26-8, izdao je 23. lipnja 2026. prekršajni nalog protiv I. i II. okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji nalog su I. i II. okrivljenik pravovremeno uložili prigovor te je isti stavljen van snage i proveden je redovan postupak.
2. I. i II. okrivljenik su u svojoj suglasnoj pisanoj obrani od 21. srpnja i 28. srpnja 2026. u bitnome naveli kako ne spore da je doista 24. travnja 2026. izvršen inspekcijski nadzor u poslovnim prostorijama prodavaonice br. 604, na adresi [adresa]. Prvenstveno, okrivljenici ističu djelo prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela prekršaja, nije prekršaj po Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 19/22, 59/23). Okrivljenici su uskladili cijene sukladno Odluci o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo, na istima je bila istaknuta maloprodajna cijena te su potrošači imali mogućnost odlučiti se hoće li po toj cijeni kupiti određeni proizvod ili ne. Naprijed navedeno ukazuje na to da se ne može reći da bi okrivljenici koristili nepoštenu, zavaravajuću poslovnu praksu, jer su kupci, kako je već navedeno, mogli sami donijeti odluku o kupnji navedenih proizvoda uz cijenu koja je sukladna Odluci. Prema tome, bilo kakav eventualni propust u pogledu naprijed navedenog ne može se podvesti pod Zakon o zaštiti potrošača, već bi eventualni propust bio reguliran Zakonom o iznimnim mjerama kontrole cijena (NN 40/25). Podnositelj prekršajnog naloga potpuno neosnovano podvodi postupanje okrivljenika pod odredbe Zakona o zaštiti potrošača kojima se uređuje nepoštena i zavaravajuća poslovna praksa. Naime, potpuno je nejasno iz kojeg razloga bi se u prekršajnom nalogu činjenično opisano postupanje imalo smatrati nepoštenom i zavaravajućom poslovnom praksom. Poslovna praksa smatra se zavaravajućom u slučaju kada sadrži netočne informacije. Prema članku 34. Zakona o zaštiti potrošača pojam nepoštene poslovne prakse definiran je kao suprotan zahtjevu profesionalne pažnje i ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Dakle, trgovac u ovom konkretnom slučaju nije postupao suprotno zahtjevima profesionalne pažnje te nije doveo do bitnog utjecaja na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača, jer ni u kojem trenutku nije bilo aktivnog postupanja poslodavca da zavara i navede kupca na kupnju spornih proizvoda. U konkretnom slučaju pod točkom I. izreke citiranog prekršajnog naloga, okrivljenicima se stavlja na teret da su istaknuli maloprodajnu cijenu bez MultiPlusCard 3,29 te cijenu uz MultiPlusCard 2,89 EUR, a da su pritom naplatili višu maloprodajnu cijenu od one istaknute, odnosno da su naplatili iznos od 4,99 EUR, te su time zavarali potrošače vezano za maloprodajnu cijenu artikla. U odnosu na navedeno okrivljenici ističu da se radi o omašci koja je u cijelosti ispravljena u najkraćem mogućem roku, odnosno za vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora te je stoga je očito kako su okrivljenici postupili u skladu s načelom naknadnog ispunjenja obveze te su propust koji se potkrao otklonili odmah po utvrđenju istoga, a što proizlazi iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, KLASA: 336-02/26-01/4019, URBROJ: 443-02-05-01-26-2 od 24. travnja 2026. Prema tome, u ovom konkretnom slučaju, podnositelj prekršajnog nije postupio sukladno članku 73. st. podst. 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ 115/18, 117/21, 67/23, 155/23), a kojim je propisano: „Iznimno od članka 72. ovog Zakona, inspekcija iz članaka 5. -2. i članaka 25.-28. ovog Zakona neće pokrenuti prekršajni postupak ako joj je to dopušteno posebnim zakonom ili ako: nadzirana pravna ili fizička osoba tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja otkloni nepravilnost i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru.“ Uvidom u Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, KLASA: 336- 02/26-01/4019, URBROJ: 443-02-05-01-26-2 od dana 24. travnja 2026. godine, proizlaze sljedeće: „Trgovac je u inspekcijskom nadzoru ispravio navedeno na način da je ispod proizvoda HRENOVKE TELEĆE 275 g IR, šifra 90824902, istaknuo maloprodajnu cijenu 4,99 EUR, cijenu za kg 18,15 EUR te cijenu na dan 02.05.2025. 4,09 EUR.“ Dakle, uvidom u navedeni zapisnik jasno proizlazi da su okrivljenici u tijeku provođenja inspekcijskog nadzora u cijelosti otklonili utvrđene nedostatke. Općinski prekršajni sud u Zagrebu, u svojoj presudi poslovni broj: Pp- 12293/2025 od dana 14. studenoga 2025. godine, navodi: „S obzirom na izneseno nedvojbeno je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da su okrivljeni prije pokretanja prekršajnog postupka ispravili nedostatke utvrđene inspekcijskim nadzorom, postupivši u skladu sa usmenim rješenjem te su proizvode navedene u izreci presude otpisali. Dakle, tužitelj je optužni prijedlog podnio nakon što su okrivljeni otklonili nepravilnosti utvrđene u inspekcijskom nadzoru, a suprotno odredbi čl. 73. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu. S obzirom na navedeno, sud je u smislu čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenih odbio optužbu, nalazeći da postoje okolnosti koje u konkretnom slučaju isključuju prekršajni progon.“ Prema tome, obzirom da su okrivljenici u tijeku inspekcijskog nadzora otklonili utvrđene nedostatke, podnositelj prekršajnog naloga sukladno članku 73. st. 1. podst. 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ 115/18, 117/21, 67/23, 155/23) nije trebao ni pokretati prekršajni postupak. Trgovina Konzum plus d.o.o. postupila je prema Direktivi 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18. 3. 1998.) te ja na policama ispod navedenih artikala jasno i transparentno istaknula prodajne cijene i jedinične cijene te time znatno doprinijela boljem informiranju potrošača. Takvim postupanjem, potrošačima je na najlakši način omogućeno da optimalno procijene i usporede cijene proizvoda, kao i da budu informirani u donosu odluku na temelju jednostavnih usporedbi, a sve kako stoji i u navedenoj Direktivi. Isticanje redovne cijene proizvoda uz istovremeno isticanje cijene koju potrošač može ostvariti korištenjem Multi Plus Card kartice ne predstavlja nepoštenu niti zavaravajuću poslovnu praksu, već se radi o posebnom uvjetu prodaje koji je potrošačima jasno i transparentno komuniciran. Naime, Multi Plus Card predstavlja pogodnost kupovine koja je u potpunosti besplatna i dostupna svakom kupcu odnosno potrošaču. Dakle, pristupanje programu moguće je u svakom KONZUM-ovom prodajnom objektu, online putem internetske stranice odnosno putem mobilne aplikacije, dok uporaba kartice u cijelosti ovisi o slobodnoj odluci samog kupca/potrošača. Činjenica da je uz redovnu cijenu istaknuta i cijena koja se ostvaruje uz Multi Plus Card ne može se tumačiti na štetu potrošača. Upravo suprotno, potrošaču se na jasan i razumljiv način pruža informacija o redovnoj cijeni proizvoda te o povoljnijoj cijeni koju može ostvariti korištenjem besplatne i svima dostupne pogodnosti. Također, Europska komisija u Smjernicama za tumačenje i primjenu članka 6.a Direktive 98/6/EZ izrijekom je zauzela stajalište da se pravila o najavi sniženja cijene ne primjenjuju na prodavateljeve programe vjernosti kupaca, kao što su kartice za popust ili kuponi, u okviru kojih potrošač ostvaruje pogodnosti odnosno popuste. Pregledom navedenih Smjernica jasno proizlazi kako nije protivno odredbama Direktive pa samim time niti odredbama Zakona o zaštiti potrošača da prodavatelj uspostavlja programe vjernosti kupaca poput kartica za popust ili kupona, uključujući i prikupljanje bodova za buduće kupnje. Naprijed navedeno dodatno potvrđuje da se programi vjernosti, poput Multi Plus Card programa, ne mogu izjednačiti s klasičnom najavom sniženja cijene u smislu pravila o isticanju prethodne cijene. U konkretnom slučaju, potrošaču su prikazane dvije jasno odvojene cijene: redovna cijena proizvoda te cijena uz Multi Plus Card. Takav način isticanja cijena omogućuje prosječnom potrošaču da jednostavnim pregledom etikete utvrdi koju cijenu plaća bez korištenja kartice, a koju cijenu može ostvariti korištenjem Multi Plus Card kartice. Prema tome, nisu ostvarene pretpostavke za zaključak da bi društvo KONZUM plus d.o.o. postupalo protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno da bi predmetno isticanje cijena predstavljalo nepoštenu ili zavaravajuću poslovnu praksu. Opisani način isticanja redovne cijene i cijene uz Multi Plus Card je zakonit, transparentan i razumljiv prosječnom potrošaču te istome omogućuje donošenje informirane odluke o kupnji. Odredbom čl. 8. st. 3. Zakona o zaštiti potrošača kojom je se uređuju uvjeti prodaje i propisuje kada su dopušteni tzv. posebni uvjeti prodaje propisano je: Posebne uvjete prodaje trgovac može odobriti za: pojedine proizvode ili skupinu proizvoda, pojedine skupine potrošača, pojedine oblike plaćanja. Ukazuje se na to kako cijena koja se ostvaruje uz Multi Plus Card predstavlja poseban uvjet prodaje iz čl. 8. Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga što se odnosi na: određenu skupinu potrošača (korisnici Multi Plus Carda) i pojedine proizvode (oni artikli koju su stavljeni u ponudu kupnje korištenjem Multi Plus Carda).Prema tome, KONZUM plus d.o.o. ukazuje na bitnu okolnost koju je potrebno uzeti u obzir radi pravilnog utvrđenja svih bitnih činjenica, a odnosi se na to da Multi Plus Card kupovinu može obaviti svaki potrošač koji ima Multi Plus Card karticu i temeljem toga može ostvariti pogodnosti. Multi Plus Card cijena znači da se pogodnost može ostvariti u odnosu na točno određeni proizvod iz asortimana proizvoda koji su uključeni u MPC cijena asortiman. Broj proizvoda koji se nalaze u ponudi trgovačkog društva KONZUM plus d.o.o. obuhvaća 30.000,00 artikala, dok se broj proizvoda u odnosu na koje je omogućena Multi Plus Card cijena odnosi na 1.500,00 proizvoda. Nastavno na izneseno, potrebno je uzeti u obzir i zakonsku odredbu iz čl. 149. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da prekršajnopravna odgovornost u smislu ovog zakona ne postoji u slučaju isticanja cijena prema čl. 8. st 4. Zakona kojim se uređuju posebni uvjeti prodaje. Budući da se u konkretnom slučaju radi o prodaji prema posebnim uvjetima koji se smatraju ostvarenima ako su ispunjene dvije pretpostavke: određeni proizvod i određena kategorija kupaca, to je jasno kako su redovna cijena i cijena koja se ostvaruje uz Multi Plus Card istaknute sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Prilikom donošenja odluke u ovom postupku potrebno u obzir uzeti sve istaknute okolnosti obzirom da iste predstavljaju odlučne činjenice koje su od važnosti za odlučivanje o prekršajnopravnom postupanju i samom prekršajnopravnom kažnjavanju okrivljenika. Okrivljenici smatraju kako je potrebno uvažavati načelo zakonitosti propisano Prekršajnim zakonom: Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije bilo propisano koju se vrsta i mjeru prekršajnopravne sankcije počinitelju može izreći, odnosno primijeniti. Okrivljenici stoga ističu kako se ne smatraju krivima za prekršaje u predmetnom prekršajnom nalogu. Smisao samog kažnjavanja ima se ostvariti i u educiranju i odvraćanju počinitelja od činjenja prekršaja. Obavezni prekršajni nalog ne može sam sebi biti svrhom, već je nužno da sud sve izneseno svakako uzme u obzir kod odlučivanja o krivnji i visini prekršajnopravne sankcije. Pretjerani formalizam za kojim se poseže u pobijanom obveznom prekršajnom nalogu protivan je i stajalištu Ustavnog suda RH: Ustavni sud već godinama uporno ponavlja da su nadležna tijela, uključujući sudove, dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo, uvijek i bez izuzetka, u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja. Ustavni sud podsjeća da se pravna pravila ne smiju primjenjivati toliko mehanički i nefleksibilno da se zanemare razumnost i pravičnost, što svako postupanje suprotno tomu čini pretjeranim formalizmom (Ustavni sud RH, U-III/5989/2013, od 09.02.2016.). Cjeloviti tekst ove odluke dostupan je u referentnom dokumentu.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid i pročitao je Očitovanje tužitelja od 14. kolovoza 2026. na pisanu obranu I. i II. okrivljenik (str. 159. -162. spisa).
4. U svom očitovanju tužitelj je naveo kako je člankom 7. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 19/22, 59/23 – dalje u tekstu: ZZP) propisano je da je trgovac dužan jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda koji pruža dok je stavkom 7. istog članka propisano da se Trgovac mora pridržavati istaknute maloprodajne cijene. Člankom 33. ZZP-a propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena. Člankom 34. stavkom 1. ZZP-a propisano je da se poslovna praksa smatra nepoštenom ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Člankom 35. st. 1. ZZP- a propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, dok je u stavku 2. istog članka propisano da okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu između ostalih i cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu. U inspekcijskom nadzoru od 24. travnja 2026. u Prodavaonici broj 604 na adresi u [adresa], a koja posluje u sklopu trgovačkog društva KONZUM plus d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, utvrđeno je da je za proizvod HRENOVKE FRANK IVANEČKI 275 g IMISIMO, šifra 90498761, na računu naplaćena viša maloprodajna cijena od one istaknute na policama pored proizvoda, odnosno naplaćen je iznos od 4,99 EUR dok je istaknuta maloprodajna cijena bila 3,29 EUR, a uz MultiPlusCard 2,89 EUR. Takvim postupanjem zavaravali su potrošača vezano za samu cijenu proizvoda te ga navodili ili je bilo vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Člankom 148. stavkom 1. ZZP-a propisano je da nadležni inspektor neće podnijeti optužni prijedlog odnosno izdati prekršajni nalog ako nadzirana pravna ili fizička osoba tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja otkloni nepravilnosti i nedostatke odnosno posljedice tih nepravilnosti i nedostataka, utvrđenih u inspekcijskom nadzoru, što će nadležni inspektor utvrditi u zapisniku, za utvrđene nepravilnosti doneseno je rješenje i nadzirana osoba postupila je po izvršnom rješenju inspektora ili je postupila po rješenju prije nego što je ono postalo izvršno, nadzirana osoba očitovanjem na zapisnik preuzme obvezu da u određenom roku otkloni nepravilnosti i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru za koje nije propisana upravna mjera, a inspektor utvrdi da je počinjen prekršaj. Nadalje, člankom 148. stavkom 4. ZZP-a propisano je da je iznimno od odredbi ovog članka, nadležni inspektor dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15. dana od dana završetka inspekcijskog nadzora, podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdati prekršajni nalog između ostalog i u slučajevima utvrđenja prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. ZZP-a odnosno ukoliko se trgovac – pravna osoba koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ovog Zakona. Budući da su se I. okrivljena pravna osoba KONZUM plus d.o.o. i II. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi DR koristili praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ZZP-a te počinili prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. ZZP-a nadležni inspektor bio je dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15. dana od dana završetka inspekcijskog nadzora, podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdati prekršajni nalog te nije bilo moguće primijeniti načelo oportuniteta dakle za prekršaje kod kojih je propisana upravna mjera zabrane ne smije se primijeniti načelo oportuniteta. Člankom 8. stavkom 3. ZZP-a propisano je da posebne uvjete prodaje trgovac može odobriti za pojedine proizvode ili skupinu proizvoda, pojedine skupine potrošača i pojedine oblike plaćanja dok je stavkom 4. istog članka propisano da ako trgovac, kao poseban uvjet prodaje, odobrava popust za pojedine proizvode ili skupine proizvoda, dužan je istaknuti maloprodajnu cijenu sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim ako nije drukčije uređeno posebnim zakonima. Člankom 19. stavkom 1. ZZP-a propisano je da se posebnim oblicima prodaje smatra prodaja proizvoda po cijenama nižim od cijena u redovnoj prodaji dok je stavkom 4. istog članka propisano je da tijekom trajanja posebnog oblika prodaje robe trgovac dužan istaknuti cijenu koju primjenjuje tijekom prodaje iz stavka 1. ovoga članka i najnižu cijenu koju je trgovac primjenjivao za istu robu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje. Iz gore navedenog jasno proizlazi da je trgovac dužan istaknuti maloprodajnu cijenu sukladno članku 19. ZZP-a isključivo ako kao poseban uvjet prodaje, odobrava popust za pojedine proizvode ili skupine proizvoda, a ne za pojedine skupine potrošača (korisnici kartice „MultiPlusCard“). Inspekcijskim nadzorom od 26. travnja 2026. godine u Prodavaonici broj 604 na adresi u [adresa], a koja posluje u sklopu trgovačkog društva KONZUM plus d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, utvrđeno je da su I. okrivljeni KONZUM plus d.o.o. i II. okrivljeni DR za proizvode HRENOVKE FRANK IVANEČKI 275 g IMISIMO, šifra 90498761, isticali maloprodajnu cijenu 3,29 €, te su isticali i maloprodajnu cijenu uz MultiPlusCard 2,89 €, KOBASICA KRANJSKA IVANEČKA 400 g IMIS, šifra 90498760, isticali maloprodajnu cijenu 4,79 €, te su isticali i maloprodajnu cijenu uz MultiPlusCard 4,29 €, ULJE MASLINOVO EX DJ 0,25 L ZVIJEZDA, šifra 90703183, isticali maloprodajnu cijenu 4,69 €, te su isticali i maloprodajnu cijenu uz MultiPlusCard 3,49 €, KEKS GRISBI ČOKOLADA 135 g, šifra 90795429, isticali maloprodajnu cijenu 2,39 €, te su isticali i maloprodajnu cijenu uz MultiPlusCard 2,09 €. Isticanjem zavaravajućih informacija o cijeni, odnosno isticanjem niže cijene od maloprodajne cijene, a koju nudi isključivo i samo za pojedine skupine potrošača, koji imaju karticu „MultiPlusCard“, odnosno za korisnike programa vjernosti. Dakle, na gore opisan način nije isticao posebni uvjet prodaje na zakonom propisan način i time je zavaravao ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, na način da bi potrošač mogao smatrati da će platiti nižu cijenu, nego što ona stvarno je. Slijedom navedenog, trgovac ukoliko provodi posebni uvjet prodaje koji se odnosi na pojedine skupine potrošača, smije samo istaknuti informaciju o pogodnosti koja se ostvaruje, ali isključivo i jedno u obliku postotka. Postupajući na naprijed opisani način, gore okrivljeni su se u svojem poslovanju koristili nepoštenom zavaravajućom poslovnom praksom koja je zabranjena, a što je kažnjivo člankom 149. stavkom 1. točkom 49. ZZP-a. Nadalje, iz navoda pisane obrane I. i II. okrivljene osobe nije jasno na što se okrivljenici pozivaju s obzirom da u inspekcijskom nadzoru nije izvršena kontrola po Zakonu o iznimnim mjerama kontrole cijena („Narodne novine“ br. 40/25). Predmet inspekcijskog nadzora bila je kontrola primjena odredbi Zakona o zaštiti potrošača odnosno pridržavanja trgovca istaknutih maloprodajnih cijena, a što je i vidljivo iz same predstavke potrošača koja je bila povod za obavljanje inspekcijskog nadzora.
5. Branitelj je naveo kako obrana u cijelosti ostaje kod svih navoda pisane obrane.
6. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao DRŽ, koja je izjavila da je 24. travnja 2026. u poslovnim prostorijama prodavaonice 604 na adresi u [adresa], koja posluje u sastavu trgovačkog društva Konzum plus d.o.o. u Zagrebu, obavila inspekcijski nadzor kao tržišna inspektorica Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe tržišne inspekcije. Nadzor je bio iniciran predstavkom potrošača dva dana prije u svezi cijene jednog od nadziranih proizvoda, a prilikom nadzora kojem je bio nazočan voditelj poslovnice uz taj proizvod nasumično su izabrali osam proizvoda u odnosu na koje je izvršena kontrola pridržavanja trgovca istaknutim maloprodajnim cijenama. Prilikom inspekcijskog nadzora utvrdila je da trgovac primjenjuje nepoštenu poslovnu praksu. Naime, u odnosu na proizvod HRENOVKE FRANK IVANEČKI 275 g IMISIMO, šifra 90498761, bila je istaknuta maloprodajna cijena bez "MultiPlusCard" 3,29 eura, cijena uz "MultiPlusCard" 2,89 eura, a za isti proizvod naplaćeno je na blagajni uz izdavanje računa viša maloprodajna cijena od one istaknute odnosno 4,99 eura. Dodala je kako je na njeno upozorenje voditelj poslovnice tijekom inspekcijskog nadzora ispravio ovaj propust te je istaknuo važeću ispravu maloprodajnu cijenu za taj proizvod od 4,99 eura. Uz naprijed navedeni primjer po njenom mišljenju nepoštene poslovne prakse, tijekom inspekcijskog nadzora izdavanjem osam nasumično izabranih proizvoda utvrdila je da se trgovac koristi nepoštenom poslovnom praksom i na način da je za tih osam proizvoda trgovac istaknuo dvije cijene na jednoj papirnatoj pločici ispod proizvoda tako da su cijene bile jedna pored druge i to na način da je bilo naznačeno: cijena bez "MultiPlusCard" i cijena sa "MultiPlusCard", s time da je cijena sa "MultiPlusCard" bila niža od cijene bez. Tekstualne naznake su bile u istom fontu, ali je tekst sa "MultiPlusCard" i bez "MultiPlusCard" bio pisan sitnim slovima što je po njenom mišljenju moglo promaknuti prosječnom kupcu. Svjedokinja je na upit suca izjavila kako nije sačinila fotografije na kojima bi bile vidljive cijena sa i bez "MultiPlusCard", a koje su bile istaknute ispod nasumično izabranih proizvoda, ali smatra da je u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru dovoljno opisala radi čega smatra da bi takvim isticanjem dvije različite cijene kupac bio doveden u zabludu. Nadalje, na upit suca zašto smatra da je isticanje na navedeni način dvije cijene trgovac primjenjivao nepoštenu poslovnu praksu te zašto bi time zavaravao i vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, svjedokinja je izjavila kako je u više navrata vršila nadzor u Konzum poslovnicama te je tom prilikom doznala da dosta potrošača, mahom starijih budu u zabludi smatrajući da imaju pravo na nižu cijenu koja je istaknuta za korisnike "MultiPlusCard" programa. Dodala je kako i drugi trgovački lanci Kaufland, Plodine, Studenac također imaju program vjernosti kao što je to "MultiPlusCard" program, ali su tamo cijene istaknute uz plaćanje karticom programa vjernosti u postotku popusta na proizvod, a nisu istaknute dvije cijene kao što čini Konzum u svojim poslovnicama. 11. svibnja 2026. donijela je rješenje kojim se zabranjuje trgovačkom društvu Konzum plus d.o.o. nepoštena odnosno zavaravajući poslovna praksa u poslovnim prostorijama prodavaonice 604 u [adresa] – tako da na prodajnom mjestu uz maloprodajne cijene ističe i cijene za pojedine skupine potrošača (korisnicima kartice "MultiPlusCard"), pod kojem je trgovac postupio budući je izvršila nadzor izvršenja rješenja te tom prilikom utvrdila da je trgovac ispod proizvoda uklonio cijene uz "MultiPlusCard". Svjedokinja je na upit suca izjavila kako ima saznanja da je na to rješenje uložena žalba drugostupanjskom tijelu Državnog inspektorata, koji još nije donio pravomoćnu odluku.
7. Branitelj nije imao pitanja za svjedokinju, ali je iznio primjedbu u cijelosti kao u navodima pisane obrane I. i II. okrivljenika te u tom dijelu prigovora iskazu ispitane svjedokinje.
8. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je poklonio vjeru ispitanoj svjedokinji koja je ovom sucu dala detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću. Razlozi prihvaćanja svjedočkog iskaza kao vjerodostojnog obrazloženi su niže u tekstu obrazloženja ove presude.
9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je poruku elektroničke pošte od 22. travnja 2026. zajedno sa predstavkom IRŽ (str. 95. -99. spisa).
10. Na upit suca svjedokinja je izjavila kako se radi o predstavci temeljem koje je obavljen inspekcijski nadzor.
11. Branitelj je iznio primjedbu kako se iz fotografije koja prileži predstavci ne može ništa jasno razlučiti.
12. Sud je ovaj dokaz prihvatio kao vjerodostojan dokaz o tome da je Državnom inspektoratu podnesena predstavka koja je dostavljena na nadležno postupanje Područnom uredu Zagreb Državnog inspektorata.
13. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Zapisnik Državnog inspektorata o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 24. travnja 2026. (str. 59. -63. spisa).
14. Na upit suca svjedokinji da pojasni navod zapisnika u kojem je između ostalog navedeno da je nasumičnim odabirom izvršena kontrola cijena za proizvod Hrenovke Frank Ivanečki 275 g IMISIMO, šifra 90498761 za koje je trgovac istaknuto natpis "MultiPlusCard" cijena od 20. travanja 2026. do 4. svibnja 2026. maloprodajnu cijenu bez "MultiPlusCard" 3,29 eura i cijenu za kg 11,96 eura te maloprodajnu cijenu uz "MultiPlusCard" 2,89 eura i cijenu za kg 10,51 eura, istaknuta cijena na dan 2. svibnja 2025. 3,29 eura, dok je naknadno istaknuto da je na zahtjev inspektora u svrhu kontrole pridržavanja istaknutih maloprodajnih cijena izdan račun 2230/0604/1 od 24. travnja 2026. uvidom u koji se utvrđuje da se trgovac ne pridržava istaknutih maloprodajnih cijena jer je za proizvod Hrenovke Frank IR 275 g IMISIMO istaknuta cijena bez "MultiPlusCard" 3,29 eura, cijena uz "MultiPlusCard" je 2,89 eura, dok je na računu naplaćeno 4,99 eura. Nadalje se u zapisniku navodi da je trgovac u inspekcijskom nadzoru ispravio navedeno na način da je ispod proizvoda Hrenovke teleće 275 g IR, šifra 90824902 istaknuo maloprodajnu cijenu 4,99 eura, cijenu za kg 18,15 eura te cijenu na dan 2. svibnja 2025. 4,09 eura, svjedokinja je pojasnila da se proizvod koji je bio na polici i koji je nasumično odabran prodavao pod drugom šifrom 90824902, a što je utvrdila uvidom u skladišne kartice, a ta činjenica vidljiva je iz priloženog računa na str. 64. spisa.
15. Branitelj nije imao primjedbi na izvedeni dokaz niti eventualna dodatna pitanja za svjedokinju.
16. Sud je zapisnik u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama navedenim u zapisniku, temeljem čl. 158. st. 5. Prekršajnog zakona, budući je zapisnik tijelo nadzora sačinilo obavljajući nadzor prema posebnim propisima Zakona o državnom inspektoratu, a zapisnik je sačinjen prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku i posebnog propisa kojima se uređuje nadzor - Zakona o državnom inspektoratu. Pri tome, nadzoru nazočni voditelj poslovnice DR nije na zapisniku ispitivan u svojstvu osumnjičenika, niti u svojstvu svjedoka pa da bi sud trebao cijeniti njegov iskaz u smislu čl.158. st. 6. Prekršajnog zakona.
17. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je račun na str. 64. spisa.
18. Branitelj nije imao primjedbi na izvedeni dokaz.
19. Sud je podatke iz računa u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz, poglavito o cijeni od 4,99 eura koja je na blagajni naplaćena za artikl Hrenovke tel [broj telefona] g. Račun je izdan na dan inspekcijskog nadzora 24. travnja 2026.
20. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Skladišne kartice za razdoblje od 1. siječnja 2026. do 24. travnja 2026. (str. 65. -94. spisa).
21. Branitelj nije imao primjedbi na izvedeni dokaz.
22. Sud je navedeni dokaz prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama koje su u njemu navedene.
23. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Rješenje Državnog inspektorata od 11. svibnja 2026. (str. 53. -57. spisa).
24. Branitelj nije imao primjedbi na izvedeni dokaz.
25. Sud je navedeni dokaz prihvatio kao vjerodostojan dokaz o tome da je Državni inspektorat navedenog dana donio rješenje kojim se zabranjuje trgovačkom društvu KONZUM plus d.o.o. nepoštena odnosno zavaravajuća poslovna praksa koju koristi prije i u vrijeme sklapanja pravnog posla s potrošačem u poslovnim prostorijama Prodavaonice broj 604 na adresi u [adresa]. – tako da na prodajnom mjestu uz maloprodajne cijene ističe i cijene za pojedine skupine potrošača (korisnicima kartice „MultiPlusCard“), uz napomenu da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Međutim, kako ovo rješenje nije postalo pravomoćno, sud ga nije uzimao u obzir prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja.
26. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Žalbu I. okrivljene pravne osobe od 2. lipnja 2026. protiv Rješenja Državnog inspektorata, Službe tržišne inspekcije od 11. svibnja 2026. (str. 44. -46. spisa).
27. Branitelj nije imao primjedbi na izvedeni dokaz.
28. Sud je ovaj dokaz prihvatio kao vjerodostojan dokaz o tome da je I. okrivljena pravna osoba putem branitelja podnijela žalbu na naprijed navedeno rješenje državnog inspektorata. Međutim, kako predmetno rješenje nije postalo pravomoćno, sud sadržaj žalbe nije uzimao u obzir prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja.
29. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je dopis Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz i Šuti j.t.d. od 3. lipnja 2026. upućen Državnom inspektoratu, Sektoru za drugostupanjski upravni postupak kojim dostavljaju punomoć radi zastupanja koja omaškom nije dostavljena uz Žalbu od 2. lipnja 2026. (str. 41. spisa).
30. Branitelj nije imao primjedbi na izvedeni dokaz.
31. Sud je navedeni dokaz prihvatio kao vjerodostojan no isti nije relevantan za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku.
32. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Zapisnik Državnog inspektorata o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 5. lipnja 2026. (str. 48. -51. spisa).
33. Na upit suca svjedokinja je izjavila kako se radilo o naknadnoj kontroli izvršenja rješenja Državnog inspektorata kojom je utvrđeno da su okrivljenici postupili po rješenju Državnog inspektorata od 11. svibnja 2026.
34. Branitelj nije imao primjedbi na izvedeni dokaz.
35. Sud je zapisnik u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o navedenim činjenicama, temeljem čl. 158. st. 5. Prekršajnog zakona, budući je zapisnik tijelo nadzora sačinilo obavljajući nadzor prema posebnim propisima Zakona o državnom inspektoratu, a zapisnik je sačinjen prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku i posebnog propisa kojima se uređuje nadzor – Zakona o državnom inspektoratu. Sud je zapisnik prihvatio kao vjerodostojan dokaz poglavito u svezi činjenice da je naknadnom kontrolom izvršenja rješenja Državnog inspektorata utvrđeno da je okrivljena pravna osoba izvršila izvršno rješenje od 11. svibnja 2026, a što je potvrđeno i iskazom ispitane svjedokinje u ovom postupku.
36. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je račun na str. 52. spisa.
37. Branitelj nije imao primjedbi na izvedeni dokaz.
38. Sud je račun prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama koje iz njega proizlaze, a vezano uz zapisnik od 5. lipnja 2026.
39. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je poruku elektroničke pošte od 9. lipnja 2026. na str. 25. -26. spisa uz Izvještaj kretanja cijena prema Zapisniku te skladišne kartice (str. 27.-40. spisa).
40. Branitelj nije imao primjedbi na izvedeni dokaz.
41. Sud je navedene dokaze prihvatio kao vjerodostojne dokaze o činjenicama koje iz njih proizlaze, no iste nisu relevantne za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku.
42. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je poruku elektroničke pošte od 10. lipnja 2026. na str. 21. -23. spisa.
43. Sud je navedeni dokaz u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o podacima odgovorne osobe u pravnoj osobi za prekršaj koji je predmet ovog postupkom. Ovo stoga jer je okrivljena pravna osoba te podatke dostavila na traženje Državnog inspektorata, uz konkretizaciju radnog mjesta II. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi.
44. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je dopis Državnog inspektorata od 11. lipnja 2026. kojim Sektoru za drugostupanjski upravni postupak Državnog inspektorata dostavljaju žalbu I. okrivljene pravne osobe na Rješenje od 11. svibnja 2026. (str. 24. spisa).
45. Branitelj nije imao primjedbi na izvedeni dokaz.
46 Sud je navedeni dokaz prihvatio kao vjerodostojan dokaz o navedenom.
47. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za I. okrivljenu pravnu osobu (str. 115. -122. spisa).
48. Sud je izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama navedenim u izvatku, budući je izdan od strane nadležnog Trgovačkog suda koji vodi takav registar.
49. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 14. srpnja 2026. za I. okrivljenu pravnu osobu, iz koje proizlazi da je I. okrivljena pravna osoba do sada dva puta prekršajno kažnjavana radi istog prekršaja i to presudom Općinskog suda u Puli – Pola, Pp-323/2023 od 9. listopada 2023., koja je pravomoćna od 25. listopada 2023. i presudom Općinskog suda u Osijeku, Pp-3100/2022 od 27. lipnja 2024., koja je pravomoćna od 24. veljače 2026., te da je prekršajno kažnjavana i radi drugih prekršaja i to iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o gospodarenju otpadom, Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, Zakona o zaštiti od buke, Zakona o poljoprivredi, Zakona o Državnom inspektoratu, Odluke o komunalnom redu, Zakona o morskom ribarstvu…itd.
50. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 14. srpnja 2026. za II. okrivljenu odgovornu osobu, iz koje proizlazi da II. okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan radi istog ili istovrsnog prekršaja, već da je prekršajno kažnjavan radi drugog prekršaja i to iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
51. Sud je potvrde iz prekršajne evidencije u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o dosadašnjoj prekršajnoj kažnjavanosti I. okrivljene pravne osobe dva puta radi istog prekršaja, i o dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti II. okrivljene odgovorne osobe radi istog ili istovrsnog prekršaja, jer su potvrde izdane od strane državnog tijela nadležnog za vođenje takve evidencije.
52. U završnoj riječi branitelj okrivljenika je naveo kako s obzirom na svu dokumentaciju i dokaze koji prileže spisu te očitovanja i pisane obrane, okrivljenici navode kako je jasno i nedvojbeno utvrđeno kako na strani istih nije postojala bilo kakva prekršajna odgovornost. Okrivljenici stoga predlažu da su nakon provedenog postupka donese presudu kojom se isti oslobađaju od optužbe ili oslobađaju od kazne. Podredno ukoliko sud ipak utvrdi da su okrivljenici krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret predlažu da sud primijeni odredbu članka 37. stavka 3. Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne obzirom se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i blažim kažnjavanjem.
53. Nakon provedenog postupka, razgledavši navode u prekršajnom nalogu, obranu I. i II. okrivljenika, nakon iskaza ispitane svjedokinje i nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret, pa je odlučio kao u izreci ove presude.
54. Ovlašteni tužitelj Državni inspektorat podnio je optužni prijedlog protiv I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.
55. Optuženje obuhvaća dva činjenično različita načina postupanja, koje je u optužnom aktu, prekršajnom nalogu tužitelja precizirano u dvije odvojene točke te sankcionirano kao dva ista prekršaja.
56. Prvi se odnosi na konkretno utvrđeno nesuglasje između cijene proizvoda HRENOVKE FRANK IVANEČKI 275 g IMISIMO istaknute na prodajnom mjestu i cijene po kojoj je taj proizvod naplaćen na blagajni. Drugi se odnosi na okolnost da su uz redovne cijene određenih proizvoda bile istaknute i niže cijene za korisnike programa MultiPlusCard.
57. Sud je, nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, te imajući u vidu obranu okrivljenika, utvrdio da je optužba o korištenju prakse koja je nepoštena osnovana u dijelu koji se odnosi na proizvod HRENOVKE FRANK IVANEČKI 275 g IMISIMO, dok nije osnovana u dijelu koji se odnosi na način isticanja za više artikala cijena za korisnike MultiPlusCard programa.
58. U provedenom postupku sud je kao vjerodostojan dokaz osobito cijenio iskaz inspektorice Državnog inspektorata koja je dana 24. travnja 2026. provela inspekcijski nadzor u prodavaonici Konzum plus d.o.o., prodavaonica 604, [adresa], kao i zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru navedenog dana i račun izdan prilikom provedenog kontrolnog, odnosno testnog kupovanja te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
59. Iz iskaza navedene inspektorice proizlazi da je prilikom nadzora, u nazočnosti voditelja predmetne prodavaonice, između ostalog provjeravana istaknutost i naplata cijena proizvoda. Kod proizvoda HRENOVKE FRANK IVANEČKI 275 g IMISIMO, šifre 90498761, na prodajnom mjestu bila je istaknuta maloprodajna cijena u iznosu od 3,29 eura, odnosno cijena od 2,89 eura za korisnike MultiPlusCard programa, dok je prilikom kontrolne kupnje isti proizvod naplaćen po cijeni od 4,99 eura.
60. Sud je navedeni iskaz svjedokinje ocijenio vjerodostojnim i uvjerljivim. Iskaz inspektorice je neposredan, određen i suglasan s podacima sadržanim u zapisniku o inspekcijskom nadzoru te računom izdanom prilikom kontrolne kupnje. Sama činjenica da u spisu nema fotografije predmetne cjenovne oznake ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza inspektorice, budući da je ona neposredno izvršila nadzor, vidjela istaknutu cijenu, provjerila naplaćenu cijenu i o tome sastavila službeni zapisnik.
61. Pri tome je sud cijenio i okolnost da je tijekom inspekcijskog nadzora došlo do određene neusklađenosti u oznakama proizvoda, odnosno da je na polici bio proizvod označen šifrom 90824902, dok se u evidenciji kontrole cijene predmetnog proizvoda pojavljuje šifra 90498761. Međutim, inspektorica je tu okolnost uvjerljivo objasnila uvidom u skladišne kartice i račun, iz kojih je utvrdila povezanost predmetnog proizvoda s kontroliranom cijenom. Stoga navedena razlika u šiframa sama po sebi nije dovela u pitanje identitet proizvoda niti zaključak da je potrošaču na prodajnom mjestu bila istaknuta niža cijena od one po kojoj je proizvod naplaćen.
62. Nadalje, činjenica da je tijekom samog inspekcijskog nadzora po okrivljenicima cijena ispravljena ne znači da prethodno utvrđena nepravilnost nije postojala. Naprotiv, iz same činjenice da je cijena tijekom nadzora izmijenjena proizlazi da je utvrđeno neslaganje između cijene istaknute na prodajnom mjestu i cijene po kojoj se proizvod naplaćivao. Sud navedenu naknadnu korekciju ne smatra priznanjem krivnje, ali je cijeni kao okolnost koja potvrđuje postojanje potrebe za ispravkom uočenog neslaganja.
63. Neosnovana je stoga obrana okrivljenika da se radilo isključivo o omašci odnosno administrativnoj pogrešci koja je odmah otklonjena i zbog koje nije bilo mjesta pokretanju prekršajnog postupka.
64. Sud je prihvatio kao dokazano da je tijekom inspekcijskog nadzora nepravilnost otklonjena te da je nakon upozorenja inspektorice istaknuta cijena od 4,99 eura. Međutim, navedena okolnost ne isključuje postojanje već počinjenog prekršaja. Prekršaj je ostvaren u trenutku kada je proizvod bio ponuđen potrošaču uz istaknutu cijenu od 3,29 eura, odnosno kada je prilikom kontrolne kupnje naplaćeno 4,99 eura.
65. Naknadno otklanjanje nepravilnosti sud stoga cijeni kao okolnost relevantnu prvenstveno pri odluci o sankciji, a ne kao okolnost koja briše već ostvarenu protupravnost i krivnju.
66. Iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 24. travnja 2026., iskaza svjedokinje – tržišne inspektorice te računa od istog dana, sud je utvrdio da je u predmetnoj prodavaonici za proizvod HRENOVKE FRANK IVANEČKI 275 g IMISIMO bila istaknuta maloprodajna cijena bez „MultiPlusCard“ od 3,29 eura, odnosno cijena uz „MultiPlusCard“ od 2,89 eura, dok je prilikom kontrolne kupnje na blagajni za predmetni proizvod naplaćen iznos od 4,99 eura. Navedena činjenica proizlazi iz međusobno suglasnih materijalnih dokaza i iskaza svjedokinje.
67. Sud je iskaz svjedokinje ocijenio vjerodostojnim u ovom dijelu jer je svjedokinja kao tržišna inspektorica neposredno provela inspekcijski nadzor, njezin iskaz je u bitnim dijelovima suglasan sa sadržajem službenog zapisnika, a osobito je potvrđen računom izdanom tijekom inspekcijskog nadzora.
68. Od značaja je i činjenica da okrivljenici u pisanom dijelu obrane zapravo ne osporavaju da je tijekom nadzora postojala navedena neusklađenost cijene, već tvrde da je riječ o omašci koja je odmah otklonjena.
69. Kako je prekršaj počinjen 24. travnja 2026., sud je prilikom odlučivanja primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje su bile na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, odnosno Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22. i 59/23.), koji je blaži za počinitelja.
70. Člankom 33. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena. Prema članku 34. stavku 1. istog Zakona poslovna praksa je nepoštena ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire. Članak 35. stavak 1. Zakona propisuje da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita, ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, čak i ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti iz stavka 2., čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Prema članku 35. stavku 2. točki 4. Zakona jedna od okolnosti na koju se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jest cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu. Člankom 7. stavkom 1. Zakona propisano je da trgovac mora jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda, dok je stavkom 7. istog članka propisano da se trgovac mora pridržavati istaknute maloprodajne cijene. Člankom 149. stavkom 1. točkom 49. Zakona propisano je da će se za prekršaj kazniti trgovac – pravna osoba ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. Zakona, dok se prema stavku 2. istog članka za navedeni prekršaj kažnjava i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
71. Radnja koja se okrivljenicima stavlja na teret činjenično i pravno je kvalificirana kao nepoštena, odnosno zavaravajuća poslovna praksa, a ne samo kao puko nepridržavanje istaknute maloprodajne cijene.
U konkretnom slučaju potrošaču je na prodajnom mjestu bila dostupna informacija prema kojoj je cijena predmetnog proizvoda 3,29 eura, dok je prilikom plaćanja za taj proizvod naplaćeno 4,99 eura. Razlika između navedene cijene i naplaćenog iznosa nije neznatna niti se može smatrati okolnošću koja objektivno nije sposobna utjecati na ekonomsku odluku potrošača. Upravo suprotno, cijena proizvoda predstavlja jednu od temeljnih okolnosti na temelju kojih prosječni potrošač donosi odluku o kupnji.
72. Sud je zaključio da je takvim postupanjem prosječni potrošač mogao biti doveden u zabludu glede stvarne cijene proizvoda te da je takva praksa bila podobna navesti ga na kupnju koju, da je od početka bio upoznat s cijenom od 4,99 eura, ne bi nužno obavio. Time su ostvarena obilježja zavaravajuće poslovne prakse iz članka 35. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. točkom 4. Zakona o zaštiti potrošača, a time i obilježja prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. istoga Zakona.
73. Stoga sud u ovom dijelu nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj poriču počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret.
74. Okolnost da je isticanje i pridržavanje maloprodajne cijene uređeno i posebnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača ne isključuje mogućnost da isto postupanje, ovisno o njegovim konkretnim obilježjima, istodobno predstavlja i nepoštenu poslovnu praksu. U konkretnom slučaju optuženje se ne temelji samo na činjenici da naplaćena cijena nije odgovarala istaknutoj cijeni, već na tome da je takvim postupanjem potrošaču pružena obmanjujuća informacija upravo o cijeni proizvoda, što je izričito obuhvaćeno člankom 35. stavkom 2. točkom 4. Zakona o zaštiti potrošača.
75. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika da se navedeno postupanje ne može podvesti pod Zakon o zaštiti potrošača, već da bi eventualno moglo predstavljati samo povredu propisa kojim se uređuje kontrola cijena.
76. Naime, predmet ovog postupka nije pitanje same opravdanosti ili visine maloprodajne cijene, nego način na koji je cijena proizvoda predstavljena potrošaču i činjenica da se trgovac nije pridržavao cijene istaknute na prodajnom mjestu.
77. U konkretnom slučaju potrošaču je bila predstavljena informacija da proizvod košta 3,29 eura, odnosno da korisnik „MultiPlusCard“ može proizvod kupiti za 2,89 eura, dok je za taj isti proizvod na blagajni naplaćeno 4,99 eura. Takva razlika nije samo tehnička ili formalna nepravilnost u označavanju cijene, već se neposredno odnosi na jednu od izričito zaštićenih okolnosti iz članka 35. stavka 2. točke 4. Zakona
– cijenu proizvoda.
78. Pritom nije odlučno je li trgovac imao namjeru svjesno dovesti potrošača u zabludu. Za postojanje zavaravajuće poslovne prakse prema članku 35. stavku 1. Zakona dovoljno je da poslovna praksa zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača te da ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
79. U konkretnom slučaju potrošač koji bi odluku o kupnji donio na temelju istaknute cijene od 3,29 eura ima opravdano očekivanje da će mu na blagajni biti naplaćen upravo taj iznos. Naplata iznosa od 4,99 eura predstavlja znatnu razliku u odnosu na istaknutu cijenu i objektivno je podobna utjecati na ekonomsku odluku potrošača.
80. Sud stoga nalazi da je ostvareno biće zavaravajuće poslovne prakse iz članka 35. stavka 1. u vezi stavka 2. točke 4. Zakona.
81. Nije osnovan niti prigovor obrane da je tužitelj zbog naknadnog otklanjanja nepravilnosti, bio dužan odustati od podnošenja optužnog prijedloga. Naime, iako članak 148. Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, u pravilu predviđa načelo oportuniteta kada nadzirana osoba tijekom nadzora otkloni utvrđene nepravilnosti, stavkom 4. istoga članka izričito je propisano da je nadležni inspektor dužan podnijeti optužni prijedlog, među ostalim, u slučaju utvrđenja prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača. Prema tome, u konkretnom slučaju naknadno otklanjanje nepravilnosti nije predstavljalo zakonsku zapreku za pokretanje prekršajnog postupka.
82. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio niti pozivanje obrane na presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-12293/2025, budući da se činjenična i pravna situacija u tom predmetu ne može nekritički izjednačiti s predmetnim slučajem. U ovom predmetu radi se o prekršaju iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača, za koji je člankom 148. stavkom 4. istoga Zakona izrijekom propisana obveza inspektora da pokrene prekršajni postupak. Osim toga valja dodati kako ovaj sudac nije vezan odlukama drugih sudaca istog suda u sličnim predmetima.
83. Što se tiče odgovornosti II. okrivljenika DR, sud je utvrdio da je isti u vrijeme počinjenja prekršaja obavljao poslove voditelja predmetne prodavaonice Konzuma, dakle osobe koja je neposredno upravljala poslovanjem prodavaonice i bila odgovorna za izvršavanje poslova u njezinu poslovanju. Njegova odgovornost stoga se temelji na njegovu konkretnom položaju i povjerenim mu poslovima u poslovanju predmetne prodavaonice. Upravo je I. okr. pravna osoba svojom porukom elektroničke pošte od 10. lipnja 2026. na traženje tužitelja, dostavila podatke o II okrivljeniku kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi za konkretni prekršaj, uz konkretizaciju njegovog radnog mjesta.
84. Posebno je značajna okolnost da je DR bio nazočan inspekcijskom nadzoru te da je upravo tijekom tog nadzora izvršena korekcija predmetne cijene. Sud stoga nalazi da je kao voditelj prodavaonice bio dužan osigurati da cijene istaknute na prodajnom mjestu odgovaraju cijenama po kojima se proizvodi naplaćuju te da se potrošačima pružaju točne informacije o cijeni proizvoda.
85. Imajući u vidu sve navedeno, sud je utvrdio da su I. okrivljenik, kao trgovac
– pravna osoba, i II. okrivljenik DR, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, odgovorni za predmetni prekršaj na način kako je to navedeno u izreci presude te ih je za navedeni dio optuženja oglasio krivima.
86. Stoga je sud okrivljenike proglasio krivima i izrekao im novčanu kaznu, za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njihove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenike i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.
87. Naime, kako su okrivljenici postupili protivno izričitoj zakonskoj odredbi navedenoj u izreci ove presude, to su njihovim propustom ostvarena sva bitna obilježja označenog djela prekršaja pa ih je za to djelo valjalo proglasiti krivima.
88. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne.
89. Kao olakotne okolnosti kod I. i II. okrivljenika cijenjene su težina i okolnosti počinjenog prekršaja te ponašanje okrivljenika nakon počinjenja prekršaja, budući da je nepravilnost otklonjena odmah tijekom inspekcijskog nadzora, a kod II. okrivljenika i dosadašnja prekršajna nekažnjavanosti radi istog ili istovrsnog prekršaja. Kao naročito olakotne okolnosti sud je cijenio da je riječ o jednom utvrđenom slučaju naplate više cijene od istaknute, zatim činjenicu da nije dokazano da je takvo postupanje rezultiralo većim brojem oštećenih potrošača, kao i činjenicu da je naknadnom kontrolom izvršenja rješenja Državnog inspektorata utvrđeno da su okrivljenici izvršili to rješenje.
90. Otegotna okolnost kod I. okrivljene pravne osobe je dosadašnja prekršajna kažnjavanost I. okrivljenika dva puta radi istog prekršaja, dok otegotne okolnosti kod
II. okrivljene odgovorne osobe nisu utvrđene.
91. Obzirom na sve naprijed navedeno, sud je temeljem u izreci citirane zakonske odredbe primijenio institut ublažavanja kazne unatoč dosadašnjoj prekršajnoj kažnjavanosti I. okrivljenika, te okrivljenicima nije izrekao propisane novčane kazne (koja je propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i koji je blaži za počinitelja, zapriječena u rasponu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna za prekršaj pravne osobe, i u rasponu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za prekršaj odgovorne osobe u pravnoj osobi) već je novčane kazne ublažio, smatrajući da se s obzirom na postojanje naprijed navedenih posebno izraženih olakotnih okolnosti, i ovako ublaženim novčanim kaznama u konkretnom slučaju može u potpunosti postići svrha kažnjavanja.
92. Sud nije prihvatio prijedlog obrane za primjenom instituta oslobođenje od kazne. Iako je tijekom inspekcijskog nadzora nepravilnost otklonjena, što je sud cijenio kao olakotnu okolnost, odredbom članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može, a ne da mora osloboditi počinitelja od kazne kada su ispunjene tamo navedene okolnosti. U konkretnom slučaju sud je ocijenio da, unatoč naknadnom otklanjanju posljedica prekršaja, kažnjavanje ostaje potrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, osobito imajući u vidu narav počinjenog prekršaja te raniju istovrsnu prekršajnu kažnjavanost I. okrivljenika. Navedene okolnosti, kao i činjenicu da je nepravilnost otklonjena, sud je stoga uzeo u obzir pri odmjeravanju i ublažavanju novčane kazne, ali ih nije ocijenio dostatnima za primjenu instituta oslobođenja od kazne.
93. Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplate 2/3 izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
94. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako su okrivljenici proglašeni krivima, to su obvezni nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka. Pri tome je sud cijenio da je za donošenje odluke bilo potrebno provesti dokazni postupak, izvršiti uvid i ocjenu materijalne dokumentacije koja se odnosi na provedeni inspekcijski nadzor, saslušati u svojstvu svjedokinje inspektoricu Državnog inspektorata te ocijeniti obranu okrivljenika i njihove prigovore u odnosu na oba činjenična sklopa obuhvaćena optuženjem. Pri odmjeravanju visine paušalne svote sud je cijenio i duljinu trajanja postupka, broj poduzetih procesnih radnji, ukupnu složenost predmeta, te vrijeme koje je sud uložio u proučavanje predmeta i donošenje presude, pri čemu je zaključio da iznos od 300,00 eura za I. okrivljenika koji je pravna osoba – veliki trgovac sa očekivano znatnom dobiti po godišnjem obračunu, te iznos od 40,00 eura za II. okrivljenika koji je SSS trgovac i zaposlenik I. okrivljenika u funkciji poslovođe prodavaonice, predstavljaju primjerene i razmjerne iznos troškova koji odgovara opsegu i složenosti provedenog postupka.
95. U odnosu na drugi dio optuženja – isticanje cijena za korisnike MultiPlusCard programa – sud je, međutim, donio drugačiji zaključak te stoga okrivljenike nije oglasio krivim u odnosu na taj dio.
96. Iz provedenih dokaza proizlazi da su se uz pojedine proizvode nalazile dvije istaknute cijene, odnosno redovna cijena i niža cijena koja se odnosila na korisnike MultiPlusCard programa. Međutim, za razliku od prvog dijela optuženja, u ovom slučaju nije utvrđeno da je niža cijena bila neistinita niti da korisnik MultiPlusCard programa proizvod nije mogao kupiti po tako istaknutoj cijeni.
97. Naprotiv, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je MultiPlusCard program bio dostupan potrošačima, odnosno da je niža cijena predstavljala stvarnu pogodnost vezanu uz članstvo u programu.
98. Pri tome je posebno potrebno imati u vidu sadržaj članka 8. stavka 3. Zakona o zaštiti potrošača, kojim je izričito predviđeno da posebni uvjeti prodaje mogu biti odobreni za određene proizvode ili skupine proizvoda, za određene skupine potrošača ili za određene oblike plaćanja. Dakle, sama činjenica da određena cijena nije dostupna svakom potrošaču pod jednakim uvjetima ne znači sama po sebi da je riječ o zavaravajućoj poslovnoj praksi.
99. Sud pritom ne prihvaća u cijelosti niti pravno shvaćanje obrane prema kojem je isticanje dviju cijena za korisnike programa vjernosti bez ikakvih ograničenja dopušteno. Sama okolnost da Zakon o zaštiti potrošača poznaje posebne uvjete prodaje ne znači da je svaki način njihova isticanja automatski zakonit. Međutim, u ovom postupku sud nije pozvan ocjenjivati predmetnu praksu općenito, već utvrditi jesu li okrivljenici konkretnim postupanjem ostvarili obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, odnosno jesu li koristili nepoštenu poslovnu praksu u smislu članka 34. i članka 35. Zakona o zaštiti potrošača.
100. U tom pogledu sud nije našao dovoljno pouzdanih dokaza da je način isticanja MultiPlusCard cijene u konkretnom slučaju bio takav da je prosječnog potrošača zavaravao glede same cijene proizvoda ili postojanja pogodnosti u vezi s tom cijenom, niti da je takav način isticanja bio podoban navesti prosječnog potrošača na kupnju koju inače ne bi obavio.
101. Sud je posebno cijenio činjenicu da tijekom nadzora nisu sačinjene fotografije predmetnih cjenovnih oznaka. Stoga sud nema neposredan vizualni dokaz o ukupnom izgledu cjenovne oznake, njezinoj veličini, rasporedu pojedinih podataka i načinu na koji je prosječnom potrošaču bila predstavljena razlika između redovne i MultiPlusCard cijene. Iskaz inspektorice o tome da su oznake „sa MultiPlusCard“ i „bez MultiPlusCard“ bile napisane manjim slovima sud je uzeo u obzir, ali samo na temelju tog iskaza, bez dodatne dokumentacije koja bi omogućila objektivnu provjeru ukupnog vizualnog dojma oznake, sud nije mogao s potrebnim stupnjem sigurnosti zaključiti da je upravo taj način označavanja predstavljao zavaravajuću poslovnu praksu u smislu članka 35. Zakona o zaštiti potrošača.
102. Jednako tako, sud nije mogao odlučujući značaj dati navodu inspektorice o njezinim ranijim opažanjima da su pojedini potrošači, osobito starije osobe, u drugim prodavaonicama pogrešno smatrali da imaju pravo na nižu cijenu. Takva opažanja mogu biti relevantna za opću procjenu problematike označavanja cijena, ali ne predstavljaju neposredan dokaz da je upravo način označavanja cijena u predmetnoj prodavaonici bio takav da je prosječnog potrošača zavaravao u smislu članka 35. Zakona o zaštiti potrošača.
103. Sud je imao u vidu i rješenje Državnog inspektorata od 11. svibnja 2026., kojim je trgovcu naloženo, odnosno zabranjeno određeno postupanje u vezi s isticanjem MultiPlusCard cijena. Međutim, budući da je prema podacima spisa protiv tog rješenja izjavljena žalba te da ono u vrijeme odlučivanja suda nije predstavljalo pravomoćnu odluku kojom bi bila utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, navedeno rješenje samo po sebi nije moglo predstavljati dostatan dokaz da su okrivljenici ostvarili obilježja prekršaja za koji se terete u ovom postupku. 104. Stoga sud zaključuje da u odnosu na ovaj dio optuženja nije dokazano da je konkretno postupanje okrivljenika ostvarilo sva obilježja nepoštene, odnosno zavaravajuće poslovne prakse iz članka 34. i članka 35. Zakona o zaštiti potrošača. Pritom sud ne utvrđuje da je predmetni način isticanja MultiPlusCard cijena nužno u cijelosti usklađen sa svim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, već samo da u ovom prekršajnom postupku nije s potrebnom sigurnošću dokazano ostvarenje obilježja prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. toga Zakona.
105. Slijedom navedenog, u tom dijelu optuženja sud okrivljenike nije oglasio krivima da su dana 24. travnja 2026. u poslovnim prostorijama Prodavaonice broj 604, na adresi [adresa], koristili nepoštenu, zavaravajuću poslovnu praksu na način da su uz maloprodajne cijene za pojedine proizvode isticali i cijene za pojedine skupine potrošača, korisnike kartice „MultiPlusCard“, i to za: HRENOVKE IR 275 g IMISIMO, šifra 90498761, isticanjem cijene bez „MultiPlusCard“ od 3,29 eura i cijene uz „MultiPlusCard“ od 2,89 eura, KOBASICU KRANJSKU IVANEČKU 400 g IMIS, šifra 90498760, isticanjem cijene bez „MultiPlusCard“ od 4,79 eura i cijene uz „MultiPlusCard“ od 4,29 eura, ULJE MASLINOVO EX DJ 0,25 l ZVIJEZDA, šifra 90703183, isticanjem cijene bez „MultiPlusCard“ od 4,69 eura i cijene uz „MultiPlusCard“ od 3,49 eura, KEKS GRISBI ČOKOLADA 135 g, šifra 90795429, isticanjem cijene bez „MultiPlusCard“ od 2,39 eura i cijene uz „MultiPlusCard“ od 2,09 eura, te da su takvim isticanjem niže cijene, koja je bila dostupna samo korisnicima „MultiPlusCard“, pružanjem netočnih informacija o cijeni naveli ili je bilo vjerojatno da će navesti prosječnog potrošača da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, dakle, da su se koristili nepoštenom, zavaravajućom poslovnom praksom iz članka 35. stavka 1. u vezi stavka 2. točke 4. Zakona o zaštiti potrošača, čime bi počinili prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača. Ovo iz razloga jer nije dokazano da su navedenim postupanjem počinili prekršaj za koji se optužuju.
106. Budući se u ovom drugom dijelu optuženja radi o pravno označenom prekršaju iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, dakle o istom prekršaju za koji su okrivljenici proglašeni krivima za prvi dio optuženja, sud je iz činjeničnog opisa osuđujućeg dijela presude ispustio drugi dio optuženja.
U Zagrebu 3. rujna 2026.
Sudac
Darjan Bižupić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.
Dostavna naredba:
1. I. okrivljenoj pravnoj osobi: Konzum plus d.o.o., Ulica Marijana Čavića 1/a, Zagreb
2. II. okrivljenoj odgovornoj osobi: DR, [adresa],
3. branitelju: Odvjetničko društvo Šebalj, Mraz i Šuti j.t.d., Jordanovac 15, Zagreb, 4. tužitelju: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba tržišne inspekcije, 5. spis.
