Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-165/2026-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici UF, mag. iur., iz ..., ..., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, zastupanog po punomoćnici dr. sc. Ani Holjar, odvjetnici u Rijeci, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 304/2022 od 8. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojm Pr-304/2022 od 8. lipnja 2026. u točki I izreke.

II Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje citirana presuda u točkama II i dijelu točke III izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika na neodređeno vrijeme, Klasa: 112-02/96-01/30, Ur. broj: 2170-29-02/2-96-1438 od 25. ožujka 1996. i Dodatak ugovora o radu, Klasa: 112-02/24-01/2690, Ur. broj: 2170-29-02/2-21-1 raskidaju se, te se utvrđuje prestanak radnog odnosa tužiteljice i tuženika s danom 20. kolovoza 2025.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza Ugovora o radu isplati naknadu štete u iznosu od propisanih (6) propisanih mjesečnih plaća tužiteljice, odnosno iznos od 12.711,66 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja (8. lipnja 2026.) po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-304/2022 do 8. lipnja 2026. u točkama I i II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se utvrđuje da su nedopuštene Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2022., Klasa:500-01/22-01/159, Ur. Broj: 2170-29/01-22/01 i Odluka Upravnog vijeća kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice i potvrđena je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu 29. kolovoza 2022.

2. Nadalje je u točki II izreke odlučeno da se sudski raskida Ugovor o radu koji je zaključen između stranaka na neodređeno vrijeme 25. ožujka 1996. i dodatak Ugovora o radu i da se utvrđuje prestanak radnog odnosa između stranaka sa danom 20. kolovoza 2025.

3. U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza Ugovora o radu isplati iznos od 6 propisanih mjesečnih plaća tužiteljice, odnosno iznos od 12.711,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8. lipnja 2026. pa do isplate dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice do zatraženih 16.948,88 eura.

4. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da se dopušta preinaka tužbe (djelomičnom promjenom istovjetnosti zahtjeva) koja je sadržana u podnesku tužiteljice od 3. rujna 2025. dok je u točki II izreke odlučeno da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 eura.

4.1 Protiv citirane presude i rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i da se obveže tužiteljica da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno za zakonskim zateznim kamatama ili da se presuda i rješenje ukinu i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

5. U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava navode iz žalbe tuženika predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i presuda i rješenje suda prvog suda potvrde.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su nedopuštene Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 11. kolovoza 2022. kao i Odluka tuženika kojim je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 29. kolovoza 2022., zatim zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu i naknadu štete.

8. Sud prvog stupnja određuje da je tužba podnesena u zakonom propisanim rokovima iz članka 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, i 64/23 – dalje ZR) jer da je tužiteljica protiv odluke o otkazu od 11. kolovoza 2022. podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, da je tuženik 29. kolovoza 2022. odlukom odbio zahtjev tužiteljice da je ta odluka dostavljena tužiteljici 1. rujna 2022. te da je podnijela tužbu 14. rujna 2022. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik nikada nije zaprimio obavijest i sporazum svih sindikata koji djeluju kod tuženika o odabiru sindikalnog povjerenika u smislu članka 153. stavak 4. ZR-a, te da tužiteljica nije dokazala suprotno niti da je upravo Sindikat zdravstva Hrvatske čiji je ona član imenovao sindikalnog povjerenika koji je temeljem sporazuma svih sindikata ili na drugi način predviđenim zakonom obavljao funkciju radničkog vijeća. Utvrđuje da je dostavljena suglasnost Hrvatskog liječničkog sindikata i Nezavisnog sindikata medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu o namjeravanoj odluci o otkazu.

9. Nadalje je među strankama nesporno da je tuženik 11. kolovoza 2022. donio odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljici koja je bila zaposlena na neodređeno vrijeme na radnom mjestu medicinske sestre na ..., da tuženik odluku o izvanrednom otkazu temelji na utvrđenjima o pronađenim neadekvatno skladištenim lijekovima (među kojima se i posebno skuplji lijekovi) i potrošnom materijalu u prostorijama za koje su ključeve imali ograničeni broj radnika ukupno troje, među kojima je i tužiteljica koja je bila zadužena za ... Klinike i da joj se stavlja na teret nepravilno postupanje sa narkoticima (opojne droge) koji su svima dostupni, da su se morali držati "pod ključem" , kao i nepravilno vođenje Knjige narkotika na klinici koja ne odgovara stvarnom stanju te neurednost i zapuštenost prostorije koje je koristila u radu.

10. Sud prvog stupnja se poziva na odredbu članka 135. stavak 3. ZR-a u vezi s člankom 116. stavak 1. ZV-a pa navodi da je tuženik bio dužan dokazati ne samo postojanje osobito teških povreda obaveze iz radnog odnosa tužiteljice nego da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije bio moguć.

11. Utvrđuje sud prvog stupnja da su saslušani svjedoci govorili o organizaciji rada na klinici, raspodjeli poslova i općenitom funkcioniranju organizacijske jedinice u kojoj su radili, da nisu imali neposredna saznanja o skrivenim lijekovima, okolnostima njihovog skladištenja, kao i potrošnog materijala te osobnim postupanjem tužiteljice u vezi činjenica koje su navedene u obrazloženju odluke o otkazu.

12. Stoga zaključuje da iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi odgovornost tužiteljice za nepravilnosti koje su navedene u obrazloženju odluke o otkazu a osobito iz razloga što tužiteljica nije jedina raspolagala ključevima relevantnih prostorija poslodavaca nego da su osim nje po navodima tuženika ključeve imale nadređena osoba tužiteljici glavna sestra ŠF te predstojnica Klinike prof. dr. sc. FFO i da podatke u knjigu narkotika nije upisivala isključivo tužiteljica nego i drugi zaposlenici.

13. Utvrđeno je nadalje da u odnosu na tvrdnje iz odluke o neurednosti i zapuštenosti prostorije koje je koristila tužiteljica u radu nije razjašnjena distinkcija nadležnosti i odgovornosti tužiteljice u odnosu na nadležnost drugih radnika na klinici u čijem je opisu radnog mjesta i radnih zadatka čišćenje dakle održavanje prostorija urednim.

14. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da je u odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a propisano koje pretpostavke moraju biti ispunjene za izvanredni otkaz ugovora o radu, a to su da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno i određeno vrijeme, bez obaveze poštivanja propisanog i ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. Dakle smatra sud prvog stupnja da uz utvrđenja postojanja osobito teških povreda iz radnog odnosa nije dovoljno za izvanredni otkaz ako iz svih okolnosti proizlazi da je nastavak radnog odnosa bio moguć.

16. Pri tome sud prvog stupnja cijeni navode iz Službene bilješke tuženika od 10. kolovoza 2022. na strani 263 spisa iz kojeg slijedi da je tuženik pripremio upozorenje tužiteljici za povrede obaveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu ali i odluku o trajnom rasporedu tužiteljice na rad u drugu kliniku za urologiju KBC-a Rijeka. Tvrdi da tuženik nakon što su mu dostavljena sa relevantna Izvješća zaduženih osoba i posebna Izvješća povjerenstva za srpanj i kolovoz 2022. s kojima je bio detaljno upoznat sa zatečenim stanjem na Klinici i utvrđenim nepravilnostima, prezentirao stav o nastavku radnog odnosa s tužiteljicom u okviru druge ustrojstvene jedinice, pa da je tuženik doista smatrao da je povjerenje u tužiteljicu trajno i nepovratno narušeno i da nastavak radnog odnosa zaista više ne bi bio moguć tada ne bi pripremio odluku o njenom premještaju, već bi odmah donio odluku o izvanrednom otkazu.

17. Stoga zaključuje da je tuženik navedenim ponašanjem pokazao kako je nastavak radnog odnosa s tužiteljicom i pored svih neprijeporno utvrđenih relevantnih činjenica do 10. kolovoza 2022. dao mogućnost rasporeda na drugo radno mjesto tužiteljici.

18. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki iz članka 116. stavak 1. ZR-a a posebno da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć, pa da su stoga nedopuštene odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2022. i odluka Upravnog vijeća tuženika od 29. kolovoza 2022. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava te stoga odlučuje kao u točki I izreke.

19. Sud prvog stupnja odlučuje sukladno članku 125. stavak 1. ZR-a o sudskom raskidu ugovora o radu navodeći da kada se utvrdilo da otkaz poslodavca nije dopušten, a tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, odrediti će se dan prestanka radnog odnosa i dosuditi naknada štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obavezama uzdržavanje koje terete radnika. Utvrđuje da je između stranaka nesporna činjenica da je 16. lipnja 2025. sklopljen Sporazum o prestanku ugovora o radi i dodatka ugovora o radu zbog odlaska u starosnu mirovinu (list 1200 spisa) kojim je zaključeno da ugovor o radu i dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme prestaju 20. kolovoza 2025., pa stoga smatra da je primjereno sukladno navedenoj odredbi odrediti raskid ugovora o radu s danom 20. kolovoza 2025. te odlučuje kao u točki II izreke.

20. Utvrđuje nadalje da je naknada štete iz članka 125. stavak 1. ZR-a poseban oblik naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju radnik trpi zbog nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.

21. Smatra da za naknadu štete ne utječe zaključeni sporazum od 16. lipnja 2025. kojom su stranke izričito ugovorile da nemaju međusobnih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa, jer da je tužiteljica čitavo vrijeme od 24. srpnja 2023. kada je vraćena na rad određenom privremenom mjerom u ovom postupku, pa sve do 20. kolovoza 2025. bila u radnom odnosu kod tuženika i primala plaću te da je njezin zahtjev za naknadu štete osnovan jer se predmetnim sporazumom tužiteljica nije odrekla prava koja mogu proisteći iz ovog statusnog spora.

22. Utvrđuje sud prvog stupnja da je tužiteljica ostvarila ukupno 44 godine, 2 mjeseca i 7 dana radnog staža te da je obavljala poslove medicinske sestre da visina osnovice za obračun plaće u javnim službama za kolovoz 2025. iznosi 975,00 eura bruto, da joj pripada dodatak za radni staž od 0,5% na osnovnu plaću za svaku navršenu godinu radnog staža pa da je stoga osnovan djelomično zahtjev tužiteljice u visini od 6 mjesečnih plaća tj. 2.118,00 eura puta 6 što 12.711,66 eura.

23. Sud prvog stupnja cijeni da tužiteljica ima 65 godina, te više od 44 godine trajanja radnog odnosa kod tuženika, da nema nikakvih obaveza uzdržavanja koje bi ju teretile, pa smatra da je pravična novčana naknada pretrpljene štete zbog neosnovanosti otkaza iznos od 12.711,66 eura te dosuđuje tužiteljici navedeni iznos u točki III izreke sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2026. kao dana zaključenja glavne rasprave dok preostali dio tužbenog zahtjeva s tog osnova do zatraženih 16.9148,88 eura odbija kao neosnovan. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a odnosno utvrđuje da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu pa stoga odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka te odlučuje kao u točki II izreke rješenja.

24. Također sud prvog stupnja navodi da je tužiteljica podneskom do 3. rujna 2025. preinačila tužbu na način da umjesto vraćanja na rad zahtijeva la sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete, da su ispunjene pretpostavke da se dozvoli preinaka tužbe jer da radnik sukladno članku 125. ZR-a može do zaključenja glavne rasprave pred sudom tražiti sudski raskid i naknadu štete a sve sukladno članku 125. stavak 3. ZR-a.

25. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 1. ZPP -a i to povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

26. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer razlozi koje sud navodi u obrazloženju nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava i iskazima svjedoka niti materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu.

27. Tuženik nadalje navodi da je sud prvog stupnja trebao utvrditi da je tužiteljica počinila osobito teške povrede obaveze iz radnog odnosa što proizlazi iz materijalne dokumentacije a osobito fotografija o zatečenom stanju kao i sadržaja Izviješća o obavljenom izvanrednom popisu zaliha lijekova od 29. srpnja 2022., zatečenog stanja odjelne ljekarne te iz tablice popisa pronađenih skupih lijekova s naznakom njihove vrijednosti te utvrđenja da je pronađeno ukupno 360 kutija posebno skupih lijekova vrijednosti preko 1.061.782,47 eura (8.000.000,00 kuna), od kojih je 95 kutija u trenutku pronalaska imalo važeći rok trajanja i vrijednost preko 212.356,49 eura (1.6000,00 kuna), a koji bi zbog neadekvatnog skladištenja, bez obzira na valjanost roka postali neupotrebljivi za liječenje ... bolesnika. Nadalje tuženik navodi da iz te dokumentacije između ostalog proizlazi da je u prostoriji Odjelne ljekarne Klinike izmjerena temperatura od 29,3 °C dok je temperatura u pripadajućem hladnjaku iznosila 19,5 °C, a što je sve potpuno neprimjereno za čuvanje lijekova od kojih se neki moraju čuvati na temperaturi od 2-8 °C.

28. Nadalje navodi u žalbi da iz zapisnika o stanju i evidenciji primanja i izdavanja opojnih droga od 9. kolovoza 2022. proizlazi da samo 7 od ukupno 38 vrsta evidentiranih narkotika odgovara stvarno zatečenom stanju odnosno da je čak 82% sadržaja knjige narkotika bilo neusklađeno sa stvarnim stanjem opojnih droga zatečenih na klinici, da su pojedini narkotici pronađeni i skriveni u kutijama skladišta i drugoj neprimjerenoj ambalaži pri čemu je provjerom kod ovlaštenih farmaceutskih tvrtki nije utvrđeno da bi isti bili nabavljeni putem centralne bolničke ljekarne tuženika.

29. Stoga smatra da je tužiteljica bila medicinska sestra koja je godinama bila zadužena za poslovanje odjelne ljekarne na klinici i koja je bila odgovorna za rukovanje posebnom skupim lijekovima i narkoticima na klinici, da je bila zadužena za naručivanje, preuzimanje, evidentiranje, označavanje osnovnim podacima ime i prezime pacijenta na svaku kutiju posebno skupih lijekova i za njihovi dostavu u dnevnu bolnicu. Smatra da se tužiteljica ne može osloboditi od toga da nije počinila navedene teške povrede obaveze iz radnog odnosa samim time što su ključeve skladišta imale i predstojnica klinike FFO i glavna sestra klinike ŠF.

30. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio cijeneći sve provedene dokaze posebno i sve dokaze u ukupnosti temeljem članka 8. ZPP-a, po svojoj slobodnoj ocjeni, da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila osobito teške povrede obaveze iz radnog odnosa.

31. Naime sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se ključeve predmetnih prostorija gdje su se nalazili navedeni skupi lijekovi koje su imale nadređene osobe tužiteljici glavna sestra klinike ŠF te predstojnica klinike prof. dr. sc. FFO koje su po svojoj funkciji imale obavezu kontrolirati sadržaj lijekova od posebne važnosti u toj prostoriji te vršiti kontrolu rada tužiteljice pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da u knjigu narkotika lijekove nije upisivala isključivo tužiteljica nego i drugi zaposlenici tako da je pravilno utvrđeno da tuženik nije dokazao da je za stanje u navedenom skladištu u odnosu na pronađene lijekove u kutijama koji su prema navodima tuženika od izuzetne važnosti za liječenje ... pacijenata odgovorna tužiteljica i da bi počinila teške povrede iz radnog odnosa.

32. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da nisu ispunjene i ostale zakonske pretpostavke iz članka 116. stavak 1. ZR-a a to su da ako postoje teške povrede obaveza iz radnog odnosa koje su opravdani razlog za otkaz ugovora o radu uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć a da je upravo tuženik tijekom postupka prije otkazivanja pozvao tužiteljicu na sastanak 10. kolovoza 2022. i da je iz službene bilješke od 10. kolovoza 2022. proizlazi da je pripremljeno upozorenje na povrede obaveze iz radnog odnosa i odluka o trajnom rasporedu tužiteljice za rad u drugu kliniku za urologiju kod tuženika. Nadalje da je u to vrijeme tuženiku bila dostavljena sva relevantna dokumentacija Izvješća zaduženih osoba i posebna izvješća povjerenstva za srpanj i kolovoz 2022 . o zatečenom stanju na klinici i utvrđenim nepravilnostima i da je time zauzeo stav da nastavak radnog odnosa sa tužiteljicom u okviru svoje druge ustrojstvene jedinice je moguć te da je stoga očigledno smatrao da povjerenje u tužiteljicu nije trajno i nepovratno narušeno.

33. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe članka 125. stavak 1. u vezi članka 112. stavak 1. točka 7. ZR-a jer kraj utvrđene činjenice da su stranke 16. lipnja 2025. sklopile Sporazum o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme i dodatka ugovora o radu i utvrdile sporazumni prestanak radnog odnosa sa 20. kolovozom 2025. zbog odlaska tužiteljice u starosnu mirovinu.

34. Naime u odredbi članka 125. stavak 1. ZR-a kumulativno su propisane pretpostavke da se odredi sudske raskid ugovora o radu a to su da je otkaz poslodavca utvrđen nedopuštenim što je u konkretnom slučaju i ispunjeno, da je radnik postavio zahtjev za sudskim raskidom što je tužiteljica učinila i da radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod poslodavca što nije ispunjeno jer je tužiteljici sporazumno prestao radni odnos 20. kolovoza 2025. pa stoga nisu ispunjene pretpostavke da se s tim danom odredi sudski raskid ugovora o radu.

35. Stoga se tuženik pravilno u žalbi poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revr-479/2017u kojoj činjenice su istovjetne kao i u ovom postupku jer je tužiteljica po privremenoj mjeri koja je određena u ovom postupku rješenjem od 4. srpnja 2023. vraćena na rad te je ostvarivala sva prava iz radnog odnosa pa stoga iz tih razloga s obzirom na sporazum o prestanku ugovora o radu nije ispunjena pretpostavka, kako je navedeno, iz članka 125. stavak 1. ZR-a, da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos jer je radni odnos tužiteljice prestao sukladno članku 112. stavak 1. točka 7. ZR-a Sporazumom radnika i poslodavca zbog odlaska u mirovinu.

36. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica sudski raskid ugovora o radu zatražila podneskom od 3. rujna 2025. dakle nakon što je prestao radni odnos kod tuženika 20. kolovoza 2025. odnosno odlaskom tužiteljice u starosnu mirovinu, pa se stoga sudski raskid ugovora o radu ne može tražiti kada je radni odnos prestao na drugačiji način.

37. Stoga budući da nisu postojali zakonske pretpostavke za sudski raskid ugovora iz članka 125. stavak 1. ZR-a neosnovan je i zahtjev tužiteljice za naknadu štete s time da se navodi da je cilj dosuđivanja naknade štete da se materijalno osigura radnik u određenom razdoblju.

38. Pravilno je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe na način da je umjesto vraćanja na rad tražio raskid ugovora o radu i naknadu štete sve sukladno članku 190. stavak 3. ZPP-a jer je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku je potreban pristanak tuženika ali kad se tuženik tome protivi što je tuženiku u ovom konkretnom slučaju i učinio, može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a koje činjenice su ovom slučaju ispunjene jer je svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama da se riješi radno pravni status između stranaka.

39. S obzirom da je tuženik djelomično uspio u ovom postupku iz razloga što je zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete odbijen dok je prihvaćena odluka o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i odluke povodom zahtjeva za sudsku zaštitu koji je tužiteljica podnijela upravnom vijeću tuženika, ispunjene su zakonske pretpostavke iz članka 154. stavak 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka jer su stranke uspjele približno u jednakim dijelovima. Stoga je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja, u točki II izreke kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

40. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude te primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu točke III izreke kojom je odbijem zahtjev tužiteljice iznad navedenog iznosa od 12.711,66 eura, do zatraženih 16.948,88 eura ostaje neizmijenjena.

41. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je tuženik uspio u neznatnom dijelu pa je stoga primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP -a odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Rijeci 3. rujna 2026

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić