Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-97/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica mlt. NEČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. OEČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici ŠEČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve s boravištem u [adresa], te adresom za dostavu pismena: Poštanski fah 32, Novi Sad, koju zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem na adresi: [adresa], OE, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbama i dopuni žalbe tužiteljica izjavljenim protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-988/2025-18 od 24. lipnja 2026., dana 3. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužiteljica od 26. lipnja 2026. i 4. kolovoza 2026., te dopuna žalbe od 27. lipnja 2026., te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-988/2025-18 od 24. lipnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odbacuje se nadopuna žalbe tužiteljica od 6. kolovoza 2026., kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim za suđenje u ovo j pravnoj stvari, te je odbacio tužbu.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenim žalbama od 26. lipnja 2026. i 4. kolovoza 2026., te dopunom žalbe od 27. lipnja 2026. pobijaju tužiteljice (osobno i putem punomoćnice) zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Nakon toga, tužiteljice su u spis dostavile nadopunu žalbe od 6. kolovoza 2026. s naknadno pribavljenom dokumentacijom, te predložile istu uvažiti i ukinuti pobijano rješenje.

3. Žalba tužiteljica od 26. lipnja 2026. i 4. kolovoza 2026., te dopuna žalbe od 27. lipnja 2026. su osnovane, dok je nadopuna žalbe tužiteljica od 6. kolovoza 2026. nepravovremena.

4. Prije svega valja navesti da pobijano rješenje sadrži valjanu uputu o pravnom lijeku kojom su stranke upozorene da mogu podnijeti žalbu protiv rješenja u roku od 15 dana po primitku pisanog otpravka. Obzirom da iz potvrde o otpravku priložene str. 80 spisa proizlazi da je pobijano rješenje dostavljeno zakonskoj zastupnici tužiteljica 20. srpnja 2026., a nadopuna žalbe je 6. kolovoza 2026. kao preporučena pošiljka predana sudu, ista je podnesena izvan zakonom predviđenog roka od 15 dana za njezino podnošenje, pa ju je temeljem odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 358. st. 1. i 2. ZPP-a valjalo odbaciti kao nepravovremenu, tj. odlučiti kao u točki II. izreke.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da su tužiteljice podnijele tužbu radi uzdržavanja, u kojoj su (te kasnije) kao adrese tuženika navodile različite adrese na teritoriju Republike Hrvatske ([adresa] i [adresa]), međutim, unatoč brojnim pokušajima niti na jednu adresu u Republici Hrvatskoj dostava sudskih pismena tuženiku nije se mogla uredno izvršiti. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik imao prijavljeno boravište na adresi u [adresa] 14. travnja 2026., nakon čega mu je jedina aktivna prijavljena adresa prebivališta u [adresa], N [adresa]. Stoga zaključuje da ne postoje zakonske pretpostavke za postojanje nadležnosti suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju, budući da tužiteljice nisu državljanke Republike Hrvatske niti tuženik prebiva na području Republike Hrvatske, zbog čega da se ne primjenjuje niti važeće materijalno pravo Republike Hrvatske.

6. Tužiteljice u žalbi osim što ističu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, navode da je prvostupanjski sud pobijano rješenje utemeljio na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, tj. tvrdnji kako tuženik ne prebiva na području Republike Hrvatske, kao i da one nemaju hrvatsko državljanstvo, što je protivno sadržaju Domovnica dostavljenih u spis. Ukazuju da je tuženiku prestalo pravo na privremeni boravak u Republici Srbiji, te da mu je zabranjen ulazak u Republiku Srbiju do 7. travnja 2026., kao i da su prvostupanjskom sudu dostavile adresu boravišta tuženika u [adresa]: [adresa]. Ističu da iako tuženik trenutno nema prijavljeno aktivno prebivalište u [adresa], isti se nalazi u Hrvatskoj te je zaposlenik Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, pa je neutemeljena konstatacija prvostupanjskog suda kako tuženik ne prebiva na području Republike Hrvatske. Ukazuju da je sam tuženik u podnesku od 16. ožujka 2026. priznao da boravi na području Republike Hrvatske, te je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, odnosno nadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu. Također, ukazuju da je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srbije izdalo potvrdu od 8. srpnja 2026. iz koje proizlazi da ovdje tuženik nema prijavljeno prebivalište u [adresa].

7. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP - a.

8. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju u žalbi ističu tužiteljice, jer su razlozi rješenja u suprotnosti sa ispravama koje prileže spisu, te pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a osim toga, odlučujući o nadležnosti u ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik državljanin Republike Hrvatske, u kojoj prema važećim podacima Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) ima prijavljeno boravište (i za razdoblje od 24. lipnja 2026. do 24. lipnja 2027.) na adresi: [adresa]. Osim toga, isti da više nema prijavljeno prebivalište u [adresa] (potvrda MUP-a R. Srbije). Također, proizlazi da tužiteljice kao osobe koje traže plaćanje zakonskog uzdržavanja imaju državljanstvo Republike Hrvatske, te da se trenutno nalaze u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

10. Prema odredbama čl. 47. st. 1. i 2. ZPP-a za suđenje je općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište, a ako tuženik nema prebivalište u [adresa] opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište.

11. Nadležnost suda na čijem području tuženik ima uobičajeno boravište proizlazi i iz odredbe čl. 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja, na čiju primjenu u sporovima s međunarodnim elementom upućuje odredba čl. 53. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17, 67/23, dalje: ZMPP-a).

12. Kako dakle tuženik ima (prijavljeno i uobičajeno) boravište u [adresa], na adresi: [adresa], te da u Republici Hrvatskoj živi i radi, a u spisu ne postoji podatak da bi imao prijavljeno prebivalište ili da bi se nalazio u inozemstvu, za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari nadležan je sud Republike Hrvatske, pa je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a valjalo uvažiti žalbe i dopunu žalbe tužiteljica te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

Varaždin, 3. rujna 2026.

Sudac

Snježana Šaško