Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-1078/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević , odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD Grgić & Partneri, Zagreb, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 1177/2018-40 od 28. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1177/2018-40 od 28. travnja 2026.:

- potvrđuje u toč. I. izreke za iznos od 600,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2018. do isplate,

- preinačuje u toč. I. izreke za iznos od 600,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2018. do isplate, tako da se tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija,

- djelomično potvrđuje i djelomično preinačuje u toč. III. izreke tako da izreka u tom dijelu u cijelosti glasi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.911,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. U nepobijanom dijelu, toč. I. izreke, u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici plati iznos od 610,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2018. do isplate, toč. II. izreke i toč. IV. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 93,75 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.810,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2018. do isplate, u toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 2.189,26 EUR za razdoblje od 9. ožujka 2018. do 7. svibnja 2018., u toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.116,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je u toč. IV. izreke odbijena tužiteljica s tužbenim zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamatama na dosuđeni iznos od 1.184,74 EUR tekućim od 25. svibnja 2017. do 9. ožujka 2018. i sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos od 2.189,26 EUR tekućim od 25. svibnja 2017. do 9. ožujka 2018.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu djelomično, i to u toč. I. izreke preko nespornog iznosa od 610,74 EUR i u toč . III. izreke u kojoj je odlučeno o parničnim troškovima preko nespornog iznosa od 1.400,00 EUR, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu prema žalbenim navodima te sukladno tome preinači i odluku o parničnim troškovima.

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14- odluka US RH; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a tuženik ne pobija presudu u toč. I. izreke za iznos od 610,74 EUR, toč. II. izreke i toč. IV. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

2.2. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 20. travnja 2018. primjenjuje temeljem odredbi čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19) uz iznimke iz st. 2. -4. tog članka i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke iz st. 2.-7. tog članka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba djelomično nije osnovana, dok je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog spora zahtjev je tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu iz štetnog događaja (prometne nesreće) od 11. travnja 2017. u kojem je stradala kao pješakinja.

6. Nakon što je tuženik u žalbi konstatirao da je pobijanom presudom pravilno odlučeno o pravno relevantnim činjenicama nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika te je pravilno odmjerena naknada po kriteriju duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti od 1.000,00 EUR i s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 200,00 EUR, u žalbenom stadiju postupka ostala je sporna isključivo visina naknade neimovinske štete koja je tužiteljici dosuđena po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, time da tuženik presudu u ovom dijelu pobija djelomično za iznos od 800,00 EUR po kriteriju fizičkih bolova (tužiteljici je po tom kriteriju odmjeren iznos od 1.800,00 EUR) i za iznos od 400,00 EUR po kriteriju straha (tužiteljici je po tom kriteriju odmjeren iznos od 1.000,00 EUR).

6.1. U tom kontekstu nije bilo sporno da je tužiteljici u ovom postupku priznati iznos od 4.000,00 EUR za neimovinsku i imovinsku štetu, a kako je u toku postupka tuženik isplatio tužiteljici iznos od 2.189,26 EUR, to joj je dosuđeno preostalih 1.810,74 EUR.

7. Imajući u vidu da tužitelj presudu pobija isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, presuda je u pobijanom dijelu najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

8. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odmjerio tužiteljici naknadu neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 400,00 EUR i po kriteriju straha u iznosu od 200,00 EUR, odnosno ukupno 600,00 EUR.

9. Naime, u pravu je tuženik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije utvrdio i nije naveo bilo kakve okolnosti koje bi utjecale na dosuđenje naknade po tim kriterijima u znatno višem iznosu od iznosa koji bi tužiteljici pripadao prema izmjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koje Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske donio na sjednicama održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji), na koje se sud poziva u obrazloženju pobijane presude, pa da takvo neutemeljeno odstupanje od Orijentacijskih kriterija predstavlja pogrešnu primjenu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

10. Prvostupanjski sud odluku o visini štete koju je tužiteljici odmjerio prema kriterijima pretrpljenih fizičkih bolova i straha obrazlaže u toč. 19. do 22. na slijedeći način:

„19. Nalazom i mišljenjem vještaka tužiteljica je pretrpjela bolove jakog intenziteta trajnog karaktera koji su bili sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 42 dana, povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životne aktivnosti.

20. Sud je tužiteljici za pretrpljene fizičke bolove dosudio 1.800,00 €.

21. Tužiteljica prema nalazu i mišljenju nije pretrpjela primarni strah zbog potresa mozga, sekundarni strah je bio jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 45 dana.

22. Sud je tužiteljici za pretrpljeni strah dosudio 1.000,00 €.“

11. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok će prema st. 2. tog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduju težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Imajući u vidu da se prvostupanjski sud kod određivanja visine pravične novčane naknade po kriterijima pretrpljenih fizičkih bolova i straha poziva isključivo na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, dok ne utvrđuje i ne navodi bilo kakve druge (posebne) okolnosti koje bi utjecale na dosudu naknade u (znatno) višem iznosu od iznosa koji bi proizlazio iz primjene Orijentacijskih kriterija, stajalište je ovoga suda da tužiteljici po kriteriju fizičkih bolova pripada naknada od 1.400,00 EUR (a ne u iznosu od 1.800,00 EUR kako je to odredio prvostupanjski sud), dok joj po kriteriju straha pripada naknada od 800,00 EUR (a ne u iznosu od 1.000,00 EUR kako je to odredio prvostupanjski sud).

12.1. Prema shvaćanju ovoga suda, kada sud odluku o visini naknade neimovinske štete donosi isključivo na temelju kvantitativnih pokazatelja (intenziteta i trajanja fizičkih bolova odnosno straha), bez utvrđivanja i pozivanja na bilo koje druge (posebne) okolnosti slučaja koje su mogle utjecati na visinu naknade, tada se može zaključiti da je sud kod donošenja odluke imao na umu isključivo Orijentacijske kriterije, pa ako visina pravične novčane naknade znatno odstupa (kao u konkretnom slučaju) od sadržaja i iznosa iz tih kriterija, tada je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kod čega ovaj sud ima u vidu (i) općepoznatu činjenicu o inflatornim kretanjima koja su uslijedila nakon donošenja izmjene Orijentacijskih kriterija 2020. godine te ju primjenjuje u toč. 12. obrazloženja.

13. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP -a žalba tuženika je djelomično odbijena i djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke potvrđena za iznos od 600,00 EUR (iznad nepobijanih 610,74 EUR), dok je preinačena za daljnji iznos od 600,00 EUR te je tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen. Stoga je odlučeno kao u toč. I. alineja prva i druga izreke ove presude.

14. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari treba preinačiti odluku o troškovima postupka koja se sada temelji na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP -a. Tužiteljica je djelomično uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to: u osnovi 100%, a u visini 67%, pa je njen ukupni uspjeh 83,50%, dok je uspjeh tuženika 16,50% te je uz primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik dužan naknaditi tužiteljici 67% iznosa priznatih troškova postupka.

14.1. Ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda iz toč. 31. u odnosu na opseg, vrstu i visinu priznatih troškova postupka, kod čega tuženik pobija presudu u tom dijelu samo dovođenjem u vezu sa uspjehom u odnosu na glavnu stvar, posebno pobijajući samo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i u dijelu u kojem je tužiteljici priznati i trošak sastava odštetnog zahtjeva jer je taj trošak prema ocjeni ovoga suda bio potreban u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

14.2. Trošak tužiteljice koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku (odvjetniku) i sudske pristojbe ukupno iznosi 3.650,00 EUR, a 67% od toga iznosi 2.445,50 EUR. Tome treba dodati troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 466,36 EUR koji se tužiteljici priznaje u cijelosti jer je taj trošak bio nužan za utvrđenje činjeničnog stanja u ovoj parnici. Na taj način ukupno priznati troškovi tužiteljice iznose 2.911,86 EUR, a plaćanje je naloženo tuženiku.

14.3. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP -a žalba tuženika djelomično prihvaćena i djelomično odbijena u odnosu na odluku o troškovima postupka (toč. III. izreke prvostupanjske presude) te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude, a zbog jasnoće izričaja izreka presude je u ovom dijelu napisana u cijelosti.

15. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom (50%), pa mu se u tom omjeru priznaje trošak sastava žalbe u iznosu od 93,75 EUR koji je odmjeren prema Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 i 107/25). Stoga je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 93,75 EUR i odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

15.1. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer taj trošak nije zatražio na određeni način u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a i nije dokazao da je pristojbu platio uz žalbu. Naime, tuženik u žalbi potražuje sudsku pristojbu u iznosu od „234,38 EUR (-50%)“, dok uz žalbu dostavlja Interni nalog (plaćanje troškova tijekom postupka) na iznos od 80,00 EUR, čime ne dokazuje da je pristojbu (pa makar i u iznosu od 80,00 EUR), doista i platio.

U Varaždinu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun