Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1043/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & Partneri u Splitu, protiv tuženice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-121/2025-5 od 11. lipnja 2026., 3. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-121/2025-5 od 11. lipnja 2026.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđeno da je tuženica smetala tužitelja u posjedu nekretnine [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koje u naravi predstavljaju voćnjak, time što je 19. veljače 2022. nasilno provalila u navedeni voćnjak na način da je razbila žičanu ogradu koja je u geodetskom vještačenju vještakinje Zanete Foscarini od 28. travnja 2023. prikazana na način da kreće iz točke 18. i linija joj je okomita na liniju na koju je naznačen ulaz te je označena oznakom „>“, a koja skica je sastavni dio rješenja, a nalazi se u cijelosti na č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te posjekla stabla voćaka koja su u geodetskom vještačenju iste vještakinje označena rednim brojevima, s time da se radi o osam stabala smokve, dva stabla oraha, tri stabla trešnje, dva stabla kruške, jednom stablu breskve, tri stabla jabuke, jednom stablu mandarine i jednom stablu limuna, te oštetila i sustav za navodnjavanje koji se nalazi na istim nekretninama, te joj je naloženo uspostaviti ranije posjedovno stanje, tj. ponovno postaviti željeznu ogradu koju je razbila na navedenoj čestici, uz zabranu svakog pristupanja na tu nekretninu, kao i svako takvo i slično smetanje posjeda, u buduće.

2. Točkom 2. izreke tuženici je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.008,08 eur sa zateznom kamatom.

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak sa zateznom kamatom.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na naprijed navedenoj nekretnini, u naravi voćnjaku pri čemu nije sporno da je predmetno smetanje posjeda počinjeno 19. veljače 2022.

7. U ovom žalbenom postupku, a s obzirom na žalbene navode tuženice i nadalje je sporna pasivna legitimacija, budući da tuženica tvrdi da ona predmetno smetanje posjeda nije počinila, sporno je je li tužitelj posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine te da li s obzirom na to ima pravo na posjedovnu zaštitu.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je ocjenom stranačkog iskaza tužitelja i tuženice, ocjenom iskaza saslušanih svjedoka, provedenim očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještakinje mjerničke struke Zanete Foscarini, koja je izvršila identifikaciju predmetne nekretnine, kao i uvidom u dokumentaciju u spisu, osobito službene zabilješke o dojavi sačinjene po Policijskoj postaji Solin 19. veljače 2022. u bitnom utvrdio i zaključio da je tužitelj dokazao da je on u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, koju nesmetano posjeduje od 1977. ili 1978., na kojoj je u međuvremenu zasadio kultivirani voćnjak, da stoga tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu. Ocijenio je kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, u bitnom uz obrazloženje da iz sadržaja službene bilješke o dojavi sačinjene po djelatnicima Policijske postaje Solin o izvršenom uredovanju, na licu mjesta po dojavi tužitelja, 19. veljače 2022. proizlazi da je tuženica, tada u telefonskom razgovoru s djelatnicima policije, istima potvrdila da je ona počinila predmetno smetanje posjeda, odnosno posjekla sve nasade voćaka u voćnjaku, pravdajući ovo okolnošću da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine već da je to ona.

9. S obzirom na ove okolnosti prvostupanjski sud je u primjeni odredbi čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa).

10. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Tuženica u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže navodima da pobijano rješenje ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama. Ukazuje da se pobijano rješenje svojim sadržajem u bitnom ne razlikuje od ranijeg rješenja koje je prvostupanjski sud donio u ovoj pravnoj stvari 2. svibnja 2024., a koje je, povodom žalbe tuženice ukinuto rješenjem ovog suda broj Gž-1152/2025 od 18. rujna 2025., pri čemu da sud u obrazloženju pobijanog rješenja uopće nije spomenuo da je ranije doneseno prvostupanjsko rješenje ukinuto, kao i sadržaj drugostupanjskog, ukidnog rješenja.

12. Opisani žalbeni navodi tuženice nisu osnovani, jer iz obrazloženja pobijanog rješenja, bez obzira na okolnost da sud u obrazloženju tog rješenja izričito nije naveo sadržaj i datu uputu iz ukidnog rješenja ovog suda od 18. rujna 2025., što nije niti morao, proizlazi da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju izložio i sadržajno točno interpretirao iskaze svih saslušanih svjedoka, te iskaze tužitelja i tuženice. Isto tako prvostupanjski sud je detaljno u obrazloženju pobijanog rješenja opisao svoja utvrđenja koja proizlaze iz očevida održanog na licu mjesta, a isto tako, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio cjeloviti sadržaj nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke, koja je izvršila identifikaciju predmetne nekretnine, utvrdila njezine granice te u vezi toga sačinila pisani nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nalazu i mišljenju vještaka mjernika s priloženom skicom lica mjesta poklonio vjeru smatrajući da je isti izrađen objektivno, te u skladu s pravilima struke.

13. Stoga suprotno žalbenim navodima pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredbi, kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan, pri čemu žalbenim navodima tuženice pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost u primjeni mjerodavnog materijalnog prava nisu dovedeni u sumnju.

15. Prije svega, a bez obzira na okolnost da tuženica u odgovoru na tužbu te tijekom postupka nije isticala prigovor prekluzije, a budući da su rokovi propisani odredbom čl. 21. ZV-a, u kojima se može tražiti posjedovna zaštita prekluzivne naravi, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, treba reći da je i ovaj sud utvrdio i ocijenio da je predmetna tužba podnesena pravovremeno u prekluzivnom roku propisanom odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a.

16. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza raspravio tuženičin prigovor promašene pasivne legitimacije, te je pravilno zaključio da je tuženica pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, odnosno da je upravo ona počinila utuženo smetanje posjeda. Ova okolnost proizlazi iz službene bilješke o dojavi sačinjene po djelatnicima policije 19. veljače 2022. (list 91) iz koje jasno proizlazi da su djelatnici policije toga dana, po prethodnom pozivu tužitelja došli na lice mjesta, utvrdili činjenično stanje, odnosno okolnost da su na prijeporu posječena stabla voćaka, a nakon čega su djelatnici policije na telefonski broj koji im je dao tužitelj, pozivanjem istoga, na koji se javila tuženica, utvrdili da je tuženica u vođenom telefonskom razgovoru izričito priznala da je upravo ona počinila utuženo smetanje posjeda, pravdajući ovo okolnošću da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine već da je to ona. Zato žalbeni navodi tuženice da ona s obzirom na svoje godine života (75 godina) i fizičku konstituciju (težine jedva 50 kg) objektivno nije bila u mogućnosti počiniti predmetno smetanje posjeda, nisu osnovani.

17. O spornom činjeničnom i pravnom pitanju je li tužitelj dokazao da je on posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine te da li s obzirom na to ima pravo na posjedovnu zaštitu prvostupanjski sud je također pravilno raspravio, pravilnom ocjenom stranačkog iskaza tužitelja, stanja zatečenom na predmetnoj nekretnini (voćnjaku), kao i pravilnom ocjenom iskaza saslušanih svjedoka pri čemu je sud pravilno iskazima saslušanih svjedoka PC, VC i RC, koji su sukladno iskazu tužitelja potvrdili da je tužitelj posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine, zaključio o ovoj spornoj činjenici. Žalbeni navodi tuženice o suprotnom nisu osnovani.

18. Iz stranačkog iskaza tužitelja koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao vjerodostojan u bitnom proizlazi da je tužitelj iskazao da je predmetna nekretnina u vlasništvu njegovog prijatelja JC, odnosno KC, da mu je predmetna nekretnina od strane navedenih osoba 1997. ili 1998. data na korištenje od kada tužitelj posjeduje predmetnu nekretninu. Iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da je na predmetnoj nekretnini zasadio voćke, dok iz provedenog očevida na licu mjesta, na temelju posjećenih stabala voćaka jasno proizlazi da se radilo o kultiviranom, uzgojenom voćnjaku, pa kada se uzme u obzir da je općepoznato da bi voćke mogle davati plod, za to je potrebno da se radi o višegodišnjem nasadu, iz čega jasno proizlazi da je tužitelj u dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine te da s obzirom na ovu okolnost ima pravo na posjedovnu zaštitu.

19. Pritom žalbeni navodi tuženice o tome da spomenuti JC ili KC nisu vlasnici predmetne nekretnine, već da je to tuženica, nisu odlučni za pravilno odlučivanje o tužbenom zahtjevu, jer u parnicama za smetanje posjeda mjerodavno je posljednje stanje posjeda, dok je isključeno raspravljanje o pravu vlasništva prijeporne nekretnine pa stoga žalbeni navodi tuženice vezani uz ove tvrdnje nisu osnovani.

20. Prema shvaćanju ovog suda, a imajući u vidu da su tužiteljevi poznanici JC, odnosno KC, tužitelju predmetnu nekretninu dali na korištenje, treba zaključiti da u okolnostima konkretnog slučaja tužitelj jest neposredni posjednik, dok su KC, odnosno JC posredni posjednici. Tužitelj kao neposredni posjednik predmetne nekretnine ima pravo na posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 22. ZV-a.

21. U vezi žalbenih prigovora u kojima tuženica osporava pravilnost nalaza i mišljenja vještaka geometra, utvrđene granice predmetne nekretnine, kao i utvrđeno činjenično stanje na prijeporu, treba reći da nisu osnovani, budući da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka zajedno sa skicom lica mjesta izrađen u skladu s pravilima struke, te u skladu sa stanjem na terenu koje je sud utvrdio prilikom očevida, neposrednim opažanjem.

22. Slijedom svega obrazloženog, budući da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da je tuženica počinila utuženo smetanje posjeda na način da je posjekla stabla voćaka, koja su po svojem broju i brojevima označeni u skici lica mjesta koju je sačinio vještak geometar, da je tuženica nadalje oštetila ("razbila") žičanu ogradu na ulazu u predmetnu nekretninu, kao i da je tuženica oštetila i sustav za navodnjavanje koji se na predmetnoj nekretnini nalazi, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava u okviru citiranih zakonskih odredbi tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan.

23. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i primjenom Tbr. 7. toč. 2. Tarife.

24. Slijedom svega obrazloženog žalbu tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, dok je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP -a zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška trebalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 3. rujna 2026.

Sudac

Duško Abramović