Poslovni broj: Pn-100/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 Područni ured u Zadru, Put Murvice 12c, Zadar, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Budimir & partneri odvjetničko društvo d.o.o. Split, Bihaćka 2A, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 22. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja BB, diplomirane pravnice kod tužitelja i punomoćnika tuženika Nenada Čovića, odvjetnika u Budimir & partneri odvjetničkom društvu d.o.o. Split, te objave 3. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju u korist računa Državnog proračuna RH, IBAN: [broj bankovnog računa], model: HR26, poziv na broj odobrenja: 5908-19-19- 03370385587, štetu u iznosu od 24.496,29 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos, i to počevši od dana 2. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi određenoj prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u tužbi podnesenoj 5. prosinca 2024. navodi da je dana 20. veljače 2016. oko 18,58 sati na A 1 smjer jug kod 157 kilometar stupa i 800 metara došlo do prometne nesreće koju je izazvao osiguranik tuženika VB, sin B iz [adresa] (rođ. **.**.1962., OIB: [osobni identifikacijski broj]) upravljajući osobnim automobilom marke Peugeot tip 407 2.0 HDI F, reg. oznake [registarska oznaka] osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika (broj: 260365524 koja je vrijedila do 22. srpnja 2016.). U ovoj prometnoj nesreći smrtno je stradao osiguranik tužitelja UB, rođen **.**.1969., iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koji je sudjelovao u ovoj prometnoj nesreći kao putnik na prednjem desnom sjedištu osobnog automobila marke Renault tip Scenic 1.5 DCI, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao IB iz [adresa]. VB koji je navedene prigode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od 1,66 g/kg je također u ovoj prometnoj nesreći smrtno stradao, dok je IB zadobio teške tjelesne ozljede, a drugi putnik iz osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] JB iz [adresa] je zadobio lake tjelesne ozljede (s mogućnošću prekvalifikacije). Provedenim kriminalističkim istraživanjem i dokaznim radnjama utvrđeno je da je navedenu prometnu nesreću skrivio osiguranik tuženika VB kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama. Tužitelj je priznao ČB kao udovici umrlog osiguranika HB pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. siječnja 2021., i to svojim rješenjima broj: 16285 od 15. rujna 2021. i 25. ožujka 2022. Ovim rješenjima određena je isplata iste mirovine počevši od 3. svibnja 2021. Kao uzrok smrt osiguranika tužitelja je utvrđena ozljeda na radu u prometu. Isplatom obiteljske mirovine udovici umrlog osiguranika ČB, u razdoblju od 3. svibnja 2021. do 30. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 24.496,29 eura, tužitelju je pričinjena šteta u iznosu od 24.496,29 eura. Kako je navedeni štetni događaj izazvao osiguranik tuženika, to je tužitelj mirnim putem zatražio od tuženika dana 28. listopada 2024. naknadu štete. Tuženik nije priznao svoju odgovornost za štetu. Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/2013. - dalje ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to, između ostalih, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je u živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Prema odredbi čl. 164. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Odredbom čl. 165. st. 3. ZOMO propisano je da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. U odnosu na ovu prometnu nesreću obitelj umrlog osiguranika HB vodila je postupak naknade štete pred Općinskim sudom u Sesvetama pod broj: Pn-387/2019 protiv tuženika te je isti postupak okončan sklapanjem izvansudske nagodbe.

2. Tuženik Uniqua osiguranje d.d. se u odgovoru na tužbu usprotivilo tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Nadalje tuženik navodi da budući je u prometnoj nezgodi do koje je došlo 20. veljače 2016. sudjelovao osobni automobil koji je u vrijeme nastanka nezgode bio osiguran od automobilske odgovornosti kod tuženika i da je u istoj nezgodi smrtno stradao UB kao putnik u jednom od osobnih automobila koji su sudjelovali u nezgodi i samim time u statusu treće osobe kojoj vlasnici motornih vozila odgovaraju solidarno, priznaje se pasivna legitimacija i odgovornost. Rješenjem HZMO, Područnog ureda u Zadru od **.**.2021. ČB, udovici umrlog osiguranika UB priznato je pravo na obiteljsku mirovinu od 1. siječnja 2021. dok je rješenjem HZMO, Područnog ureda u [adresa] od 25. ožujka 2022. utvrđeno da je uzrok smrti osiguranika ozljeda na radu. Potraživanje tužitelja na način kako je postavljeno je neosnovano jer tužitelj pogrešno smatra da se njegovo potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13). Materijalno pravo koje treba primijeniti u ovom predmetu predstavljaju isključivo odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/0). Dok se odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju općenito regulira pravo na naknadu štete zavoda za mirovinsko osiguranje u svim slučajevima kada je tom zavodu prouzročena šteta priznavanjem mirovine (dakle i u slučaju kada je primjerice šteta nastala posljedicom nanošenja tjelesne ozljede od strane fizičke osobe, ozljedom na radu odgovornošću poslodavca, liječničkom pogreškom, nesrećom pri izvođenju građevinskih radova odgovornošću investitora i izvođača, neispravnim proizvodom itd.), Zakon o obveznim osiguranjima u prometu se primjenjuje isključivo u slučaju kada je šteta uzrokovana uporabom vozila za koje postoji dužnost sklapanja ugovora o osiguranju pa je u tom smislu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis za takve slučajeve. Tuženik je stajališta da se odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu primjenjuje i u svim predmetima u kojima se regresni zahtjev tužitelja odnosi na tražbinu koju tužitelj isplaćuje po osnovi obiteljske mirovine povodom štetnog događaja za koji je odgovoran vozač vozila osiguranog od automobilske odgovornosti kod društva za osiguranje. Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu predstavlja lex specialis u svim slučajevima kada je šteta uzrokovana uporabom vozila za koje postoji dužnost sklapanja ugovora o osiguranju kao što je to slučaj i u konkretnom predmetu jer ne bi trebalo biti prijeporno da se pasivna legitimacija tuženika temelji na činjenici da je umrli osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran vozač koji je upravljao motornim vozilom koje je bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika. Prema tome, tužiteljevo potraživanje koje predstavlja puni iznos isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2024. je u suprotnosti s čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Obzirom da je udovici umrlog osiguranika određena obiteljska mirovina te da je uzrok smrti osiguranika ozljeda na radu, očito je kako ne postoji niti može postojati razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu očito je kako je tužbeni zahtjev neosnovan jer kod tužitelja nema stvarne štete u smislu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ustaljena sudska praksa izražena u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je zauzela je jasan pravni stav da je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje kod kojeg je motorno vozilo bilo osigurano od automobilske odgovornosti mjerodavan ZOOP (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: situacijski plan PU ličko- senjske, PP Otočac od 26. veljače 2016. (l.s. 5-10), potvrdu PU ličko-senjske, PP Otočac od 29. prosinca 2021. (l.s. 11-12), izvješća Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj KR-DO-57/2016 od 6. svibnja 2024. i 22. listopada 2024. (l.s. 13-14), rješenja HZMO broj: 16285 od 15. rujna 2021. i 25. ožujka 2022. (l.s. 15-23), ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova od 22. ožujka 2022. (l.s. 24-26), izračun iznosa obiteljske mirovine, ispis iz banke od 25. listopada 2024. (l.s. 27-54), preslika zahtjeva za naknadu štete od 28. listopada 2024. s povratnicom (l.s. 55-57) i preslika odgovora tuženika na zahtjev za naknadu štete od 25. studenog 2024.(l.s. 59-60).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja mu je nastala u razdoblju od 3. svibnja 2021. do 30. rujna 2024., isplatom obiteljske mirovine ČB, supruzi preminulog osiguranika, u iznosu od 24.496,29 eura, sa zateznom kamatom tekućom od zakašnjenja tuženika s isplatom po zahtjevu tužitelja, odnosno od 2. prosinca 2024. do isplate.

6. Nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

7. U postupku je prije svega sporno koji se specijalni Zakon primjenjuje u konkretnom slučaju: važeći Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ili važeći Zakon o mirovinskom osiguranju.

8. Ovaj sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja UB smrtno stradao u automobilskoj nesreći dana 20. veljače 2016., te da je provedenim kriminalističkim istraživanjem i dokaznim radnjama utvrđeno je da je navedenu prometnu nesreću skrivio osiguranik tuženika VB kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama, kako to proizlazi iz situacijskog plana PU ličko-senjske, PP Otočac od 26. veljače 2016. (l.s. 5-10), potvrde PU ličko-senjske, PP Otočac od 29. prosinca 2021. (l.s. 11-12), te izvješća Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj KR-DO- 57/2016 od 6. svibnja 2024. i 22. listopada 2024. (l.s. 13-14),

8.1. Rješenjem HZMO, Područnog ureda u Zadru od **.**.2021. ČB, udovici umrlog osiguranika UB priznato je pravo na obiteljsku mirovinu od 1. siječnja 2021., dok je rješenjem HZMO, Područnog ureda u Zadru od 25. ožujka 2022. utvrđeno da je uzrok smrti osiguranika ozljeda na radu, (l.s. 15-23). Isplata mirovine je započela od 3. svibnja 2021.

8.2. Tužitelj je dokazao visinu štete, odnosno da je isplatom obiteljske mirovine udovici umrlog osiguranika ČB, u razdoblju od 3. svibnja 2021. do 30. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 24.496,29 eura, a kako to proizlazi iz izračuna iznosa obiteljske mirovine i ispisa od 25. listopada 2024. (l.s. 27-54).

8.3. Nadalje se tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadom štete za isplaćenu obiteljsku mirovinu iza pok. UB za razdoblje od 3. svibnja 2021. do 30. rujna 2024., koji zahtjev je tuženik zaprimio 15. studenog 2024. (l.s. 55-57).

9. Ovaj sud je stajališta da je tražbina tužitelja osnovana sukladno odredbama čl. 161. st. 1. i st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19-dalje: ZOMO), obzirom da isplatom predmetnog iznosa obiteljske mirovine tužitelj trpi stvarnu štetu za koju je odgovoran tuženik, kao osiguravatelj vozila kojim je AB skrivio prometnu nesreću dana 20. veljače 2016. u kojoj je preminuo tužiteljev osiguranik UB, a povodom kojeg događaja je došlo do ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu.

9.1. U konkretnom slučaju valja primijeniti naprijed navedeni čl. 161. ZOMO koji propisuje: (stavak 1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: (točka 1) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Ujedno valja primijeniti čl. 164. st. 1. ZOMO prema kojem: Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete)". te čl. 164. st. 5. ZOMO prema kojem: (5) Za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga Zakona".

10. Zakon o mirovinskom osiguranju je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu te izravno uređuje predmet ovog spora imajući na umu gore navedene odredbe. Zbog toga valja primijeniti ZOMO kao lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP). Uostalom, valja ukazati da odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a (na koju se poziva tuženik) ne može konkurirati navedenim odredbama ZOMO-a niti po načelu lex posterior derogat legi priori. Osim toga ZOOP uređuje materiju naknade štete nastale u prometu, a ne štete nastale umirovljenjem.

10.1. Obzirom na sadržaj gore citiranih relevantnih odredbi čl. 161. st. 1 i 2. ZOMO, stav ovog suda je da stvarna šteta koju tužitelj trpi predstavlja ukupan iznos davanja koji je tužitelj isplatio supruzi osiguranika po osnovi obiteljske mirovine sve dok traje isplata tih davanja po osnovi obiteljske mirovine i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, te bez obzira na to što bi osiguranik tužitelja u nekom trenutku ispunio uvjete za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, te je stoga tuženik koji je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, u obvezi nadoknaditi tu stvarnu štetu, koju čini ukupan iznos davanja koje je tužitelj isplatio osiguraniku s osnova obiteljske mirovine.

11.1. Navedeno pravno shvaćanje koje zauzima ovaj sud je sukladno vladajućoj sudskoj praksi, kao u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5462/2020 od 22. travnja 2022., Županijskog suda u Rijeci posl. br. GZ- 3869/2020 od 26. travnja 2022. te Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gź- 550/2021 od 14. svibnja 2021.

12. Dakle, u konkretnom slučaju se regresni zahtjev tužitelja odnosi na tražbinu koju isplaćuje po osnovi obiteljske mirovine. U konkretnom slučaju pitanje naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik tuženika, regulirano je odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Radi se o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno osiguratelj. Toga, stvarnu štetu predstavlja onaj iznos koji tužitelj isplaćuje u skladu s odredbama ZOMO, zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju te je stoga tuženik dužan tu štetu naknaditi tužitelju na temelju propisa po osnovi kojih su ti izdaci i nastali

13. Obzirom se u ovom predmetu primjenjuju odredbe članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, iz razloga koje su već ranije u obrazloženju navedeni, tužitelj ima pravo od tuženika temeljem navedenih odredbi potraživati regresnu isplatu novčanih iznosa koje je isplatio u utuženom vremenskom razdoblju u iznosu od ukupno 24.496,29 eura, kako tužitelj i potražuje u tužbi, jer je tuženik upravo s tim danom došao u zakašnjenje, obzirom mu je 1. prosinca 2024. protekao rok za isplatu predmetne tražbine sukladno zahtjevu tužitelja koji je upućen tuženiku za isplatu predmetne tražbine od 28. listopada 2024. (l.s. 55-57), koji ga je tuženik zaprimio 15. studenog 2024., kako proizlazi iz preslike dostavnice o izvršenoj dostavi zahtjeva za isplatu (l.s. 57),

14. Odluka o kamati se temelji na odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO-a kojom je propisano da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Kamate su dosuđene po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08 i 78/15).

15. Stoga je sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju osiguraniku po osnovi obiteljske mirovine isplatio utuženi iznos od 24.496,29, te je obvezao tuženika nadoknaditi tužitelju navedeni utuženi iznos zajedno sa zateznim kamatama, kao u točki I. izreke presude.

16. Odluka o trošku je izostala obzirom da stranka koja je u postupku uspjela nije potraživala parnični trošak.

U Zadru, 3. rujna 2026.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju osobno

- Tuženiku po punomoćnicima