Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-585/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužitelja JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru , protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuž itelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P - 760/2025-7 od 28. studenoga 2025., na sjednici vijeća 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-760/2025-7 od 28. studenoga 2025.:

- potvrđuje u točki I. i II. (odluci o trošku) izreke,

- potvrđuje u točki III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 EUR-a,

- preinačuje u točki III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR-a na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi vraćanja novčanog iznosa od 11.000,00 EUR-a, iznos od 5.330,00 dinara i iznos od 256.900,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Pod točkom III. izreke naloženo je tužiteljima da naknade tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.750,00 EUR-a.

2. Navedenu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobijaju tužitelji u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu sukladno iznesenim žalbenim razlozima, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa navedenih u izreci prvostupanjske presude radi stjecanja bez osnove na temelju čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 dalje: ZOO).

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da među strankama nije sporno da je tužiteljima zapisnikom o predaji privremeno oduzetih predmeta Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Bjelovarsko- bilogorske, Odjela kriminalističke policije broj: 511-02-11/1-I-K-55/10 od 3. lipnja 2010. oduzet novčani iznos od 11.000,00 EUR-a, 5.330,00 dinara i 256.900,00 kuna,

- da su tužitelji pravomoćnom kaznenom presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015. proglašeni krivima za kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, dok je JĆ proglašen krivim i za kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza, označeno i kažnjivo po čl. 256. st. 1. i 3. KZ (list 32-79), a koja kaznena presuda je u bitnome potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2015-8 od 30. siječnja 2019. (preinačena je u pravnoj oznaci djela i kaznenoj sankciji), ali da navedenim presudama nije bilo odlučeno o privremeno oduzetim predmetima (novčanim iznosima) koji su predmet ovog parničnog postupka,

- da je iz prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 17. prosinca 2021., pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kv I-60/2024 od 10. veljače 2025. i rješenja Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-140/2025 od 15. svibnja 2025. utvrđeno da je naknadno donesena pravomoćna odluka suda na temelju koje je ovdje tuženica osnovano oduzela novčane iznose od 11.000,00 EUR-a, 5.330,00 dinara i 256.900,00 kuna,

zaključuje da je dio imovine (predmetni novčani iznosi) tužitelja osnovano prešao u imovinu druge osobe na temelju pravomoćne odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kv-I-60/2024, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja za povratom te imovine kao neosnovan.

7. Tužitelji u žalbi navode da je prvostupanjski sud bio dužan uzeti u obzir činjenično stanje u vrijeme podnesene tužbe budući su tužbu i tužbeni zahtjev utemeljili na važećim pravomoćnim sudskim odlukama koje su bile na snazi u vrijeme podnošenja tužbe a u kojima privremeno oduzeta novčana sredstva prilikom pretrage i uhićenja tužitelja nisu bila trajno oduzeta niti je na bilo koji način utvrđeno da su stečena izvršenjem kaznenih djela, a ne odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju naknadno donesenih odluka. Navode da niti u naknadno donesenim sudskim odlukama nije utvrđeno da su predmetna novčana sredstva stečena počinjenjem kaznenog djela, a pogotovo to nije utvrđeno u odnosu na tužiteljicu ĆĆ (suprugu JĆ), kojoj pripada polovica protupravno oduzetih novčanih sredstva jer ta oduzeta novčana sredstva predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Tvrde da su oduzeta novčana sredstva protupravno otuđena od strane nepoznatih počinitelja u instituciji suda gdje su navodno bila deponirana, za što je u svakom slučaju odgovorna tuženica, radi čega su predlagali da se pribavi podatak da li su oduzeta novčana sredstva sukladno rješenju Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kv -I- 60/2024, K-5/2010 od 10. veljače 2025. predana od strane Županijskog suda u Bjelovaru oštećeniku Pevex d.d., a za utvrđenje koje činjenice tužitelji imaju pravni posebni pravni interes obzirom da je potraživanje Pevex d.d. već ranije podmireno, pa kako je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 11. studenoga 2025. neosnovano odbio taj dokazni prijedlog, to je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Smatraju da nije moguće temeljiti odluku o tužbenom zahtjevu na naknadnoj odluci Županijskog suda u Bjelovaru u kojoj nije navedeno da se novčana sredstva oduzimaju od tužitelja niti da su novčana sredstva pribavljena izvršenjem kaznenih djela, pa je stoga prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP) jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tužitelja, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlažu tužitelji u žalbi. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede drugostupanjski sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud bio dužan uzeti u obzir samo činjenično stanje u vrijeme podnesene tužbe, jer je u smislu odredbe čl. 304. ZPP-a sud dužan utvrditi činjenično stanje koje je odlučno za donošenje odluke, uzimajući u obzir kako činjenično stanje u vrijeme podnošenja tužbe, tako i činjenično stanje koje je u tijeku postupka utvrđeno provedenim dokazima.

10. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kv I-60/2024-8, K-5/2010 od 10. veljače 2025., potvrđenim rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-140/2025-4 od 15. svibnja 2025., na temelju čl. 181. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 130/2020, 80/2022 i 36/2024, dalje: ZKP) naloženo Županijskom sudu u Bjelovaru da po pravomoćnosti tog rješenja preda oštećeniku Pevex d.d. novčani iznos od 11.000,00 EUR-a, 5.330,00 dinara i 256.900,00 kn na ime dijela imovinskopravnog zahtjeva dosuđenog u iznosu od 3.909.465,82 kn prema presudi Županijskog sud u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010-175 od 22. siječnja 2015. potvrđenoj presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-375/2015-8 od 30. siječnja 2019., a koji novac je privremeno oduzet od osuđenog JĆ prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PU Bjelovarsko-bilogorske, Odjela kriminalističke policije od 2. lipnja 2020., to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su predmetna novčana sredstva prešla u imovinu druge osobe (oštećenika Pevex d.d.) na temelju citirane odluke Županijskog suda u Bjelovaru te je pravilno primijenio odredbu čl. 1111. ZOO-a kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Žalbenim navodima da oduzeta predmetna novčana sredstva predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i da je potraživanje Pevex d.d. već ranije podmireno po ocjeni ovog suda tužitelji u žalbi iznose nove činjenice, koje u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a nisu ovlašteni iznositi u žalbi, pa stoga iste prilikom odlučivanja o žalbi nisu uzete u obzir, pri čemu valja istaknuti da je navod tužitelja o podmirenju imovinskopravnog zahtjeva oštećenika Pevex d.d. proturječan stanju spisa, konkretno obrazloženju rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kv I-60/2024-8, K-5/2010 od 10. veljače 2025. iz kojeg proizlazi da je oštećenik Pevex d.d. dopisom od 27. siječnja 2025. obavijestio kazneni sud da njegov imovinskopravni zahtjev nije podmiren.

12. Obzirom da iz obrazloženja rješenja Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-140/2025-4 od 15. svibnja 2025. proizlazi da za naplatu imovinskopravnog zahtjeva novcem, koji je privremeno oduzet od osuđenika, u skladu s odredbom čl. 181. st. 6. ZKP-a nije bitno što se u prvostupanjskog presudi ne navodi da bi taj novac bio privremeno oduzet od osuđenika JĆ i nije bitno što privremeno oduzeti novac nije doveden u vezu s počinjenjem kaznenog djela za koje je pravomoćno osuđen JĆ jer se imovinskopravni zahtjev naplaćuje iz imovine optuženika ako ga optuženik dobrovoljno ne plati u određenom mu roku , te imajući u vidu da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kv I-60/2024- 8, K-5/2010 od 10. veljače 2025., naloženo Županijskom sudu u Bjelovaru da po pravomoćnosti tog rješenja preda oštećeniku Pevex d.d. novčani iznos od 11.000,00 EUR-a, 5.330,00 dinara i 256.900,00 kn na ime dijela imovinskopravnog zahtjeva dosuđenog u iznosu od 3.909.465,82 kn, to neosnovano tužitelji osporavaju utvrđeno činjenično stanje tvrdeći da niti u naknadno donesenim kaznenim sudskim odlukama nije utvrđeno da su privremeno oduzeta novčana sredstva stečena kaznenim djelom.

13. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tuženici za pravne radnje navedene pod točkom 13.1. obrazloženja priznao trošak u iznosu od 9.750,00 EUR-a, čija je visina utvrđena na temelju odredbi Tbr. 8. st. 1. , Tbr. 9. st. 1. i 3. i Tbr. 10. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023 i 107/2025, dalje: Tarifa), te je naložio tužiteljima da tuženici naknade trošak u cijelosti obzirom je tuženica u cijelosti uspjela u parnici.

14. Tužitelji, osporavajući odluku o trošku, navode da je neosnovano sud priznao tuženici trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 EUR-a jer isti nije niti nužan niti potreban niti je tuženica pristupila na ročište za objavu presude i trošak sastava podneska od 6. kolovoza 2024. u punom iznosu od 1.000,00 EUR-a jer se ne radi o obrazloženom podnesku, te da je takav nekritički pristup sud ponovio i u odnosu na ostale podneske tuženica jer je u istima tuženica ponavljala jedan te isti sadržaj a sud ih nije ocijenio u smislu odredbe čl. 155. ZPP -a. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelji obrazlažu tvrdnjom da je prvostupanjski sud, a imajući u vidu da su svoj tužbeni zahtjev temeljili na sudskim odlukama u kojima nije bilo odlučeno o privremeno oduzetim novčanim sredstvima i da je tuženica isključivo radi postupka iniciranog po tužiteljima i u svezi sa pokrenutim predmetnim sudskim postupkom ishodila naknadne odluke o privremeno oduzetim novčanim sredstvima, trebao imati u vidu odredbu čl. 156. ZPP-a jer je evidentno da je tuženica kriva za nastale troškove postupka.

15. Protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženici, a koji je prema stanju spisa, pristupila na ročište za objavu presude 24. ožujka 2022., pripada pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu prema Tbr. 9. st. 3. Tarife, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, primjerice Rev 832/2022, Rev 935/2022, Rev 559/2023, Rev 1222/2022, Rev 772/2023.

16. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Citiranom odredbom utvrđeno je pravilo naknade troškova po načelu causae (odnosno prema kriteriju uspjeha u parnici), te se radi o objektivno određenom kriteriju prema kojemu pravo na naknadu troškova ovisi o jednoj objektivnoj okolnosti – ishodu parnice neovisno o tome je li stranka koja je izgubila parnicu skrivila njeno vođenje. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava pri odlučivanju o zahtjevu tuženice tvrdeći da je o troškovima trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 156. ZPP -a (kojim je člankom uređena obveza naknade parničnih troškova po načelu odgovornosti za krivnju/culpa) jer da je tuženica kriva za nastale troškove postupka budući je naknadno ishodila odluke o privremeno oduzetim novčanim sredstvima obzirom da to nema utjecaja na odluku o naknadi parničnog troška u predmetnom slučaju kad je tužbeni zahtjev u konačnici odbijen kao neosnovan, pri čemu valja istaknuti da tužitelji, neovisno o činjenici da je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kv I-60/2024-8, K-5/2010 od 10. veljače 2025., naloženo Županijskom sudu u Bjelovaru da po pravomoćnosti tog rješenja preda oštećeniku Pevex d.d. novčani iznos od 11.000,00 EUR-a, 5.330,00 dinara i 256.900,00 kn na ime dijela imovinskopravnog zahtjeva dosuđenog u iznosu od 3.909.465,82 kn, i u žalbenoj fazi postupka ustraju na svojem tužbenom zahtjevu za povrat tih novčanih sredstava.

17. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava priznao tuženici trošak sastava podneska od 6. kolovoza 2024. po Tbr. 8. st. 1. Tarife u iznosu od 1.000,00 EUR-a, jer tuženici za citirani podnesak pripada nagrada po Tbr. 8. toč. 4. Tarife u iznosu od 250,00 EUR-a obzirom da se radi o ostalim podnescima (istim je predloženo odrediti prekid postupka do donošenja odluke o oduzetim novčanim sredstvima u kaznenom postupku u predmetu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010.).

18. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi točku I. i II. (odluku o trošku) izreke, te točku III. izreke (odluku o trošku) u dijelu kojim je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 EUR-a, dok je žalbu tužitelja valjalo djelomično uvažiti te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti točku III. izreke (odluku o trošku) u dijelu kojim je tužiteljima naloženo naknaditi tuženici troška postupka u iznosu od 750,00 EUR-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

19. Obzirom da tužitelji u odnosu na glavnu stvar nisu uspjeli sa svojom žalbom, već su uspjeli samo u odnosu na trošak postupka koji sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP - a nije mjerodavan za ocjenu uspjeha u žalbenom postupku, to im sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun