Poslovni broj: P-1037/2026-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Miroslavi Sudar-Tičić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ERSTE & STEIRMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a ,OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 1.rujna 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika a koja presuda je objavljena 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe točke 2. i točke 7., kao i druge odredbe ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102095807 od 26. listopada 2004. u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4584,75 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznos od:

- 5,33 eur od 2. prosinca 2004.

- 1,93 eur od 12. siječnja 2005.

- 2,91 eur od 11. veljače 2009.

- 4,72 eur od 11. ožujka 2009.

- 0,20 eur od 14. siječnja 2010.

- 5,13 eur od 10. veljače 2010.

- 3,94 eur od 10. ožujka 2010.

- 10,56 eur od 13. travnja 2010.

- 10,58 eur od 12. svibnja 2010.

- 12,59 eur od 11. lipnja 2010.

- 34,76 eur od 12. srpnja 2010.

- 28,79 eur od 12. kolovoza 2010.

- 48,52 eur od 10. rujna 2010.

- 39,41 eur od 13. listopada 2010.

- 31,40 eur od 11. studenog 2010.

- 52,89 eur od 10. prosinca 2010.

- 66,66 eur od 11. siječnja 2011.

- 57,75 eur od 8. veljače 2011.

- 60,49 eur od 8. ožujka 2011.

- 53,03 eur od 8. travnja 2011.

- 53,86 eur od 9. svibnja 2011.

- 77,13 eur od 8. lipnja 2011.

- 81,02 eur od 8. srpnja 2011.

- 107,84 eur od 9. kolovoza 2011.

- 93,36 eur od 8. rujna 2011.

- 80,57 eur od 10. listopada 2011.

- 79,37 eur od 9. studenog 2011.

- 78,98 eur od 8. prosinca 2011.

- 09,02 eur od 10. siječnja 2012.

- 92,05 eur od 8. veljače 2012.

- 92,19 eur od 8. ožujka 2012.

- 88,41 eur od 10. travnja 2012.

- 89,65 eur od 9. svibnja 2012.

- 91,98 eur od 11. lipnja 2012.

- 89,77 eur od 9. srpnja 2012.

- 89,94 eur od 8. kolovoza 2012.

- 86,38 eur od 10. rujna 2012.

- 83,59 eur od 9. listopada 2012.

- 88,42 eur od 9. studenog 2012.

- 89,83 eur od 10. prosinca 2012.

- 89,94 eur od 9. siječnja 2013.

- 82,91 eur od 8. veljače 2013.

- 86,06 eur od 8. ožujka 2013.

- 88,65 eur od 9. travnja 2013.

- 86,00 eur od 9. svibnja 2013.

- 78,33 eur od 10. lipnja 2013.

- 75,33 eur od 8. srpnja 2013.

- 79,07 eur od 9. kolovoza 2013.

- 81,65 eur od 9. rujna 2013.

- 84,92 eur od 9. listopada 2013.

- 84,61 eur od 11. studenog 2013.

- 86,24 eur od 9. prosinca 2013.

- 84,34 eur od 10. siječnja 2014.

- 87,48 eur od 10. veljače 2014.

- 90,31 eur od 10. ožujka 2014.

- 89,51 eur od 8. travnja 2014.

- 87,69 eur od 9. svibnja 2014.

- 86,74 eur od 9. lipnja 2014.

- 87,37 eur od 8. srpnja 2014.

- 90,68 eur od 11. kolovoza 2014.

- 94,06 eur od 8. rujna 2014.

pa do isplate, po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007, po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. godine pa nadalje po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba točke 8., kao i druge odredbe ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102095807 od 26. listopada 2004. u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za utvrđivanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope iznesenih u prigovoru radi prijeboja preciziranom podneskom od 11. svibnja 2022.g. koji glasi:

" Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi CHF 183,91 odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od kn 902,57 /119,79 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

-CHF 1,95 izraženo u 1,27 eur od 02.06.2011. g. -CHF 1,91 izraženo u 1,24 eur od 02.07.2011. g. -CHF 1,87 izraženo u 1,22 eur od 02.08.2011. g. -CHF 1,83 izraženo u 1,19 eur od 02.09.2011. g. -CHF 1,79 izraženo u 1,17 eur od 02.10.2011. g. -CHF 6,79 izraženo u 4,42 eur od 02.11.2011. g. -CHF 6,64 izraženo u 4,33 eur od 02.12.2011. g. -CHF 6,48 izraženo u 4,22 eur od 02.01.2012. g. -CHF 6,32 izraženo u 4,12 eur od 02.02.2012. g. -CHF 6,16 izraženo u 4.01 eur od 02.03.2012. g. -CHF 6,00 izraženo u 3,91 eur od 02.04.2012. g. -CHF 5,84 izraženo u 4,22 eur od 02.05.2012. g. -CHF 5,67 izraženo u 4,22 eur od 02.06.2012. g. -CHF 5,50 izraženo u 3,58 eur od 02.07.2012. g. -CHF 5,34 izraženo u 3,48 eur od 02.08.2012. g. -CHF 5,17 izraženo u 3,37 eur od 02.09.2012. g. -CHF 5,00 izraženo u 3,26 eur od 02.10.2012. g. -CHF 4,83 izraženo u 3,15 eur od 02.11.2012. g. -CHF 4,66 izraženo u 3,04 eur od 02.12.2012. g. -CHF 4,48 izraženo u 2,92 eur od 02.01.2013. g. -CHF 4,30 izraženo u 2,80 eur od 02.02.2013. g. -CHF 4,13 izraženo u 2,69 eur od 02.03.2013. g. -CHF 3,94 izraženo u 2,57 eur od 02.04.2013. g. -CHF 3,77 izraženo u 2,46 eur od 02.05.2013. g. -CHF 3,58 izraženo u 2,33 eur od 02.06.2013. g. -CHF 3,40 izraženo u 2,22 eur od 02.07.2013. g. -CHF 3,21 izraženo u 2,09 eur od 02.08.2013. g. -CHF 3,02 izraženo u 1,97 eur od 02.09.2013. g. -CHF 2,83 izraženo u 1,84 eur od 02.10.2013. g. -CHF 2,64 izraženo u 1,72 eur od 02.11.2013. g. -CHF 2,45 izraženo u 1,60 eur od 02.12.2013. g. -CHF 2,25 izraženo u 1,47 eur od 02.01.2014. g. -CHF 9,33 izraženo u 6,08 eur od 02.02.2014. g. -CHF 8,42 izraženo u 5,49 eur od 02.03.2014. g. -CHF 7,52 izraženo u 4,90 eur od 02.04.2014. g. -CHF 6,60 izraženo u 4,30 eur od 02.05.2014. g. -CHF 5,68 izraženo u 3,70 eur od 02.06.2014. g. -CHF 4,74 izraženo u 3,09 eur od 02.07.2014. g. -CHF 3,81 izraženo u 2,48 eur od 02.08.2014. g. -CHF 2,87 izraženo u 1,47 eur od 02.09.2014. g. -CHF 1,09 izraženo u 0,71 eur od 02.09.2014. g. pa do isplate

i to do dana 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HN-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena a od 01.08.2015. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

V. Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnove potplaćeni anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog u iznosu od 1.037,12 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 5,18 eur od 02.02.2005. g. pa do isplate

- na iznos od 2,83 eur od 02.03.2005. g. pa do isplate

- na iznos od 10,36 eur od 02.04.2005. g. pa do isplate

- na iznos od 9,60 eur od 02.05.2005. g. pa do isplate

- na iznos od 10,41 eur od 02.06.2005. g. pa do isplate

- na iznos od 15,71 eur od 02.07.2005. g. pa do isplate

- na iznos od 16,99 eur od 02.08.2005. g. pa do isplate

- na iznos od 9,28 eur od 02.09.2005. g. pa do isplate

- na iznos od 10,68 eur od 02.10.2005. g. pa do isplate

- na iznos od 11,15 eur od 02.11.2005. g. pa do isplate

- na iznos od 11,45 eur od 02.12.2005. g. pa do isplate

- na iznos od 11,8 eur od 02.01.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 13,57 eur od 02.02.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 17,61 eur od 02.03.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 19,64 eur od 02.04.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 18,87 eur od 02.05.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 18,13 eur od 02.06.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 19,61 eur od 02.07.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 20,06 eur od 02.08.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 17,47 eur od 02.09.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 18,32 eur od 02.10.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 18,17 eur od 02.11.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 19,37 eur od 02.12.2006. g. pa do isplate

- na iznos od 22,80 eur od 02.01.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 25,10 eur od 02.02.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 24,03 eur od 02.03.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 24,65 eur od 02.04.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 30,49 eur od 02.05.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 31,92 eur od 02.06.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 33,81 eur od 02.07.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 33,79 eur od 02.08.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 31,20 eur od 02.09.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 35,06 eur od 02.10.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 35,15 eur od 02.11.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 32,45 eur od 02.12.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 32,74 eur od 02.01.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 27,01 eur od 02.02.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 23,16 eur od 02.03.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 19,36 eur od 02.04.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 28,27 eur od 02.05.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 30,75 eur od 02.06.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 28,04 eur od 02.07.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 33,43 eur od 02.08.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 32,22 eur od 02.09.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 26,90 eur od 02.10.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 1,70 eur od 02.11.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 20,87 eur od 02.12.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 4,69 eur od 02.06.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 10,29 eur od 02.07.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 7,98 eur od 02.08.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 3,92 eur od 02.09.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eur od 02.10.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 8,26 eur od 02.11.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 3,56 eur od 02.12.2009. g. pa do isplate

i to do 31.12.2007. g. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 01.01.2008. g. pa do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.07.2015.g.određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena a od 01.08. 2015. g. pa do isplate s kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 645,70 eur u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. rujna 2026. g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 26.10.2004. g. sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/5102095807. Ugovor je zaključen na iznos od 46.700,00 CHF s namjenom stambeni kredit. Člankom 8. ugovora da je određeno kako početna kamatna stopa iznosi 5,490 % godišnje a koja kamata je promjenjiva u skladu s važećom odlukom banke. Članom 7. ugovora da je ugovorena valutna klauzula na način da se povrat svih obveza korisnik kredita obračunava po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Tuženik da je tijekom ugovornom odnosa jednostranom odlukom, protivno načelu savjesnosti i poštenja mijenjao kamatnu stopu čime je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na početni plan kredita. Prilikom sklapanja ugovora nisu mu ni prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanje mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Navedeni ugovor da je sklopljen kao tipski te se o odredbama ugovora nije pregovaralo. Stoga da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništave. Poziva se i na presudu Visokog Trgovačkog suda Pž-7129/13 od 16.07.2014. g. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. g. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da je nepoštena i ništetna s aspekta zaštite potrošača ali je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Nadalje se poziva i na presudu Vrhovnog suda RH Revt-249/14. Tuženik da je stekao određene novčane iznose temeljem ništavih ugovornih odredbi pa je dužan vratiti tužitelju ono što je na taj način stekao. Slijedom navedenog tužitelj traži da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev konačno preciziran podneskom od 11.08.2022. g. kojim traži isplatu na ime tečajnih razlika u iznosu od 4.277,47 a na ime preplate radi promjene kamatne stope iznos od 136,50 kn. Tuženik nije pristao na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva slijedom čega je sud odluku donio imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe i nalaz vještaka.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i osnov i visinu te ističe prigovor zastare. Navodi da se prvo mora utvrditi kao prethodno pitanje ništavost dijela odredbi predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu. Ističe da zaključci sudova u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke pa da treba utvrditi informiranost tužiteljice u fazi pregovaranja u pogledu valute za koju se veže glavnica kredita. Tužitelju da su bile dostupne sve informacije prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iz kojih je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu CHF. Stoga da se odredba ugovora kojom se glavnica veže uz CHF ne može smatrati nepoštenom jer je ista razumljiva sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača. Ona je jasna , lako uočljiva i razumljiva a tužitelj je kao prosječni potrošač znao da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. U odnosu na promjenjivost kamatne stope ističe da je tuženik vršio sve promjene kamatne stope sukladno važećim pozitivnim propisima. Deklaratorna zaštita koju tužitelj traži da je usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Osporava se da bi na strani tužitelja nastala šteta kao i da bi eventualnu štetu prouzročio tuženik. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te ističe prigovor prijeboja u odgovoru na tužbu a preciziran u podnesku od 11.05.2022. g. u odnosu na manje plaćenu kamatu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu a proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šprem Maraš-Marimar Fin d.o.o. Druge dokaze stranke nisu predlagale s tim što je tuženik odustao do prijedloga za saslušanjem svjedoka KJ i PJ, svojih djelatnica.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prigovor prijeboja istaknut od tuženika je djelomično osnovan.

6. Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je kredit zatvoren i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.

7.Tužitelj potražuje ovom tužbom povrat isplaćene kamate temeljem ništavosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Potražuje i razliku plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u švicarskim francima.

8. Nesporno je da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607- 5102095807 dana 26.10.2004.g. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 46.700,00 CHF protuvrijednosti u kuma a kako je to određeno čl. 2. istog ugovora ( l.s.15 ) a koji iznos se tužitelj obvezao vratiti za 120 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 506,59 CHF obračunatih po srednjem tečaju Banke tuženika na dan odobrenja žiro računa Banke.

9. U čl. 8. ugovora određeno je da kamatna stopa u trenutku ugovaranja iznosi 5,49%godišnje te da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope kao i način obračuna i naplate sukladno važećim odlukama Banke.

10. Nesporno je da je kredit isplaćen po srednjem tečaju banke kreditora za CHF na dan isplate kredita koji je na dan 05.11.2004. g. iznosio 1 CHF= 4,91030 HRK.

11.Nije sporno niti da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope. Tuženik je tužitelji dostavio otplatne planove u kojima je izmijenio način obračuna i naplate.

12. Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetnu posl br. P- 1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik ako trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

13. Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati a pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje. U ovom slučaju tužitelj se pozvao na utvrđenja iz navedene presude Vrhovnog suda.

14.Tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03) jer je sklopio predmetni pravni posao u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužitelj je podigao predmetni kredit u privatne svrhe, radi se o namjenskom stambenom kreditu za kupnju nekretnine. Tuženik je taj koji je u obvezi dokazati da tužitelj eventualno koristi sredstva kredita u svrhe koje bi mu osporavale svojstvo potrošača.

15. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

16. Sporno je među parničnim strankama da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu ništave te da li su ništave odredbe iz čl. 2. i 7. o valutnoj klauzuli slijedom čega bi onda tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju isplaćene iznose primjenom tih ugovornih odredbi. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva koji je naznačen u tužbi ali je dužan sam iznaći pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u okviru činjenične osnove tužbe kojom je vezan. ( čl 186. ZPP-a ).

17.U pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze ( čl. 230. st. 3. ZOO- a ). Pitanje zastare riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od 13.06.2014.g. To uz primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina znači da je pravo tužitelja zastarjelo 13. lipnja 2019. g ( u odnosu na zahtjev za preplaćenom kamatom )a tužba je podnesena 01.07.2021. g. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja za isplatom zastarijeva 2023. g. s obzirom da je presuda Pž- 6632/17 o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018. g. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina. Dakle, prigovor zastare osnovan je u dijelu koji se odnosi na preplaćene kamate pa je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćene kamate odbijen i već je odlučeno kao u izreci pod točkom V. koji dio je pravomoćan.

18.Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. g. izražen je stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To se odnosi na pravomoćnost odluke donesene u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača a ne na pravomoćnost odluke u ovom postupku.

19. Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu posl br. P- 1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

20. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

21. Što se tiče valutne klauzule treba uzeti u obzir utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapale u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr.) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

22. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, pa tako i ovdje tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanja ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se i pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

23. Vezano za osnov tužbenog zahtjeva uzeta su u obzir utvrđenja iz Presuda Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018, Rev-249/14 i Rev-2245/2017 te Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017. Tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno. Pri tome se ističe da niti u jednom postupku potrošača protiv tuženika ili ostalih banaka nije utvrđeno da se pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ili o valutnoj klauzuli. Treba reći i da činjenica što je ugovor o kreditu solemniziran ne utječe na činjenicu da li su pojedine ugovorne odredbe ništave jer ako je neka odredba ništava ona je ništava od samog početka i bez solemnizacije. Bilježnik nije bio u obvezi pregovarati sa tužiteljem o pojedinim odredbama ugovora pa tako niti o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. To je upravo bila obveza tuženika. Kako tuženik nije predlagao dokaze na okolnost da se pregovaralo o spornim odredbama, odnosno odustao je od saslušanja prvobitno predloženih svjedoka slijedi da nije dokazao da je tužitelj mogao utjecati na sadržaj spornih odredbi ugovora.

24. Sud utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka i to one odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednokratnoj odluci banke te one u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF a to su odredbe odnosno dijelovi odredbi 2.,7 i 8.predmetnog ugovora o kreditu pa je tužbeni zahtjev u točkama I i III. trebalo usvojiti. Ovo stoga što odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. t. 1. ZPP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a a o čemu se radi u ovom slučaju. Već je navedeno da se tužitelj pozvao na utvrđenja iz presuda kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a tj. a to je da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502 a st. 1. ZPP-a.

25.Stoga nisu od važnosti navodi tuženika izneseni tijekom postupka kojim se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

26. Konačno i Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je 03. veljače 2021. g. tužbe sedam hrvatskih banaka i potvrdio ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u švicarskim francima.

27. Kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništavne to je trebalo tužbeni zahtjev usvojiti u točkama I.i, III i a tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju ( u odnosu na razliku u tečaju ) temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.

28. Vještak financijske struke Goranka Šmer Maraš je izračunala preplatu koja predstavlja razliku između plaćene kamate po ugovoru o kreditu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu a primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan isplate kredita što iznosi 136,50 eura te tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i svakog plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita što iznosi 4.277,47 eura u utuženom razdoblju. Ujedno je izračunala razliku kamata koju bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početna kamatna stopa od 5,49% pa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama za razdoblje od 01.06.2011. g. do otplate kredita ukupno iznosi 183,81 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti 119,79 eura. Razlika između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF naspram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF naspram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta za razdoblje iz prigovora radi prijeboja da ukupno iznosi 1.037,12 eura.

29. Na nalaz imenovanog vještaka stranke tuženik nije imao primjedbi vezano za matematički izračun. Tužitelj prigovarao nalazu vještaka u cijelosti navodeći da je vještak koristio nezakonitu, pogrešnu metodu izračuna koja da netočno prikazuje stvarne iznose uplata izvršenih od strane tužitelja.

30. U pismenom očitovanju vještak e očitovala na primjedbe tužitelja navodeći da je vještačenje provedeno u potpunosti sukladno vjerodostojnim ispravama u spisu i pravilima znanosti i struke. Metodologija izračuna da je opisana i slikovito prikazana na listu 8 nalaza i mišljenja te je zadana vještaku rješenjem suda. Nakon očitovanja vještaka tužitelj je precizirao svoj zahtjev sukladno nalazu vještaka no tuženik se protivio povlačenju pa je sud odnio odluku sukladno prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu ali uvažavajući nalaz vještaka. Tako je izračunato da preplate s osnove tečajnih razlika iznose 4584,75 eur dok je u preostalom dijelu za iznos od 400,00 eur zahtjev tužitelja odbijen. Tuženik je danom uplate tužiteljice stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata ima teći od dana stjecanja (a to je dan uplate tužitelja ). No sud je odredio tijek kamate sukladno postavljenom zahtjevu iz tužbe.

31. Što se tiče potraživanja tuženika spram tužitelja istaknutog u prigovoru prijeboja a radi plaćanja anuiteta po tečaju nižem od početnog te po kamatnoj stopi nižoj od početne, isto nije u cijelosti osnovano.. Prigovor prijeboja je istaknut u odgovoru na tužbu 23.07.2021.g. što uz opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima znači da su u zastari sva potraživanja dospjela prije 23.07.2016.g.što su sva potraživanja navedena u prigovoru prijeboja a koji se odnosi na manje plaćanu kamatnu stopu od početne. Sukladno odredbi čl. 198. Zakona o obveznim odnosima dug se može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke za prijeboj. Potraživanje tuženika s osnove potplaćene kamatne stope je u zastari kao što je zastarjelo i potraživanje tužitelja na ime preplate kamatne stope.

32. Prigovor prijeboja istaknut od strane tuženika a vezano za tečajne razlike je osnovan. Kreditni odnos između stranaka predstavlja jedinstveni i cjeloviti pravni odnos pa u situaciji kada je uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF pravno valjana odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju u vrijeme sklapanja ugovora, te kada shodno tome tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih odredbi tada jednako i tuženiku pripada pravo na isplatu razlike između anuiteta obračunatih po početnom tečaju CHF spram kune u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i plaćenih anuiteta obračunatih po nižem tečaju u odnosu na taj početni tečaj. Neosnovan je i prigovor zastare istaknut od strane tužitelja jer u razdoblju kada su se stekli uvjeti za prijeboj (2.siječnja 2005. g. do 02. prosinca 2009. g. ) nije zastarjela tražbina tuženika budući nije protekao rok za zastaru od 5 godina.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Uzimajući u obzir i prigovor prijeboja kao i čitav postupak, tužitelj je uspio u sporu u razmjeru od 75% a tuženik u razmjeru od 25 % Tužitelju je onda priznato 50 % od priznatog troška. Priznat mu je trošak sastava tužbe i podneska od 13.10.2021. g. u visini od po 100 bodova, zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištu 22.08.2022. g. i 1.9.2026. g. u visini od po 100 bodova a na ročištima 28.10.2021. g. , 13.12.2021. g. i 13.06.2022. g. u visini od po 50 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što sa PDV-om iznosi 1375 eura. Tome treba pridodati i trošak pristojbe na tužbu od 48,85 eura, na presudu od 162,31 euro što ukupno iznosi 1.586,16 eura odnosno 50 % tog iznosa je 793,08 eura.. Tome treba pridodati i troškove vještačenja od 199,08 eura u punom iznosu pa je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 992,16 eura U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška je trebalo odbiti. Ovo stoga što mu nije priznat trošak zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga niti trošak sastava podnesaka nepotrebnih za raspravljanje u kojima iznosi svoja pravna stajališta. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava podneska s preciziranim tužbenim zahtjevom jer je bio nepotreban kao ni sastav odgovora na žalbu.

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 3. rujna 2026.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po pun.

Nakon pravomoćnosti pozvati tuženika pristojba na odgovor na tužbu 36,63 eura

U Rijeci ,3.9.2026.