1

 

             

 

 

           

                                                 R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

                                                       R J E Š E N J E

                   

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. D. S..A. OIB: …, V. V. L., zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., protiv I-ovršenika M. H., OIB: … iz D., zastupan po punomoćniku Z. Š., odvjetniku iz K. i II- ovršenice E. H. OIB: …, iz Ž., radi ovrhe na nekretninama I. i II-ovršenika, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe u ovoj ovršnoj stvari, dana 23. veljače 2024.

 

r i j e š i o    j e

 

 

Usvaja se prijedlog ovršenika M. H., OIB: … iz D., za odgodom ovrhe do pravomoćnog dovršetka postupka koji se vodi kod ovog suda broj P-375/2021.

 

Obrazloženje

 

1.Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika na nekretninama, a sud je usvojio u cijelosti prijedlog i donio rješenje o ovrsi broj Ovr-127/2020-2 od dana 17.kolovoza 2020.g.

Ovršenik je podneskom od 06.listopada 2021.g. predložio odgodu ovrhe koji prijedlog je odbio sud rješenjem broj Ovr-127/2020-22 od dana 26.studenog 2021.g. protiv kojeg je ovršenik uložio žalbu a Županijski sud u Sisku je uvažio žalbu i ukinuo rješenje odlukom broj Ovr-75/2022-2 od dana 21.prosinca 2023.g. U obrazloženju odluke se navodi kako se u konkretnom slučaju, ovrha provodi na temelju ugovora o namjenskom i hipotekarnom kreditu sklopljenom između kreditora banke d.d. kao trgovca i 1. ovršenika kao korisnika kredita i potrošača, u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, pa provedbu ovrhe, a u povezanosti s tim i odgodu ovrhe, treba promatrati i kroz načelo djelotvornog osiguravanja provedbe Direktive Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Sve to i bez obzira što je banka tražbinu prema 1. ovršeniku prenijela na ovrhovoditelja. Direktivu Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, prema Odluci Suda Europske unije poslovni broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. s gledišta načela djelotvornosti treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Sud Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, najprije je obrazložio kako sukladno slovenskom nacionalnom pravu (koje se u tom postupku analizira) odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu dopuštena samo iznimno i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koji isključuje štetu povezanu sa samom ovrhom, čime ta odgoda u praksi postaje gotovo nemoguća. Nadalje, u navedenoj presudi poslovni broj C-407/18, Sud Europske unije je, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ). Takvo ovršno-pravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni Europskog suda odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, konkretno odredba članka 65. stavak 1. točka 4. OZ-a kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti.  Napominje se da presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije i obvezujuće su za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnosti, a presuda koja se odnosi na jednu državnu članicu obvezuje i sve druge države članice. Dana 11. ožujka 2022. na Vrhovnom sudu održan je sastanak predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda na kojem je donesen slijedeći zaključak: „U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.“ Na ovaj zaključak se ukazuje iz razloga jer isti ukazuje na značaj prava potrošača u današnjem društvu, odnosno na potrebu što šire zaštite prava potrošača, a u povezanosti s tim je i zaključak o potrebi odgode ovrhe u kojoj se ovrha provodi na nekretnini u kojoj ovršenik živi u situaciji kada ovršenik istovremeno vodi postupak radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe zbog ništetnosti dijela ili cijelog ugovora o kreditu temeljem kojega je ovrhovoditelj zasnovao založno pravo temeljem kojega i provodi ovrhu na ovršenikovoj nekretnini u kojoj živi. Sve to i bez obzira što je 1. ovršenik dobrovoljno zasnovao založno pravo na nekretnini, a slijedom čega uživa manji stupanj zaštite svojih prava, no dodatnu zaštitu ovršeniku u ovom predmetu pruža činjenica da ovršenik u podnesenoj tužbi tvrdi i dokazuje da je ugovor o kreditu ništetan zbog povrede prava potrošača. Isplata naknade za prodanu nekretninu, ukoliko bi ovršenik uspio u parničnom postupku ne predstavlja restitutio in integrum već predstavlja tek nedostatni surogat za potpunu restituciju, jer već sama činjenica prodaje nekretnine u kojoj ovršenik sa obitelji živi predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Nadalje, Presudom Suda Europske unije poslovni broj C-407/18 je utvrđeno kako sud koji vodi ovršni postupak, a u slučaju kada je riječ o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, je dužan odgoditi ovršni postupak do rješenja u predmetu gdje ovršenik osporava zakonitost i poštenost ugovornih odredbi.

 

2. Prijedlog za odgodu ovrhe dostavljen je punomoćniku ovrhovoditelja radi očitovanja.

 

3.Punomoćnik ovrhovoditelja se usprotivio prijedlogu za ovrhe citirajući pritom odredbe članka 65.Ovršnog zakona na koji se ovršenik poziva sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako su s tim kumulativno ispunjeni i uvjeti iz članka 65.st.1.toč.1.-8. Ovršnog zakona. Ovrhovoditelj međutim smatra kako provedba ovrhe nije u protivnosti odredbama Ovršnog zakona jer se ovršenik kao hipotekarni vjerovnik ne može protiviti ovrsi niti ograničavati ovrhu na založenoj stvari pogotovo ne radi djelomične ništetnosti odredaba ugovora o kreditu a osim toga je sud već jednom odbio prijedlog za odgodu ovršenika te je rješenje potvrđeno od strane Županijskog suda.

 

3. Nesporno je da je ovrha protiv ovršenika na nekretninama pokrenuta na temelju Ugovora o namjenskom kreditu broj … od dana 23.siječnja 2006.g. (hipotekarnog kredita) kojeg ovršenik kao tužitelj nesporno osporava u parničnom postupku broj P-375/21 što ukazuje na potrebu što šire zaštite prava ovršenika kao potrošača, a u skladu s tim i potrebi odgode ovrhe u kojoj se ovrha provodi na nekretnini u kojoj ovršenik živi, kada se istovremeno vodi postupak radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe zbog ništetnosti dijela ili cijelog ugovora o kreditu temeljem kojega je ovrhovoditelj zasnovao založno pravo temeljem kojega se provodi ovrha na ovršenikovoj nekretnini. Stoga sud smatra kako su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe uz naravno postojanje pretpostavke za nastanak teško nadoknadive ili nenadoknadive štete pa je stoga odlučeno kao u izreci rješenja i postupak odgođen do pravomoćnog dovršetka postupka koji se vodi kod ovog suda u spisu broj P-375/21.

 

   Koprivnica, 23.veljače 2024.g.

                                                                                                 

Sudac

Darko Magdić  v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 8 dana, od dana dostave pismenog otpravka rješenja.

 

 

Dostaviti:

1. Odvj. M. B., Z.,

2. Odvj. Z. Š., K.

3. E. H., Ž.