Poslovni broj: P-4040/2025-11
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Miše i Pavić d.o.o. Zagreb, Petrinjska 48, protiv tuženice KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Luetić i partneri d.o.o. Split, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. lipnja 2026., u nazočnosti tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 3. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„ I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na temelju ovršne isprave i to rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-8081/2015 od 28. prosinca 2015. godine.
II. Nalaže se tuženici KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi parnični trošak tužitelju BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u roku od 15 dana uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, sve po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008,125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) odnosno po stopi koja se odre- đuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev za trošak odbija preko određenog iznosa od 1.125,00 eura, a do zatraženog iznosa od 1.562,50 eura.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je Zaključkom Općinskog suda u Splitu posl.br. Ovr- 8081/2015 od 13. listopada 2025. godine, upućen je ovšrenik, ovdje tužitelj, da najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana od dostave zaključka pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj je kao ovršenik u predmetu posl.br. Ovr-8081/2015 na temelju čl. 53. st.1. u svezi sa člankom 50.st.1. toč. 9. podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka. U navedenom predmetu naslov je donio rješenje o ovrsi dana 28. prosinca 2015. godine. Ovršenik, ovdje tužitelj, je kao obveznik plaćanja alimentacije uredno podmirivao sve svoje obveze. Naime, isti je svaki mjesec na račun ovrhovoditeljice, ovdje tuženice, na ime alimentacije uplaćivao iznose za njihovu zajedničku djecu B i PĆ, i to za svako dijete u iznosu od 1.000,00 kuna, dakle ukupno 2.000,00 kuna, odnosno 265,45 EUR. To da dokazuju i potvrde o uplati koje tužitelj dostavio u spis posl.br. Ovr- 8081/2015. Tužitelj da je izvršio i uplate za mjesece lipanj, rujan, listopad i studeni 2019. godine ali je isti prilikom selidbe izgubio potvrde o uplati. Sve ostale potvrde dostavljene su u spis posl.br. Ovr-8081/2015. Sve uplate vršene su izravno na račun tuženice te istoj nisu niti su mogle ostati nepoznate. U svom podnesku od 22. srpnja 2025. godine, ovrhovoditeljica, ovdje tuženica, u spisu posl.br. Ovr-8081/2015 navodi da „sud treba dati nalog Fini da se ovrha provodi i za daljnje obroke počevši od mjeseca ožujka 2016. godine pa unaprijed.“ Iz dostavljenih dokaza o uplati razvidno je da su predmetni obroci podmireni od strane ovršenika, ovdje tužitelja, stoga je evidentno da je tuženica zloupotrebljava svoje procesne ovlasti ali ulazi i u sferu kaznene odgovornosti gdje ciljano i sa namjerom dovodi i održava u zabludi sud i Financijsku agenciju. Obveza tužitelja kao ovršenika temeljem rješenja o ovrsi već je izvršena te ista ne egzistira, odnosno, ne postoji tražbina tuženice, odnosno ovrhovoditeljice prema ovršeniku (tužitelju). Sve ranije navedene činjenice nastale su nakon donošenja rješenja o ovrsi te ovršenik, ovdje tužitelj, iste nije mogao istaknuti u ranijem tijeku postupka posl.br. Ovr-8081/2015. Nakon podnošenja žalbe nakon proteka roka od strane ovršenika/tužitelja, ovrhovoditeljica, ovdje tuženica. se opetovano očitovala ističući kako ovršenik, ovdje tužitelj, na dan 7. listopada 2025. godine ima dugovanje u iznosu od 399,54 EUR. ovrhovoditeljica, odnosno tuženica, je pokrenula ovršni postupak protiv ovrše-nika/tužitelja ističući da isti ima dugovanje po osnovi alimentacije u iznosu od čak 38.953,49 EUR. Nadalje, navodi kako od 28. prosinca 2017. godine nisu naplaćivani obroci, da bi u podnesku od 7. listopada 2025. godine navela kako je ovršenik/tužitelj dužan uplatit iznos od 399,54 EUR, točnije iznos za čak 38.553,95 EUR manji od prvotno traženog. Svi iznosi, a kako je to tužitelj/ovršenik potkrijepio materijalnom dokumentacijom pri-loženom uz žalbu nakon proteka roka, uplaćivani su na račun tuženice/ovrhovoditeljice što znači da je ista morala i bila svjesna da je isti pravodobno i u cijelosti podmirio sve obroke alimentacije. Ttužitelj/ovršenik je i za rujan 2025. godine izvršio uplatu od 223,46 EUR, a dana 6. listopada 2025. godine ustegnut mu je iznos od 287,27 EUR. Tuženica/ovrhovoditeljica da zloupotrebljava svoje procesne ovlasti ali ulazi i u sferu kaznene odgovornosti gdje ciljano i sa namjerom dovodi i održava u zabludi sud i Financijsku agenciju, pri čemu svjesno i sa namjerom nanosi štetu tužitelju. Da tužitelj nije uložio žalbu nakon proteka roka, tuženica bi i dalje ustrajala u lažnim navodima i potraživanju iznosa za koje je svjesna da joj ne pripadaju. Ista čak niti potraživanje u iznosu od 399,54 EUR nije potkrijepila materijalnom dokumentacijom. Tužitelj da je u dobroj vjeri, a radi izbjegavanja daljnjih troškova postupka i u svrhu rješenja spora, kontaktirao punomoćnika tuženice koji je odbio mogućnost mirnog rješenja spora. Obveza tužitelja temeljem rješenja o ovrsi već je izvršena te ista ne egzistira, odnosno, ne postoji tražbina tuženice prema tužitelju što je razvidno iz materijalne dokumentacije koja priloži spisu koji se pred Općinski sudom u Splitu vodi pod posl.br. Ovr-8081/2015. Tužitelj samostalno podmiruje alimentaciju te nema svrhe i potrebe za vođenje ovršnog postupka koji predstavlja prisilnu naplatu i alternativu u slučaju izostanka dobrovoljnog ispunjenja obveze. Zbog navedenog predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da poriče navode tužbe kao neosnovane te se protivi tužbenom zahtjevu s prijedlogom da isti bude odbijen. Tužitelj u više navrata sasvim neosnovano navodi da tuženica zloupotrebljava svoje procesne ovlasti, da ulazi u sferu kaznene odgovornosti gdje ciljano i sa namjerom dovodi i održava u zabludi sud i Financijsku agenciju. u odnosu na tužitelja, kao okrivljenika, donijeta pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu br. Kzd-27/16 od 31.svibnja 2017. godine kojom je tužitelj, kao okrivljenik proglašen krivim zbog kaznenog dijela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja, te mu je izrečena uvjetna osuda uz obvezu da u roku 8 dana na ime dospjelih obroka uzdržavanja isplati iznos od 37.500,00 kn. Koliko je tuženoj poznato, još uvijek egzistira pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Splitu br. P Ob- 167/10 od 06.05.2011. godine kojom je tužitelj obvezan doprinositi na ime uzdržavanja djece stranaka B i PĆ mjesečni iznos od po 1.000,00 kn za svako dijete i to počevši od 09.04.2010. godine, pa ubuduće, najkasnije do svakog 10-og u mjesecu. Tužena čini nespornim da je tužitelj uplatio iznos od 223,46 EUR-a te da mu je dana 6. listopada 2025. godine ustegnut iznos od 287,27 EUR-a, ali joj ponovno nije jasno na temelju čega tužitelj višekratno ističe da zloupotrebljava svoje procesne ovlasti i ulazi i u sferu kaznene odgovornosti i da ciljano i sa namjerom dovodi i održava u zabludi sud i Financijsku agenciju te da pri tome svjesno i namjerno nanosi štetu tužitelju. Zbog ovakvih neosnovanih konstrukcija, punomoćnik tuženice je, u dogovoru s tuženicom, odbio mogućnost mirnog rješenja spora jer su ti navodi krajnje nekorektni. Pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu br. P Ob-167/10 od 06.05.2011. godine tužitelj je obvezan doprinositi na ime uzdržavanja djece stranaka B i PĆ mjesečni iznos od po 1.000,00 kn za svako dijete i to počevši od 09.04.2010. godine pa ubuduće, svakog 01-og u mjesecu, a najkasnije do 10-og u mjesecu. Pregledom izvršenih uplata od strane tužitelja u proteklom razdoblju vidljivo je da isti nije pravovremeno vršio uplate, zbog čega je isti dužan platiti i kamate na zakašnjele uplate, što je još jedna od činjenica koje potvrđuju neosnovanost svih tužiteljevih navoda. Isto tako, pregledom uplaćenih iznosa razvidno je da je tužitelj od 01.04.2023. godine pa unaprijed, uplaćivao mjesečni iznos od 223,46 €, tj. 1.683,66 kn, što nije u skladu s pravomoćnom i ovršnom presudom, ali tužitelj to ne navodi u tužbi. Onog trenutaka kada tužitelj tuženoj na ime uzdržavanja za djecu stranaka – sinove B i PĆ uplati iznos od 399,54 EUR-a, i kamate na zakašnjele uplate, tužena će povući predmetnu ovrhu. U tijeku postupka je izvijestila sud da je povučen predmetni prijedlog za ovrhu. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.
3. U postupku je sud izveo dokaz uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-8081/25, P-Ob-167/10, Kzd-27/16( l.s. 5-9, u prilogu spisa, putem sustava eSpis), te iste pročitao.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Odredbom čl. 52. st. 1. do 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da će sud prvog stupnja dostaviti ovrhovoditelju u roku od 8 dana radi očitovanja žalbu protiv rješenja o ovrsi, ukoliko je izjavljena iz razloga čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. tog zakona. Ako ovrhovoditelj prizna koji od razloga zbog kojih je žalba izjavljena da će sud ovrhu obustaviti, a ako ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana da će u tom slučaju sud prvog stupnja donijeti rješenje kojim će uputiti ovršenika da, u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz kojih je žalba izjavljena. Prema zaključku ovog suda poslovni broj Ovr-8081/15 od 13. listopada 2025., tužitelj je upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr- 8081/15 od 28. prosinca 2015., u roku od 15 dana.
6. Iz rješenja ovog suda, poslovni broj Ovr-8081/15 od 11. studenog 2025. proizlazi da je obustavljen ovršni postupak određen rješenjem poslovni broj Ovr-8081/15 od 28. prosinca 2015. i to jer je, ovrhovoditelj ( ovdje tuženica KĆ) izvijestila ovaj sud da povlači ovršni prijedlog i predlaže da sud o tome izvijesti Financijsku agenciju. Zbog navedenog, kako je predmetna ovrha obustavljena, ne postoji osnova po kojoj bi se proglasila nedopuštenost ovrhe, pa je odlučeno kao u izreci.
7. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25), a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, u nastavku teksta: Tarifa), te je tuženici zastupanoj po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat kao osnovan trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife) te zastupanje na ročištu od 16. prosinca 2025. i 8. lipnja 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), 13. veljače 2026. i 9. travnja 2026. vrijednost od po 25 bodova ( Tbr.9.5.), sastav podneska od 11. studenog 2025. vrijednost od 100 bodova ( Tbr. 8.1.), što uz PDV iznosi ukupno 1.125,00 EUR. Odbijen je zahtjev za naknadom troška za pristup ročištu za objavu presude jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Za pristup ročištima od 13. veljače 2026. i 9. travnja 2026. određena je vrijednost boda prema Tbr.9.5. jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja pa je za iznos preko određenog zahtjev odbijen.
U Splitu, 3. rujna 2026.
S u d a c
Tomislav Bago
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA
1. Tužitelju po punomoćnicima.
2. Tuženici po punomoćnicima.
