Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: K-18/2026-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Monike Martan, u kaznenom predmetu protiv optuženog KH, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; nadalje: KZ/11) povodom optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-6/2026-1 od 13. siječnja 2026., nakon javne i završene rasprave održane 3. rujna 2026., u nazočnosti zamjenika ODO u Varaždinu, FH, optuženog KH i branitelja optuženika, Josipa Kozjaka, odvjetnika iz Varaždina, dana 3. rujna 2026. objavio je, donio je te
p r e s u d i o j e
I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog ovoga suda broj K-18/2026-2 od 16. veljače 2026. stavlja se izvan snage.
II. Optuženi KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i ĐH rođene F, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom, zaposlen u poljoprivrednoj zadrugi Agropomper, s mjesečnim primanjima od oko 1.200,00 eura, neoženjen, bez djece, državljanin Republike Hrvatske, neosuđivan,
kriv je
što je
dana 16. kolovoza 2025., oko 08,00 sati, kao policijski službenik Policijske postaje Varaždin, bez službenog naloga i valjanog razloga, došao do ulaznih vrata stambene zgrade u [adresa], gdje je od ZH zatražio da ga pusti u stan, a što je imenovana i učinila, nakon čega je s njom započeo razgovor tijekom kojeg ju je milovao po ruci, komentirao njezin fizički izgled te ju pokušao zagrliti, a što mu je ZH, protivno svojoj volji, zbog straha i dozvolila, a zatim ju pritisnuo na sebe i dva puta poljubio u obraz, pokušavajući ju poljubiti u usta, iako mu je govorila neka prestane te ga odgurnula, a također joj je svojim tijelom zapriječio izlazak iz stana te ju ispred izlaznih vrata ponovno počeo grliti i ljubiti u obraze, pokušavajući ju poljubiti u usta, kada ga je ponovno odgurnula od sebe, te je pritom tražio njezin telefonski broj, što je ona, uslijed bojazni od njegove reakcije i učinila, da bi ju potom po izlasku iz stana sa skrivenog broja nazvao u 08,22 sata, inzistirajući da se nađu na kavi u njezinom stanu, a što je ponovio opet u 10,57 i 15,45 sati, time da je idućeg dana, dakle, 17. kolovoza 2025. uputio dva poziva u 17,36 i 17,37 sati na koje se imenovana nije htjela javiti, nakon čega je u 18,40 sati pozvonio na interfon i nazvao njezin broj u 18,41 sati, a koje postupanje je kod ZH izazvalo znatnu uznemirenost i jaku ustrašenost za vlastitu sigurnost,
dakle, s drugom osobom nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,
čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano i kažnjivo po čl. 140. st. 1. KZ/11.
III. Optuženi KH se na temelju članka 140. stavka 1. KZ/11
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI
IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom KH se izriče
UVJETNA OSUDA
na način da se izrečena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju čl. 73 KZ/11 optuženom KH se izriče
SIGURNOSNA MJERA ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI UHOĐENJA OŠTEĆENICE
- žrtve ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojoj se ne smije približavati na udaljenost manju od 100 metara, a mjera se određuje u trajanju od jedne godine.
Na temelju čl. 73 st. 4 KZ/11 u svezi s čl. 71. st. 5. KZ/11 i čl. 55 st. 9 KZ/11 ako osuđenik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne.
VII. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi KH dužan je naknaditi trošak ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, u paušalnoj svoti od 200,00 eura (dvjesto eura) u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog KH, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano i kažnjivo po čl. 140. st. 1. KZ/11, s prijedlogom da sud izda kazneni nalog. Sud je dana 16. veljače 2026. donio presudu - kazneni nalog kojom je optuženog KH proglasio krivim za navedeno kazneno djelo. Optuženi KH podnio je prigovor protiv kaznenog naloga te je nakon potvrđivanja optužnice provedena rasprava.
2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženi KH je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo za koja ga se tereti optužnicom.
3. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženika i pročitao zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika KH od 3. studenoga 2025. te pregledao elektronski zapis i snimku (list 54-58), Nadalje, u dokaznom postupku sud je na prijedlog optužbe uz suglasnost obrane pročitao i razgledao zapisnik uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 20. kolovoza 2025. (list 24-25), fotografije okrivljenika (list 27- 28), izlist komunikacije (list 29-30), zapisnik o ispitivanju svjedokinje žrtve ZH od 3. rujna 2025. (list 18-20) i dokumentaciju MUP-a, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb Klasa: NK-114-04/25-02/731, Urbroj: 511-14-100-25-6 od 11. rujna 2025. (list 63-71). Na pročitano i razgledano nije bilo primjedbi.
4. Optuženi KH u svojoj obrani iznesenoj na raspravi 3. rujna 2026. naveo je da je sve točno kako je navedeno u optužnici, da je počinio kazneno djelo kako mu se to stavlja na teret. Dodao je da mu je izrazito žao zbog svega i da se kaje. Naglasio je da mu je žao što je oštećenoj ZH prouzročio stres i nelagodu. Dodao je da se mjera opreza pridržava i da će ih se i nadalje pridržavati te da nikada ništa slično više neće ponoviti.
5. Naime, optuženik se u odnosu na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženika u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem, ostvario sve objektivne elemente kaznenog djela protiv osobne slobode
– nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 1. KZ/11.
6. Opisano ponašanje optuženog KH upućuje i na njegov subjektivni odnos prema počinjenom kaznenom djelu. On je prilikom počinjenja kaznenog djela bio svjestan svih njegovih obilježja i upravo takvo ponašanje je htio kao takvo i kao svoje. Iz navedenog slijedi da je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera prvog stupnja.
6.1. Slijedom svega navedenog, budući da je nedvojben utvrđeno da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 1. KZ/11, to je proglašen krivim, a optuženikova ubrojivost nije dovedena u pitanje, niti za optuženikovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.
7. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08., obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženik osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.
8. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio priznanje terećenog mu kaznenog djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka. Optuženik se može braniti kako želi, a ne mora niti iznositi obranu, pa je ipak, imajući na umu sve navedeno, priznanjem kaznenog djela, koje treba cijeniti, isti olakšao vođenje ovog kaznenog postupka, a samim time i ubrzao njegovo dovršenje, što je u konačnici pokazalo i zauzimanje kritičnog stava optuženika prema optužnici. Uzeto je u obzir izraženo kajanje optuženika te činjenicu da je optuženik kazneno i prekršajno neosuđivan.
8.1. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio brojnost radnji koje se optuženiku stavljaju na teret čime je iskazao upornost u protupravnom postupanju.
9. Pri odlučivanju o izboru vrste i mjere kaznene sankcije prema općem kaznenom pravu sud je uzeo u obzir da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela i suglasio se s prijedlogom kaznene sankcije tako da sud nije mogao izreći drugu ili težu sankciju od predložene i prihvaćene. Sud je optuženiku za počinjeno kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11 na temelju navedenog članka osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci s time da je sud na temelju članka 56. KZ/11 odredio da se kazna zatvra u trajanju od 8 mjeseci neće izvršiti ako optuženik, u roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo.
9.1. Ocjena je suda da će se i ovakvom izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i da će utjecati na njegovu svijest o pogibeljnosti tih kaznenih djela. Sud je optuženiku odredio uvjetnu osudu jer smatra da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, jer je optuženik osoba koja je do sada nije osuđivana te je izrazio kajanje zbog počinjen ih kaznenih djela. Pritom je sud uzeo u obzir i vrijeme koje je oduzeto sudu u procesuiranju navedenog kaznenog djela. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjen ih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
9.2. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela te će se postići i svrha generalne prevencije te će se poslati jasna poruka o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela.
10. Nadalje, uz ovako izrečenu uvjetnu osudu sud je optuženiku izrekao i sigurnosnu mjeru iz članka 73 KZ/11 tj. sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenice - žrtve ZH, kojoj se ne smije približavati na udaljenost manju od 100 metara, a koja mjera mu je izrečena u trajanju od jedne godine. Nadalje, sud je optuženika upozorio da ukoliko krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom, sud može donijeti odluku kojom se određuje izvršenje prvotno izrečene kazne. Sud je imao u vidu brojnost radnji u počinjenju kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim te upornost optuženika u protupravnom postupanju te će se ovako izrečenom sigurnosnom mjerom otkloniti opasnost od budućeg protupravnog postupanja optuženika prema oštećenoj, te na taj način utjecati na optuženika da u budućnosti ne ponovi kazneno djelo.
11. Sud je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženiku naložio naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura što je optuženi dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Navedeno se odnosi na rad suda nakon primitka optužnice te troškove prethodnog postupka. Po ocjeni suda plaćanjem tih troškova ne bi bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika niti osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati s obzirom na to da je optuženi zaposlen i ima redovna mjesečna primanja.
U Varaždinu 3. rujna 2026.
Sudac:
Matea Bulka
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: KO-DO-6/2026
1. Optuženi KH
2. Branitelj optuženika, odvjetnik Josip Kozjak
3. Oštećena ZH
4. U spis
