Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-2/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada s boravištem na adresi: [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Furlan Marjanović, odvjetnici u Osijeku, protiv ovršenika LN , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Pejiću, odvjetniku u Osijeku, uz sudjelovanje djeteta mlt. ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici BN, dipl.iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, radi ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. djetetom, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr Ob-1/2026-13 od 14. svibnja 2026., dana 3. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr Ob-1/2026-13 od 14. svibnja 2026.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška sastavljanja žalbe kao neosnovan .

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda je na temelju ovršne isprave (pravomoćne i ovršne presude istog suda poslovni broj: P Ob-175/2023-16 od 25. ožujka 2024.), radi ostvarivanja osobnih odnosa ovrhovoditeljice s djetetom mlt. ŠN, određena ovrha na način da je naloženo ovršeniku u roku od osam dana od dana primitka rješenja započeti postupati po citiranoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi te omogućiti ovrhovoditeljici ostvarivanje susreta i druženja s mlt. ŠN i to dva puta tjedno utorkom i četvrtkom nakon nastave do 20:00 sati, svaki drugi vikend počev od subote od 9:00 sati do nedjelje do 20:00 sati sa noćenjem, zimskim praznicima 7 dana u kontinuitetu kod majke, ljetnim praznicima 15 dana u kontinuitetu u mjesecu srpnju, 15 dana u kontinuitetu u mjesecu kolovozu, ostalim državnim praznicima, blagdanima i rođendanima naizmjenično kod majke (točka I. izreke). Ujedno je ovršeniku na temelju odredbe čl. 262. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-Odluka USRH, 73/17,131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ-a) u vezi čl. 523. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a) zaprijećeno izricanje novčane kazne u iznosu od 300,00 EUR ukoliko ne ispuni svoju obvezu u naznačenom roku (točka II. izreke). Točkom III. izreke ovršenik je obvezan bez odgode obavijestiti sud o ispunjenju svoje obveze iz točke I. izreke rješenja, dok je točkom IV. izreke upozoren da će u slučaju da ne ispuni svoju obvezu u određenom roku, sud izreći zapriječenu novčanu kaznu, te narediti novi rok za ispunjenje obveze uz istodobnu prijetnju novom novčanom kaznom u većem iznosu ako ni u tom roku ne ispuni obvezu . Točkom V. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici trošak postupka u iznosu od 160,00 EUR, dok je točkom VI. izreke odbijen zahtjev ovršenika za naknadu ovršnog troška.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, te ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica je osporila žalbene navode ovršenika i predložila odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio u granicama žalbenih navoda nije utvrđena povreda pravila o ovrsi radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom (čl. 520. - čl. 523. u vezi čl. 509. toč. 2. ObZ-a), te da bi s tim u vezi činjenično stanje bilo nepravilno i nepotpuno utvrđeno, a niti je utvrđena pogrešna primjena zajedničkih odredbi OZ-a, koje odredbe se na odgovarajući način primjenjuju u postupcima iz osmog dijela ObZ-a, kojim dijelom je regulirana ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom (čl. 346. ObZ-a), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 50. st. 5. OZ-a).

6. Naime, posebnim pravilima za ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom sadržanim u ObZ-u propisano je da se ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom može provesti na temelju, između ostalog i odluke suda o ostvarivanju osobnih odnosa (čl. 521. st. 1. toč. 2. ObZ-a), zatim da su stranke u postupku ovrhe iz čl. 521. st. 1. ObZ-a dijete, roditelji i druge osobe koje na temelju ovršne isprave imaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom (čl. 521. st. 2. ObZ-a) i da prijedlog za ovrhu može podnijeti roditelj, odnosno druga osoba koja na temelju ovršne isprave ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ili dijete (čl. 521. st. 3. ObZ-a). Daljnjim zakonodavnim uređenjem koje regulira predmet postupka, određeno je da će sud prije donošenja rješenja o ovrsi zakazati ročište na kojemu će osobno saslušati stranke kako bi utvrdio činjenice i procijenio sve okolnosti te će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje (čl. 522. st. 1. ObZ-a) i to djetetu mlađem od četrnaest godina putem posebnog skrbnika ili druge stručne osobe (čl. 360. st. 3. ObZ-a). Konačno, propisano je i da će sud s obzirom na okolnosti slučaja odrediti ovrhu izricanjem i provođenjem novčane kazne do 3.980,00 EUR ili zatvorske kazne u trajanju od jednog dana do šest mjeseci (čl. 523. st. 1. toč. 1. i 2. ObZ-a).

7. Zajedničkim odredbama OZ-a među ostalim propisano je da je ovršna sudska odluka ovršna isprava (čl. 23. toč. 1.), da se sudskom odlukom smatra presuda donesena u postupku pred sudom i da u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave sud po službenoj dužnosti pazi na razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. te na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede ovršnog postupka kad se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP-a), u smislu čl. 50. st. 5. OZ-a, a koje povrede u konkretnom slučaju nisu počinjene.

8. Također, nije utvrđeno počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a u vezi čl. 21. OZ-a koju u žalbi ističe ovršenik, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo jasne, logične i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama, koji su u skladu sa sadržajem provedenih dokaza, pa rješenje nema nedostataka zbog kojih bi bilo onemogućeno ispitivanje njegove zakonitosti i pravilnosti.

9. Iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P Ob-175/2023-16 od 25. ožujka 2024., pravomoćnom i ovršnom 25. ožujka 2024., između ostalog određeno odvijanje osobnih odnosa mlt. djeteta s majkom sadržajno na isti način kako je to navedeno u prijedlogu za donošenje rješenja o ovrsi i da je majka djeteta podnijela prijedlog za ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. ŠN zbog neosnovanog uskraćivanja ovršenika (oca) u opsegu i sadržaju ostvarivanja odnosa određenih sudskom odlukom. Prvostupanjski sud je prije donošenja rješenja o ovrsi održao ročište na kojem je saslušao stranke, izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu u spis, zatražio očitovanje od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad i posebne skrbnice glede podnijetog prijedloga za ovrhu, te je uzeo u obzir i mišljenje mlt. djeteta pribavljeno za potrebe postupka.

10. Na temelju izvedenih dokaza iz kojih u bitnome proizlazi, i to:

- mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Osijek - da mlt. ŠN izražava želju za viđanjem majke, odnosno za njezinim učestalijim dolascima, no istovremeno navodi kako mu se ponekad ne da vidjeti s majkom, glede čega stručni tim izražava mišljenje kako roditelji odgovornost za odlučivanje o učestalosti i terminima kontakata djeteta s majkom ne trebaju stavljati na dijete, navodeći i da je odgovornost roditelja s kojim dijete stanuje da aktivno potiče kontakte s drugim roditeljem, a odgovornost roditelja s kojim dijete ne stanuje je redovito viđati dijete, ali i uvažiti specifične okolnosti kada dijete nije u mogućnosti ostvariti susret

- očitovanja posebne skrbnice mlt. djeteta - da mlt. ŠN navodi da je s majkom u dobrim odnosima, zna da je kod majke dobrodošao, no neko dulje vrijeme da kod nje nije htio ići jer mu je tamo dosadno, što nije govorio ocu, već je to rekao direktno majci, time da ga otac potiče i volio bi on ide kod majke, s kojom se nakon što je majka pokrenula sudski postupak češće viđa

- iskaza ovrhovoditeljice - da na njezinoj strani ne postoji niti jedan razlog za neostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, međutim, kontakti da se nikada nisu odvijali na način određen presudom, već prema volji oca djeteta, s kojim nema komunikaciju, osim putem poruka kada mu javlja da bi došla po dijete, na koje poruke on ili ne odgovori ili odgovori da se dogovori s ŠN, pa je isto dogovarala s ŠN koji je jedno vrijeme pristajao na kontakte, a jedno vrijeme govorio da ne želi, jer ima drugih obaveza (primjerice da ide s tatom na pecanje) ili kada bi ga vikendom trebala vidjeti - da se s tatom dogovorio da idu u grad, uglavnom da je mišljenja da otac manipulira s djetetom te o njegovoj volji ovisi hoće li s ŠN ostvarivati kontakt, time da je ŠN zadnji puta kod nje noćio u listopadu 2025., te ove godine niti jedan dan nije proveo kod nje, već ga samo viđa kada dođe u [adresa], na adresu na kojoj dijete stanuje s ocem

- iskaza ovršenika - da nikada nije onemogućavao mlt. ŠN da ostvaruje kontakte s majkom, jer za to ne postoji niti jedan razlog, već naprotiv, poticao je i potiče dijete na ostvarivanje kontakata s majkom, govoreću mu da treba odlaziti kod majke i kod nje prespavati, međutim, u razgovoru zašto ne želi provoditi vrijeme s majkom, ŠN je navodio da mu je kod majke dosadno,

prvostupanjski sud je zaključio da je ovrhovoditeljica koja podneseni prijedlog za ovrhu temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi istoga suda, učinila dovoljno vjerojatnom okolnost da ovršenik kao otac, odnosno roditelj kojemu je dijete povjereno na stanovanje, ne postupa po presudi suda i u interesu djeteta, te joj ne omogućava ostvarivanje njezinog prava ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom mlt. ŠN.

11. U žalbi ovršenik osporava stajalište prvostupanjskog suda o onemogućavanju i uskraćivanju ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s majkom, navodeći da nije jasno koju obvezu i kada nije ispunio, te iz kojih dokaza to proizlazi. Osim toga, navodi da je prvostupanjski sud zanemario postojanje objektivnih okolnosti na strani ovrhovoditeljice (radnog odnosa) zbog kojih se ne može postupiti po presudi. Navodi i da prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir njegov iskaz u kojem je istaknuo da nikad nije onemogućavao kontakte mlt. ŠN s majkom, a što je u skladu s izjavom mlt. ŠN, u svezi čega ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8 ZPP-a, navodeći i da nije bilo mjesta odbijanju dokaznog prijedloga za saslušanje zajedničke kćeri ČN. Zaključno, ističe da je predmetni prijedlog za ovrhu posljedica isključivo teško i trajno poremećenih odnosa stranaka, a ne njegovog ne postupanja po pravomoćnoj presudi.

12. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju sudske presude, koja je ovršna isprava, za dobrobit mlt. ŠN odredio ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa ovrhovoditeljice s mlt. djetetom u opsegu i na način određen ovršnom ispravom, sredstvima ovrhe određenim čl. 523. ObZ-a.

13. Naime, iz podataka u spisu (koje ovršenik nije osporio) proizlazi da je ovrhovoditeljica mlt. ŠN prije podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu vidjela u listopadu 2025., potom 19. prosinca 2025., a nakon toga tek 17. veljače 2026. Osim toga, proizlazi da je mlt. ŠN zadnji puta noćio kod majke u listopadu 2025., te da tijekom ove godine, do 14. svibnja 2026. (kada je ovrhovoditeljica dala iskaz), mlt. ŠN niti jedan vikend, štoviše niti jedan dan prije proveo kod majke, koja ga može vidjeti samo u [adresa], na adresi stanovanja s ocem, dok ga u protivnom uopće ne bi viđala.

13.1. Respektirajući navedene okolnosti, te činjenicu da je mlt. ŠN dijete u dobi od 10 godina (rođen **.**.2016.) koji ne može samostalno odlučivati hoće li i kada viđati majku, već da je upravo dužnost ovršenika, kao roditelja s kojim dijete stanuje poticati i omogućavati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s majkom, koji se u konkretnom slučaju kontinuirano, u opsegu i sadržaju određenom sudskom presudom, ne ostvaruju kroz duže vremensko razdoblje; ovaj sud pravilnim prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o propustima ovršenika u ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djeteta s majkom.

14. Stoga žalbenim navodim ovšenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer nema sumnje da isti ne ispunjava obvezu iz pravomoćne presude koja se odnosi na ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s majkom, što proizlazi iz svih izvedenih dokaza, osim njegovog iskaza i navoda koje je iznosio tijekom postupka, a koje prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio osnovanim.

15. U smislu odredbe čl. 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koji imaju pravnu i činjeničnu utemeljenost, pa nije počinjena niti odnosna bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, kao niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 1. ZPP-a koju ovršenik sadržajno ističe u žalbi, jer sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u kom smislu je pravilno odbijen kao nepotreban dokazni prijedlog za saslušanje svjedokinje ČN.

16. I preostali žalbeni navodi ovršenika nemaju realnu podlogu u stanju spisa, te ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda, što se dakle odnosi i istaknuto postojanje „objektivnih okolnosti na strani ovrhovoditeljice“, konkretno njezinog radnog vremena (rada u smjenama), jer predmetni postupak svakako nije posljedica ne ostvarenih osobnih odnosa zbog razloga na strani ovrhovoditeljice (u odnosu na koje je ovršeniku predlagala da se realiziraju u drugom terminu), već duljeg i kontinuiranog neostvarivanja osobnih odnosa zbog propusta na strani ovršenika.

17. U svezi toga valja navesti da je iz stanja spisa razvidna netolerancija i nekvalitetna komunikacija između stranaka kao bivših partnera, kao i da ovršenik ne potičući aktivno i adekvatno mlt. ŠN na ostvarivanje osobnih odnosa s majkom, ne utječe pozitivno na dijete. U smislu odredbi čl. 95. st. 1. i 2. ObZ-a, te čl. 9. Konvencije UN o pravima djeteta („Službeni list SFRJ“ broj 15/90, „Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 12/93, 20/97, 4/98, 13/98, 5/02), roditelj s kojim dijete stanuju (u konkretnom slučaju ovršenik) ima dužnost i odgovornost omogućavati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem (u konkretnom slučaju ovrhovoditeljicom), jer se radi prije svega o zakonskom pravu djeteta, koje je i ustanovljeno radi njegove dobrobiti. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete ne stanuje određeni je nadomjestak za neostvareno pravo na obiteljski život, a pravo na obiteljski život je jedno od temeljnih prava djeteta i kao takvo od izuzetne važnosti za pravilan i stabilan emocionalni razvoj dje teta i samo u slučaju da ponašanje roditelja proturječi dobrobiti djeteta ili ugrožava dječja prava moguće ga je ograničiti ili zabraniti osobne odnose roditelja s djetetom.

18. Kako u konkretnom slučaju ne proizlazi da bi majka štetno utjecala na dijete mlt. ŠN, koji očigledno pod utjecajem oca s kojim živi i kojemu je nedvojbeno privržen izražava volju o (ne)viđanju majke, osim na adresi u [adresa], koja volja prema ocjeni ovog suda, obzirom na ostale utvrđene okolnosti o odnosu majku i djeteta, ne odražava njegovu stvarnu i pravu volju, to je prvostupanjski sud osnovano prihvatio predmetni prijedlog za ovrhu. U odnosu na žalbeni navod ovršenika da je predmetni prijedlog za ovrhu posljedica isključivo teško i trajno poremećenih odnosa stranaka , valja navesti da je i iz stanja spisa razvidno da problemi u obitelji proizlaze iz nekvalitetne komunikacije među roditeljima, opterećene njihovim očito nerazriješenim partnerskim odnosom, te da te tenzije među roditeljima utječu na njihovu djecu i predstavljaju ugrozu za daljnji emocionalni razvoj mlt. ŠN, pa su stranke dužne kao odgovorni roditelji popraviti svoj odnos i komunikaciju te surađivati na sve moguće načine za dobrobit mlt. djeteta, čije potrebe i interesi su primarni, te ispred njihovih interesa.

19. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 346. ObZ-a, odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, koje je u odnosu na odluku o troškovima postupka koju ovršenik u žalbi osporava isključivo u vezi osporavanja određene ovrhe, a u kojem smislu žalba nije osnovana, doneseno uz pravilnu primjenu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a.

20. Obzirom da je žalba ovršenika neosnovana, odbijen je i njihov zahtjev za naknadu troška sastavljanja žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 346. ObZ- a).

Varaždin, 3. rujna 2026.

Sudac

Snježana Šaško