Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-817/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. 151, koju zastupaju punomoćnici Ivan Primorac i Toni Primorac, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika LB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Ćulap, odvjetnica u Zagrebu, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 7. travnja 2026. poslovni broj P-748/2025- 29, u sjednici vijeća 3. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 7. travnja 2026. poslovni broj P-748/2025-29 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Posljedično prihvaćanju žalbe tuženika uvažava se i žalba tužiteljice u odnosu na odluku o troškovima postupka pod toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Tuženik LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti namirenje tražbine tužiteljice GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], za iznos 300.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajma, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2010. godine pa do isplate, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), i to pljenidbom i sudskom prodajom nekretnine koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo, označena kao:

- 11. Suvlasnički dio: 1/5 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom na I katu zgrade označen sa "C", koji stan se nalazi u jednokatnoj višestambenoj zgradi u [adresa], koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-etažna knjiga, a tuženik se može osloboditi obveze trpljenja namirenja tražbine tužiteljice prodajom nekretnine kako je to određeno ovom točkom tužbenog zahtjeva ako isplati tužiteljici iznos od 300.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajma, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2010. godine pa do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 29.324,89 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi parnični trošak.“

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. uz iznimke propisane st. 2. do 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu pod toč. II. izreke pobija tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti odluku o troškovima postupka u smislu žalbenih navoda.

4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

5. Žalba tuženika je osnovana, a slijedom osnovanosti žalbe tuženika uvažena je i žalba tužiteljice.

6. Polazeći od predmeta spora kojim tužiteljica zahtijeva od tuženika trpljenje namirenja tražbine u iznosu od 300.000,00 EUR „u kunskoj protuvrijednosti“ sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2010. do isplate prodajom nekretnine označene kao 11. suvlasnički dio 1/5 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) koje je povezano s pravom vlasništva stana na prvom katu zgrade označen sa „C“ u zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – etažna knjiga i da se navedenog trpljenja tuženik može osloboditi ukoliko isplati tužiteljici tražbinu od 300.000,00 EUR sa zateznom kamatom, prvostupanjski sud je (pre)opširno opisujući činjenične navode iz tužbe i podnesaka tužiteljice od 22. studenog 2022. i 4. svibnja 2023. (pod toč. 1. do 1.2.), navode tuženika iz odgovora na tužbu i podnesaka od 12. srpnja 2022., 5. travnja 2023. i 20. veljače 2026. (pod toč. 2. do 2.3.), tvrdnj i navoda zastupnika stranaka istaknutih na raspravama 30. studenog 2022., 25. listopada 2023. i 23. veljače 2026. (pod toč. 3. do 3.3.) i provedenih dokaza (navedenih pod toč. 4. obrazloženja), ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tuženik u vrijeme podnošenja tužbe nesporno bio upisani vlasnik 11. suvlasničkog dijela 1/5 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) koje je povezano s pravom vlasništva stana na prvom katu zgrade označen sa „C“ u zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – etažna knjiga, na kojem je pod brojem Z- 435/2009 (Z-8978/2017) uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 300.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uvećano za eventualne troškove i sporedne tražbine na temelju Ugovora o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. siječnja 2009.

- da su tužiteljica i ŽB te tuženik i AB **.**.2024. sklopili Sporazum kojim su u čl. 1. konstatirali da je tužiteljica pokrenula ovaj postupak i da su svi navodi iz tužbe istiniti radi čega se priznaje tužbeni zahtjev, da je nesporno između DB i tuženika sklopljen Ugovor o zajmu 29. siječnja 2009. temeljem kojeg je tuženik primio novčani iznos od 300.000,00 EUR pa se čini nespornom glavnica duga sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate, te da su nesporno tužiteljica i ŽB sklopili Ugovor o ustupu tražbine 30. travnja 2013. i da su nesporna sva utvrđenja iz navedenog ugovora

- da je 19. siječnja 2024. pod brojem Z-1074/2024 na predmetnoj nekretnini koja je sada u vlasništvu AB uknjižen prijenos založnog prava upisanog 28. ožujka 2017. pod brojem Z-8978/2017, prvenstveni red upisa Z-435/2009 od 29. siječnja 2009. radi osiguranja tražbine u iznosu od 300.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uvećano za eventualne troškove i sporedne tražbine na temelju Ugovora o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. siječnja 2009.,

pa pozivom na čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV) zaključuje da je tužiteljica ovlaštena zahtijevati namirenje svoje tražbine iz vrijednosti zaloga, zaključno navodeći da su preostali dokazni prijedlozi odbijeni jer su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju provedenih dokaza (toč. 4. obrazloženja), kao i da preostali dokazi nisu analizirani jer se ne odnose na odlučne činjenice za predmet spora (toč. 9. obrazloženja).

7. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Navodi da je u odgovoru na tužbu i podnescima osporio aktivnu legitimaciju tužiteljice za hipotekarnu tužbu i da je osporio valjanost Ugovora o zajmu, punomoći i ustupa, dostavljajući pravomoćna rješenja zemljišnoknjižnog suda kojima je odbijen prijedlog tužiteljice za prijenos založnog prava, pa je prvostupanjski sud ono što je bilo sporno proglasio nespornim i time počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ujedno je predlagao provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, stranaka i vještačenje autentičnosti punomoći, te pribavu predmeta broj Z-19543/2023, Z-19544/2023 i Z- 19545/2023, koje dokaze je sud odbio iako se radi o ključnim dokazima za utvrđivanje pravne valjanosti ustupa i punomoći. Ponavlja da je tijekom postupka osporavao valjanost Ugovora o ustupu potraživanja od 30. travnja 2013. iz razloga što je isti potpisan od strane odvjetnika Alena Kalčića za obje ugovorne strane i to UB koji je bio založni vjerovnik i tužiteljice GB bez pripadajućih specijalnih punomoći, pa se radi o pravno nevaljanom Ugovoru o ustupu, a za ustup nisu bili ispunjeni niti uvjeti propisani čl. 82. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tvrdi da punomoć iz 2013. nije postojala u vrijeme sklapanja Ugovora o ustupu jer je ista ovjerena tek 13. svibnja 2022. pa je na te okolnosti sud trebao provoditi dokaze da bi pravilno utvrdio činjenično stanje. Sud je presudu utemeljio na Sporazumu od 24. rujna 2024., ali nije uzeo u obzir da je u čl. 2. utvrđeno da potraživanje tužiteljice iznosi 225.000,00 EUR i da joj je danom potpisa Sporazuma isplaćeno 75.000,00 EUR te joj je 20.000,00 EUR predano na ruke, radi čega je preostalo isplatiti 130.000,00 EUR najkasnije do 1. rujna 2025. pa se dakle Sporazum ograničava na potraživanje „od 225.000,00 EUR, odnosno 130.000,00 EUR“. S obzirom da u trenutku podnošenja tužbe nije postojala aktivna legitimacija tužiteljice, a što potvrđuju pravomoćna rješenja donesena u zemljišnoknjižnim postupcima, to smatra da je tužbu trebalo odbaciti, a svakako je trebalo u postupku utvrditi ima li tužiteljica novčanu tražbinu prema tuženiku i je li ona dospjela.

8. U žalbi tužiteljica osporava odluku o troškovima postupka pod toč. II. izreke navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao nagradu za poduzete radnje po odvjetniku jer s obzirom na VPS od 300.000,00 EUR ima pravo za svaku poduzetu radnju na nagradu od 4.514,00 EUR (a ne 4.492,72 EUR).

9. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tuženika ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su odlučne činjenice o pravu tužiteljice na namirenje tražbine u visini iznosa od 300.000,00 EUR u protivnosti sa sadržajem isprave (Sporazuma od 24. rujna 2024.), pa je uslijed navedenog i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno radi kojeg ovaj sud nije u mogućnosti ocijeniti pravilnost i zakonitost presude primjenom materijalnog prava.

10. Nasuprot tome nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP iz razloga što sud nije utvrdio (provođenjem preostalih dokaza) je li Ugovorom o ustupu od 30. travnja 2013. založni vjerovnik ŽB ustupio tražbinu koja je osigurana založnim pravom tužiteljici, odnosno da li isti predstavlja valjani pravni posao s obzirom tuženik tvrdi da odvjetnik Alen Kalčić nije imao specijalnu punomoć za sklapanje navedenog ugovora u ime ustupitelja tražbine i založnog vjerovnika DB.

11. Sporazumom od 24. rujna 2024. koji je sklopljen između tužiteljice i DB s jedne strane te tuženika i AB s druge strane i koji je solemniziran 24. rujna 2024. kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića u Rijeci pod brojem OV - 11513/2024 konstatirano je u čl. 1.:

- da je tužiteljica pokrenula protiv tuženika ovaj parnični postupak pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalnoj službi u Poreču (P-124/2022) i da su svi činjenični navodi iz tužbe točni i istiniti slijedom čega „se priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti“

- da je tuženik podnio tužbu protiv DB pod brojem P-1020/2023 u kojem iznosi netočne i iskonstruirane činjenične tvrdnje isključivo s ciljem odugovlačenja ovog postupka

- da je ŽB zaključio s tuženikom 29. siječnja 2009. Ugovor o zajmu i da su sva činjenična utvrđenja iz tog ugovora točna i istinita, da se ne radi o fiktivnom ili simuliranom pravnom poslu koji bi sadržavao elemente pobojnosti ili ništetnosti jer je tuženik primio više zajmova u ukupnom iznosu od 300.000,00 EUR pa se glavnica duga od 300.000,00 EUR i dospijeća na naplatu čini nespornom

- da su ŽB i tužiteljica zaključili Ugovor o ustupu tražbine 30. travnja 2013. i da je ta činjenica nesporna, a da je tuženik zaključio sa BB **.**.2023. Ugovor o darovanju kojim mu je darovana predmetna nekretnina i da je AB u trenutku darovanja bio upoznat da se između stranaka vodi ovaj postupak (P-124/2022).

11.1. S obzirom da je tuženik u čl. 1. Sporazuma potvrdio da su točne činjenične tvrdnje tužiteljice da je između DB i tuženika sklopljen Ugovor o zajmu 29. siječnja 2009. temeljem kojeg je tuženiku pozajmljen iznos od 300.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da zajam nije vraćen po dospijeću i da je nesporan dug tuženika po tom osnovu u iznosu od 300.000,00 EUR sa zateznom kamatom kako je određena u tužbi, kao i da je nesporno između tužiteljice i DB **.**.2013. sklopljen Ugovor o ustupu tražbine kojim je tražbina iz navedenog Ugovora o zajmu prenesena na tužiteljicu, to je prvostupanjski sud pravno relevantne činjenice utvrdio na temelju Sporazuma i radi utvrđenja tih činjenica nije trebao (nije bio dužan) provoditi preostale dokaze koje je predlagao tuženik.

11.2. U ovlasti je prvostupanjskog suda odlučiti koje će dokaze provoditi radi utvrđenja odlučnih činjenica u smislu čl. 220. st. 2. ZPP, dok je dužnost suda iste analizirati i ocijeniti kako to nalaže čl. 8. ZPP valjanim razlozima koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza i to na način da je iznesene razloge moguće provjeriti, pa kada je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju čl. 1. Sporazuma koji je potvrđen kod javnog bilježnika, to sud radi utvrđivanja tih istih činjenica nije bio dužan provoditi druge (daljnje) dokaze.

11.3. Razloge odbijanja dokaznih prijedloga sud je obrazložio pod toč. 4. obrazloženja (u bitnome iz razloga koji su podudarni navedenom pod toč. 10.1. i 10.2. ovog obrazloženja) pa radi toga nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP na koje ukazuje tuženik u žalbi.

12. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nije utvrdio visinu potraživanja koje je ustupljeno tužiteljici, odnosno nije utvrdio visinu potraživanja za koju je tužiteljica ovlaštena na namirenje iz založene nekretnine, te nije analizirao sadržaj čl. 2. Sporazuma pa je s tim u vezi i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

12.1. U čl. 2. Sporazuma tuženik i AB obvezali su se solidarno isplatiti tužiteljici ili ZB ukupan iznos od 225.000,00 EUR na način da su 75.000,00 EUR platili tužiteljici i ZB na dan sklapanja Sporazuma što su ugovorne strane potvrdile potpisom Sporazuma, dok su se daljnji iznos od 150.000,00 EUR obvezali solidarno platiti najkasnije do 1. rujna 2025., a koji rok je bitan sastojak Sporazuma pa se nakon proteka tog roka Sporazum raskida.

12.2. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljici namirena tražbina od 75.000,00 EUR u trenutku sklapanja Sporazuma i što znači da tužiteljica ne može imati pravo na namirenje iznosa od 300.000,00 EUR, a na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

12.3. S obzirom da je tužiteljica predala Sporazum na ročištu 23. veljače 2026. i da se o toj činjenici nije izjašnjavala, dok tuženik nije pristupio na navedeno ročište pa navedena činjenica nije raspravljena sa strankama, to je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno radi kojeg ovaj sud nije u mogućnosti ocijeniti osnovanost žalbenih navoda tuženika.

13. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu, te će analizom Sporazuma i izjašnjenjem stranaka, te eventualnim provođenjem dokaza ukoliko za istim bude potrebe, utvrditi visinu potraživanja za koju tužiteljica ima pravo na namirenje uzimajući u obzir namireni iznos duga, nakon čega će novom odlukom odlučiti o glavnoj stvari i zahtjevu za naknadu troškova cjelokupnog postupka.

14. S obzirom da je prihvaćena žalba tuženika i da je predmet vraćen na ponovno suđenje u odluci o glavnoj stvari i troškovima postupka, to žalba tužiteljice nije posebno analizirana već je uvažena posljedično prihvaćenju žalbe tuženika.

U Varaždinu 3. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek