Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovi broj: Km-5/2026-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje Vanje Petrović kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika za mladež Gabrijele Kos i Marijana Lisičaka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Šagi, u kaznenom predmetu prema maloljetnom RU, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u vezi stavaka 2. i 1. (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.) i drugih, u povodu prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj Kuo-DO-88/2026-3. od 12. lipnja 2026., nakon rasprave održane 1. srpnja 2026., 14. srpnja 2026. i 3. rujna 2026. u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu za mladež RUK, maloljetnog RU, braniteljice maloljetnika LUK, odvjetnice u [adresa], te predstavnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin, Karmen Bogdanović, 3. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 93. stavaka 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM) u vezi s člankom 29. stavkom 2. ZSM-a te člankom 25. ZSM-a i člankom 26. stavkom 1. ZSM-a

maloljetnom RU, OIB [osobni identifikacijski broj], sinu LU i NU rođene Lisičak, rođenom **.**.2008. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, CNC operateru, pismenom, nezaposlenom, sa završenom srednjom Strojarskom i prometnom školom Varaždin, neoženjenom, bez djece, bez imovine, prema kojem su primjenjivane odgojne mjere sudskog ukora zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga izrečenog rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1378/2025 od 15. srpnja 2025. i posebne obveze da se uključi u rad humanitarn ih organizacija ili poslova komunalnog ili ekološkog značenja zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga izrečene rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1350/2025 od 1. rujna 2025.

i z r i č e se

JEDINSTVENA KAZNA MALOLJETNIČKOG ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

II. Na temelju članka 89. ZSM-a u vezi s člankom 148. stavkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br.: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.) troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Km-7/2025-13. od 28. siječnja 2026. maloljetni HU proglašen je krivim za počinjenje kaznenih djela neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 3. u vezi stavaka 2. i 1. KZ/11., neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavku 2. u vezi s stavkom 1. KZ/11. te sprječavanjem dokazivanja iz članka 306. stavku 1. KZ/11. te mu je na temelju članka 28. ZSM-a pridržano izricanje maloljetničkog zatvora koji mu može biti izrečen ako u vremenu od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera. Također, na temelju članka 13. ZSM-a izrečena mu je odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar na neprekidni boravak u trajanju od tri mjeseca, zatim na temelju članka 10. stavka 2. točaka 10. i 11. ZSM-a odgojna mjera posebnih obveza da se uz suglasnost maloljetnikova zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti i da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade. Presuda i rješenje postali su pravomoćni i izvršni 19. veljače 2026.

2. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu je 12. lipnja 2026. ovome sudu podnijelo prijedlog broj Kuo-DO-88/2026-3. za naknadno izricanje maloljetničkog zatvora prema maloljetnom RU, a na temelju članka 29. stavka 2. ZSM- a jer se maloljetnik ustrajno suprotstavlja provođenju izrečenih odgojnih mjera.

3. Povodom navedenog prijedloga održana je rasprava na kojoj se maloljetnik usprotivio prijedlogu državnog odvjetnika.

3.1. Na raspravi je u dokaznom postupku izvršen uvid u spis Km-7/25., pročitano je izvješće Centra za pružanje usluga u zajednici Split za maloljetnog RU, te izvješće od 16. lipnja 2026., testovi analize urina na opojna sredstva obavljena u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo SDŽ, Službe za mentalno zdravlje Split (list 611), podnesak Nastavnog zavoda za javno zdravstvo splitsko-dalmatinske županije od 13. srpnja 2026., podnesak HZZSR, PU Varaždin te mišljenje više stručne savjetnice specijalistice od 13. srpnja 2026., pročitan je ugovor o osposobljavanju kandidata za vozača B kategorije od 10. srpnja 2026., upitnik prijave za uvođenje u vojnu evidenciju s dokazom o dostavi, dopis službe za poslove obrane od 3. lipnja 2026., potvrda o obavljenom testiranju od 10. srpnja 2026. i 23. lipnja 2026., ispis poziva od ožujka do svibnja 2026. te račun za pregled vozača amatera , ispitani su roditelji maloljetnika, majka NU i otac LU, provedeno je psihijatrijsko vještačenje maloljetnika, pročitan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić od 12. kolovoza 2026. te je ista ispitana, pročitana je optužnica broj Komp-DO-21/2026-1. od 20. kolovoza 2026., rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Kovm-67/2026-9. od 21. kolovoza 2026. i rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Kžmp-14/2026-5. od 2. rujna 2026., a na kraju dokaznog postupka ispitan je maloljetnik.

3.2. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka vijeće je utvrdilo da su ispunjeni uvjeti da se maloljetniku na temelju članka 93. stavaka 1. i 2. ZSM-a u vezi s člankom 29. stavkom 2. ZSM-a naknadno izrekne kazna maloljetničkog zatvora.

4. Iz podataka u predmetu Km-7/2025. proizlazi da je 7. svibnja 2026. zaprimljena na znanje obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Varaždin Klasa:

553-04/26-01/1, Urbroj: 139-086-11/14-26-11 od 5. svibnja 2026. iz koje proizlazi da je maloljetni HU na boravku u disciplinskom centru u Splitu u travnju 2026. bio pozitivan na kokain, nakon čega je 2. lipnja 2026. održano kontrolno ročište na kojem je odgajatelj TU naveo da je maloljetni HU ponovno za vrijeme boravka u disciplinskom centru, dva tjedna prije kontrolnog ročišta, bio pozitivan na amfetamin, na što je maloljetnik naveo da je bio samo amfetamin, da mu je inače dobro u Splitu, da ima zabranu izlazaka zbog tih testova na droge. Potom je odgajatelj naveo da zabrana nije samo zbog testova već i maloljetnikova odnosa prema odgojnoj mjeri jer da je u krugu doma konzumirao alkohol, često bio u otporu prema odgajateljima, remetio kućni red, dodajući da je stav ustanove da predmetna mjera nije bila svrhovita za maloljetnika. Predstavnica HZZSR, PU Varaždin Karmen Bogdanović je na kontrolnom ročištu navela da maloljetnik ima čvrst stav oko uzimanja droga i da smatra da se njemu ništa ne može desiti te da je par dana prije kontrolnog ročišta bila u Splitu, razgovarala s RU koji je sve slušao sa smiješkom pri čemu je više s njom razgovarao drugi korisnik, problem je što maloljetnik ne priča, samo sluša, a kasnije napravi po svojem. Navela je i da maloljetnik ima iskrivljene vrijednosti i stavove, razmišlja da će se obogatiti kripto valutom, ne zanima ga zanimanje koje je završio. Na upit stručne savjetnice da li mu je svejedno koji rezultat će test pokazati isti je to potvrdio kimanjem glave.

5. Iz izvješća Centra za pružanje usluga u zajednici Split od 16. lipnja 2026. proizlazi da je maloljetnik smješten u Centar za pružanje usluga u zajednici Split radi izvršavanja odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar. Nakon inicijalnog upoznavanja sa smještajnim prostorom i grupom s korisnikom je izrađen orijentacijski program kojim je upoznat s tijekom i dinamikom boravka te s kućnim pravilima ustanove koja je prihvatio bez primjedbi. Neprekidni boravak od tri mjeseca proveo je s jednim nedozvoljenim izbivanjem iz ustanove u trajanju od jednog sata. Gotovo cijelo razdoblje obilježilo je maloljetnikovo autodestruktivno ponašanje. Prvi mjesec boravka redovito je obavljao dnevna radna zaduženja, bez otpora sudjelovao u radionicama i dodatnim radno okupacijskim aktivnostima koje su mu ponuđene, redovito posjećivao teretanu te poštivao autoritet kao i druge korisnike ustanove. Međutim, učestala konzumacija alkohola i psihoaktivnih sredstava prisutna je od samog početka izvršavanja mjera. Tijekom tri mjeseca korisnik je testiran na psihoaktivne tvari četiri puta, od kojih je jednom bio negativan na supstance, a pozitivni rezultati testova ukazivali su na konzumaciju marihuane, amfetamina i kokaina. Navodi se i da je u odgojnoj skupini pronađen skriveni mobitel koji je sadržavao maloljetnikove slike i određene tekstualne poruke koje su implicirale na pokušaj pribavljanja opojnih sredstava te da je isti predan policijskim službenicima. Nadalje navodi se da uskrate izlazaka, uskrate korištenja mobitela, odgode džeparaca i brojni individualni razgovori kako sa odgajateljima tako i sa stručnim timom ustanove nisu pozitivno djelovali na maloljetnika. Nakon mjesec dana boravka, autodestruktivnom ponašanju pridružilo se i odbijanje zaduženja, radno okupacijskih aktivnosti, nepoštivanje određenih odgajatelja, otporom poricanje i distanca od rizičnih ponašanja. U svim razgovorima maloljetnik se odbija suočiti i priznati određene obrasce ovisničkog ponašanja čak i kada je zatečen u vidnom alkoholiziranom stanju ili suočen s pozitivnim rezultatima testa na supstance. Odbija preuzeti odgovornost za svoja ponašanja i određenim trenucima prijeti odgajateljima dodatnim pogoršanjem ponašanja ili se distancira ili izbjegava odgajatelje. Što se tiče higijene ista je na zadovoljavajućoj razini, a osobni prostor sređuje uz brojna poticanja i površno. Navodi se da maloljetnik kontakte s obitelji putem službenih kanala ne održava i da nikada ne traži službeni telefon kako bi inicirao kontakt s obitelji. Majka povremeno nazove ustanovu kako bi dobila informacije o sinovom ponašanju i prilagodbi ustanovi. Zaključno se navodi da maloljetnik za vrijeme izdržavanja mjere nije počinio kako prekršajno tako niti kazneno djelo pa da se u tom smislu mjera može nazvati formalno realiziranom.

6. Iz dopisa Nastavnog zavoda za javno zdravstvo splitsko-dalmatinske županije od 13. srpnja 2026. proizlazi da se maloljetnik u Službu mentalnog zdravlja javio zbog testiranja na psihoaktivne tvari i to 15. travnja 2026. kada je testiran na THC (marihuana), AMP (speed) i COC (kokain) testom DOA MultiGnost 3ver.C i MDMA (ekstazi) AbuGnost MDMA (BioGnost d.o.o., Međugorska 59, 10040 Zagreb), pozitivan na marihuanu, ostalo negativan te dana 13. svibnja 2026. testiran na AMP (speed), THC (marihuana) i COC (kokain) testom DOA MultiGnost 3ver.C (BioGnost d.o.o., Međugorska 59, 10040 Zagreb) pozitivan na speed ostalo negativan. Testiranje je vršila medicinska sestra VU s dugogodišnjim radnim iskustvom u toj službi pri Ambulanti za ovisnosti.

7. Iz službene bilješke HZZSR, PU Varaždin od 13. srpnja 2026. proizlazi da je maloljetnik 8. srpnja 2026. započeo s izvršavanjem posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u Savjetovalištu za mlade.

8. Iz iskaza LU, oca maloljetnika proizlazi da nakon povratka iz Splita imaju puno bolji odnos s maloljetnikom da im pomaže u brizi za mlađu braću i u radovima oko i u kući, da ne izlazi kao ranije, da se povremeno nađe s kolegama iz sela, da je završio srednju školu, da je krenuo u auto školu kako bi se lakše zaposlio da nakon povratka nije konzumirao droge niti alkohol. Nadalje, naveo je da je sa djelatnicima Centra u Splitu komunicirala njegova supruga, a da su oni s maloljetnikom komunicirali putem poruka i bili kod njega u Splitu. Maloljetnik mu je rekao da većina toga iz izvješća Centra nije točna, a da je drogu konzumirao jer mu je bilo teško što je odvojen od braće i obitelji te smješten s takvim osobama u Splitu , te da je s nekim od stručnih osoba o tome pričao.

9. Svjedokinja NU, majka maloljetnika potvrdila je navode svog supruga vezano za ponašanje maloljetnika nakon povratka kući, i to vezano uz brigu o braći, odnosima u obitelji, pomoći, izlascima time da je dodala da RU vrijeme provodi i na način da trči, vježba na spravama, da brine o kućnim ljubimcima te da ima planove za zaposlenje i stjecanje vozačke dozvole. Vezano za maloljetnikov boravak u Splitu navela je da je često telefonom zvala no da su joj pozivi bili blokirani, da se s maloljetnikom čula kada mu je bio dostupan mobitel ili kada bi ga posuđivao od drugih korisnika. Bili su mu u posjeti od 16. do 19. travnja 2026. i tada je od jutra pa do 22:30 mogao biti s njima. Napomenula je da je u izvješću navedeno kako je kasnio s dozvoljenog izlaska no da je kasnio samo dvadesetak minuta jer su naletjeli na prometnu nesreću. Navela je da isti ne konzumira drogu, da je po povratku s mora u srpnju 2026., a nakon što je RU sam bio kod kuće, kupila test za desetak vrsta droga, testirala ga, a test je bio negativan. Dva puta ga je vodila i na testiranje u Zavod za javno zdravstvo varaždinske županije i to na način da bi ih nazvala i pitala kada ga može dovesti pa su joj rekli da ga dovede taj isti dan tako da on nije znao kada će ga voditi na testiranje, a oba puta je test bio negativan. Nadalje, navela je da joj je RU pričao da je u Splitu bio pod pritiskom drugih maloljetnika, u smislu da idu van, na plažu, kavu kao i da tamo nisu bila stroga ograničenja pa čak i kada bi bili kažnjeni da bi mogli više puta po 15 minuta izaći van, da je sve bilo više neformalno uspoređujući to s Centrom za pružanje usluga u zajednici Ivanec gdje je sve bilo puno strože i formalnije. Maloljetnik joj je znao pričati da su uz uskratu komunikacije znali imati i uskratu obroka, ručka ili večere te su neki znali biti izdvojeni u posebnu prostoriju gdje je bio samo prljavi madrac. Vezano za konzumaciju alkohola joj je rekao da ako bi se u dvorištu našla kakva prazna boca alkohola ili limenke alkohola da bi onda bili popisani svi koji su bili u dvorištu. Da je bilo nekih problema s maloljetnikom saznala je tek prije kontrolnog ročišta u razgovoru s odgajateljem, ne zna s kojim no da su ga do tada svi uvijek hvalili. Vezano uz mobitel koji se navodi u izvješću navela je da joj je RU rekao da je to bio mobitel neke djevojke koji se nalazio u zajedničkoj prostoriji.

10. Iz ugovora o osposobljavanju kandidata za vozača B kategorije od 10. srpnja 2026. proizlazi da je maloljetnik upisao auto školu, a iz upitnika Područnog odjela za poslove obrane Varaždin od 8. srpnja 2026. te dopisa od 3. lipnja 2026. proizlazi da je maloljetnik popunjavanjem Upitnika izvršio zakonsku obvezu uvođenja u vojnu evidenciju. Iz ispisa poziva za ožujak do svibanj 2026. proizlazi da su 18. ožujka, 23. ožujka, 24. ožujka, 26. ožujka, 7. travnja, 16. travnja, 28. travnja, 29. travnja, 2. svibnja , 3. svibnja, 4. svibnja, 6. svibnja, 7. svibnja, 18. svibnja i 26. svibnja 2026. sa broja [broj telefona] upućivani pozivi prema fiksnoj mreži na području splitsko -dalmatinske županije (pozivni broj [broj telefona]).

11. Iz potvrda o obavljenom testiranju od 23. lipnja 2026. i 10. srpnja 2026. Zavoda za javno zdravstvo varaždinske županije, Odjela za zaštitu mentalnog zdravlja, Prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti proizlazi da je HU bio testiran na BUP, MTD, AMP, COC, THC, MOP, MDMA, BZO te da je na sve bio negativan.

12. Iz dopisa HZZSR, PU Varaždin od 3. kolovoza 2026. proizlazi da se maloljetnik od 23. srpnja 2026. nalazi u istražnom zatvoru zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iznude u pokušaju. Nadalje, navodi se da s obzirom da se dosadašnjim tijekom provođenja odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar u neprekidnom trajanju od tri mjeseca nije postigla modifikacija maloljetnikovih stavova, navika i interesa mišljenja su da je opravdano izreći mu maloljetnički zatvor.

13. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić dr. med. specijalista psihijatrije, subspecijalista psihoterapije proizlazi da su kod maloljetnika zadovoljeni kriteriji za šifru poremećaja F19.1 zlouporaba više vrsta psihoaktivnih tvari. Prema dostupnim podacima mišljenja je da su maloljetnikove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom u vrijeme počinjenja kaznenih djela od studenog 2024. do 19. studenog 2024., 30. kolovoza 2024. i 5. studenog 2025. bile smanjene u manjoj mjeri. Zlouporaba psihoaktivnih tvari kod maloljetnika može djelovati poticajno za počinjenje novih kaznenih djela. Vještakinja smatra da iako nisu zadovoljeni kriteriji za dijagnozu ovisnosti ponašanje koje je prisutno kod njega zadovoljava kriterije zlouporabe psihoaktivnih tvari koje se može u forenzičkom smislu smatrati jednako značajnim u smislu potrebe izricanja mjere liječenja. Stoga radi otklanjanja opasnosti vještakinja predlaže izricanje mjere liječenja radi zlouporabe droga, moguće ambulantnim putem u trajanju od godine dana.

13.1. Na raspravi je vještakinja pojasnila da je prema dijagnostičkim kriterijima MKB10 utvrdila više vrsta psihoaktivnih tvari, pri tome je dominantna marihuana, a ujedno i alkohola te psihostimulansa-amfetamina. Pojasnila je kako je kod marihuane specifično to da uglavnom ne dolazi do razvoja tjelesne ovisnosti te zbog toga i nije mogla postaviti dijagnozu ovisnosti no da u forenzičkom smislu dijagnoza zlouporabe prvenstveno marihuane se može poistovjetiti sa utjecajem ovisničkog ponašanja, a to još dodatno pojašnjava time što je prema drugim kriterijima koje koriste u psihijatriji, DSM V termini, poput zlouporabe i ovisnosti o marihuani su objedinjeni u jednu dijagnozu koja se naziva poremećaj uzimanja kanabisa koje se može dijeliti u tri stupnja. Stoga su se i njene daljnje forenzičke ocjene oko potrebe izricanja mjera liječenja rukovodile time da poremećaj koji je prisutan kod EU ja u forenzičkom smislu tretira istovjetno utjecaju ponašanja na razini ovisnosti odnosno predlaže izricanje mjere liječenja. Na pitanje braniteljice da li je maloljetnik kaznena djela za koja je pravomoćno osuđen počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti, vještakinja smatra kako je utjecaj psihičkog poremećaja koji je opisala imalo utjecaj na počinjenje djela koja mu se stavljaju na teret. Nadalje, navela je da je maloljetnik tijekom intervjua naveo značajnije razumijevanje svog stanja i prihvaćanja odgovornosti u smislu prihvaćanja liječenja, odlazaka na testiranje i izražava želju nastavka onih aktivnosti koje nije mogao realizirati prethodnih mjeseci, a vezano uz završetak auto škole, pronalaženja posla nakon završetka srednje škole ujedno opisuje i odmicanje od ranijeg društva čiji utjecaj povezuje sa ponašanjem vezano uz upotrebu psihoaktivnih tvari. Na pitanje braniteljice da li bi činjenice koje proizlaze iz izvješća Centra Split o pozitivnom testu na kokain kao i pronalazak mobitela sa fotografijama koje bi upućivale na nabavku droge, a koje nisu objektivizirane, da se zanemare, utjecale na njen nalaz i mišljenje navela je da su joj poznate opisane informacije te bez obzira na objektivnost istih i posljedica koje mogu biti vezane uz sadržaj koji je na mobitelu, isto ne utječe na opis psihičkog stanja i utjecaja istog na ponašanje RU.

13.2. Na pitanje zamjenice ŽDO-a vezano uz psihoaktivne tvari koje se spominju u činjeničnim opisima kaznenih djela za koja je maloljetnik pravomoćno osuđen vještakinja je navela da je prisutna zlouporaba više vrsta psihoaktivnih tvari te se dominanto radi o marihuani prvenstveno vezano uz podatke dobivene tijekom intervjua no isto tako je navela da je prisutna zlouporaba psihostimulansa amfetamina te alkohola. Niti u intervjuu ni u drugim podacima ne nalazi da bi postojale učestale konzumacije i nekih drugih psihoaktivnih tvari koje bi išle prema dijagnostičkim kriterijima zlouporabe. Pojasnila je da ako se i objektivizira jedan pozitivan nalaz na neku drugu vrstu droga, a ne na podatke, da bi se ta psihoaktivna tvar koristila po obrascu kojom bi bio na razini zlouporabe, ne može govoriti o poremećaju vezano uz konzumaciju te psihoaktivne tvari. Nadalje, navela je da konzumacija psihostimulansa uglavnom ne stvara u kraćem periodu ovisnost i nije usporediva sa opijatskim tipom ovisnosti, utjecaj marihuane je ranije objasnila, a utjecaj alkohola za koji je navela da je prisutan na razini zlouporabe može prijeći u ovisničko ponašanje, međutim podataka o tome da bi dosadašnja konzumacija bila na toj razini nema. Na RU nije uočila psihosomatske promjene.

13.3. Nakon što joj je predočena medicinska dokumentacija na listovima 213-218 i 231-239 (iz spisa Km-7/2025.) vještakinja je navela da iz iste utvrđuje da je HU imao iskustva sa psihoaktivnim tvarima te da je u jednom navratu pokazivao simptome intoksikacije s time da nije sa sigurnošću utvrđeno da li se tog dana radilo o utjecaju psihoaktivnih tvari nađenih u urinu tog dana ili i nekim koje nisu tada pronađene. Isto ne mijenja njenu zaključnu ocjenu. Pri tome je pojasnila da testovi koji detektiraju prisustvo psihoaktivnih tvari i njihovih metabolita u urinu imaju deklaracije u kom periodu mogu potvrditi prisustvo ranije konzumirane psihoaktivne tvari za određenu vrstu tih aktivnih tvari, poznato je koliko se one zadržavaju odnosno kada je vjerojatnost da će se dokazati, a svaki test na drogu ima svoje deklaracije. Ovdje nije specificirano koja je vrsta korištena. Pojasnila je da kada se dokaže prisustvo droge u urinu to znači da je osoba u određenom vremenskom razdoblju unatrag istu koristila, uzimajući u obzir mogućnost lažno pozitivnih te lažno negativnih nalaza.

14. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova PU splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split od 27. kolovoza 2026. proizlazi da uvidom u policijske evidencije nisu utvrdili postupanje prema maloljetnom RU vezano za pronađeni mobitel u Centru za pružanje usluga u zajednici Split jer isti nije predan toj policijskoj postaji niti je isti oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta kao i da nije rađena pretraga ili pregled mobilnog uređaja. Iz službene zabilješke koju su dostavili u privitku dopisa proizlazi da su 26. kolovoza 2026. obavili razgovor s voditeljicom tog Centra ĆU u kojem su dobili saznanja da je 15. svibnja 2026. u prihvatnoj prostoriji na prvom katu tog centra pronađen mobitel nepoznate marke i broja na stolu, da se pretpostavljalo da je mobitel koristio HU zbog toga što su u galeriji pronađene njegove fotografije, da se mobitel potom nalazio u uredu ravnateljice na stolu iako je bila tada odsutna te da je navodno mobitel predan policijskim službenicima iako o tome nisu imali nikakvu potvrdu.

15. Iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KOmp -DO- 21/2021-1. od 20. kolovoza 2026. proizlazi da je kod Općinskog suda u Varaždinu protiv okrivljenog RU podignuta optužnica zbog kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11. koje da je počinjeno u razdoblju od 19. do 20. srpnja 2026., s prijedlogom da se protiv njega produlji istražni zatvor.

15.1. Iz rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Kovm -67/2026-9. od 21. kolovoza 2026. proizlazi da je protiv okrivljenog HU produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koji mu je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-910/2026-5. od 23. srpnja 2026. Iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kžmp-14/2026-5. od 2. rujna 2026. proizlazi da je odbijena kao neosnovana žalba okrivljenog RU protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Kovm-67/2026-9. od 21. kolovoza 2026.

16. Iz mišljenja više stručne savjetnice – specijalistice ovog suda NUK proizlazi da je, uzevši u obzir svu prikupljenu i dostavljenu dokumentaciju te održano kontrolno ročište 2. lipnja 2026. iz čega je razvidno da maloljetnik ne ispunjava obveze koje proizlaze iz izrečenih odgojnih mjera, njegovo držanje i izjave na kontrolnom ročištu, suglasna s prijedlogom ŽDO u Varaždinu da se maloljetnom RU izrekne maloljetnički zatvor kako bi se maloljetnika zaštitilo od daljnjeg propadanja i odvratilo od činjenja novih kaznenih djela.

17. Predstavnica HZZSR, PU Varaždin Karmen Bogdanović na raspravi je navela da je u cijelosti suglasna s prijedlogom državnog odvjetništva za naknadnim izricanjem maloljetničkog zatvora iz razloga što je RU potrebna stručna pomoć kako bi modificirao svoje stavove, navike i interese. Navela je da je evidentno da je trenutno nekritičan prema svom cjelokupnom ponašanju, odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar nije se provodila na adekvatan način jer nije poštivao kućni red ustanove niti se primjereno ponašao prema osoblju. S obzirom da takav vid tretmana nije polučio pozitivne promjene u njegovom cjelokupnom ponašanju mišljenja je da ga je potrebno izdvojiti i staviti u strože strukturirane uvjete.

18. Maloljetni HU je naveo da je u disciplinskom centru u Splitu imao dobar odnos s drugim korisnicima te je prema djelatnicima postupao s poštovanjem. Međutim kod njih je način kažnjavanja bio takav da sve što bi pronašli i za što bi bio kriv neki pojedinac oni bi to pripisivali cijeloj grupi odnosno svima koji su se nalazili s tom osobom. Naveo je da je u izvješću puno toga preuveličano i dijelovi nisu točni. Pojašnjava da kod njega nije pronađen mobitel niti ga je koristio. Isto tako da je u izvješću navedeno da njegovi roditelji nisu kontaktirali centar no da su s popisom poziva dokazali suprotno. Vezano za testiranja naveo je da je jednom bio pozitivan na marihuanu pa je bio negativan, a onda jednom pozitivan na amfetamin. Do te konzumacije je došlo iz razloga što je imao puno slobode, svi su imali puno slobode, mogli su izlaziti 4 puta tjedno od 14:00 do 22:00 sata. Opisao je da je bio u grupi s dečkima koji su imali slične probleme čak i gore nego on te su na njega vršili pritisak, a on se pokušao uklopiti, bilo mu je teško. Tvrdi da je s današnje perspektive jako samokritičan, shvaća da je bio nepromišljen, tako nešto ne bi ponovio i jako mu je žao. Nadalje, naveo je da je iz dokumentacije koju su dostavili vidljivo da je imao planove za budućnost, započeo je s auto školom, tražio je posao, hodao na testiranja, gotovo uopće nije izlazio, nije se više družio sa starim društvom, čak niti s novim. Vrijeme je provodio s obitelji, pomagao je u kućanskim poslovima i čuvanju braće. Ponovio je da na svoje ranije postupanje gleda samokritično, bio je nepromišljen, istinski mu je žao zbog toga.

18.1. Pojasnio je da su speed i marihuanu nabavili dečki koji su bili s njim u disciplinskom centru te su ga ponudili i on je to uzeo jer se htio uklopiti, bilo mu je već teško zbog dugih boravaka u ustanovama. Naveo je da je u Zavodu za javno zdravstvo u Splitu bio na testiranju tri puta i bilo je jedno neslužbeno testiranje u disciplinskom centru kada su svi rezultati bili negativni osim što je na kokain bila "izblijedila" crtica pa su oni rekli da test pokazuje tragove kokaina pa su tako onda i upisali. Pojasnio je da se radilo o testu koji se može kupiti u ljekarni te je na kutiji pročitao da ako je rezultat crvena crta ili izblijedila da je rezultat negativan, a ako nema crte da je pozitivan, no da su oni za izblijedili rezultat rekli da upućuje na prisustvo kokaina. Naveo je i kako je pristup svom mobitelu imao svega 5 dana tijekom svog boravka u Splitu, prva tri tjedna uobičajeno nitko nema mobitel, a potom su mu ga četvrti tjedan oduzeli zato što je na testiranju bio pozitivan. Sa roditeljima se čuo tako što je od nekoga znao posuditi mobitel, no vrlo rijetko, ili ako bi mu dozvolili da komunicira sa službenog telefona. Vezano uz mobitel koji je pronađen u grupi i u kojem su se nalazile njegove fotografije naveo je da je moguće da su se u nekom mobitelu nalazile njegove fotografije jer su se znali fotografirati no ne zna o kom bi se mobitelu radilo.

18.2. Na pitanje predsjednice vijeća što se promijenilo nakon prvih mjesec dana boravka u disciplinskom centru, s obzirom da je do tada sve bilo u redu, naveo je da su djelatnici centra imali "dvostruke kriterije" odnosno neki od njih korisnika su morali odrađivati više zadataka i imali su više zaduženja u odnosu na druge korisnike pa ako nešto ne bi napravili kako su to oni odredili to bi im se uzimalo kao nepoštivanje ili odbijanje zadataka. Na pitanje zašto se nekome nije požalio na takav tretman, nekome od djelatnika centra, Područnom uredu u Varaždinu ili roditeljima naveo je da to nije mogao s obzirom da nije imao mobitel niti mogućnost da ih kontaktira. Nije se obraćao psihologu vezano uz navode da mu je bilo teško bez obitelji.

18.3. Predstavnica CZZSR, PU Varaždin je na takve navode maloljetnika navela da je prilikom dolaska u disciplinski centar u Split (a što je bilo neposredno prije kontrolnog ročišta 2. lipnja 2026.) pitala maloljetnika kako mu je, na što je bio pozitivan, dobre volje, nije joj se na ništa požalio, rekao je da ima kazne koje izgledaju tako da budu izdvojeni u dnevnom boravku i gledaju televiziju, pokraj ureda stručne osobe. Vezano uz telefonske kontakte s roditeljima navela je da je HU sam izrazio želju da se ne čuje s roditeljima, da se malo odmore od njega.

18.4. Vezano uz navode predstavnice CZZSR, PU Varaždin, maloljetnik je naveo da je točno da se tom prilikom nije požalio, ali da je tada još sve bilo u redu, no da nije točno da je rekao da ne želi kontaktirati s roditeljima tijekom boravka u Splitu, već da je to samo jednom spomenuo prije samog dolaska u Split.

18.5. Nadalje, maloljetni HU je vezano uz navode izvješća o sat vremena kašnjenja u ustanovu sa dozvoljenog izlaska naveo da je to situacija koju je opisala njegova majka gdje su naletjeli na prometnu nesreću i bili sat vremena u koloni pa je u ustanovu kasnio oko 20-tak min. Rekao je odgajatelju što se dogodilo i on mu je rekao da mu to neće pisati kao bijeg no u izvješću je navedeno da je kasnio jedan sat.

Niti jednom više nije zakasnio.

18.6. Na pitanje predsjednice vijeća, s obzirom da je naveo da je bio pod pritiskom grupe u kojoj se nalazio, a da mu je prijetilo naknadno izricanje maloljetničkog zatvora, zašto se o tome da mu je teško i da je izložen pritiscima, nije požalio djelatnicima ustanove ili se požalio na osobe koje unose drogu ili alkohol naveo je da nije jer nije htio ispasti „cinkaroš“, nije znao kako bi se to riješilo, a on bi morao ostati u toj skupini.

19. U ovom postupku naknadnog izricanja maloljetničkog zatvora nije sporno da se maloljetni HU u razdoblju od 16. ožujka 2026. pa do 16. lipnja 2026. nalazio u Centru za pružanje usluga u zajednici Split gdje se izvršavala odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar te da je prilikom dva testiranja bio pozitivan na droge.

19.1. Sporno je da li se maloljetni HU ustrajno suprotstavljao provođenju odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar te je li mu potrebno naknadno izreći maloljetnički zatvor.

20. Sud je doista u provedenom dokaznom postupku utvrdio da ne postoji službeni dokument o rezultatima testiranja kojim se utvrdio pozitivan test maloljetnika na prisutnost kokaina jer se radilo o neslužbenom testiranju koje su samostalno proveli djelatnici disciplinskog centra. Također, u postupku je razjašnjeno da mobitel, za koji je u izvješću disciplinskog centra navedeno da je pronađen u odgojnoj skupini i predan policiji, zapravo nije predan policijskim službenicima već je odnesen u ured ravnateljice. Zbog navedenih utvrđenja, sud te dvije okolnosti iz izvješća ni na koji način nije cijenio. Također, sud nije posebno cijenio navod da je maloljetni HU s jednog izlaska nedozvoljeno kasnio sat vremena jer nije točno precizirano kada je taj izlazak bio i o kakvom se izlasku radilo. Međutim, navedene okolnosti ne upućuju na nevjerodostojnost preostalih navoda izvješća.

20.1. Naime, sud prihvaća sve druge navode izvješća kao objektivne, nepristrane i vjerodostojne jer proizlaze iz navoda odgajatelja TU s kontrolnog ročišta kao i navoda predstavnice HZZSR, PU Varaždin Karmen Bogdanović za koje sud ne nalazi nikakva motiva za neobjektivno izvještavanje o ponašanju maloljetnika jer se radi o stručnim osobama osobno nezainteresiranim za ishod postupka. Također, navodi izvješća o pozitivnim rezultatima testiranja proizlaze iz potvrdi Nastavnog zavoda za javno zdravstvo splitsko dalmatinske županije koje sud također prihvaća kao objektivne i vjerodostojne.

20.2. Tako sud iz prihvaćenih navoda izvješća, potvrdi o testiranju te navoda socijalne radnice Karmen Bogdanović nedvojbeno utvrđuje da je maloljetnik gotovo cijelo razdoblje trajanja mjere ispoljavao autodestruktivno ponašanje u kojem je učestalo konzumirao alkohol, dva puta (u travnju i svibnju) je bio pozitivan na drogu, nakon prvog mjeseca provođenja odgojne mjere, odbija zaduženja, radno okupacijske aktivnosti, ne poštuje određene odgajatelje, u otporu je, poriče i distancira se od rizičnih ponašanja. U svim razgovorima maloljetnik se odbija suočiti i priznati određene obrasce ovisničkog ponašanja čak i kada je zatečen u vidnom alkoholiziranom stanju ili suočen s pozitivnim rezultatima testa na supstance. Odbija preuzeti odgovornost za svoja ponašanja i određenim trenucima prijeti odgajateljima dodatnim pogoršanjem ponašanja ili se distancira ili izbjegava odgajatelje. Unatoč tome što su mu i odgajatelji i socijalna radnica dali do znanja da mu se može izreći maloljetnički zatvor, ostao je kod svojih čvrstih stavova u vezi konzumacije droge te ima iskrivljene stavove o načinu obogaćivanja kriptovalutama, umjesto radom. Na kontrolnom ročištu (2. lipnja 2026) pokazao je indiferentan stav prema uzimanju droge jer mu je svejedno kakav je ishod testa. Sud utvrđuje i da uskrate izlazaka, uskrate korištenja mobitela, odgode džeparaca i brojni individualni razgovori kako sa odgajateljima tako i sa stručnim timom ustanove nisu pozitivno djelovali na maloljetnika.

20.3. Maloljetnik je u ranijem postupku po privremenoj mjeri bio smješten u Centru za pružanje usluga u zajednici Ivanec te je na raspravi 28. siječnja 2026. izjavio da razumije prijedlog državnog odvjetnika za izricanje sankcije odnosno za pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora te izricanje odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar na neprekidni boravak u trajanju od 3 mjeseca kao i mogućnost da mu se naknadno izrekne maloljetnički zatvor u slučaju ustrajnog protivljenja izvršavanju odgojne mjere te se suglasio s takvim prijedlogom. Sud je smatrao da će tromjesečnim izdvajanjem maloljetnika iz njegove životne sredine uz odgovarajuće intenzivne mjere biti izvršen utjecaj na njegovu ličnost i ponašanje. Međutim, iz svega ranije navedenog u točki 20.2. sud utvrđuje da maloljetnik tijekom boravka u disciplinskom centru nije promijenio navike, stavove i interese te je nedvojbeno utvrđeno da se maloljetnik ustrajno protivio provođenju odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar iz članka 13. ZSM-a.

21. Maloljetnik osporava da bi se protivio provođenju odgojne mjere te opravdanje za konzumaciju speeda i amfetamina nalazi u tome što su tijekom boravka u disciplinskom centru imali puno slobode, izlaske četiri dana tjedno od 14:00 do 22:00 sata, zatim što je bio u grupi s dečkima sličnih problema koji su na njega vršili pritisak te da mu je bilo teško bez obitelji, a opravdanje za odbijanje radnih zadataka i nepoštivanje odgajatelja nalazi u različitom i pristranom pristupu istih prema pojedinim korisnicima. Takvi navodi maloljetnika neuvjerljivi su i neprihvatljivi jer je isti bio svjestan da je dužan pridržavati se programa izvršavanja odgojne mjere i posljedica suprotnog postupanja. Ako je smatrao da je na bilo koji način ugrožen, mogao se u svakom trenutku obratiti odgajateljima, roditeljima ili socijalnoj radnici koji bi zasigurno poduzeli odgovarajuće radnje da se maloljetnika zaštiti od rizičnih situacija i štetnih utjecaja i pritisaka. Isto nije učinio, štoviše, socijalna radnica Karmen Bogdanović je navela da joj se maloljetnik, već pred kaj izvršavanja odgojne mjere kada je bila kod njega u Splitu nije na ništa požalio. Također, niti roditelji maloljetnika nisu naveli da bi im se maloljetnik na što žalio u vrijeme kada se nalazio u disciplinskom centru. Njegovi navodi da nije htio ispasti „cinkaroš“ samo dodatno upućuju na nepostojanje kritičnosti prema konzumaciji droge te nepoštivanju pravila i osoblja disciplinskog centra. Štoviše, čak i uskrate izlazaka, uskrate korištenja mobitela, odgode džeparaca i brojni individualni razgovori kako sa odgajateljima tako i sa stručnim timom ustanove kao što je već navedeno, nisu pozitivno djelovali na maloljetnika.

21.1. Iz po maloljetniku dostavljene dokumentacije sud doista utvrđuje da je nakon izlaska iz disciplinskog centra (izašao je 16. lipnja 2026.) regulirao vojni status, upisao autoškolu, započeo s izvršavanjem posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u Savjetovalištu za mlade te je dva puta bio negativan na droge, a njegovi su roditelji naveli da se namjerava zaposliti, da pomaže u brizi o mlađoj braći da pomaže u kućanskim poslovima i da rijetko izlazi. No, po ocjeni suda isto ne upućuje na to da je maloljetnik doista promijenio svoje stavove, da je postao samokritičan i da će se u budućnosti suzdržavati od činjenja kaznenih djela već da maloljetnik takvim pozitivnim promjenama, koje su nastupile nakon što je državno odvjetništvo podnijelo prijedlog za naknadno izricanje maloljetničkog zatvora , samo nastoji izbjeći takvu sankciju.

21.2. Roditelji maloljetnika LU i NU nemaju neposrednih saznanja o provođenju predmetne odgojne mjere već samo ono što im je pričao maloljetnik, nakon što je izašao iz disciplinskog centra, tako da sud njihove iskaze u tom dijelu nije posebno ocjenjivao. U spis su dostavili popis poziva na okolnost da su redovito kontaktirali disciplinski centar. No isto nije niti bilo sporno jer iz predmetnog izvješća jasno proizlazi da je majka kontaktirala centar, a iz iskaza majke i da ih je maloljetnik redovito kontaktirao s neslužbenih mobitela. Dakle, tim više se navodi maloljetnika ukazuju neživotnima jer je bio u redovnom kontaktu s roditeljima pa im se mogao požaliti na postupke odgajatelja ili drugih korisnika centra. Roditelji bi zasigurno poduzeli potrebne radnje da ga zaštite. No, niti njima se nije požalio što samo dodatno potvrđuje utvrđenje suda da maloljetnik nije promijenio svoje ponašanje te da se u disciplinskom centru svjesno i voljno opirao odgojnim utjecajima i poštivanju pravila , iako u suprotno nastoji uvjeriti i svoje roditelje. Po ocjeni suda namjera mu je bila samo formalno odraditi izrečenu odgoju mjeru bez stvarne namjere za promjenom stavova i ponašanja.

22. Slijedom svega navedenoga, s obzirom da je utvrđeno da se maloljetnik ustrajno suprotstavljao provođenju odgojne mjere, uvažavajući mišljenja i prijedloge više stručne savjetnice – specijalistice te HZZSR, PU Varaždin, a sve u cilju da se maloljetniku pomogne od daljnjeg propadanja, kretanja u društvu asocijalnog ponašanja i dovođenja u prilike za počinjenje novih kaznenih djela te s obzirom da odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar nije polučila pozitivne promjene u njegovom cjelokupnom ponašanju, sud utvrđuje da su ispunjeni uvjeti iz članka 29. stavka 2. ZSM-a za naknadno izricanje maloljetničkog zatvora jer je maloljetnika potrebno izdvojiti iz dosadašnje životne sredine i staviti ga u najstrože strukturirane uvjete. To tim više što je iz nalaza i mišljenja provedenog psihijatrijskog vještačenja , koje sud u potpunosti prihvaća kao objektivno i stručno, utvrđeno da su kod maloljetnika zadovoljeni kriteriji za šifru poremećaja F19.1 zlouporaba više vrsta psihoaktivnih tvari, a koja zlouporaba psihoaktivnih tvari kod maloljetnika može djelovati poticajno za počinjenje novih kaznenih djela. U disciplinskom centru maloljetniku su nesporno bile dostupne droge, iako je bio u strukturiranim uvjetima, zbog čega se dodatno neophodnim nameće izricanje maloljetničkog zatvora zbog najstrožeg režima izvršavanja maloljetničkih sankcija i mogućnosti unošenja psihoaktivnih tvari.

23. Maloljetnik je presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Km-7/2025-13. od 28. siječnja 2026. proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 3. u vezi stavaka 2. i 1. KZ/11., neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavku 2. u vezi s stavkom 1. KZ/11. te sprječavanjem dokazivanja iz članka 306. stavku 1. KZ/11. Za prvo spomenuto kazneno djelo propisana je kazna zatvora od tri do petnaest godina pa je maloljetniku sukladno članku 24. stavku 2. ZSM-a moguće izreći maloljetnički zatvor.

23.1. Budući da je maloljetnik kaznena djela počinio u stjecaju sud mu je na temelju članka 25. ZSM-a i članka 26. stavkom 1. ZSM-a za počinjenja kaznena djela izrekao jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine.

23.2. Prilikom donošenja odluke o visini kazne sud je maloljetniku olakotnim cijenio što je priznao počinjenje kaznenih djela čime je doprinio bržem i efikasnom okončanju ranijeg kaznenog postupka. Otegotnim mu je cijenjeno što su prema njemu ranije primjenjivane odgojne mjere sudskog ukora zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga izrečenog rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Pp - 1378/2025 od 15. srpnja 2025. i posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslova komunalnog ili ekološkog značenja zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga izrečene rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Pp- 1350/2025 od 1. rujna 2025. Također, otegotnim mu je cijenjeno što je u razdoblju od godine dana počinio čak tri kaznena djela što upućuje na jaku kriminalnu volju i upornost osobito u činjenju kaznenih djela protiv zdravlja ljudi.

23.3. Slijedom navedenih okolnosti, imajući pritom na umu da su sva kaznena djela počinjena s izravnom namjerom prvog stupnja te društvenu opasnost činjenja kaznenih djela protiv zdravlja ljudi, ali i dob maloljetnika u kojoj je počinio kaznena djela, sud smatra da će se jedinstvenom kaznom maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine ostvariti svrha maloljetničkog zatvora propisana člankom 6. stavkom 2. ZSM- a. Naime, u maloljetničkom zatvoru će se poduzimanjem odgovarajućih mjera odgoja utjecati na maloljetnika i to na daljnji razvoj njegove ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela te će se utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela.

23.4. Činjenica da je protiv maloljetnika 20. kolovoza 2026. podignuta optužnica zbog kaznenog djela iznude u pokušaju te da se isti od 23. srpnja 2026. nalazi u istražnom zatvoru nije posebno cijenjena u ovome postupku jer taj postupak još nije pravomoćno okončan niti je u trenutku donošenja ove presude, u tome predmetu donesena odluka o osnovanosti optužnice.

24. Državni odvjetnik je predložio da se maloljetniku izrekne sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama.

24.1. Međutim, unatoč tome što prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja, iako nisu zadovoljeni kriteriji za dijagnozu ovisnosti, ponašanje koje je prisutno kod maloljetnika zadovoljava kriterije zlouporabe psihoaktivnih tvari koje se može u forenzičkom smislu smatrati jednako značajnim u smislu potrebe izricanja mjere liječenja , sud nije maloljetniku izrekao predloženu sigurnosnu mjeru.

24.1. Sukladno odredbi članka 69. stavka 1. KZ/11. sud će izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili druge vrste ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

24.2. U konkretnom slučaju sud iz nalaza i mišljenja dr. R utvrđuje da su kod maloljetnika zadovoljeni kriteriji za šifru poremećaja F19.1 zlouporaba više vrsta psihoaktivnih tvari, ali ne i dijagnoza ovisnosti zbog čega nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11.

25. S obzirom da maloljetnik nije zaposlen, ne ostvaruje vlastite prihode i nema imovine, sud je na temelju odredbe članka 89. ZSM-a vezi s člankom 148. stavkom 6. odredio da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Varaždin, 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vanja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 8 (osam) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu u pisanom obliku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj Kuo-DO-88/2026

2. Maloljetni HU, putem Zatvora u Varaždinu

3. Braniteljica LUK, odvjetnica u [adresa]

4. LU – otac i zakonski zastupnik maloljetnika

5. HZZSR, Područni ured Varaždin