Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1370/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija, iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupani po punomoćnici GP iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri iz Zagreba, protiv ovršenika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupani po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, kao nasljednik iz pok. OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odlučivanja o zahtjevu za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-4921/2025-2 od 17. listopada 2025., dana 3. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba Republike Hrvatske kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-4921/2025-2 od 17. listopada 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja je riješeno:
„Nalaže se ovršeniku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, naknaditi ovrhovoditelju Hrvatska radiotelevizija, iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, trošak u iznosu od 87,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uz naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 15,63 eura, a sve to u roku od 8 dana.“
2. Protiv navedenog rješenja žali se Republika Hrvatska zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., 146/2025, - dalje: ZPP), a koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ). Predlaže da sud drugog stupnja žalbu usvoji i ukine rješenje suda prvog stupnja, a podredno preinači odnosno odbije zahtjev za naknadu troškova kao neosnovan.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
5. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Iz spisa proizlazi:
- da je javni bilježnik 18. lipnja 2012. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika OP, koje je pravomoćno i ovršno 18. srpnja 2012. (str. 11. spisa),
- da je ovršenik OP preminuo **.**.2016.,
- da je rješenjem o nasljeđivanju od **.**.2017. utvrđeno da potraživanje prema HZMO-u, s osnova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, pripada državnom proračunu Republike Hrvatske (str. 9. spisa),
- da je ovrhovoditelj 19. rujna 2025. Financijskog agenciji podnio zahtjev za naplatu, na temelju navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (str. 3.-4. spisa),
- da je ovrhovoditelj 15. listopada 2025., pred prvostupanjskim sudom, podnio predmetni zahtjev za naknadu troškova predmetne izvansudske ovrhe.
6.1. Na temelju navedenog zahtjeva ovrhovoditelja, sud je donio ovdje pobijano rješenje te naložio Republici Hrvatskoj, kao ovršeniku, isplatu troškova izvansudske ovrhe ovrhovoditelju, s pozivom na odredbu članka 14. stavak 4. OZ-a.
7. Žalitelj u žalbi ističe da zahtjev za naplatu 19. rujna 2025. Financijskoj agenciji, u kojem je kao ovršenik označena Republika Hrvatska temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-960/2012, nije bio dopušten, da je ovršna isprava izgubila djelotvornost, da je ovrha je određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovdje ovršenika, Republike Hrvatske, te da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
8. Žalba ovršenika dovela je u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.
9. Najprije se ističe da se troškovi izravne naplate, o kojima je odlučeno ovdje pobijanim rješenjem, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018. (broj: Su IV-148/2018), priznaju kao troškovi ovršnog postupka.
10. Prema odredbi članka 14. OZ-a, troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja (stavak 1.); ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje (stavak 4.); zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka (stavak 4.), a o troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja (stavak 7.).
11. Iz samog zahtjeva i priloženih podnesaka i isprava, kao i iz žalbe ovršenika (u dijelu u kojem navodi da će biti provjereno kojem je odvjetništvu FINA dostavila zahtjev za naplatu) proizlazi da je postupak pred FINA-om još u tijeku, da nije jasno je li ovršenik iskoristio koje od pravnih sredstava ovršenika, propisanih člankom 210. OZ-a, a osim toga, iz zahtjeva za naknadu troškova se može utvrditi isključivo to da je ovrhovoditelj samo podnio (urudžbirao) zahtjev za izravnu naplatu FINA-i, ali ne i da je takav zahtjev, podnesen protiv osobe koja nije navedena kao ovršenik, bio uredan, te je li doista proveden.
12. Osim toga, ukazuje se i da je u predmetnom postupku ovrhovoditelj FINA-i podnio zahtjev za naplatu na temelju rješenja o ovrsi, u kojem je kao ovršenik naveden OP, dok izravnu naplatu zahtijeva protiv Republike Hrvatske, jer je rješenjem o nasljeđivanju od 3. siječnja 2017. utvrđeno da potraživanje prema HZMO-u, s osnova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, pripada državnom proračunu Republike Hrvatske. S time u vezi, nisu zanemarivi žaliteljevi navodi da se ne radi o ošasnoj imovini, već o imovini koja iznimno od propisa o nasljeđivanju postaje vlasništvo Republike Hrvatske (prema članku 4. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016.,), koje je navode također potrebno uzeti u obzir jer dovode u sumnju osnovanost ovakvog postupka izravne naplate.
13. Stoga, iako je prema odredbama članka 14. OZ-a, zahtjev za naknadu troškova moguće podnijeti i prije završetka ovršnog postupka, u predmetnim okolnostima potrebno je utvrditi je li postupak ovrhe (izravne naplate) bio uspješno proveden, je li isti dovršen te je li takva ovrha bila dopuštena protiv ovdje ovršenika i iz kojih razloga.
14. Slijedom navedenog, uvažava se žalba Republike Hrvatske te se primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a pobijano rješenje ukida i predmet vraća na daljnji postupak.
U Zagrebu 3. rujna 2026.
Sutkinja:
Jasenka Grgić
