Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1212/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jasenki Grgić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, zastupano po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika SOMEC INTERIJERI d.o.o., Zagreb, Britanski trg 1, OIB: 39823021458, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2344/2026-2 od 27. srpnja 2026., dana 3. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2344/2026-2 od 27. srpnja 2026.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

„Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate u iznosu od 109,38 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2026. pa do isplate kao neosnovan.“

2. Protiv pobijanog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj te u istoj sadržajno ističe žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08

- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP) koji se primjenjuje na odgovarajući način sukladno članku 19. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, dalje: Ovršni zakon). Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje te traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u vezi odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakon.

5. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, nije utvrđena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP -a koju navodi žalitelj, jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, a rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Postupak u ovom predmetu pokrenut je 23. srpnja 2026. podneskom ovrhovoditelja u kojem je postavljen zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka koji su mu nastali u postupku naplate pred Financijskom agencijom.

6.1. Ovrhovoditelj svoj zahtjev temelji na rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-21685/2026-2 od 22. travnja 2026. (str. 7.-9. spisa), kojim rješenjem je naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu od46,87 eura. Kako je navedeno rješenje postalo pravomoćno i ovršno, ovrhovoditelj je podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi prisilne provedbe rješenja. Ovrhovoditelj stoga potražuje troškove tog postupka, i to kako navodi:

- trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog sudskog rješenja kojim je naloženo ovršeniku da plati ovrhovoditelju daljnji trošak provedbe izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 46,87 eura u roku od osam dana, zajedno sa pripadajućim kamatama Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe, iznos od 31,25 eura (PDV 25% uključen);

- trošak izvid i pribavu pravomoćnosti i ovršnosti toga sudskog rješenja o u iznosu od

62,50 eura (PDV 25% uključen), te

- iznos od 15,63 eura (PDV 25% uključen) za sastav tog prijedloga.

6.2. Pobijanim rješenjem je sud takav zahtjev u cijelosti odbio kao nedopušten, a zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

7. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se gore navedeno rješenje o troškovima izravne naplate temelji na zahtjevu ovrhovoditelja koji je identičan zahtjevu podnesenim u ovom postupku. Naime, ovrhovoditelj je, prije pokretanja ovog postupka, podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi prisilne provedbe rješenja o ovrsi javnog bilježnika (a što je sud utvrdio uvidom u taj spis te isto proizlazi iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-21685/2026-2 od 22. travnja 2026.). Kako su time ovrhovoditelju nastali troškovi izravne naplate, ovrhovoditelj je podnio zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, a potom je doneseno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv- 21685/2026-2 od 22. travnja 2026. (str. 7. -9. spisa).

8. Ako bi se zahtjev ovrhovoditelja prihvatio i u ovom postupku, donijelo bi se novo rješenje o troškovima izravne naplate, koje ovrhovoditelj opet (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) može uputiti Financijskoj agenciji radi izravne naplate, a potom ponovo potraživati troškove izravne naplate u novom postupku, i tako unedogled.

9. Ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da bi takva praksa mogla dovesti do nekontroliranog umnažanja troškova ovršnog postupka, točnije troškova izravne naplate pred Financijskom agencijom, pogotovo u situacijama gdje ovršenici nemaju dovoljno financijskih sredstava da pravodobno podmire svoja dugovanja.

10. Dakle, u konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je, nakon pravomoćnosti i ovršnosti javnobilježničkog rješenja o ovrsi te njegove provedbe putem Financijske agencije podnio zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, koji troškovi su mu priznati posebnim rješenjem (Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv- 21685/2026-2 od 22. travnja 2026.). Potom je ovrhovoditelj to posebno rješenje također uputio Financijskoj agenciji te u ovom postupku podnio novi zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, zahtijevajući donošenje novog posebnog rješenja o troškovima postupka. Ako bi se u ovom postupku opet prihvatio zahtjev i donijelo još jedno posebno rješenje, koje bi ovrhovoditelj opet mogao uputiti Financijskoj agenciji, a potom i podnijeti novi zahtjev za naknadu troškova, time bi se troškovi postupka neprestano generirali.

11. Međutim, troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha i postati predmet uzastopnog ostvarivanja bez stvarne veze sa naplatom glavne tražbine. U suprotnom, omogućilo bi se neograničeno umnažanje troškova, pri čemu bi ovršni postupak izgubio svoju osnovnu funkciju naplate glavne tražbine i pretvorio bi se u mehanizam generiranja novih obveza na teret ovršenika.

12. Ovrhovoditelj, kao pravna osoba koja obavlja distribuciju i opskrbu plinom, ima pravo pokretati ovršne postupke radi naplate glavnih tražbina, a to su tražbine koje proizlaze iz pružanja usluga distribucije i opskrbe plinom. Naravno da u ovršnim postupcima u kojima se naplaćuju glavne tražbine nužno nastaju i određeni troškovi te da ovrhovoditelj ima pravo na njihovu naknadu. Međutim, u konkretnom slučaju su troškovi, umjesto da budu sporedni i funkcionalno vezani uz naplatu glavne tražbine, preuzeli primat, a što je u suprotnosti sa gore iznesenim shvaćanjem da troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha.

13. Dakle, troškovi ovršnog postupka predstavljaju akcesorno potraživanje koje služi ispunjenju glavne tražbine, odnosno troškovi nastaju radi prisilnog ispunjenja glavne tražbine. Troškovi ovršnog postupka ne mogu biti samostalna osnova za daljnje uzastopno ostvarivanje novih troškova. Premda je ovršenik, sukladno članku 14. stavak 4. Ovršnog zakona, dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, potrebnost i nužnost takvih troškova se ocjenjuje kada oni služe ispunjenju glavne tražbine, a ne kada oni služe ispunjenju prethodno nastalih troškova koji nemaju stvarne veze sa glavnom tražbinom.

14. Sukladno članku 6. Ovršnog zakona, pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni, a sukladno članku 10. ZPP -a, sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Nadalje, prema članku 3. stavak 3. ZPP-a, sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

15. Primjenom citiranih odredbi, ovaj sud ističe da je u provedbi ovrhe potrebno voditi računa o dostojanstvu ovršenika, načelu ekonomičnosti postupka i načelu razmjernosti troškova postupka. Nametanje troškova koji nisu nužni za ostvarenje glavne tražbine , već predstavljaju troškove koji su primarno nastali radi potraživanja prethodno nastalih troškova, dovodi ovršenika u nerazmjerno nepovoljan položaj, a što nije u skladu sa zaštitom dostojanstva ovršenika. Stoga je nametanje takvih troškova ovršeniku potrebno ograničiti i zahtjeve za naknadu takvih troškova odbiti, sve u smislu članka 6.

Ovršnog zakona i članka 10. ZPP-a.

16. Nadalje, ističe se da je ovrha je sredstvo koje služi da vjerovnik (ovrhovoditelj) namiri svoju glavnu tražbinu, a ne da ostvari dodatnu korist na teret ovršenika. Kada troškovi ovršnog postupka postanu dominantni i generiraju sami sebe, ovrha postaje mehanizam proizvodnje novih dugovanja, a takvo postupanje nije etično i moralno te predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja iz članka 3. stavak 3. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da navedeni zahtjev za naknadu troškova postupka nije osnovan.

18. Stoga je, primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP -a, u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona, odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

19. S obzirom na to da žalba ovrhovoditelja nije osnovana, odbija se i njegov zahtjev za naknadom troška sastava iste kao neosnovan te je, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu, 3. rujna 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić