Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Benkovcu
Benkovac, Stjepana Radića 10
Poslovni broj: P-1352/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu Igoru Berghausu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Tee Lorene Sinovčić, u pravnoj stvari tužitelja ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić, odvjetnicima u Osijeku, protiv tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833 zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri, odvjetnicima u Zadru, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 02. rujna 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz zamj.punom. tužitelja i punomoćnika tuženika, 11. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, da tužitelju ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]
isplati
iznos
od
2.978,44
EUR
(dvijetisućedevetstosedamdesetosameura i četrdesetčetiricenta) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
-na iznos od 3,52 EUR od 12. rujna 2005.g.
- na iznos od 1,92 EUR od 10. listopada 2005.g.
- na iznos od 2,00 EUR od 10. studenog 2005.g.
- na iznos od 2,66 EUR od 12. prosinca 2005.g.
- na iznos od 2,52 EUR od 10. siječnja 2006.g.
- na iznos od 0,33 EUR od 10. veljače 2006.g.
- na iznos od 1,41 EUR od 10. studenog 2008.g.
- na iznos od 3,39 EUR od 10. prosinca 2008.g.
- na iznos od 5,71 EUR od 12. siječnja 2009.g.
- na iznos od 7,07 EUR od 10. veljače 2009.g.
- na iznos od 11,53 EUR od 10. ožujka 2009.g.
- na iznos od 5,04 EUR od 10. travnja 2009.g.
- na iznos od 4,93 EUR od 11. svibnja 2009.g.
- na iznos od 3,28 EUR od 12. lipnja 2009.g.
- na iznos od 4,44 EUR od 10. srpnja 2009.g.
- na iznos od 2,73 EUR od 10. kolovoza 2009.g.
- na iznos od 3,88 EUR od 10. rujna 2009.g.
- na iznos od 2,05 EUR od 10. listopada 2009.g.
- na iznos od 3,16 EUR od 10. studenog 2009g.
- na iznos od 3,36 EUR od 10. prosinca 2009.g.
- na iznos od 6,79 EUR od 11. siječnja 2010.g.
- na iznos od 9,07 EUR od 10. veljače 2010.g.
- na iznos od 8,20 EUR od 10. ožujka 2010.g.
- na iznos od 11,61 EUR od 10. travnja 2010.g.
- na iznos od 12,42 EUR od 11. svibnja 2010.g.
- na iznos od 18,22 EUR od 10. lipnja 2010.g.
- na iznos od 21,73 EUR od 10. srpnja 2010.g.
- na iznos od 17,18 EUR od 10. kolovoza 2010.g.
- na iznos od 30,44 EUR od 10. rujna 2010.g.
- na iznos od 24,69 EUR od 11. listopada 2010.g.
- na iznos od 25,62 EUR od 10. studenog 2010.g.
- na iznos od 30,93 EUR od 10. prosinca 2010.g.
- na iznos od 39,43 EUR od 10. siječnja 2011.g.
- na iznos od 30,21 EUR od 10. veljače 2011.g.
- na iznos od 32,97 EUR od 10. ožujka 2011.g.
- na iznos od 29,45 EUR od 11. travnja 2011.g.
- na iznos od 37,11 EUR od 10. svibnja 2011.g.
- na iznos od 44,23 EUR od 10. lipnja 2011.g.
- na iznos od 46,11 EUR od 11. srpnja 2011.g.
- na iznos od 76,82 EUR od 10. kolovoza 2011.g.
- na iznos od 47,98 EUR od 10. rujna 2011.g.
- na iznos od 44,40 EUR od 10. listopada 2011.g.
- na iznos od 44,64 EUR od 10. studenog 2011.g.
- na iznos od 44,65 EUR od 10. prosinca 2011.g.
- na iznos od 48,64 EUR od 10. siječnja 2012.g.
- na iznos od 50,97 EUR od 10. veljače 2012.g.
- na iznos od 51,27 EUR od 10. ožujka 2012.g.
- na iznos od 49,69 EUR od 10. travnja 2012.g.
- na iznos od 50,49 EUR od 10. svibnja 2012.g.
- na iznos od 52,22 EUR od 11. lipnja 2012.g.
- na iznos od 50,21 EUR od 10. srpnja 2012.g.
- na iznos od 50,38 EUR od 10. kolovoza 2012.g.
- na iznos od 46,93 EUR od 10. rujna 2012.g.
- na iznos od 48,07 EUR od 10. listopada 2012.g.
- na iznos od 50,53 EUR od 10. studenog 2012.g.
- na iznos od 49,77 EUR od 10. prosinca 2012.g.
- na iznos od 51,00 EUR od 10. siječnja 2013.g.
- na iznos od 47,81 EUR od 11. veljače 2013.g.
- na iznos od 46,90 EUR od 11. ožujka 2013.g.
- na iznos od 50,19 EUR od 10. travnja 2013.g.
- na iznos od 47,55 EUR od 10. svibnja 2013.g.
- na iznos od 46,24 EUR od 10. lipnja 2013.g.
- na iznos od 42,95 EUR od 10. srpnja 2013.g.
- na iznos od 45,26 EUR od 10. kolovoza 2013.g.
- na iznos od 46,76 EUR od 10. rujna 2013.g.
- na iznos od 48,70 EUR od 10. listopada 2013.g.
- na iznos od 48,87 EUR od 11. studenog 2013.g.
- na iznos od 50,03 EUR od 10. prosinca 2013.g.
- na iznos od 47,82 EUR od 10. siječnja 2014.g.
- na iznos od 50,72 EUR od 10. veljače 2014.g.
- na iznos od 51,59 EUR od 10. ožujka 2014.g.
- na iznos od 50,94 EUR od 10. travnja 2014.g.
- na iznos od 49,73 EUR od 10. svibnja 2014.g.
- na iznos od 49,49 EUR od 10. lipnja 2014.g.
- na iznos od 50,46 EUR od 10. srpnja 2014.g.
- na iznos od 52,25 EUR od 11. kolovoza 2014.g.
- na iznos od 52,90 EUR od 10. rujna 2014.g.
- na iznos od 52,39 EUR od 10. listopada 2014.g.
- na iznos od 54,37 EUR od 10. studenog 2014.g.
- na iznos od 54,90 EUR od 10. prosinca 2014.g.
- na iznos od 55,10 EUR od 10. siječnja 2015.g.
- na iznos od 55,22 EUR od 11. veljače 2015.g.
- na iznos od 55,22 EUR od 10. ožujka 2015.g.
- na iznos od 55,22 EUR od 10. travnja 2015.g.
- na iznos od 55,22 EUR od 11. svibnja 2015.g.
- na iznos od 55,22 EUR od 10. lipnja 2015.g.
- na iznos od 55,19 EUR od 10. srpnja 2015.g.
i to do 31. prosinca 2007. sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833 prema tužitelju ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 186,11 EUR (stoosamdesetšesteura i jedanaestcenti) uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose i to:
- 0,06 eura od 10.08.2005. pa do isplate,
- 0,81 eura od 10.03.2006. pa do isplate,
- 2,01 eura od 10.04.2006. pa do isplate,
- 1,58 eura od 10.05.2006. pa do isplate,
- 2,00 eura od 10.06.2006. pa do isplate,
- 3,19 eura od 10.07.2006. pa do isplate,
- 2,97 eura od 10.08.2006. pa do isplate,
- 2,19 eura od 11.09.2006. pa do isplate,
- 1,86 eura od 10.10.2006. pa do isplate,
- 3,89 eura od 10.11.2006. pa do isplate,
- 2,96 eura od 11.12.2006. pa do isplate,
- 4,70 eura od 10.01.2007. pa do isplate,
- 5,76 eura od 10.02.2007. pa do isplate,
- 5,17 eura od 10.03.2007. pa do isplate,
- 5,92 eura od 11.04.2007. pa do isplate,
- 8,64 eura od 10.05.2007. pa do isplate,
- 8,24 eura od 11.06.2007. pa do isplate,
- 10,23 eura od 10.07.2007. pa do isplate,
- 8,91 eura od 10.08.2007. pa do isplate,
- 8,69 eura od 10.09.2007. pa do isplate,
- 10,61 eura od 10.10.2007. pa do isplate,
- 8,97 eura od 10.11.2008. pa do isplate,
- 9,42 eura od 10.12.2008. pa do isplate,
- 7,40 eura od 10.01.2008. pa do isplate,
- 5,48 eura od 11.02.2008. pa do isplate,
- 2,79 eura od 10.03.2008. pa do isplate,
- 4,79 eura od 10.04.2008. pa do isplate,
- 7,01 eura od 12.05.2008. pa do isplate,
- 7,04 eura od 10.06.2008. pa do isplate,
- 8,20 eura od 10.07.2008. pa do isplate,
- 9,10 eura od 11.08.2008. pa do isplate,
- 8,46 eura od 10.09.2008. pa do isplate,
- 3,69 eura od 10.10.2008. pa do isplate,
- 3,39 eura od 10.12.2008. pa do isplate,
po stopi koja bi se imala obračunavati do 31. prosinca 2007. sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, da tužitelju ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati trošak postupka u iznosu od 1.882,90 EUR (tisućuosamstoosamdesetdvaeura i devedesetcenti), sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833 isplatu troškova postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeseteura).
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 04.07.2005. zaključio ugovor o kreditu s tuženikom, a kojim da mu je odobren iznos od 23.000,00 CHF. Navodi kako ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski frank, a da kao trgovac tuženik nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
2. Tuženik je podnio opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu. U bitnom prigovara osnovi i visini te se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna, da je zahtjev tužitelja zastario i da je potrebno utvrditi je li tužitelju isplaćeni kredit služio za poslovne svrhe i ostvarivanje zarade.
2.1. Tuženik je, opreza radi, za slučaj da sud prihvati tužbeni zahtjev na isplatu istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine po osnovu isplate kreditnog iznosa i kamate i to u vidu razlike kada je tužitelj uplaćivao manju ratu od početno ugovorene.
3. Tijekom postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: otplatni plan (ls 8-10; 41-57; 147-160;), ugovor o kreditu (ls 11-15), obavijest o dospijeću (ls 58-67; 180-184), obavijest o naplati interkalarne kamate (ls 166), amortizacijski plan (ls 167179), nalaz i mišljenje vještaka (ls 188-197) te je proveden dokaz saslušanjem stranke ZT (ls 232-233).
3.1. Drugi dokazi nisu izvedeni budući da su iz provedenih dokaza dostatno utvrđene odlučne činjenice za donošenje meritorne odluke.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prigovor tuženika radi prebijanja neosnovan.
5. Nesporno je da su tužitelj i tuženik sklopili predmetni Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje ukupan iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Sporno je pitanje statusa potrošača, pitanje zastare potraživanja, pitanje ništetnosti ugovora, odnosno ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski frank te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
6. S obzirom da tužitelj temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji da je platio nešto što nije bio dužan, to se na konkretan pravni odnos ima primijeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.126/21, 114/22, 156/22, u nastavku teksta: ZOO), prema kojem kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
7. Odredbom članka 3. ZOO je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
8. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
9. Odredbom članka 1.2. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno je da se korisniku kredita odobrava dugoročni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Člankom 1.4. ugovoreno je da se iznosi isplate kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule. Člankom 1.5. Ugovora ugovoreno je da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta.
10. Presudom VSRH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03 - dalje: ZZP) u razdoblju od 01. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
12. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.
14. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.
15. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži upravo sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica te o otplati anuiteta u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, odnosno dan plaćanja. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH poslovni broj Revt- 249/14, presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13, presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
16. Dakle, ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom njegovog potpisivanja dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti, što u svom iskazu navodi i sama tužitelj, a koje navode sud ocjenjuje istinitima budući je isti iskazivao uvjerljivo, životno i u skladu s materijalnim dokazima u spisu.
17. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.
18. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.
19. Imajući u vidu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj Pž- 7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. pa tako i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14 te naprijed citiranu odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojim je ugovorena otplata kredita prema tečaju CHF naspram kune na dan plaćanja pojedinih anuiteta je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. ZOO).
20. Uvažavajući sve naprijed navedeno, sud nalazi ništetnim sporne dijelove predmetnog Ugovora o kreditu.
21. Prema čl.323 st.1 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111 ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
22.U pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO- a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30.siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .
23. Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 12. lipnja 2023., dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor nije osnovan.
24. Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji financijske struke Sandri Došen, a koja je utvrđivala razliku anuiteta uslijed povećanja tečaja koje je tužitelj tuženiku pretplatio stvarnom otplatom kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita od početka do kraja otplate kredita te je utvrđeno da je uslijed povećanja tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u tijeku plaćenog razdoblja tuženik tužitelju obračunao razliku anuiteta u ukupnom iznosu od 2.978,44 EUR, a na koji izračun nije bilo prigovora.
25. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje kako je, da bi ugovorne strane bile izjednačene u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima, u konkretnom slučaju nije smjela primijeniti valutna klauzula, stoga je sud nalaz i mišljenje vještaka u tom dijelu prihvatio ocijenivši ga stručnim i potpunim, dok dio nalaza i mišljenja u kojem vještakinja utvrđuje negativne razlike sud nije uzeo u obzir budući da je sud mišljenja da plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio ništa, niti je išta stekao bez osnove pa ne postoji niti njegova obveza vraćanja slijedom čega je prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika neosnovan .
26.Slijedom navedenog, a sukladno članku 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, te su na iznos glavnice dosuđene i zatezne kamate na temelju odredbe članka 111. stavka 1. ZOO-a i članka 1115. ZOO-a. Tuženik je kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tuženik plaćao mjesečne anuitete te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta. Visina zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
27. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ( " Narodne novine" 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
28.1. Tužitelju je u točki III. izreke ove presude priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. OT), trošak sastava podneska od 19.01.2024. i 18.12.2025., svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištima 02.09.2025. i 02.09.2026. svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.1. OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi ukupno 1.000,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.250,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,45 i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,45EUR, što sveukupno iznosi 1.882,90 EUR, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu preko dosuđenog iznosa budući je sud mišljenja kako ostale radnje za koje potražuje trošak nisu važne za vođenje postupka, odnosno trošak nije stvarno ni nastao za tužitelja.
29. Budući da je tuženik u cijelosti nije uspio u sporu to je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
Benkovac, 11. rujna 2026.
Viša sudska savjetnica
S u d a c
Tea Lorena Sinovčić
Igor Berghaus
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz članka 335. ZPP.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćnicima
2. Tuženiku po punomoćnicima
