REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kmp-16/2022-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež sastavljenim od suca za mladež Tee Majsan, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika za mladež Nade Radojčić i Željka Bukše, kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ive Knežević, u kaznenom predmetu protiv optuženika SV zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.; dalje: Kazneni zakon) i kaznenog djela iz članka 136. stavka 1. Kaznenog zakona sve u svezi s člankom 51. Kaznenog zakona povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 23. prosinca 2021., broj KOmp-DO-97/2021 izmijenjene na raspravi 7. svibnja 2025., nakon javne rasprave 31. kolovoza 2026., održane u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika Tomislava Vrančića, optuženika SV i branitelja optuženika, odvjetnika Mislava Matića, 3. rujna 2026. u nenazočnosti stranaka izrekao je, objavio i

presudio je

I optuženik ŠV, zvanog " S", OIB: [osobni identifikacijski broj], sina Š i H rođene M, rođenog **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem na adresi [adresa], državljanina Republike Hrvatske, pismen, sa završenom osnovnom školom, bez zanimanja, zaposlenog u Čingač d.o.o., s prihodima od 1.200,00 eura, bez imovine, neoženjenog, bez djece, protiv kojeg vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan

kriv je

što je:

21. lipnja 2020. oko 12,15 sati na adresi u [adresa]., zajedno i po prethodnom dogovoru s tri nepoznate muške osobe, u nakani nepripadnog stjecanja novca, nakon što je HV sjeo na mjesto vozača u vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] vlasništvo tvrtke „Samsic-see“, biciklom se zaustavio pored otvorenih vozačevih vrata te MV rekao da mu da novce i "bijelo" (drogu), a kada mu je HV odgovorio da nema droge niti novaca, rekao mu da će mu uzeti predmetno vozilo i založiti ga za "bijelo", te mu je zadao više udaraca u predjelu glave i lica otvorenim dlanom, zapovjedivši mu da se pomakne na suvozačevo mjesto u automobilu, što je HV zbog straha za svoj život i učinio, nakon čega je sjeo na mjesto vozača, a potom su na stražnje sjedalo vozila sjele još dvije nepoznate muške osobe, te je potom ŠV stavio vozilo u pogon i odvezao se do ulice IX. Novoselski odvojak u Zagrebu gdje su se zaustavili ispred kuće obitelji L iz koje je izašla i treća nepoznata muška osoba koja je sjela na zadnje sjedište vozila, a potom su se nastavili voziti po naselju Dubrava, te je unatoč tome što ga je HV tražio da zaustavi vozilo i pusti ga, u nakani da mu onemogući kretanje, isto odbio učiniti, a prilikom vožnje ga je u više navrata, desnom rukom udarao po glavi i licu tražeći od njega kokain i novac, dok mu je nepoznata muška osoba rekla: "Sad te moram ubiti što nemaš novaca i drogu!", a ŠV u više navrata mu je rekao: „Ukoliko ovo kome kažeš, ubit ćemo te, doći će nas 20 pred tvoju kuću, a onda si gotov!“ pri čemu je jedan od tri nepoznate muške osobe pretraživao džepove jakne LV tražeći njegov mobilni uređaj i novčanik te iz džepa uzeo i u zajedničku korist zadržao njegov mobilni uređaj nepoznate marke, vrijednosti 80,96 eur i crni etui iz kojeg je izvadio 5,31 eur u različitim apoenima, da bi nakon dvosatne vožnje po [adresa] HV iskoristio priliku te iskočio iz vozila na kolnik ulice Klin te se trčeći udaljio od vozila, na koji način je oštetio LV za iznos od 86,27 eur,

- dakle, uporabom sile protiv neke osobe i prijetnjom da će izravno napasti na njezin život oduzeo tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji, te drugome na drugi način oduzeo slobodu i ograničio slobodu kretanja,

- pa je time počinio kazneno djelo protiv imovine – razbojništvom – opisano i kažnjivo po članku 230. stavak 1. Kaznenog zakona i kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode - opisano i kažnjivo po članku 136. stavak 1. Kaznenog zakona, a sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona.

II Optuženiku IV se

za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona počinjeno na štetu oštećenika LV na temelju članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i osam (8) mjeseci

za kazneno djelo iz članka 136. stavka 1. Kaznenog zakona počinjeno na štetu oštećenika LV na temelju članka 136. stavka 1. Kaznenog zakona utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci

III Na temelju članka 51. Kaznenog zakona optuženik ŠV

o s u đ u j e  se

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD DVIJE (2) GODINE

V Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26; dalje: ZKP) nalaže se optuženiku IV isplatiti oštećeniku MV iznos od 86,27 eur u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

VI Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženik ŠV djelomično se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka i to troškove nagrade i nužne izdatke branitelja, dok je dužan naknaditi trošak iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 200,00 eur u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. OPTUŽBA

1.1. Optužnicom nadležnog državnog odvjetništva optuženik ŠV je terećen za kazneno djelo protiv imovine - razbojništvo iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona i kazneno djelo protiv osobne slobode - protupravno oduzimanje slobode iz članka 136. stavka 1. Kaznenog zakona, počinjena u stjecaju u smislu članka 51. Kaznenog zakona.

2. OČITOVANJE O OPTUŽBI

2.1. Optuženik ŠV očitovao se da se ne smatra krivim za kaznena djela koja su mu stavljena na teret.

3. PROVEDENI DOKAZI

3.1. U dokaznom postupku na prijedlog tužitelja uz suglasnost obrane, pročitani su službena bilješka o dojavi sa izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju PU zagrebačka, III PP Dubrava br. K-486/20 od 21. lipnja 2020., imovinsko pravni zahtjev oštećenika LV od 21. lipnja 2020. , zapisnik o očevidu PU zagrebačka, III PP Dubrava br. K-486/20 od 21. lipnja 2020., zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve LV, izvješće stručne savjetnice ODO Zagreb za mlađeg punoljetnika SV od 20. kolovoza 2020., izvješće Centra za socijalnu skrb Zagreb - Podružnica Maksimir za mlađeg punoljetnika SV od 05. svibnja 2021., iskaz svjedoka JV od 28.10.2024., iskaz svjedoka oštećenika LV sa zapisnika na raspravi od 26. lipnja 2024., izvod iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika

4.ISKAZ OPTUŽENIKA

4.1. Optuženik je u obrani priznao da je kritične zgode bio u vozilu s oštećenikom, da je upravo on upravljao vozilom, da su se u vozilu nalazile još tri osobe i da je oštećenika dva puta udario otvorenim dlanom. Tvrdio je, međutim, da ga je oštećenik zamo lio da vozi jer je bio pod utjecajem droge i bojao se policije, da su se vozili oko trideset do četrdeset minuta i više puta zaustavljali, te da oštećeniku nije tražio niti oduzeo novac ili drogu, nije mu prijetio i nije mu branio izlazak iz vozila. Naveo je da nije vidio ni da je netko drugi uzeo oštećenikov mobilni uređaj. Optuženik je šamaranje objasnio time da je oštećenik bio neugodan, zbog čega se ispričao. Nije želio otkriti identitet svih osoba koje su bile u vozilu, navodeći da strahuje za vlastiti život. Obrana je isticala i da je oštećenik nakon događaja navodno tražio 2.000,00 eura za štetu na vozilu uz obećanje da će povući iskaz.

5.NESPORNE ČINJENICE

5.1. Na temelju suglasnih dijelova iskaza optuženika i oštećenika, kao i policijske dokumentacije, sud je utvrdio nespornim da su se optuženik i oštećenik poznavali od ranije, da su se 21. lipnja 2020. susreli kod službenog vozila Citroën Berlingo kojim se koristio oštećenik, da je optuženik potom upravljao tim vozilom, a oštećenik sjedio na suvozačkom mjestu, dok su se na stražnjem sjedalu nalazile još tri muške osobe. Nije sporno ni da je optuženik oštećeniku zadao dva udarca otvorenim dlanom te da je vozilo nakon događaja ostalo u kvaru na području križanja ulica Klin i Trnovčica , gdje je policija zatekla oštećenika. Nesporno je i da su se optuženik i oštećenik nakon ulaska u vozilo vozili područjem Dubrave, iako su različito opisivali trajanje vožnje, razloge vožnje i mogućnost oštećenika da vozilo napusti.

6.SPORNE ČINJENICE

6.1. Sporno je bilo je li optuženik silom i prijetnjama prisilio oštećenika da se premjesti na suvozačko mjesto, jesu li od njega traženi novac i droga, je li mu tijekom događaja oduzet mobilni uređaj i 40,00 kuna, jesu li optuženik i osobe koje su bile s n jim djelovali zajednički te je li oštećeniku protiv njegove volje bila oduzeta sloboda odnosno ograničena sloboda kretanja. Posljedično je bilo sporno i je li optuženik postupao s ciljem protupravnog prisvajanja tuđih stvari te sa sviješću i voljom da oštećeniku onemogući slobodno kretanje. Obrana je posebno osporavala vjerodostojnost oštećenika, ukazujući na njegove različite navode o tome je li se vozilo zaustavljalo, je li mogao izaći, tko je uzeo mobilni uređaj i koliko je vožnja trajala, kao i na njegov interes da izbjegne odgovornost za štetu nastalu na službenom vozilu.

7. BITNI SADRŽAJ DOKAZA

7.1. Oštećenik KV je u prvom iskazu, danom vremenski bliže događaju, opisao da mu je optuženik, nakon zahtjeva da mu preda novac i "bijelo", zadao više udaraca otvorenim dlanom i naredio mu da se premjesti na suvozačko mjesto. Naveo je da je optuženik zatim upravljao vozilom, da su u vozilo ušla još trojica muškaraca, da su ga tijekom vožnje tražili novac i kokain, prijetili mu smrću, pretražili mu džepove te uzeli mobilni uređaj i etui s 40,00 kuna. Prema njegovu iskazu, tražio je da ga puste, ali je vožnja nastavljena oko dva sata, sve dok nije iskoristio priliku i izašao odnosno iskočio iz vozila.

7.2. Na raspravi je oštećenik potvrdio osnovni tijek događaja: optuženik ga je ošamario, premjestio se na vozačko mjesto, u vozilu su bila još trojica muškaraca, bilo ga je strah, vozili su ga oko dva sata i na kraju je izašao iz vozila, nakon čega su se ostali udaljili. Naveo je da mu mobilni uređaj i novac nisu vraćeni. U pojedinostima je iskazivao nesigurno te je najprije rekao da se vozilo tijekom vožnje nije zaustavljalo, a potom se prisjetio zaustavljanja u blizini kuće JV, dopustio je mogućnost da je u pojedinom trenutku mogao pokušati izaći te je na raspravi naveo da je mobilni uređaj najvjerojatnije uzela treća osoba, a ne osobno optuženik. Objasnio je da se zbog proteka više godina događaja slabije sjeća, dok je raniji iskaz potpisao i tada se događaja bolje sjećao.

7.3. Iz službene bilješke i izvješća policije proizlazi da je istoga dana u 14,34 sati zaprimljena dojava o bijelom vozilu kojim se krše prometna pravila, da je policija na križanju ulica Klin i Trnovčica zatekla oštećenika uz vozilo te da je oštećenik odmah opisao događaj kao razbojništvo i protupravno oduzimanje slobode. Pregledom je uočeno oštećenje na vozilu, a vozilo zbog kvara nije bilo u voznom stanju. Očevidom na mjestu događaja nije pronađen videonadzor.

7.4. Iz izjave o imovinskopravnom zahtjevu proizlazi da je oštećenik tražio naknadu od 650,00 kuna za mobilni uređaj vrijednosti 610,00 kuna i oduzeti novac u iznosu od 40,00 kuna. Te stvari mu, prema njegovu iskazu, nisu vraćene.

7.5 Svjedok JV nije bio očevidac događaja i nije mogao potvrditi da su se optuženik i oštećenik zaustavili pred njegovom kućom. Potvrdio je da poznaje obojicu te da mu je oštećenik nakon događaja govorio kako su mu optuženik i neki mladići nešto učinili. Zbog posrednosti i proteka vremena njegov iskaz nema odlučnu dokaznu snagu o načinu počinjenja djela, ali potvrđuje da je oštećenik i izvan kaznenog postupka događaj povezivao s optuženikom i drugim mladićima.

7.6. Izvješća stručne savjetnice i centra za socijalnu skrb sadržavaju podatke o razvoju, obiteljskim i osobnim prilikama optuženika te o ranije poduzimanim mjerama. Izvodi iz evidencija pokazuju njegovu raniju kaznenu i prekršajnu osuđivanost, a ti podaci nisu korišteni kao dokaz da je počinio predmetna djela, nego pri odmjeravanju kazne.

8. RAŠČLAMBA I OCJENA VJERODOSTOJNOSTI DOKAZA

8.1. Sud je iskaz oštećenika ocijenio vjerodostojnim u bitnim činjenicama. Oštećenik je od prvog obraćanja policiji pa do rasprave dosljedno označavao optuženika kao osobu koja ga je udarila, preuzela upravljanje vozilom i s još trojicom muškaraca odvezla protiv njegove volje. Dosljedno je opisivao zahtjev za novcem i drogom, osjećaj straha, višesatnu vožnju, gubitak mobilnog uređaja i novca te izlazak iz vozila kojim je događaj okončan. Njegov iskaz u važnim dijelovima potvrđuje sama obrana jer optuženik priznaje susret, vožnju tuđeg vozila, raspored osoba u vozilu, nazočnost još triju muškaraca i najmanje dva šamara.

8.2. Razlike u iskazu oštećenika o pojedinim zaustavljanjima, mogućnosti izlaska i osobi koja je neposredno uzela mobilni uređaj se odnose na sporedne detalje složenog i za oštećenika stresnog događaja, a iskaz na raspravi dan je nakon znatnog proteka vremena. Oštećenik nije nastojao prikriti nesigurnost, nego je otvoreno korigirao ono čega se više nije pouzdano sjećao. Upravo takav način iskazivanja, uz dosljednost o odlučnim činjenicama, ne upućuje na unaprijed konstruiranu optužbu.

8.3. Navod da je oštećenik u jednom trenutku možda mogao pokušati izaći iz vozila ne znači da je u vozilu boravio slobodnom voljom. Mogućnost bijega nije jednaka slobodi kretanja. Oštećenik je neposredno prije vožnje bio udaren, okružen četvoricom muškaraca, čuo je prijetnje smrću, a optuženik je upravljao vozilom. U takvim okolnostima razumljivo je da nije pokušao izaći pri svakom usporavanju ili zaustavljanju, nego tek kada je procijenio da se može udaljiti bez neposrednog napada. Njegov kasniji povratak do pokvarenog službenog vozila također je životno razumljiv, jer je za vozilo odgovarao poslodavcu, i ne dovodi u pitanje prethodno ograničenje slobode.

8.4. Sud je obranu optuženika prihvatio u dijelu u kojem je potvrdio da je bio na mjestu događaja, da je upravljao vozilom oštećenika, da su u vozilu bile još tri muške osobe i da je oštećenika najmanje dva puta udario otvorenim dlanom. Ti navodi podudaraju se s iskazom oštećenika i drugim provedenim dokazima. Priznati dio obrane ujedno potvrđuje nekoliko bitnih početnih i pratećih okolnosti događaja.

8.5. Sud nije prihvatio preostali dio obrane prema kojem je oštećenik dobrovoljno prepustio upravljanje vozilom zato što je bio pod utjecajem droge i bojao se policije, slobodno sudjelovao u vožnji, više puta izlazio radi konzumiranja droge te nije bio izložen zahtjevima, prijetnjama niti oduzimanju stvari. Za takav prikaz nema objektivne potvrde. On je protivan dosljednom iskazivanju oštećenika, neposrednoj prijavi događaja policiji, utvrđenom nestanku mobilnog uređaja i novca te ponašanju sudionika koji su se udaljili od vozila prije dolaska policije.

8.6. Objašnjenje optuženika da je oštećenika udario samo zato što je bio neugodan nije uvjerljivo i ne uklapa se u njegovu tvrdnju o dobrovoljnoj, prijateljskoj vožnji. Dva ili tri šamara, premještanje oštećenika na suvozačko mjesto, brojčana nadmoć četvorice muškaraca i nastavak vožnje čine povezanu cjelinu koja podupire opis oštećenika da je njegova volja svladana silom i strahom. Optuženikovo poricanje da je čuo zahtjev oštećenika da izađe ili da je vidio oduzimanje mobilnog uređaja ocijenjeno je neuvjerljivim s obzirom na njegovu ulogu vozača, blizinu oštećeniku i trajanje zajedničkog boravka u ograničenom prostoru vozila.

8.7. Navod optuženika da on ne bi počinio razbojništvo radi 40,00 kuna ne predstavlja činjenično obrazloženje događaja. Predmet oduzimanja nisu bili samo novac nego i mobilni uređaj, a manja vrijednost stvari sama po sebi ne isključuje cilj protupravnog prisvajanja. Jednako tako, tvrdnja da je oštećenik naknadno tražio 2.000,00 eura uz obećanje da će povući iskaz ostala je nepotkrijepljena, dok ju je oštećenik izrijekom porekao.

8.8. Sud optuženikovo korištenje pravom da ne odgovori na pojedina pitanja i da ne otkrije identitet drugih osoba nije cijenio na njegovu štetu. Zaključak o nevjerodostojnosti osporenog dijela obrane ne temelji se na njegovoj šutnji, nego na unutarnjoj nelogičnosti ponuđene verzije, njezinoj nepodudarnosti s vjerodostojnim dijelovima iskaza oštećenika i proturječnosti s objektivnim okolnostima utvrđenima neposredno nakon događaja.

8.9. Sud je razmotrio i mogućnost da je oštećenik imao interes izbjeći odgovornost za štetu na službenom vozilu. Međutim, sama činjenica da se brinuo zbog štete ne objašnjava zašto bi odmah i detaljno opisao nasilje, prijetnje, oduzimanje stvari i ograničavanje kretanja, uključujući okolnosti koje je optuženik poslije djelomično priznao. Tvrdnju optuženika da je oštećenik tražio 2.000,00 eura kako bi povukao iskaz oštećenik je izrijekom porekao, a optuženik za nju nije ponudio provjerljivu potvrdu.

8.10. Svjedok JV nema neposrednih saznanja o događaju, pa na njegovu iskazu sud ne temelji odlučne činjenice. Njegov navod da mu je oštećenik ranije govorio o događaju ima samo pomoćno značenje. Policijska dokumentacija, s druge strane, vremenski je neposredna i podudara se s bitnim dijelovima oštećenikova opisa, osobito u pogledu vremena završetka događaja, mjesta na kojem je zatečen, stanja vozila i trenutnog prijavljivanja nasilnog događaja.

8.11. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj vezi, sud je zaključio da izdvojene nedosljednosti ne stvaraju razumnu sumnju o odlučnim činjenicama. Obrana optuženika prihvaćena je u dijelu u kojem priznaje njegovu nazočnost, upravljanje vozilom i udaranje oštećenika, a u preostalom je dijelu ocijenjena usmjerenom na umanjenje vlastite kaznene odgovornosti i protivnom uvjerljivim dijelovima iskaza oštećenika te neposrednim okolnostima nakon događaja.

9. ZAKLJUČAK O ČINJENIČNIM UTVRĐENJIMA

9.1. Sud je izvan razumne sumnje utvrdio da je optuženik, djelujući zajedno s tri druge muške osobe, nakon zahtjeva za novcem i drogom udario oštećenika i prisilio ga da se premjesti na suvozačko mjesto. Optuženik je zatim upravljao vozilom, dok su ostale osobe sjedile iza oštećenika. Tijekom vožnje oštećeniku su upućivane prijetnje smrću, pretraženi su mu džepovi i oduzeti mobilni uređaj i 40,00 kuna, koje stvari nisu vraćene. Utvrđeno je i da je oštećenik tražio da ga puste, ali mu je zbog prethodno primijenjene sile, prijetnji, brojčane nadmoći sudionika i nastavka vožnje bilo stvarno onemogućeno slobodno odlučiti gdje će se kretati i kada će napustiti vozilo. Takvo stanje tra jalo je znatno dulje od vremena potrebnog za samo oduzimanje stvari te je prestalo tek kada je oštećenik iskoristio priliku i udaljio se iz vozila. Način postupanja sudionika, njihova međusobna raspodjela uloga i zajedničko zadržavanje koristi pokazuju zajedničko djelovanje i prihvaćanje radnji svakog od njih.

10. OBRAZLOŽENJE IZMJENE ČINJENIČNOG OPISA

10.1. U odnosu na činjenični opis optužbe, kako ga je državni odvjetnik izmijenio na raspravi 7. svibnja 2025., sud je u izreci izvršio samo ispravak eurske protuvrijednosti mobilnog uređaja. Državni odvjetnik je uz vrijednost mobilnog uređaja od 610,00 kuna pogrešno naveo protuvrijednost od 93,35 eura, dok pravilna protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, iznosi 80,96 eura. Protuvrijednost oduzetih 40,00 kuna iznosi 5,31 euro, pa ukupna vrijednost oduzetih stvari od 650,00 kuna pravilno iznosi 86,27 eura.

10.2. Navedenim ispravkom nije izmijenjen identitet kaznenog djela niti je optuženik proglašen krivim za drukčije ili teže djelo od onoga koje mu je stavljeno na teret, već je samo otklonjena očita računska pogreška i pojedinačna vrijednost mobilnog uređaja usklađena s pravilno navedenom ukupnom vrijednošću oduzetih stvari.

11. RAZLOZI ODBIJANJA PRIJEDLOGA

11.1. Optuženikov prijedlog sa rasprave 26. lipnja 2024. da se provede poligrafsko ispitivanje nije prihvaćen. Rezultat poligrafskog ispitivanja ne može zamijeniti iskaz optuženika niti sudsku ocjenu zakonito izvedenih dokaza, a odlučne činjenice su dovoljno razjašnjene neposrednim ispitivanjem optuženika i svjedoka te čitanjem materijalne dokumentacije.

11.2. Navod optuženika da bi mogao predložiti veći broj osoba koje bi govorile o oštećenikovu navodnom konzumiranju ili prodaji droge nije bio konkretiziran navođenjem osoba i činjenica o kojima bi svaka od njih neposredno svjedočila. Osim toga, opće životne navike oštećenika ne mogu same po sebi potvrditi ni opovrgnuti odlučne radnje iz predmetnog događaja. Daljnje izvođenje dokaza u tom pravcu stoga bi bilo nepotrebno i ne bi bilo od utjecaja na potpunost činjeničnog utvrđenja.

12. RAZLOZI ČITANJA ZAPISNIKA

12.1. Zapisnici navedeni u dokaznom postupku pročitani su na temelju članka 419. ZKP-a.

13. PRAVNA UTVRĐENJA

13.1. Kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona ostvaruje onaj tko uporabom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njezin život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji. Optuženik je oštećenika udario, a zatim su mu, uz prijetnje smrću i u uvjetima brojčane nadmoći, oduzeti mobilni uređaj i novac. Sila i prijetnje bile su sredstvo svladavanja otpora i omogućile su oduzimanje stvari. Stvari su bile tuđe, a njihovo zadržavanje bez namjere vraćanja potvrđuje cilj protupravnog prisvajanja.

13.2. Za odgovornost optuženika nije odlučno je li baš on vlastitom rukom izvadio mobilni uređaj i novac. On je započeo nasilje, preuzeo i vozio vozilo, održavao kontrolu nad oštećenikom te je nastavio zajedničko postupanje dok je jedan od ostalih sudionika pretraživao oštećenika i uzimao stvari. Time je dao bitan doprinos ostvarenju zajedničkog djela i prihvatio radnje drugih sudionika.

13.3. Kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. Kaznenog djela ostvaruje se protupravnim zatvaranjem, držanjem zatvorenim ili drugim oduzimanjem ili ograničenjem slobode kretanja. Oštećenik je nakon primjene sile premješten na suvozačko mjesto i vožen protiv svoje volje, okružen optuženikom i još trojicom muškaraca te izložen prijetnjama. Time mu je stvarno ograničena mogućnost da odluči o svojem kretanju, neovisno o tome je li vozilo u pojedinom trenutku usporilo ili se zaustavilo.

13.4. Ograničenje slobode nije bilo samo kratkotrajno i nužno sredstvo oduzimanja stvari, nego je nastavljeno tijekom vožnje i nakon dovršenja oduzimanja. Zato nije iscrpljeno u razbojništvu, nego predstavlja samostalno kazneno djelo. Optuženik je, upravljajući vozilom i odbijajući pustiti oštećenika, neposredno ostvario njegovo zakonsko obilježje. Djela su počinjena u stjecaju, pa su za svako utvrđene pojedinačne kazne, a potom je na temelju članka 51. Kaznenog zakona izrečena jedinstvena kazna.

14. RAZLOZI O KRIVNJI

14.1. Optuženik je u vrijeme počinjenja bio mlađi punoljetnik, gotovo navršene 21 godine. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi njegova ubrojivost bila isključena ili smanjena niti da bi postupao u zabludi. Način djelovanja pokazuje da je bio svjestan svih odlučnih okolnosti, da silom i prijetnjama svladava volju oštećenika radi uzimanja njegovih stvari te da mu upravljanjem vozilom, uz nazočnost drugih osoba i prijetnje, ograničava slobodu kretanja.

14.2. Optuženik je htio takvo postupanje i njegove posljedice. Za razbojništvo je postupao s izravnom namjerom usmjerenom na protupravno prisvajanje, a za protupravno oduzimanje slobode s izravnom namjerom da oštećenika zadrži u vozilu i onemogući mu slobodno kretanje. Bio je svjestan protupravnosti postupanja, pa je kriv za oba kaznena djela.

14.3 Budući da je optuženik u vrijeme suđenja navršio 23 godine života, sud nije razmatrao mogućnost primjene odredaba Zakona o sudovima za mladež jer nadležnost tog zakona prestaje s 23 godine života optuženika pa stoga nema mjesta njegovoj primjeni.

15. ZAKLJUČAK O OSTVARENJU KAZNENOG DJELA

15.1. Slijedom utvrđenih činjenica i njihove pravne ocjene, sud je zaključio da su u postupanju optuženika ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona i kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. Kaznenog zakona. Budući da nisu utvrđene okolnosti koje bi isključivale protupravnost ili krivnju, optuženik je za oba djela proglašen krivim.

16. KAZNENE SANKCIJE

16.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje optuženika, pogibeljnosti njegova postupanja, jačine povrede zaštićenih dobara te svrhe kažnjavanja, cijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude blaža ili stroža.

16.2. Olakotnim je sud cijenio mlađu životnu dob optuženika u vrijeme počinjenja kaznenih djela, činjenicu da je djelomično priznao događaj, odnosno da je potvrdio upravljanje vozilom i udaranje oštećenika, te da je zbog udaraca izrazio žaljenje i ispričao se. U obzir je uzeto i da oštećenik nije zadobio tjelesne ozljede koje bi zahtijevale liječničku pomoć te da je vrijednost oduzetih stvari razmjerno mala. Međutim, navedenim okolnostima sud nije mogao dati osobito izraženo značenje. Priznanje optuženika odnosi se samo na činjenice koje su u bitnome potvrđene i drugim dokazima, dok je poricao nasilni cilj postupanja, prijetnje, oduzimanje stvari i ograničavanje slobode oštećenika. Njegova isprika odnosila se na zadane udarce, ali ne i na cjelokupno protupravno postupanje.

16.3. Otegotnim je sud cijenio visok stupanj kriminalne volje iskazan načinom počinjenja djela. Optuženik je postupao zajedno s još tri osobe, koristeći njihovu brojčanu nadmoć nad oštećenikom, primijenio je silu, preuzeo upravljanje njegovim vozilom te ga tijekom duljeg vremena izložio prijetnjama i ograničio mu slobodu kretanja. Oštećenik je bio sam u vozilu s četvoricom muškaraca, zbog čega je intenzitet njegova straha i osjećaja bespomoćnosti bio znatan. Ograničavanje slobode nije prestalo oduzimanjem mobilnog uređaja i novca, nego je nastavljeno tijekom vožnje, sve dok oštećenik nije iskoristio priliku i udaljio se iz vozila. Time je optuženik u jednom događaju povrijedio dva različita osobna i društvena dobra i to imovinu i osobnu slobodu oštećenika.

16.4. Otegotno je sud cijenio podatke iz kaznene evidencije. Optuženik je pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela krađe 2020. godine te zbog kaznenih djela razbojništva 2022. i 2024. godine. Dakle, dvije evidentirane osude odnose se na istovrsna nasilna kaznena djela protiv imovine. Takva kaznena evidencija pokazuje da predmetno postupanje nije izdvojeni incident, nego dio kontinuiranog protupravnog ponašanja optuženika te da ranije osude i izrečene sankcije na njega nisu ostvarile potreban odvraćajući učinak.

16.5. Navedeni zaključak dodatno potvrđuju podaci iz prekršajne evidencije, iz kojih proizlazi da je optuženik tijekom 2023. godine evidentiran zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, tijekom 2024. zbog prometnih prekršaja, a tijekom 2025. zbog prekršaja povezanih s nasiljem u obitelji i oružjem. Ti podaci pokazuju nastavak neprihvatljivog i protupravnog ponašanja i nakon predmetnog događaja te izraženo nepoštovanje pravnog poretka i društvenih pravila.

16.6. Sud podatke iz kaznene i prekršajne evidencije nije koristio kao dokaz da je optuženik počinio kaznena djela koja su predmet ovog postupka, nego isključivo pri ocjeni njegove ličnosti, ponašanja prije i nakon počinjenja djela te potrebe za ostvarenjem posebne prevencije. Višekratna osuđivanost, uključujući dvije osude zbog razbojništva, pokazuje da se svrha kažnjavanja prema optuženiku ne može ostvariti blažom kaznom ili uvjetnom osudom.

16.7. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, sud je optuženiku za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. Kaznenog zakona kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

16.8. Na temelju članka 51. Kaznenog zakona, uzimajući utvrđene pojedinačne kazne kao polazište te vodeći računa o njihovoj međusobnoj povezanosti, optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Tako odmjerena jedinstvena kazna veća je od svake pojedinačno utvrđene kazne, ali ne doseže njihov zbroj.

16.9. Prema ocjeni suda, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine nužna je kako bi se izrazila jasna društvena osuda počinjenih kaznenih djela, utjecalo na optuženika da ubuduće ne čini nova kaznena djela te upozorilo druge na pogibeljnost i neprihvatljivost takvog postupanja. S obzirom na dosadašnju kaznenu i prekršajnu osuđivanost optuženika, blaža kazna ne bi ostvarila svrhu kažnjavanja, dok stroža kazna, imajući na umu utvrđene olakotne okolnosti, nije nužna.

17. OSTALE ODLUKE IZ IZREKE

17.1. Oštećenik je tijekom postupka postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 650,00 kuna, koji odgovara zbroju vrijednosti mobilnog uređaja od 610,00 kuna i oduzetih 40,00 kuna, odnosno protuvrijednosti od 86,27 eura. Osnova i visina zahtjeva proizlaze iz njegova ranijeg iskaza i pisane izjave, a stvari mu nisu vraćene. Njegove kasnije izjave da optuženiku oprašta i da ga ne želi dodatno teretiti sud je ocijenio kao osobni odnos prema optuženiku, a ne kao jasno i nedvosmisleno povlačenje već određenog zahtjeva za naknadu oduzetih stvari. Budući da podaci kaznenog postupka daju pouzdanu osnovu za potpuno dosuđenje, optuženiku je na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-a naloženo isplatiti oštećeniku 86,27 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

17.2. Budući da je proglašen krivim, optuženik je u načelu dužan naknaditi troškove kaznenog postupka. Međutim, vodeći računa o njegovim osobnim i imovinskim prilikama te činjenici da mu je izrečena jedinstvena bezuvjetna kazna zatvora, sud je ocijenio da bi plaćanjem nagrade i nužnih izdataka branitelja bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje s obzirom na visinu njegovih prihoda te činjenicu da nije vlasnik imovine. Zato je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a od tog dijela troškova oslobođen. Istodobno je, prema trajanju i složenosti postupka te svojim imovinskim mogućnostima, obvezan naknaditi paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a u iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Sudac za mladež

Tea Majsan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KOMP-DO-97/2021

2. Optuženik ŠV – [adresa]

3. Branitelj optuženika odvjetnik Mislav Matić

3. Oštećeni KV – [adresa]