REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9723/2023-15

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČEE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku u Jastrebarskom, protiv 1. tužene ČE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. tuženika EE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje tuženika zastupani po punomoćniku LE, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja, izvan ročišta, 03. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba podnesena ovom sudu 17. listopada 2023., kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju EEE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženima ČE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i EE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnične troškove u iznosu od 1.168,75 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom izlaže da podnosi tužbu radi utvrđenja da Kupoprodajni ugovor, kojeg su ovdje tuženi zaključili 17. lipnja 2022. nema pravni učinak u smislu odredbe čl. 285.st.1. Zakona o obveznim odnosima jer prikriva ugovor o darovanju. Naime, kako ističe, u konkretnoj situaciji nikada nije došlo do predaje novca s naslova kupoprodaje, a sama cijena u ugovoru je naznačena suviše nisko u odnosu na realnu tržišnu cijenu. Tužitelj svoj pravni interes obrazlaže svojim pravom na nužni dio jer je sin 1. tužene, a brat 2. tuženika. U smislu svega izloženog predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da je navedeni Kupoprodajni ugovor prividan i nema pravni učinak te da su mu tuženi dužni naknaditi parnične troškove, a sve kako je detaljno naznačeno u samoj tužbi.

2. Tuženi su u odgovoru na tužbu istakli da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom jer tužitelj nije aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe, imajući u vidu da nije ugovorna strana predmetnog ugovora, a sukladno odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i važećoj sudskoj praksi, koju u odgovoru na tužbu navode. Dalje ističu da tužitelj nema ni pravni interes za podnošenje tužbe jer pravo na nužni dio eventualno može imati nakon smrti ostavitelja, a nije sporno da su tužitelj i 1. tužena sin i majka te da je 2. tuženi tužiteljev brat. Opreza radi, tuženi ističu da tužitelj nema pravo zahtijevati ni pobijanje pravnih radnji dužnika jer nema nikakvo dospjelo potraživanje prema ugovornim stranama. Predlažu tužbu odbiti uz naknadu parničnih troškova tuženima.

3. Tužba nije dopuštena jer tužitelj u konkretnoj situaciji nema pravni interes.

4. To stoga jer tužitelj doista, kako to pravilno ističu tuženi, svoje pravo na nužni dio iza svoje majke može ostvarivati tek kad i ako majka umre, a ne za vrijeme njenog života. Tvrdnja tužitelja da svatko ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora, pa i da na istu ima sud paziti po službenoj dužnosti također nije osnovana. U konkretnoj situaciji tužitelj tužbom zahtijeva utvrđenje da je sporni Kupoprodajni ugovor prividan i da stoga nema učinka. Odredbom članka 285. st. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama; da, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost; te da se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi. Apsolutna simulacija postoji kada niti jedna ugovorna strana nema ozbiljnu (stvarnu) volju za sklapanje ugovora i kada to obje strane znaju, ali ipak svjesno očituju volju za sklapanje ugovora tako da nastaje privid sklapanja ugovora.

4.1. Posljedica prividnog ugovora iz smisla odredbe čl. 285. ZOO-a nije njegova ništetnost - već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao (obzirom da prema odredbi čl. 247. ZOO-a: "Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora."), između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja (iz tog čl. 247. ZOO-a) za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Takav ugovor, jer kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među strankama, ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva" - pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja posljedicu ništavosti vezuje uz te okolnosti.

4.2. Prema tome, nasljednik nema pravni interes za utvrđivanje ništetnosti ili prividnosti ugovora, kojim ostavitelj otuđuje svoju nekretninu dok je ostavitelj još živ. Iz članka 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje: ZN) proizlazi da se nasljeđivanje ostvaruje zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti, a pravo nasljeđivanja nastaje u času ostaviteljeve smrti (čl. 5. i 129. ZN). Stoga, dok je ostavitelj živ, nasljednik nema pravni položaj nasljednika niti pravo na ostavinu. Nadalje, čl. 102. i 103. ZN propisuju da su ništavi ugovori kojima netko otuđuje nasljedstvo kojemu se nada ili ostavinu, odnosno ugovori o nasljeđivanju, ali to se odnosi na ugovore o nasljeđivanju, a ne na ugovore kojima ostavitelj raspolaže svojom imovinom za života.

4.3. Shodno izloženom, a kako nema nikakve dvojbe da tužitelj još nije nasljednik 1. tužene on stoga nema pravni interes za traženje utvrđenja prividnosti (a ni ništetnosti, koju ni ne traži) ugovora o kupoprodaji. To stoga jer tužitelj još nije nasljednik u pravnom smislu, dok ostavitelj (1. tužena) živi i sukladno važećem ZN budući da nasljednik stječe nasljedno pravo i pravni položaj nasljednika tek smrću ostavitelja (čl. 5. i 129. ZN). Imajući na umu da postojanje pravnog interesa predstavlja opću procesnu pretpostavku u vrijeme pokretanja parnice i sve do njezinoga dovršetka, a kako je u konkretnoj situaciji utvrđeno da tužitelj (jer još nije nasljednik) nema pravni interes za utvrđivanje ništetnosti ili prividnosti ugovora, kojim ostavitelj (1. tužena, koja je živa) otuđuje svoju nekretninu, to zbog toga tužba nije dopuštena i valjalo je istu odbaciti u smislu čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te je riješeno kao u izreci pod točkom I. izreke.

5. Odluka o parničnim troškovima donijeta je u skladu s odredbom čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Tuženima, koji su zastupani po punomoćniku -odvjetniku pripada pravo na naknadu parničnih troškova u skladu s vrijednošću predmeta spora u iznosu od 1.500,00 € te prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT). Tuženima je kao potreban priznat zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), pristupa na ročišta 16.9.2024., 12.3.2025. i 9.2.2026., za svako po 100 bodova (Tbr . 9/1 OT) i sastava podneska od 18.10.2024. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), odnosno sveukupno priznat im je trošak od 425 bodova, što uz uvećanje prema Tbr. 40. OT i uz vrijednost boda od 2,00 € (Tbr. 54. OT) ukupno iznosi 935,00 €, a uz PDV od 25% prema Tbr. 46. OT ukupno iznosi dosuđenih 1.168,75 €. Tuženima nije priznat kao potreban zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer isto nije održano budući je rješenjem od 24. ožujka 2026. odgođeno.

Zagreb, 03. rujna 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu, koja se, putem ovog suda, dostavlja Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana njegovog primitka, u 4 primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. I.-II. tuženika