Poslovni broj: P-458/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić-Grad, Športska 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja GF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Klemenu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Poslovnica Velika Gorica iz Velike Gorice, Kralja D. Zvonimira 5, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnicima NF, Sanji Porobiji i Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnicima iz Odvjetničkog društava Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 14. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku 3. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomice kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: „2. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb Trg bana Josipa Jelačića 10, da s osnove promjena kamatne stope, odnosno razlike anuiteta, isplati tužitelju RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 10.842,70 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 80,81 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.11.2007.g.

- na iznos od 80,81 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.12.2007.g. pa do 31. prosinca 2007.g. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31.srpnja 2015.g. kao i na iznose kako slijedi:

- na iznos od 80,81 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.1.2008.g.

- na iznos od 80,81 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.2.2008.g.

- na iznos od 80,81 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.3.2008.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.4.2008.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.5.2008.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.6.2008.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.7.2008.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2008.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.9.2008.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.10.2008.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.11.2008.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.12.2008.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.1.2009.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.2.2009.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.3.2009.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.4.2009.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.5.2009.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.6.2009.g.

- na iznos od 154,52 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.7.2009.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2009.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.9.2009.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.10.2009.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.11.2009.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.12.2009.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.1.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.2.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.3.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.4.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.5.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.6.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.7.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 3.9.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.10.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.11.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.12.2010.g.

- na iznos od 211,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.1.2011.g.

- na iznos od 124,55 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.2.2011.g.

- na iznos od 124,55 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.3.2011.g.

- na iznos od 124,55 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.4.2011.g.

- na iznos od 124,55 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.5.2011.g.

- na iznos od 124,55 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.6.2011.g.

- na iznos od 210,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.7.2011.g.

- na iznos od 183,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2011.g.

- na iznos od 183,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 3.9.2011.g.

- na iznos od 183,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 7.10.2011.g.

- na iznos od 183,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 14.11.2011.g.

- na iznos od 183,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 11.12.2011.g.

- na iznos od 183,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 23.2.2012.g.

- na iznos od 183,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.3.2012.g.

- na iznos od 183,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 29.3.2012.g.

- na iznos od 183,01 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 11.4.2012.g.

- na iznos od 187,59 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 2.5.2013.g.

- na iznos od 187,59 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.6.2013.g.

- na iznos od 187,59 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.7.2013.g.

- na iznos od 187,59 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2013.g.

- na iznos od 187,59 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.9.2013.g.

- na iznos od 187,59 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 30.10.2013.g.

- na iznos od 187,59 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 1.12.2013.g.

- na iznos od 187,59 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 4.12.2013.g.

- na iznos od 187,59 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 15.1.2014.g. pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5% poena, od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, 3. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb Trg bana Josipa Jelačića 10, da s osnove valutne klauzule isplati tužitelju RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 19.983,90 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,42 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 3.4.2007.g. pa do 31. prosinca 2007.g. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31.srpnja 2015.g. kao i na iznose kako slijedi:

- na iznos od 11,05 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.3.2008.g.

- na iznos od 26,58 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.4.2008.g.

- na iznos od 86,16 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.11.2008.g.

- na iznos od 18,67 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.12.2008.g.

- na iznos od 93,59 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.1.2009.g.

- na iznos od 103,76 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.2.2009.g.

- na iznos od 108,88 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.3.2009.g.

- na iznos od 96,72 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.4.2009.g.

- na iznos od 94,95 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.5.2009.g.

- na iznos od 75,87 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.6.2009.g.

- na iznos od 59,09 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.7.2009.g.

- na iznos od 68,37 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2009.g.

- na iznos od 81,47 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.9.2009.g.

- na iznos od 74,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.10.2009.g.

- na iznos od 66,72 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.11.2009.g.

- na iznos od 83,44 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.12.2009.g.

- na iznos od 99,28 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.1.2010.g.

- na iznos od 115,95 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.2.2010.g.

- na iznos od 111,57 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.3.2010.g.

- na iznos od 139,65 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.4.2010.g.

- na iznos od 132,41 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.5.2010.g.

- na iznos od 146,53 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.6.2010.g.

- na iznos od 226,04 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.7.2010.g.

- na iznos od 207,94 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2010.g.

- na iznos od 271,96 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 3.9.2010.g.

- na iznos od 240,02 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.10.2010.g.

- na iznos od 213,09 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.11.2010.g.

- na iznos od 294,99 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.12.2010.g.

- na iznos od 345,62 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.1.2011.g.

- na iznos od 285,28 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.2.2011.g.

- na iznos od 290,25 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.3.2011.g.

- na iznos od 265,90 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.4.2011.g.

- na iznos od 273,42 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.5.2011.g.

- na iznos od 356,20 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.6.2011.g.

- na iznos od 397,94 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.7.2011.g.

- na iznos od 485,20 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2011.g.

- na iznos od 491,77 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 3.9.2011.g.

- na iznos od 389,71 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 7.10.2011.g.

- na iznos od 373,29 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 14.11.2011.g.

- na iznos od 377,18 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 11.12.2011.g.

- na iznos od 427,97 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 23.2.2012.g.

- na iznos od 430,33 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.3.2012.g.

- na iznos od 416,62 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 29.3.2012.g.

- na iznos od 414,44 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 11.4.2012.g.

- na iznos od 419,32 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 2.5.2013.g.

- na iznos od 393,93 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.6.2013.g.

- na iznos od 378,17 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.7.2013.g.

- na iznos od 392,14 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2013.g.

- na iznos od 401,77 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.9.2013.g.

- na iznos od 413,30 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 30.10.2013.g.

- na iznos od 418,88 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 1.12.2013.g.

- na iznos od 418,82 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 4.12.2013.g.

- na iznos od 414,44 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 15.1.2014.g.

- na iznos od 339,07 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 12.3.2014.g.

- na iznos od 338,63 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 22.3.2014.g.

- na iznos od 324,83 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 15.5.2014.g.

- na iznos od 327,45 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 31.5.2014.g.

- na iznos od 323,87 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 7.6.2014.g.

- na iznos od 328,21 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.7.2014.g.

- na iznos od 337,80 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2014.g.

- na iznos od 345,75 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 31.9.2014.g.

- na iznos od 346,19 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 14.10.2014.g.

- na iznos od 351,66 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2.11.2014.g.

- na iznos od 356,07 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 31.12.2014.g.

- na iznos od 360,51 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 16.1.2015.g.

- na iznos od 359,85 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 26.2.2015.g.

- na iznos od 359,85 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 22.3.2015.g.

- na iznos od 359,85 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 1.5.2015.g.

- na iznos od 359,85 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 3.6.2015.g.

- na iznos od 359,85 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 17.6.2015.g.

- na iznos od 359,85 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 31.7.2015.g. pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015.g. kao i na iznose kako slijedi:

- na iznos od 359,85 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 1.9.2015.g.

- na iznos od 359,85 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 31.9.2015.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tuženici Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da u roku od 15 dana tužitelju RF iz [adresa]

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

na ime stjecanja bez osnove u visini zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi promjenjive kamatne stope obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. isplati iznos od 6.691,88 EUR, i na ime stjecanja bez osnove u visini zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. isplati iznos od 6.729,76 EUR,

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 11. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 18.681,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ove presude 3. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1 Tužitelj RF podnio je u ovoj parnici tužbu protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. radi isplate, i u tužbi navodi da je 26. siječnja 2007. kao korisnik kredita sa tuženicom u njenoj Poslovnici u [adresa] zaključio ugovor o namjenskom stambenom kreditu broj 3208335165, broj partije 7103485676, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 312.561,60 CHF, koji je ugovor 9. veljače 2007. solemniziran po javnom bilježniku. Ugovoreni rok vraćanja kredita bio je 360 mjeseci, u mjesečnim anuitetima od po 1.531,68 CHF s dospjećem prvog dana u mjesecu, uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,30% godišnje. Kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva, ovisno o promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke tuženika.

1.2 Zatim su stranke 20. veljače 2007. zaključile i dodatak tom ugovoru, uz ovjeru potpisa tužitelja kod javnog bilježnika, kojim odredbe o vraćanju (otplati) kredita nisu izmijenjene.

1.3 Tužitelj ističe kako pri zaključenju ugovora o kreditu stranke nisu pregovarale posebno o egzaktnim parametrima i metodi izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni visine stope ugovorene kamate. Tvrdi da mu tuženica nikada nije predočila svoju odluku o kamatnim stopama, pa tako tužitelj nije mogao imati uvida u način i razloge promjene visine te kamatne stope. Tužitelj tvrdi kako mu tuženica nikada nije niti pokušala objasniti kako i pod kojim se uvjetima može mijenjati kamatna stopa. Već nakon otplate sedmog anuiteta tuženica je dopisom od 23. listopada 2007. bez bilo kakvog obrazloženja obavjestila tužitelja da počev od 1. studenoga 2007. povisuje kamatnu stopu na 4,95% godišnje, a time i iznos mjesečnog anuiteta. Uslijedilo je još nekoliko takvih obavjesti tuženice o promjenama odnosno povišenju kamatne stope, što je tužitelja prisililo da koristi poček vraćanja kredita u ukupnom trajanju od godinu dana, i to od 1. svibnja 2012. do 1. svibnja 2013.

1.4 Tijekom vraćanja kredita uz opisana povećanja kamatne stope, u razdoblju od 1. studenoga 2007. do 1. siječnja 2014. tužitelju je tuženici isplatio ukupni iznos koji je za 134.679,54 kn veći od onog kojeg bi platio prema prvotnom otplatnom p lanu. Taj ukupno plaćeni iznos predstavlja posljedicu isključivo jednostranih odluka tuženice o promjenama visine kamatne stope, ugovorene kao promjenjive.

1.5 Zbog ovih činjenica odnosno zbog velikog broja slučajeva korištenja bankovnih kredita (kao u konkretnom slučaju tužiteljev) u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu presudom i rješenjem broj P - 1401/12 od 4. srpnja 2013. preinačenom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. presuđeno je da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. a i nakon toga tuženica (između ostalih) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, i to upravo koristeći nepoštenu ugovornu odredbu o kamatnoj stopi kao u ugovoru o kreditu tužitelja, a koja je ništetna. Zbog toga tužitelj u ovom konkretnom slučaju kao nepošten i ništetan vidi dio odredbe čl. 2 gore citiranog ugovora o namjenskom kreditu od 26. siječnja 2007. kojim je ugovorena primjena promjenjive kamatne stope u visini prema odluci tuženika. Dosljedno tome, pozivom na odredbe čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima tužitelj smatra da mu tuženica duguje vratiti iznos koji je preplatio po osnovi ništetnih promjena visine kamatne stope, kao stečen bez osnove, sa zateznim kamatama.

1.6 Nakon provedenog dokaza vještačenjem tužitelj je tužbeni zahtjev konačno definirao u podnesku od 6. lipnja 2024. (list 368-373). U deklaratornom dijelu (koji ne može zastarjeti) tužitelj traži da ovaj sud utvrdi kako ne proizvode pravne učinke i ništetne su odredbe čl. 1 st. 1 i st. 2, čl. 2 st. 1, i čl. 7 st. 1 i st. 2 ugovora o namjenskom kreditu od 26. siječnja 2007. koje tužitelj i citira, a odnose se na sporno reguliranje kamatne stope. U kondemnatornom dijelu tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženice po osnovi promjene kamatne stope i anuiteta isplatu iznosa od 10.842,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos preplate, te po osnovi valutne klauzule isplatu iznosa od 19.983,90 EUR također sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos preplate. I na koncu, tužitelj potražuje i naknadu troškova postupka.

1.7 U prilogu tužbe tužitelj je dostavio ugovor o namjenskom kreditu (list 8-15), dodatak ugovoru o namjenskom kreditu (list 16-17), popis uplata tužitelja (list 18-29), obavjesti tuženice o promjenama kamatne stope (list 30-36), obavjesti tuženice o isteku počeka (list 37-39), i cjelokupni promet po kreditu (list 40-45).

1.8 Odgovarajući na pojedine navode tuženice iz njenih podnesaka tijekom postupka tužitelj je pojasnio (list 86-95) kako su predmet spora u konkretnom slučaju potraživanja tužitelja po dvije osnove. Tužitelj naime potražuje razliku između iznosa kojeg je za redovnu kamatu plaćao na temelju obračuna tuženice prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa kojeg bi tužitelj plaćao prema početnoj stopi od 4,3%. Osim toga tužitelj potražuje preplaćene anuitete odnosno razliku između anuiteta koje je plaćao obračunatih prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, i iznosa koje bi za anuitete plaćao obračunate prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan 21. veljače 2007. i to 4,521884 kn za 1,00 CHF. Preplaćene iznose po ovim osnovama tužitelj potražuje do 2. siječnja 2016. jer je dodatak ugovoru o kreditu sa konverzijom zaključen 25. siječnja 2016. a solemniziran 29. siječnja 2016. Dodatno ističe kako pri zaključenju ugovora o kreditu (pored već navedenog) tuženica nije tužitelja upozorila na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, iako je u vrijeme zaključenja tog ugovora tečaj CHF bio blizu svojeg povijesnog minimuma tako da se u slijedećem razdoblju logično mogao očekivati njegov rast, i tužitelj takav postupak ocjenjuje kao protivan načelu savjesnosti i poštenja. Pri tome se tužitelj tijekom postupka pozivao na pojedine sudske odluke županijskih sudova, pojedine dijelove obrazloženja presude Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. broj Pž - 6632/17. i pravni stav Suda Europske unije koji se temelji na Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. I na koncu, tužitelj se poziva i na odredbe čl. 502c Zakona o parničnom postupku prema kojima odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa za zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem kao u konkretnom slučaju tuženice.

2.1 U opširnom odgovoru na tužbu (list 53-59) kao i tijekom cijelog postupka tuženica se protivila pravnom shvaćanju tužitelja, osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, te prigovorila zastaru za sva utužena potraživanja tužitelja dospjela prije 13. lipnja 2014. Dalje tuženica ističe kako je ugovor o kreditu konvertiran prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), i to dodatkom ugovoru o kreditu koji dodatak su stranke zaključile 25. siječnja 2016. Ovim dodatkom stranke su umjesto CHF valutne klauzule ugovorile EUR valutnu klauzulu. Pri konverziji su uračunate sve uplate tužitelja tijekom vraćanja (otplate) kredita, a sam izračun potvrdio je neovisni revizor, također u skladu s odredbama spomenutog Zakona. Prema viđenju tuženice, time je tužitelj stavljen u položaj kao da je kroz cijelo vrijeme vraćanja (otplate) kredita koristio kredit denominiran u EUR, odnosno tužitelj je svojom slobodnom voljom izjednačen s potrošačem koji se zadužio kreditom u EUR, sve to u cijelosti u postupku kako ga je regulirao Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Zbog toga tuženik osporava pravno shvaćanje tužitelja, koji u konkretnom slučaju i nakon konverzije kondikcijskim zahtjevom traži isplatu kao u tužbi.

2.2 Tuženica zbog navedenog smatra da je konverzijom otklonjena nepoštena odredba ugovora o kreditu u dijelu valutne klauzule i jednako tako u dijelu kamatne stope za cijelo vrijeme važenja ugovora od njegovog zaključenja i cijelo vrijeme vraćanja (otplate), sa novom pravnom osnovom i novim otplatnim planom, ekonomski nepovoljno za tuženicu ali u skladu sa zakonskim propisom. Dalje tuženica posebno upućuje na pojedine odredbe Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, i detaljno obrazlaže kako su one primjenjene pri zaključenju ugovora o konverziji 25. siječnja 2016. Na koncu, tuženica je predložila nakon provedenog postupka odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelju naložiti da tuženici podmiri troškove postupka.

2.3 U prilogu odgovora na tužbu tuženica je dostavila dokumentaciju koju je radi konverzije dostavila tužitelju, i to izračun konverzije sa uputama i objašnjenjima, te dodatak ugovoru o kreditu zaključen 29. siječnja 2016. (list 61 -84). Jednako kao tužitelj, i tuženica je tijekom postupka svoj pravni stav opširno potkrijepljivala upućivanjem na pojedine odluke više raznih županijskih sudova i rješenje VSRH u oglednom sporu poslovni broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. koje sadrži pravne stavove koji su obvezujući za niže sudove u istovrsnim sporovima. Dodatno prigovara (list 97) da je tužitelj podneskom od 31. srpnja 2020. preinačio tužbeni zahtjev (list 94- 95) povećanjem tužbenog zahtjeva, pa u slučaju da sud tu preinaku dopusti, tuženica izjavljuje prigovor zastare.

2.4 Tužitelj pak ovaj prigovor zastare smatra neosnovanim, jer petogodišnji zastarni rok iz čl. 225 Zakona o obveznim odnosima nije istekao. Naime, kako je već navedeno predmet spora su u konkretnom slučaju potraživanja tužitelja po dvije osnove. Tužitelj smatra da je za razliku između iznosa kojeg je kao redovnu kamatu plaćao na temelju obračuna tuženice prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa kojeg bi plaćao prema početnoj stopi od 4,3% zastara počela teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je pravomoćnost nastupila 13. lipnja 2014. donošenjem presude i rješenja Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13. Za razliku između anuiteta koje je plaćao obračunatih prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, i iznosa koje bi za anuitete plaćao obračunate prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan 21. veljače 2007. tužitelj smatra da je zastara počela teći od 14. lipnja 2018. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17. Takvim pravnim shvaćanjima pridružuje se i ovaj sud, pa je prigovor zastare neosnovan.

3.1 Saslušan kao stranka, tužitelj RF (list 246 -248) opisao je postupak ishodovanja kredita odnosno zaključenja ugovora o kreditu 31. siječnja 2007. koji je predmet spora, a onda i dodatka tom ugovoru koji sadrži konverziju. U početku vraćanja (otplate) kredita mjesečno je plaćao obrok 6.300,00 kn, da bi taj iznos do konvertiranja porastao do 12.000,00 kn, zbog čega se našao u nezavidnoj situaciji pa je konverzija bila jedina mogućnost da se iz takve situacije izvuče. Kredit je iskoris tio da bi kupio stan za zadovoljenje stambenih potreba svoje obitelji, pa je to bio jedini razlog za donošenje odluke o zaduživanju kreditom kod banke. Pregovarajući o kreditu sa osobnom bankaricom više je puta dolazio u banku i u razgovorima se uvijek spominjao kredit sa EUR valutnom klauzulom, pa kad je saznao da ima uvjete za kredit isplatio je kaparu za stan. Na kraju je međutim tuženica predložila zaključenje ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF, uz još novi instrument osiguranja od 20.000,00 EUR kao dodatni uvjet, kojim su kupljeni udjeli u investicijskom fondu ZB Global. Sve je to prihvatio jer je već isplatio kaparu za stan, pa je tim više bio upućen na bankovni kredit. Poznato mu je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, no od strane tuženice nije upozoren na valutne rizike i očekivao je da će kamatna stopa tijekom vremena biti i manja, kad RH postane članica EU. Ugovor je prije potpisivanja pročitao i nije bilo nejasnoća niti dijelova koje nije razumio. Bio je svjestan da kamatna stopa može ići gore i dolje, ali nije bio svjestan da kamatna stopa može narasti kao u njegovom slučaju, pogotovo tečaj, pa smatra da ga je tuženica trebala upozoriti na valutni rizik. Ne zna precizirati kolika mu je preplata priznata prilikom konverzije, ali uz dodatak ugovoru dobio je i novi otplatni plan pri čemu su uzete u obzir sve uplate.

3.2 Sud prihvaća kao istinit i iskaz tužitelja GF, jer je tužitelj logično i uvjerljivo iskazivao o svojoj životnoj situaciji i okolnostima koje su ga motivirale da koristi kredit kod tuženice. Rješavanje stambenog pitanja bankovnim kreditom u Republici Hrvatskoj je notorna činjenica, pa tužitelj u opisu takve svoje situacije ni u čemu nije izuzetak.

4 Uzevši u obzir iznesene navode stranaka i dokumentaciju koja prileži spisu, sud nalazi nespornim da su stranke 31. siječnja 2007. zaključile ugovor o namjenskom kreditu broj 3208335165 (list 8-12) u kunskoj protuvrijednosti 312.561,60 CHF, sa rokom otplate 360 mjeseci, koji u čl. 2 sadrži sporne odredbe o anuitetima i promjenjivoj stopi redovne kamate, a u čl. 7. sporne odredbe o otplati kredita. Nije sporno da su stranke zatim 20. veljače 2007. zaključile dodatak tom ugovoru (list 16 -17), koji dodatak nije pravno odlučan u ovoj pravnoj stvari. I konačno, nije sporno da su stranke 25. siječnja 2016. zaključile i drugi dodatak tom ugovoru (list 74 -80) kojim su stranke ugovorile konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, slijedeći odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Sporno je među strankama koji je zapravo učinak (drugog) dodatka ugovoru od 25. siječnja 2016. odnosno da li su osnovana potraživanja tužitelja kako su gore izložena i objašnjena. 5 Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi saveza udruga za zaštitu potrošača protiv (među ostalima) ovdje tuženice Zagrebačke banke d.d. na način da su ugovornim odredbama kakve sadrži ugovor parničnih stranaka o namjenskom kreditu od 31. siječnja 2007. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita kao potrošača, i da su takve ugovorne odredbe ništetne. Ovo stoga što je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom vremena odnosno izvršavanja ugovornih obveza podložna promjeni u skladu s jednostranom odlukom tuženice odnosno njenim internim aktima, pri čemu u pregovorima ili pri zaključenju ugovora stranke nisu ugovorile egzaktne parametre niti metodu izračuna tih parametara. Zbog neravnoteže prava i obveza ugovornih (ovdje parničnih) stranaka to je za posljedicu imalo jednostrano povećanje kamatnih stopa voljom tuženice. Zbog toga tužitelj ističe tužbeni zahtjev uzimajući kao da te odredbe uopće ne postoje, i potražuje ono što je vraćajući kredit platio više od prvotno ugovorene kamate. Tužitelj se poziva na zaključak o nepoštenoj i ništetnoj odredbi prema kojoj će se kamatna stopa mijenjati temeljem jednostrane odluke banke o kamatnim stopama, bez prava odnosno stvarne mogućnosti tužitelja da u tom pitanju o bilo čemu odlučuje, time da su te stope uvijek bile više od ugovorene. Prigovor zastare nije osnovan iz gore navedenih razloga koje je naveo tužitelj, kojem se pravnom shvaćanju priklanja i ovaj sud uzimajući u obzir da je tužba u ovoj parnici podnesena 13. lipnja 2019.

6 Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio presudom od 28. lipnja 2024. broj P-280/2019-39 (list 378-394) na način da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen. Nakon žalbe tuženice (list 395-422) Županijski sud u Zagrebu je kao žalbeni sud presudom/rješenjem od 19. kolovoza 2025. broj Gž-3894/2024-2 (447-457) potvrdio citiranu ovosudnu presudu od 28. lipnja 2024. u deklaratornom dijelu u kojem je utvrđena ništetnost odredaba odnosno dijelova odredaba sadržanih u čl. 1, čl. 2, i čl. 7 ugovora o namjenskom kreditu od 26. siječnja 2007. godine. Nasuprot tome, u kondemnatornom dijelu citirana ovosudna presuda je rješenjem žalbenog suda ukinuta, kao i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

7.1 Nezadovoljan pravnim shvaćanjem sadržanim u dijelu odluke žalbenog suda koji se odnosi na ukidanje ovosudne prvostupanjaske presude od 28. lipnja 2024. tužitelj je ustrajao na istovjetnom tužbenom zahtjevu, uz isto već gore izloženo pravno shvaćanje. Pri tome se tužitelj poziva na pojedine odluke sudova. Tuženica je također ustrajala u svojem istom pravnom stavu, uz poziv na više odluka Vrhovnog suda RH i Županijskog suda u Zagrebu. Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu nije osnovan, iz razloga kako se navodi u obrazloženju odluke žalbenog suda. Konverzija je imala učinak promjene valute kredita i regulirala je mehanizam promjene kamatne stope. Iznosi koje je tužitelj platio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba ne vraćaju se, već su u postupku konverzije obračunati u korist tužitelja u svrhu ispunjenja njegovih obveza ustanovljenih dodatkom ugovoru o kreditu. Kako su u konkretnom slučaju parnične stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu slijedeći odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tražbina tužitelja za povrat iznosa koji su preplaćeni po osnovi ništetnih odredaba ugovora o kreditu koje reguliraju promjenu stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF je podmirena. To je postignuto na način da su sve uplate tužitelja po toj osnovi u cijelosti uračunate u postupku izračuna konverzije kredita. Tako je i prestala obveza tuženice na vraćanje stečenog bez osnove po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule 7.2 Ipak, polazeći upravo od pravnog stava žalbenog suda sadržanog u presudi/rješenju Županijskog sud u Zagrebu od 19. kolovoza 2025. broj Gž-3894/2024- 2 (447-457), tužitelj je predložio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku za financije, knjigovodstvo i računovodstvo Zrinku Ručeviću. Prema prijedlogu tužitelja zadatak vještaka bio je izračunati zakonske zatezne kamate na utvrđene razlike anuiteta u razdoblju od prvog dana nakon dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do dana konverzije.

8.1 Zbog toga je vještak za financije, knjigovodstvo i računovodstvo Zrinko Ručević dostavio u spis predmeta dopunski pisani nalaz i mišljenje od 17. travnja 2026. (list 541-542). Vještak prije svega konstatira da je pri prvom vještačenju u ovo j parnici u pisanom nalazu i mišljenju od 4. veljače 2024. (list 338 -351) već iskazao zatezne kamate na utvrđene iznose razlike koje proizlaze iz promjene kamatne stope i tečaja, od dana svake pojedine uplate tužitelja pa do dana konverzije 30. rujna 2015. i upućuje na tabelu (list 341-350). Dakle, ako se uzmu u obzir samo više plaćeni iznosi, zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi promjenjive kamatne stope obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do dana konverzije 30. rujna 2015. iznose 6.691,88 EUR. Isto tako, ako se uzmu u obzir samo više plaćeni iznosi, zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do dana konverzije 30. rujna 2015. iznose 6.729,76 EUR.

8.2 Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića, a jednako tako i prvi nalaz i mišljenje od 4. veljače 2024. jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke kao i svoje izračune, precizno uputio na nesporne isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, a nalaz i mišljenje je u svemu jasno i nedvosmisleno.

8.3 Polazeći od dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 17. travnja 2026. tužitelj je formulirao svoj podredni tužbeni zahtjev (list 556-557). Tuženica se nije posebno očitovala o dopunskom nalazu i mišljenju vještaka, međutim protivi se bilo kakovoj preinaci tužbenog zahtjeva, i ističe prigovor zastare u odnosu na bilo kakvu preinaku tužbenog zahtjeva. Isto tako tuženica još posebno prigovara zastaru za povremene tražbine zakonskih zateznih kamata, za koje je propisan trogodišnji zastarni rok. Prema pravnom stavu ovoga suda, podredni tužbeni zahtjev tužitelja u konkretnom slučaju ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva. Isto tako, niti zastara se u konkretnom slučaju ne može svoditi na trogodišnji zastarni rok kako to prigovara tuženica, već za zastaru vrijedi već rečeno gore pod 2.4.

9 Podredni tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan. Naime, temeljem čl. 1111 st. 1 Zakona o obveznim odnosima tužitelj ima pravo na zateznu kamatu tekuću na pojedinačne mjesečne iznose konverzijske preplate, odnosno zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju kao potrošaču tuženica uračunala pri izračunu konverzije kredita. Ove zatezne kamate tužitelju pripadaju za razdoblje počev od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije primjenom čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima. Zbog toga je presuđeno kao pod točkom II izreke.

10.1 O troškovima postupka sud je pod točkom III izreke odlučio primjenom čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u sporu uspio u cijelosti.

10.2 Tužitelj je troškovnikom (list 564) potraživao trošak postupka u ukupnom iznosu od 18.681,32 EUR, od čega po osnovi pristojbe na tužbu 225,23 EUR, po osnovi pristojbe na presudu 225,20 EUR, po osnovi vještačenja 730,89 EUR, i po osnovi zastupanja prema odredbama odvjetničke Tarife 17.500,00 EUR, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Trošak zastupanja uvećan je za porez na dodanu vrijednost temeljem Tbr. 42 odvjetničke Tarife. Zastupanje se sastojalo od sastavljanja tužbe 625,00 EUR po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja šest obrazloženih podnesaka 1.250,00 EUR (za svaki podnesak) po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja jednog ostalog podneska 625,00 EUR po Tbr. 8.3 odvjetničke Tarife, i dolaska na sedam ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi 1.250.00 EUR (za svako ročište) po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife.

10.3 Primjenom odredaba čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku sud je tužitelju sve ove zatražene troškove priznao kao potrebne jer se radi o troškovima koji su učinjeni izravno u toku i u vezi s ovom parnicom, te su bili potrebni za uspjeh tužitelja u sporu.

U Ivanić Gradu, 3. rujna 2026.

Sudac:

Nenad Tudor

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

Dna:

Tužitelju po pun.

Tuženiku po pun.